REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Posl.br. Povrv-280/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41 (za Podružnicu Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82), kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan rasprave,11. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić Šlogar iz Sesveta posl. br. Ovrv-2968/2024, javnobilježnički predmet Upp/Os-Ovrv-368/2024 od 11. travnja 2024. u dijelu u kojem se nalaže GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 47,76 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.01.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 3,06 EUR obračunatom do 14.01.2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000006241697-3801-24, u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić Šlogar iz Sesveta posl. br. Ovrv-2968/2024, javnobilježnički predmet Upp/Os-Ovrv-368/2024 od 11. travnja 2024.g. u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 138,26 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Ukida se platni nalog iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić Šlogar iz Sesveta posl. br. Ovrv-2968/2024, javnobilježnički predmet Upp/Os- Ovrv-368/2024 od 11. travnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 169,60 Eur sa zateznim kamatama te se utvrđuje da je tužba povučena.
Obrazloženje
1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari proveden je povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić- Šlogar sa sjedištem u [adresa], posl. br. Ovrv-2968/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-368/2024 od 11.04.2024. donesenog na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 15.01.2024. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 217,36 Eur s pripadajućim zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka.
2. Tuženica u prigovoru ističe prigovor zastare dugovanja za razdoblje od 01.01.2021. do 12.12.2022. dok za ostatak duga navodi kako isti nije u mogućnosti podmiriti jer nije u radnom odnosu te nema primanja.
3. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj je u podnesku od 23.12.2024. naveo kako tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ne spori ni osnov ni visinu potraživanja, već samo ističe prigovor zastare. Tužitelj potražuje naknadu po osnovu javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa] koja nekretnina je u vlasništvu tuženice i to za period siječanj 2021.g. - rujan 2023.g. Tužitelj je uredno izdavao račune za odvoz komunalnog otpada u utuženom periodu za nekretninu u vlasništvu tuženice, koje tuženica nije podmirila o dospijeću niti je stavila bilo kakve reklamacije niti prigovore bilo na visinu naknade po računima niti u odnosu na samo javnu uslugu. Tužitelj je račune izdavao sukladno Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g. koja je bila na snazi sve do 24.02.2022.g. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba. Naime, istim Odlukama propisano je da će davatelj usluge (tužitelj) primjenjivati podatke dane putem Izjave korisnika usluge u odnosu na korištenje usluge te sve druge podatke koje je novi korisnik dužan dati u roku od 30 dana od dana početka korištenja usluge. Kako tuženik nije dao nikakve podatke o promjenama, a upisan je u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine te je podnio zahtjev za promjenu naziva obveznika nakon stjecanja nekretnine, pri čemu se isti, sukladno navedenim Odlukama, smatra korisnikom predmetne javne usluge koja je sukladno dokazima uredno izvršena, tužitelj ima osnov za potraživanje predmetne tražbine. Konačno, svaki korisnik usluge, u smislu gornjih definicija iz čl. 1. Odluka, dužan je plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge definirane u čl. 1. Odluka te u čl. 23. Odluke iz 2018.g. te čl. 1. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., a samo u slučajevima propisanim čl. 23. Odluke iz 2018.g. