Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1604/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rešetar & partneri d.o.o. Osijek, protiv tuženice ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1290/2023-9 od 21.svibnja 2024., 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1290/2023-9 od 21. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-215/2023 od 10. ožujka 2023.u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 59,40 eur sa zateznim kamatama koje teku 8. veljače 2023. do isplate, po godišnjoj stopi u visini koja se do 29. prosinca 2023.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 137,29 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tužena ne navodeći žalbene razloge a iz sadržaja žalbe proizlazi da se ista izjavljuje zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 59,40 eura s pripadajućim zateznim kamatama koji se odnosi na pruženu, a neplaćenu uslugu opskrbe električnom energijom.

7. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o odluci donesenoj u sporu male vrijednosti, ista se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, pa ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tužene koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja i iz stanja spisa proizlazi:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke električne energije te da je tužena kao vlasnik nekretnine prenijela vlasništvo predmetne nekretnine na treću osobu prije nastanka utuženog potraživanja,

- da je Vlada Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 29. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj: 68/01, 177/04, 76/07 i 152/08) na sjednici održanoj 2. veljače 2006. donijela Opće uvjete za opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 14/06, dalje u tekstu: Opći uvjeti),

- da je sukladno odredbi čl. 2. st. 1. t. 8. propisano da je kupac električne energije fizička ili pravna osoba koja kupuje električnu energiju,

- da je sukladno odredbi čl. 37. st. 1. Općih uvjeta kod promjene vlasništva građevine, kupac je dužan u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i ugovora o opskrbi, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva. Ukoliko kupac iz stavka 1. ovoga članka nije u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva podnio zahtjev za raskid ugovora, opskrbljivač i operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava mogu, nakon isteka toga roka, na zahtjev novoga vlasnika građevine, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, zaključiti ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže, s danom zadnjeg obračuna,

- da sukladno odredbi čl. 39. Ugovor o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, prestaje u slučaju smrti fizičke osobe, prestanka pravne osobe, raskida ugovora, nastupa drugih okolnosti za prestanak ugovora prema propisima obveznog prava,

- da je nesporno da je tužena bila vlasnik predmetne nekretnine do kraja 2019. i korisnik usluga tužitelja, te da je obveza tužene bila da sukladno odredbi čl. 40. st. 1. Općih uvjeta pisanim putem podnese zahtjev za raskid Ugovora o opskrbi, a kako tužena nije dokazala da je ovaj zahtjev podnijela u propisanom roku i u propisanim obliku, što niti ne tvrdi, to je temeljem tog ugovora dužna podmiriti nastale obveze, pa je stoga sud prigovor tužene o nedostatku pasivne legitimacije sud ocijenio neosnovanim,

- da je tužena tek 7. ožujka 2023. podnijela prikladan zahtjev za promjenu korisnika, a što da je nakon utuženog razdoblja.

9. Suprotno žalbenim navodima tužene pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tuženu obvezao na plaćanje utuženog iznosa jer je tužena u utuženom razdoblju bila vlasnik nekretnine u kojoj se usluga koristi, a tijekom postupka nije dokazala da je tužitelja kao isporučitelja usluge obavijestila o promjeni korisnika.

10. Protivno žalbenim navodima iz stanja spisa proizlazi da je zahtjev za raskid ugovornog odnosa sa tužiteljem podnijela 7. ožujka 2023. ( str. 29 spisa), dakle su neosnovani navodi da je isti zahtjev podnesen prije utuženja a nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora 21. prosinca 2019.

11. Tužena je u obveznopravnom odnosu s tužiteljem bila sve dok isti nije raskinut, a utuženo razdoblje odnosi se na razdoblje prije raskida. Jednako tako spomenuti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjestu, suprotno navodima žalbe potvrđuje da su stranke bile u ugovornom odnosu, te osnovano prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) zaključio da je tužena kao sudionik obveznog odnosa dužna ispuniti svoju obvezu i da je odgovorna za njezino ispunjenje, da je tužena u obvezi tužitelju isplatiti iznos od 59,40 eura koju visinu je sud prvog stupnja utvrdio iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 7 spisa), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i stopi kamate koju je prvostupanjski sud pravilno odredio primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

12.Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužena obvezana na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud prvog stupnja dao i valjane razloge.

13. Sud prvog stupnja opravdano je tužitelju dosudio trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i pravilno utvrdio visinu tih troškova primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama tuženika nije dovedeno u pitanje.

14. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 11. travnja 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek