REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-536/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. ožujka 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja LO, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 11. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd-16356/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu pod točkom I. u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 60,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6,98 EUR od 2. srpnja 2004. do 8. lipnja 2021.,

- na iznos od 7,98 EUR od 2. kolovoza 2004. do 8. lipnja 2021.,

- na iznos od 8,52 EUR od 2. rujna 2004. do 8. lipnja 2021.,

- na iznos od 3,63 EUR od 2. listopada 2004. do 8. lipnja 2021.,

- na iznos od 7,16 EUR od 2. studenoga 2004. do 8. lipnja 2021.,

- na iznos od 8,35 EUR od 2. prosinca 2004. do 8. lipnja 2021.,

- na iznos od 0,62 EUR od 2. prosinca 2004. do isplate,

- na iznos od 9,97 EUR od 3. siječnja 2005. do isplate,

- na iznos od 3,54 EUR od 2. veljače 2005. do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR od 2. ožujka 2005. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 2. travnja 2005. do isplate,

- na iznos od 6,44 EUR od 2. svibnja 2005. do isplate,

- na iznos od 7,07 EUR od 2. lipnja 2005. do isplate,

- na iznos od 6,44 EUR od 2. srpnja 2005. do isplate,

- na iznos od 6,80 EUR od 2. kolovoza 2005. do isplate,

- na iznos od 5,93 EUR od 2. rujna 2005. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd-16356/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu pod točkom I. kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 15,93 EUR / 120,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 198,42 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd-16356/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu pod točkom I. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42,67 EUR / 321,12 kn te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. siječnja 2006. godine podnio ovom sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 777,34 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, iznos od 127,44 kn na ime kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog računa do donošenja rješenja o ovrsi te troškove ovršnog postupka, a sve na ime neplaćenih računa za usluge vodoopskrbe.

2. U vezi s navedenim prijedlogom Općinski građanski sud u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrvd-16356/2006 od 28. veljače 2006. godine.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je dana 22. studenog 2022. godine podnio prigovor u kojem navodi da na navedenoj adresi [adresa], ne stanuje od 1. ožujka 1986. godine, te da je sa obitelji preselio Bosnu i Hercegovinu, a zatim u Srbiju gdje i danas živi, pa predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage.

4. Slijedom navedenog, Općinski građanski sud u Zagrebu je po prigovoru tuženika, rješenjem poslovni broj Ovrvd-16356/2006 od 30. ožujka 2023. godine, temeljem odredbe članka 54. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje u tekstu OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd-16356/06 od 28. veljače 2006. godine u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje i odredio kako će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku od 12. ožujka 2024. navodi da je ovršni prijedlog sačinjen temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a koji je temeljem čl. 28. st. 1. Ovršnog zakona vjerodostojna isprava, a iz kojeg nesporno proizlazi dug tuženika te iz kojeg je razvidno koji broj računa nije podmiren i u kojem iznosu. Tužitelj dostavlja utužene račune iz kojih je razvidan osnov i visina potraživanja tužitelja te iz kojih je vidljivo da glase upravo na tuženika koji je kod tužitelja evidentiran kao potrošač i obveznik plaćanja pod šifrom za objekt 05226007, a koja šifra odgovara onoj naznačenoj u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Ističe i da je iz predmetnih računa razvidno da se odnose na komunalnu uslugu isporuke vode na adresi u [adresa]. Tužitelj dostavlja i izvadak iz matičnih evidencija iz kojeg proizlazi da je tuženik bio evidentirani korisnik usluga na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju te ističe i da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je tuženik na predmetnoj adresi u [adresa] imao prijavljeno prebivalište od 08. rujna 1971. do 10. svibnja 2007. Ističe i da iz navoda tuženika iz prigovora proizlazi da je tuženik stanovao na predmetnoj adresi te da je ukoliko nije koristio predmetni stan, o istome trebao obavijestiti tužitelja, i to u pisanom obliku, a kako ga isti ne bi i dalje teretio za potrošenu vodu. Dakle, tužitelj navodi kako je tuženik u utuženom periodu bio evidentirani potrošač i obveznik plaćanja usluge tužitelja na predmetnoj adresi, te da ga stoga tužitelj osnovano tereti za nepodmirenu komunalnu naknadu za opskrbu vodom na adresi u [adresa]. Tužitelj nadalje ističe da je utuženo potraživanje djelomično podmireno, i to djelomično na ime glavnice u iznosu od 42,62 EUR, i to uplatom od 8. lipnja 2021., a kojom su podmireni računi datuma dospijeća 1. srpnja 2004., 1. kolovoza 2004., 1. rujna 2004., 1. listopada 2004. i 1. studenoga 2004. u cijelosti te djelomično račun datuma dospijeća 1. prosinca 2004., a po kojem je kao nepodmiren ostao iznos od 0,62 EUR. Slijedom navedenog, imajući u vidu i da od 1. siječnja 2023. kuna više nije službena valuta, tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev u eurima na način da predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznos od 60,50 EUR uz pripadajuće zatezne kamate kako to stoji u navedenom podnesku, kao i da se naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

6. Dakle, podneskom od 12. ožujka 2024. tužitelj je djelomično povukao tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu glavnice u iznosu od 42,67 EUR. Tuženik se u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužitelja, to jest obavijesti o djelomičnom povlačenju o istome nije izjasnio, pa se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) smatra da je na predmetno povlačenje pristao. Slijedom navedenog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 42,67 EUR, te je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 2 spisa), u uvjerenje o prebivalištu (list 12 spisa), u preslike računa (list 42- 56 spisa), u knjigovodstvenu karticu (list 57-59 spisa), u matične evidencije – bilješke (list 60-61 spisa), u Smjernice za dobavu vode iz javnog vodovoda (list 62-82 spisa), u Odluku o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćivanja otpadnih voda (list 83-84 spisa), u rješenje o dodjeli stana (list 92 spisa), u rješenje (list 93 spisa) i u presliku osobne iskaznice (list 94 spisa).

8. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

9. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade u iznosu od 60,50 EUR za pružene usluge opskrbe vode tuženiku i povezane naknade za objekt na adresi u [adresa], P, sistemskog broja 5001000047623, i to za razdoblje lipnja 2004. do kolovoza 2005.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje vodnih usluga. Isto tako, tuženik priznaje činjenicu da je do 1. ožujka 1986. stanovao u predmetnom stambenom objektu na adresi [adresa], a u odnosu na koji se vodi ovaj spor.

12. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

13. Točkom 1.8. Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda (list 62-82 spisa; dalje: Smjernica) propisano je da se pod organom upravljanja razumijeva organ koji upravlja nekretninama, odnosno njen vlasnik, korisnik ili potrošač. Nadalje, točkom 1.8. Smjernica određeno je da korisnikom smatra svaka ona fizička ili pravna osoba koja troši vodu na priključenoj nekretnini, a nema status potrošača.

14. Isto tako, čl. 2. Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik grada Zagreba br. 4/2003; dalje: Odluka) određeno je da je potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe pitkom vodom vlasnik i korisnik nekretnine.

15. Nadalje, čl. 6. Odluke propisano je da se korisnikom nekretnine smatraju najmoprimac, odnosno podnajmoprimac, stanar, zakupoprimac, odnosno podzakupoprimac, kao i osoba koja bez valjane pravne osnove koristi nekretninom.

16. U skladu s čl. 5. Odluke korisnik nekretnine je dužan obavijestiti isporučitelja usluge o promjenama potrošača i obveznika plaćanja nekretnine te odgovara za plaćanje komunalne usluge solidarno s prijašnjim potrošačem. Odnosno u skladu s čl. 3. i 4. korisnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca u kojem je pisanim putem obavijestio isporučitelja usluge o prenošenju obveze na novog vlasnika ili korisnika.

17. U skladu s prethodno navedenim propisima te uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je tuženik do 1. ožujka 1986. stanovao u predmetnom stambenom objektu na adresi [adresa], sud nalazi da je tuženik osnovano bio zaveden kao obveznik plaćanja, i to najmanje s osnove korisnika nekretnine.

18. S obzirom na navedeno, tuženik je bio dužan obavijestiti tužitelja o činjenici da više nije korisnik na predmetnom mjernom mjestu, a što tuženik niti ne navodi da je učinio, a niti dokazuje u ovom postupku.

