Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-614/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u građansko pravnoj stvari tužitelja PJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darjanu Tarabariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 08. prosinca 2023. poslovni broj Pn-408/2017, 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 08. prosinca 2023. poslovni broj Pn-408/2017 u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. presude i u odluci o trošku pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti na ime neimovinske štete tužitelju iznos od 1.327,29 EUR / 10.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 09. siječnja 2017. godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. godine do 31.prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za više zatražene kamate tužbeni se zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.156,18 EUR/8.711,24 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 08. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio, te žalbene navode tuženika, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti koju je trpio i nadalje trpi zbog neosnovanog lišenja slobode i vođenja kaznenog postupka u kojem je tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da se protiv tužitelja pred Županijskim sudom u Šibeniku vodio kazneni postupak pod poslovnim brojem K-11/13 zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 3. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97),

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kir-491/2000 od 30. ožujka 2000. i Kv-222/2000 od 31. ožujka 2000. tužitelju bilo određeno zadržavanje u istražnom zatvoru 48 sati i da je bio lišen slobode od 30. ožujka 2000. u 11,30 h do

01. travnja 2000. u 11,30 h,

- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj K-11/13 od 30. svibnja 2014. oslobođen optužbe koja je potvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-489/14-6 od 17. veljače 2015.,

- da se tužitelj 09. siječnja 2017. obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

- na temelju suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka AJ i PJF tužitelj je u pritvoru boravio sa četiri zatvorenika počinitelja teških kaznenih djela te je trpio strah, da su osobno tužitelj i obitelj bili izloženi prijetnjama jer je bio optužen za pronevjeru u tvrtki u kojoj je radio zbog čega je angažirao i zaštitarsku službu nakon izlaska iz pritvora što je sve uzrokovalo i psihičke bolove kod tužitelja,

- da je tužitelj u vrijeme pritvaranja bio direktor tvrtke Ship Managment d.o.o. Split i da je pritvaranje izazvalo veliku medijsku pozornost i da se pisalo o pronevjeri novca,

- da je tužitelj zbog neosnovanog boravka u pritvoru doživio sramotu, poniženje i da je uhićenjem izgubio ugled, te da je obzirom na težinu djela trpio duševne boli zbog povreda prava osobnosti.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je priznato tužitelju pravo na naknadu štete temeljem neosnovanog lišenja slobode te primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti dosuđuje zatraženi iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 EURA sa zateznom kamatom od podnošenja pisanog zahtjeva 09. siječnja 2017. dok za više zatraženu kamatu zahtjev odbija.

9. Kod ocjene povrede prava osobnosti i odmjeravanja visine pravične naknade prvostupanjski sud je uzeo u obzir ne samo vremenski period zadržavanja tužitelja u pritvoru već sve druge okolnosti vezano za kazneni postupak i način kako je to tužitelj doživljavao zbog čega je trpio duševne boli koje su se očitovale u neugodnostima kojima je bio izložen, osjećaju poniženja i straha za sebe i svoju obitelj što je proizvelo i znatne psihičke posljedice kod tužitelja.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja.

11. Prema odredbi čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.

12. Pravo na slobodu i sigurnost, uključujući i pravo na odštetu žrtvama nezakonitog uhićenja ili pritvaranja propisano je i odredbom čl. 5. st. 1. i 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj: 6/99, 88/99).

13. Nadalje, odredbom čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP propisano je da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

14. Iz navedene odredbe proizlazi pravo osobe koja je nezakonito lišena slobode da joj Republika Hrvatska naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode.

15. Člankom 1100. ZOO je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Polazeći od navedenih odredbi prvostupanjski sud je pri dosuđivanju visine naknade štete imao u vidu sve okolnosti slučaja na strani tužitelja, a to su trajanje lišenja slobode, uvjeti izdržavanja kazne, reakcija sredine na lišenje slobode, zabrinutost tužitelja za sebe i svoju obitelj zbog uhićenja i osuda javnosti.

17. Uzimajući u obzir da je neosnovano pritvaranje grubi napad na slobodu i pravo čovjeka te da sama činjenica povrede prava na slobodu ima za posljedicu duševne boli zbog povrede prava osobnosti kao i trajanje i težinu traume koje je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, gubitak povjerenja i ugleda koje je imao kao direktor tvrtke, kao i teško podnošenje boravka u pritvoru, jer se radi o ranije neosuđivanoj osobi, to sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti prema ocjeni ovog suda opravdavaju primjerenu novčanu naknadu za duševne boli koje je trpio kao posljedicu povrede časti, ugleda i povrede prava na slobodu.

18. Na žalbene navode valja odgovoriti da dosuđena naknada predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete koja obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezano za neosnovano lišenje slobode, dakle, i duševne boli zbog povrede osobnosti oštećenog, a ne samo naknadu za dane provedene u pritvoru.

19. Stoga, imajući u vidu sve izneseno i po ocjeni ovog suda primjerena novčana naknada u smislu odredbi čl. 1100. ZOO u vezi čl. 19. st. 1. ZOO predstavlja upravo dosuđeni iznos 10.000,00 kn / 1.327,23 EURA s pripadajućim kamatama sukladno odredbi čl. 1103. ZOO.

20. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i odluci o trošku pod toč. II. izreke.

22. U nepobijanom dijelu u odnosu na više zatražene kamate pod toč. I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

23. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 11. travnja 2025.

Sudac

Snježana Androš