REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1781/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Duvnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOSPITALIJA TRGOVINA d.o.o., Novaki, Vojvodići 25, OIB: 40457591383, kojeg zastupa punomoćnik Mirna Mišetić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mišetić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Luke Duvnjaka, odvjetnika, zakonskog zastupnika tuženika ŠIM, te punomoćnika tuženika Lucije Slavica, odvjetnice, dana 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom Odluka tuženika HOSPITALIJA TRGOVINA d.o.o. o isplati otpremnine tužitelju od 31.8.2017.

II. Nalaže se tuženiku HOSPITALIJA TRGOVINA d.o.o. Sveta Nedelja, Novaki, Vojvodići 25, OIB: 40457591383, isplatiti tužitelju ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 126.816,64 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama od dana 31.08.2017. godine pa do isplate, obračunatima sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HOSPITALIJA TRGOVINA d.o.o. Sveta Nedelja, Novaki, Vojvodići 25, OIB: 40457591383, nadoknaditi tužitelju ŠI, [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, obračunatima sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 21.678,40 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 11.4.2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka, do pravomoćnog okončanja postupka pod brojem Pr-274/2025, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao zaposlenik, prethodno direktor u društvu tuženiku HOSPITALIJA TRGOVINA d.o.o., sklopili ugovor o radu direktora dana 23.2.2009., dok je tužitelj bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu direktora još od rujna 2004., dakle i prije ugovora o radu direktora od 23.2.2009. Dakle, radni odnos tužitelja kod tuženika je trajao od rujna 2004. godine pa sve do kraja kolovoza 2017. Predmetni radni odnos tužitelja kod tuženika prestaje s danom 31.8.2017.

2. Dalje navodi da je tuženik kao poslodavac dana 31.8.2017. donio nezakonitu Odluku da se radniku/zaposleniku ŠI utvrđuje pravo na isplatu otpremnine u iznosu od 84.500,00 kuna. Predmetna Odluka tuženika kao poslodavca je suprotna članku 13. Ugovora o radu direktora od 23.02.2009., te su time narušena materijalna prava tužitelja. Sukladno članku 13. Ugovora o radu direktora od 23.2.2009., zaposlenik ŠI kao direktor ima pravo na otpremninu u iznosu od dvije prosječne bruto mjesečne plaće isplaćene direktoru u tri mjeseca prije prestanka ugovora za svaku godinu rada u društvu HOSPITALIJA TRGOVINA d.o.o, (od rujna 2004. godine pa sve do kraja kolovoza 2017. godine). Slijedom navedenoga, tužitelj kao poslodavac dužan je isplatiti na ime otpremnine zaposleniku ŠI iznos od ukupno 1.040.000,00 kuna bruto, a ne iznos od 84.500,00 kuna, kako je to navedeno u Odluci tuženika kao poslodavca od 31.8.2017., na koju je tužitelj uložio i zahtjev za zaštitu prava 1.9.2017. Od ukupne otpremnine koja tužitelja pripada od 1.040.000,00 kuna bruto, tuženik je isplatio tek iznos od 84.500,00 kuna dana 1.9.2017., a što daje razliku od 955.500,00 kuna bruto na ime preostalog duga otpremnine, koju tuženik duguje tužitelju, sa zateznim kamatama od dana 31.8.2017. pa do isplate. Naime, glede visine otpremnine tužitelj navodi kako je kod tuženika radio 13 godina na mjestu direktora. Prosječna bruto mjesečna plača tužitelja prije prestanka ugovora o radu iznosila je prema zadnje važećem ugovoru 40.000,00 kuna bruto. Otpremnina se tužitelja stoga izračunava u iznosu od dvije prosječne bruto plaće (2x prosječna bruto plaća 80.000,00 kuna) x 13 godina rada, a što daje 1.040.000,00 kuna bruto. Tužitelj ističe da je kao direktor tuženika u radu pri tuženiku ostvario tijekom 2016. godine u poslovanju dobitak od 10.271.786,42 kuna za tuženika, a što je razvidno iz Odluke o uporabi dobitka tuženika od 27.04.2017. godine, a kao zaposlenik tuženika od rujna 2004. godine značajno je doprinio opstanku i razvoju tuženika na tržištu. Slijedom navedenoga, nema nikakvog razloga na strani tuženika da uskraćuje isplatu ugovorene otpremnine. Tužitelj se želeći prije svega mirno rješenje pitanja njegove otpremnine obratio tuženiku zahtjevom za zaštitu prava podnesenim dana 1.9.2017., ali se tuženik na predmetni zahtjev nije očitovao u roku od 15 dana, a tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podiže tužbu radi ostvarenja prava na isplatu otpremnine koja mu pripada. Tužitelj se dobronamjerno obratio tuženiku, iako se na pitanje isplate otpremnine, kao novčanog potraživanja iz radnog odnosa, navedeno obraćanje ne može smatrati procesnom zaprekom za utuženje predmetnog novčanog potraživanja (članak 133. st. 3. Zakona o radu - NN 93/14). Tužitelj svakako prema članku 13. Ugovora o radu direktora od 23.2.2009., kao i prema članku 126. st. 1. Zakona o radu ima pravo na otpremninu, kako je ista ugovorena ugovorom o radu između tuženika i tužitelja, kao najpovoljnije pravo za radnika.