19. Isto tako, sud ukazuje i da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je tuženik imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 8.09.1971. do 10.05.2007. godine. Međutim od 10.05.2007. godine do 1.10.2014. godine tuženik je imao prijavljeno prebivalište isto u [adresa], ali sada na adresi [adresa], da bi tek od 30.10.2014. imao prijavljeno prebivalište u [adresa] u Republici Srbiji.

20. Slijedom navedenog, o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Sud prvenstveno ovime ukazuje da je na tuženiku teret dokazivanja da je obavijestio tužitelja o činjenici da više nije korisnik na predmetnom mjernom mjestu. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

22. Međutim, tuženik nije niti predložio, a niti dostavio dokaze kojima bi dokazao isto te čak nije niti naveo da je obavijestio tužitelja o činjenici da više nije korisnik.

23. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da nije dokazano u postupku da je tuženik obavijestio tuženika da više nije korisnik nekretnine, a u skladu s navodima tuženika da u predmetnoj nekretnini ne stanuje od 1. ožujka 1986. godine.

24. Stoga je upravo tuženik prema ocjeni ovog suda obveznik plaćanja naknade za isporučene vodne usluge tužitelja tijekom utuženog razdoblja.

25. Sud je čitanjem preslika utuženih računa (list 42-56 spisa) i izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 2 spisa), koji predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), utvrdio da tražbina tužitelja za pružene vodne usluge u razdoblju od lipnja 2004. do kolovoza 2005. iznosi ukupno 103,17 EUR (777,34 kn) te da je datum dospijeća prvog u mjesecu nakon mjeseca na koji se isti odnose.

26 Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka iznesenim prigovorima nije doveo u pitanje vjerodostojnost iste. Isto tako, sud ukazuje da tuženik nije dokazao niti da je podnio tužitelju prigovor na predmetni račun, a na što je imao pravo, pa se stoga smatra da je isti prihvaćen od strane tuženika.

27. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993; dalje: ZOO/91). Slijedom navedenog, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos tekući od dana dospijeća utuženog računa pa do isplate sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO/91, a s obzirom da tuženik nije podmirio utuženi račun do dana dospijeća naplate istih.

28. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Dakle, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

29. Na kraju valja reći da je tuženik obavijestio sud da ne može doći na zadnje ročište kao ni na ročište za objavu presude i s tim u vezi dostavio medicinsku dokumentaciju, međutim budući da tuženik nije tražio odgodu ročišta, te radi ekonomičnosti postupka, ovaj sud je održao ročište, zaključio glavnu raspravu i donio presudu, a sve kako bi se izbjegli daljnji nepotrebni troškovi.

30. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, pri čemu valja reći da je sud ukinuo toč. I. predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je odlučeno o trošku ovršnog postupka jer se radi o jedinstvenom postupku neovisno o činjenici što je postupak započet podnošenjem ovršnog prijedloga koji je kasnije prešao u parnicu povodom prigovora tuženika (tako Zaključak br. 3. od 2. lipnja 2017. godine sa sastanka Vrhovnog suda RH sa županijskim sudovima).

31. Glede parničnog troška tuženiku je temeljem čl. 154. ZPP-a priznat trošak zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, trošak sastava podneska od 5. svibnja 2009., 10. listopada 2017. i 26. lipnja 2020. u visini od 6,25 bodova za svaki (Tbr. 11. toč. 10. OT). U odnosu na sve ostale radnje u postupku, tužitelju je priznat trošak za cjelokupni prvostupanjski postupak 50 bodova (Tbr. 7. toč. 8 OT), a sve s obzirom da je nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora iznosila 60,50 EUR. Dakle tužitelj ima pravo na naknadu u visini od ukupno 68,75 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 137,50 EUR po Tarifi te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife i čl. 8 Pravilnika) daje ukupan iznos od 171,88 EUR. Isto tako, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, kao i već navedeni trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi od 13,27 eur. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 198,42 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

32. Tužitelji nije priznat trošak sastava podneska od 6. lipnja 2006., 1. srpnja 2008., 17. prosinca 2008., 5. travnja 2019., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Isto tako nije mu priznat administrativni trošak od 20,00 kn / 2,65 eur, priznat rješenjem o ovrsi, budući da visinu i opravdanost tog troška tužitelj nije ničim dokazao.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 11. travnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467.st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu od 13,27 EUR

2. tuženiku