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu o nastupu kojih okolnosti tuženik nikada nije obavijestio tužitelja pa se iste u ovom slučaju u tom dijelu ne primjenjuju. Dakle, u ovom konkretnom slučaju tužitelj je imao svako pravo izvršiti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu, sve imajući u vidu da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. S druge strane, tužitelj je obračunom izvršenja usluge kako je navedena u računima, a sukladno iskazanoj cijeni prema čl. 16. Odluke iz 2022.g., utvrdio visinu cijene usluge te je istima dokazao i visinu svojeg potraživanja u utuženom periodu. Tužitelj ističe da je prigovor zastare djelomično osnovan, te povlači dio potraživanja koji se odnosi na račune za period 0101/2021-0101/2023 sa zadnjim danom dospijeća 15.02.2023.g., te ustraje kod tužbenog zahtjeva za period 0202/2023-0909/2023 u ukupnom iznosu od 47,76 EUR jer je prijedlog za ovrhu podnesen 07.03.2024.g., a račun za 0202/2023 dospijeva 15.03.2023g. Također, obzirom je tužitelj u prijedlogu za ovrhu zatražio kamatu od dospijeća do isplate, s tim da je kamatu do 14.01.2024.g. obračunao u apsolutnom iznosu od 3,06 EUR, dok je od 15.01.2024.g. do isplate istu zatražio na navedeni način (opisno), a imajući u vidu djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev sukladno navedenom uz obračun kamate od dospijeća do 15.01.2024.g. uz daljnju opisnu zatraženu kamatu. Sukladno svemu navedenom, tužitelj ističe kako je u cijelosti dokazao kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže po okončanju dokaznog postupka donijeti slijedeću
4. Tužitelj je podneskom od 23.12.2024. povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva za iznos glavnice od 169,60 Eur sa zateznim kamatama budući da je dio glavnice u zastari te ostao pri potraživanju ostatka glavnice u iznosu od 47,76 Eur sa zakonskim zatezne kamatama te iznosom obračunate kamate u apsolutnom iznosu, kako je to pobliže navedeno u predmetnom podnesku. Sud je stoga ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naložen platež iznosa od 169,60 Eur sa zateznim kamatama i u skladu sa čl. 456. st 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba u tom odijelu povučena. Budući da se tuženik nije očitovao o tome pristaje li na djelomično povlačenje tužbe, to se smatra da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa je odlučeno na temelju odredaba čl. 193. st. 2 i čl. 456. st. 1. ZPP-a kao u izreci ovog rješenja.
5. Tuženica koja je uredno zaprimila podnesak tužitelja od 23.12.2024. nije osporila činjenične navode tužitelja iznesene u podnesku kao ni dokaze koje je tužitelj priložio kao dokaz svojih navoda. Tuženica u postupku nije osporila da joj je pružena usluga od strane tužitelja kao ni visinu potraživanja već se ista pozvala na svoje teško materijalno stanje zbog kojeg nije u mogućnosti podmiriti dugovanje.
6. Budući da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR to se postupak proveo prema odredbama ZPP-a koje vrijede za postupke u sporovima male vrijednosti. Odredbom čl. 461.a st.3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani podnesak, pa kako nijedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta i kako po mišljenu ovog suda to nije bilo potrebno radni provođenja dokaznog postupka to je sud donio ovdje predmetno presudu bez održavanja ročišta.
7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018., Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, zk izvadak za predmetnu nekretninu, zahtjev za promjenu naziva obveznika, račune, knjigovodstveno stanje obveznika, izvadak iz Matične evidencije, evidenciju odvoza otpada, obračun kamata
8. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 135/23 - dalje: ZPP) te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Predmet spora je, nakon povlačenja tužbe za potraživanje koje je u zastari, zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih, a neplaćenih naknada po osnovu javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa], koja nekretnina je u vlasništvu tuženice za razdoblje od veljače do rujna 2023.
10. Uvidom u izvadak iz knjige položenih ugovora Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, br. [broj poduloška]/ zk. uložak:, za [adresa], kućni broj 46, sagrađena na kat.čest 7248/1, stan koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 53,53 m2, utvrđeno je kako je kao vlasnik uknjižena tužena.
11. Iz zahtjeva za promjenu obveznika za obračun naknada proizlazi kako je isti podnesen Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu od strane tužene kao novog obveznika za nekretninu na adresi [adresa], 14.02.2020.
12. Iz matične evidencije tužitelja proizlazi kako je tužena evidentirana kao obveznik za šifru objekta 06241697, [adresa] od 01.03.2020. uz predviđen iznos plaćanja od 5,97 Eur, odvoz otpada 8 puta mjesečno, pon i čet te je prema evidenciji odvoza otpada isti izvršavan od strane tužitelja.
13. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13., dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Odredbom stavka 5. istog članka ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge iz stavka 1. na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, dok je stavkom 6. istog članka propisano da je korisnik dužan koristiti javnu uslugu iz stavka 1. tog članka na način određen tim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju tog Zakona (točka 1.) te snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge (točka 3.).
14. Prema čl. 33. st. .1 Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje ZOGO):“Davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje, te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, sukladno odredbama ZOGO, uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO”. Prema odredbi 33. st.2 Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona. Prema odredbi čl. 33.st.3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine iz članka 30. stavka 9. ovoga Zakona”. Prema odredbi čl. 33.st.4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona”. Prema odredbi čl. 33.st.5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. Davatelj usluge dužan je cjenik objaviti na svojoj mrežnoj stranici odnosno dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju”.
15. Sukladno Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g. koja je bila na snazi sve do 24.02.2022.g. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, istim Odlukama propisano je da će davatelj usluge (tužitelj) primjenjivati podatke dane putem Izjave korisnika usluge u odnosu na korištenje usluge te sve druge podatke koje je novi korisnik dužan dati u roku od 30 dana od dana početka korištenja usluge. Kako tuženik nije dao nikakve podatke o promjenama, a upisan je u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine te je podnio zahtjev za promjenu naziva obveznika nakon stjecanja nekretnine, pri čemu se isti, sukladno navedenim Odlukama, smatra korisnikom predmetne javne usluge.
16. Svaki korisnik usluge, u smislu gornjih definicija iz čl. 1. Odluka, dužan je plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge definirane u čl. 1. Odluka te u čl. 23. Odluke iz 2018.g. te čl. 1. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., a samo u slučajevima propisanim čl. 23. Odluke iz 2018.g. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu o nastupu kojih okolnosti tuženik nikada nije obavijestio tužitelja pa se iste u ovom slučaju u tom dijelu ne primjenjuju. Dakle, u ovom konkretnom slučaju tužitelj je imao svako pravo izvršiti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu, sve imajući u vidu da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. S druge strane, tužitelj je obračunom izvršenja usluge kako je navedena u računima, a sukladno iskazanoj cijeni prema čl. 16. Odluke iz 2022.g., utvrdio visinu cijene usluge te je istima dokazao i visinu svojeg potraživanja u utuženom periodu.
17. Člankom 9. ZOO-a određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a člankom 65. stavkom 1. ZOO-a je određeno da je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
18. Dakle, kako tuženica u postupku nije osporila da bi tužitelj u utuženom razdoblju pružao tuženici utužene usluge, a sud je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i račune, utvrdio da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju navedene mjesečne iznose za utuženo razdoblje, a primjenom odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st.1. ZOO-a i zakonske zatezne kamate tekuće od utuženja do isplate i to po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a.
19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud je utvrdio da je on neosnovan. Naime, odredbom članka 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje: ZOO) propisano je da tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu, dok je odredbom čl. 215. st. 1. istog zakona propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Uvidom u vjerodostojnu ispravu utvrđeno je da je najstariji račun dospio na naplatu 15.03.2023. a ovršni prijedlog predan je javnom bilježniku 07.03.2024. odnosno prije isteka godine dana od dospijeća najstarijeg utuženog računa pa je utvrđeno da za utužene račune, nije nastupila zastara potraživanja.
20. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak u visini od 100,00 Eur (Tbr.7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 140/23 – dalje OT), što uz porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,26 Eur, ukupno iznosi 138,26 Eur. Tužitelju ne pripada pravo na trošak ovršnog postupka obzirom da se cjelokupni postupak smatra jedinstvenim parničnim postupkom, te je predmetni trošak uključen u trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak.
U Sesvetama 11. travnja 2025.
Sudac:
Iva Raos
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. tuženici