3. Stoga konačnim tužbenim zahtjevom kao u tužbi, odnosno preciziranim na ročištu 31.1.2025., predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa od 126.816,64 eura na ime otpremnine, s kamatama od 31.8.2017. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe da je tužiteljeva tužba u cijelosti neosnovana. Kao što je vidljivo iz članka 10.2 ugovora između tužitelja i tuženika od dana 23.9.2009. priloženog tužbi, predmetni ugovor sklopljen je u formi mješovitog ugovora koji u svom sadržaju ima elemente menadžerskog ugovora i elemente ugovora o radu. Menadžerski ugovor sklopljen je na razdoblje od 5 godina (čl. 10.2 ugovora), dok je radni odnos člankom 1.2 zasnovan na neodređeno vrijeme. U spomenutom članku 10.2 izrijekom je navedeno da se ovaj ugovor sklapa na razdoblje od 5 (pet) godina", tijekom kojeg perioda se, sukladno navedenom, primjenjuju odredbe menadžerskog ugovora. Po isteku navedenog perioda, opstaje isključivo radni odnos zasnovan člankom 1.1. ugovora. Otpremnina u visini dvije prosječne bruto mjesečne plaće isplaćene Direktoru u tri mjeseca prije prestanka ugovora za svaku godinu rada u društvu propisana je za slučaj jednostranog otkaza ugovora od strane Nadzornog odbora, kako je opisano u čl. 11.3 točka 8", dakle u slučaju kada Nadzorni odbor društva direktoru (članu uprave) otkazuje menadžerski ugovor za vrijeme trajanja menadžerskog ugovora odnosno prije isteka ugovorenog petogodišnjeg razdoblja. Istekom ugovorenog petogodišnjeg razdoblja, prestale su vrijediti ugovorne odredbe menadžerskog ugovora, a opstale su samo one koje se tiču tužitelja kao radnika društva. Naime, način prestanka ugovornog odnosa između menadžera i društva jedna je od najvažnijih razlika između ugovora o radu i menadžerskog ugovora. Dok radni odnos može prestati redovnim ili izvanrednim otkazom od strane radnika ili poslodavca uz poštivanje zakonski propisanog otkaznog roka, menadžerski ugovor može prestati:

a) istekom maksimalnog vremena od 5 godina za koje može trajati imenovanje na mjesto člana uprave,

b) jednostranim otkazom (opozivom od strane društva) i to u svako doba i od strane svake od ugovornih strana,

c) istekom ugovorenog vremena.

Ako je menadžer član uprave ujedno i radnik (zaposlenik) društva, tada menadžerski ugovor prestaje djelomično, i to u dijelu koji se tiče posebnih prava i obveza menadžera. Predmetni je ugovor, kao menadžerski ugovor, sklopljen na razdoblje od 5 godina. Za slučaj jednostranog otkaza menadžerskog (dijela) ugovora od strane nadzornog odbora, bez krivnje direktora, predviđen je iznos otpremnine u visini dvije plaće po godini staža, ali ona se razvidno odnosi na situaciju kada nadzorni odbor direktora/članu uprave otkazuje menadžerski ugovor prije isteka vremena na koji je on sklopljen, a koje iznosi 5 godina. Istekom menadžerskog ugovora, tužitelj više nema prava koja su ugovorena za vrijeme njegova trajanja, već samo ona koja su propisana Zakonom o radu, a to je u slučaju otpremnine iznos od jedne trećine prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada u društva. S obzirom da je menadžerski ugovor istekao, a tužitelj ostao u radnom odnosu s tuženikom sukladno čl. 1.1. ugovora o radu, otkaz tužitelju nije dao nadzorni odbor, već uprava društva, kao što je vidljivo iz otkaza priloženog tužbi. Stoga je potpuno neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine koja je predviđena za slučaj kada nadzorni odbor otkazuje menadžerski ugovor prije isteka ugovorenog razdoblja njegova trajanja, budući da se ta situacija nije dogodila. Osim što je izrijekom i ugovoreno da se menadžerski ugovor sklapa na razdoblje od 5 (pet) godina te da na tu otpremninu tužitelj ima pravo samo kad mu kao direktoru otkaz daje nadzorni odbor, takav zaključak proizlazi i iz prirode stvari, budući da se tako visoka materijalna prava (u konkretnom slučaju šest puta viša otpremnina od zakonom propisane) daju upravo osobama s kojima se sklapaju ugovori za obavljanje visokih funkcija, i to na određeno vrijeme, tijekom kojeg im se daju specijalna prava, među ostalim i visoku otpremninu za slučaj prijevremenog prestanka ugovorenog trajanja njihova statusa. Kad istekne menadžerski ugovor, prestaju i njime ugovorena specijalna prava, i radnik ima ona prava koja mu pripadaju temeljem Zakona o radu. Imajući u vidu sve gore navedeno, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parnično trošak s kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tijekom postupka tuženik ističe i protutužbeni zahtjev, konačno preciziran podneskom od 1.8.2022., a kojim predlaže utvrditi ništetnima ugovore o kreditu i anekse ugovora o kreditu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, te naložiti tužitelju da tuženiku isplati iznos od 1.814.250,00 kn s kamatama, kao i utvrditi da je ništetan ugovor o radu direktora od 23.2.2009. sklopljen između tužitelja i tuženika, uz naknadu parničnog troška.

6. Rješenjem od 31.1.2025. sud je razdvojio postupak po protutužbi tuženika radi vođenja zasebnog postupka, te se isti vodi pod brojem Pr-274/2025.

7. Iako je tuženik tijekom postupka predlagao prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod brojem Pr-274/2025, sukladno čl.213.st.1. točka 1. ZPP-a, sud je takav prijedlog tužitelja odbio kao neosnovan. Naime, iako tuženik opravdano tvrdi da bi odluka u tom predmetu predstavljala prethodno pitanje, jer da o ništetnosti predmetnog ugovora o radu ovisi i odluka u ovom predmetu, takav je prijedlog tuženika odbijen. Naime, neovisno o navedenom, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen je neosnovanim u cijelosti u svakom slučaju, bez obzira na navedeno, i to iz razloga navedenih u ovoj presudi, obzirom je, u svakom slučaju, tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, budući iz odredbi ugovora o radu na kojem tužitelj temelji potraživanje u ovom postupku, ni u kom slučaju ne bi proizlazila osnovanost takvog potraživanja tužitelja. Stoga nije bilo potrebe prekidati postupak u ovom predmetu, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu direktora od 23.2.2009., Odluku o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 14.8.2017., Odluku o isplati otpremnine od 31.8.2017., Zahtjev za zaštitu prava, obračun isplaćene otpremnine, Odluku o uporabi dobitak društva za 2016., obračun plaće, Zapisnik u predmetu Stpn-122715, izvadak iz sudskog registra, Ugovore o kreditu i anekse ugovora o kreditu, ugovore o kratkoročnoj pozajmici i anekse tih ugovora, uplatnice, izvode prometa po računu, kartice, sudsku praksu, Društveni ugovor društva s ograničenom odgovornošću, Zapisnik sa sastanka Nadzornog odbora, Ugovor o radu predsjednika Uprave od 31.8.2004. sklopljen na 5 godina, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i zakonske zastupnice tuženika ŠIM.

9. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, obzirom je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim u cijelosti, pa nije bilo potrebe provoditi taj dokaz na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja.

10. Sud nije cijenio prigovor zastare tužitelja u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika, obzirom će isti biti predmetom raspravljanja u razdvojenom postupku, Pr- 27472025.

11. Nadalje, iz dokumentacije spisa proizlazi da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava tuženiku protiv odluke od 31.8.2017. koju je zaprimio istoga dana (list 12 spisa), podnio dana 1.9.2017., na koji se tuženik nije očitovao, čime je sudska zaštita zatražena u rokovima iz čl.133. ZR.

12. Neosnovano se tuženik protivi i preinaci tužbe kao na ročištu 31.1.2025., obzirom je tužitelj samo precizirao tužbeni zahtjev u valuti euro, te nije niti izvršena preinaka tužbe u smislu čl. 191.st.3. ZPP-a.

13. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

14. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 14.8.2017. utvrđeno je da je tužitelju otkazan Ugovor o radu od 23.2.2009. iz poslovno uvjetovanih razloga. Ista je odluka potpisana od strane direktora tuženika, ŠIM, koja je kao direktor tuženika tu odluku i donijela.

15. Uvidom u Odluku tuženika od 31.8.2017. utvrđeno je da se istom utvrđuje kako tužitelju kao radniku tuženika pripada pravo na isplatu otpremnine u iznosu od 84.500,00 kuna, temeljem čl.126. Zakona o radu.

16. Uvidom u Ugovor o radu od 23.2.2009. sklopljen između tužitelja (kao direktora) i tuženika utvrđeno je da isti vrijedi od 1.3.2009., te da je čl.11. 3. istoga određeno kada se može otkazati taj ugovor, pa se tako u čl.11.3.točka 8. navodi da isti može prestati i jednostranim otkazom od strane Nadzornog odbora uz obvezu isplate ugovorene otpremnine.

17. Člankom 13.1. Ugovora o radu određeno je da u slučaju jednostranog otkaza ugovora od strane Nadzornog odbora, kako je opisano u čl.11.3. točka 8., direktor ima pravo na otpremninu u iznosu od dvije prosječne bruto mjesečne plaće isplaćene direktoru u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku godinu rada u Društvu.

18. Dakle, iz Ugovora o radu od 23.2.2009. jasno proizlazi da su stranke ugovorile u čl.13.1. da tužitelju pripada otpremnina u iznosu od dvije prosječne bruto mjesečne plaće isplaćene direktoru u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku godinu rada u Društvu, samo u slučaju da ugovor o radu bude jednostrano otkazan od strane Nadzornog odbora tuženika, sukladno čl.11.3. točka 8. toga Ugovora.

19. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu te odredbe Ugovora o radu, a na kojoj tužitelj i temelji svoj tužbeni zahtjev, obzirom tužitelju ugovor o radu od 23.2.2009. nije otkazao nadzorni odbor, već direktor tuženika (list 11 spisa).

20. O istom je tužitelj iskazao kako je kod tuženika radio od 9.mj. 2004. do 31.8.2017. na neodređeno vrijeme, cijelo vrijeme je bio direktor, a zadnji ugovor o radu koji sam potpisao s tuženikom bio je od 23.2.2009. Taj ugovor bio je na određeno vrijeme od 4 godine, a on mu je prestao odlukom o otkazu, radi se o odluci o otkazu koju je potpisao te kada mu je ista predočena na listu 11 spisa, a radi se o otkazu od 14.8.2017., navodi da se na istoj odluci nalazi njegov potpis da je istu preuzeo. Tu odluku o otkazu koju je potpisala direktorica ŠIM nije nikada pobijao, a nakon te odluke zaprimio je od tuženika odluku o otpremnini, radi s o odluci od 31.8.2017. te kada mu se ista predočava na listu 12 spisa navodi da je istu potpisao da je preuzeo. Njemu je po toj odluci isplaćeno 84.500,00 kuna što je minimalan iznos po Zakonu o radu.

21. Zakonska zastupnica tuženika ŠIM iskazala je da je kod tuženika počela raditi 2007. godine, a tužitelj je već prije toga radio kod tuženika i bio je direktor. Ona je kao direktor tuženika potpisala odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, kada joj se predočava odluka o otkazu od 14.8.2017. na listu 11 navodi da je to ta odluka koju je ona kao direktor tuženika potpisala, tužitelj tu odluku nije nikada pobijao. Nakon te odluke donesena je i Odluka o otpremnini tužitelja, kada joj se predočava odluka na listu 12 spisa, navodi da je na toj odluci njezin potpis i nju je također potpisala kao direktor tuženika. Po toj odluci tužitelju je isplaćena otpremnina u iznosu koji se u istoj navodi.

22. Prema tome, obzirom je tužitelju istekao ugovor koji je sklopio s tuženikom na vrijeme od pet godina, a radi se o ugovoru o radu predsjednika Uprave od 31.8.2004. (list 233-237 spisa), isti je s tuženikom sklopio Ugovor o radu od 23.2.2009., temeljem kojega je i bio u radnom odnosu kod tuženika do otkaza toga Ugovora o radu, Odlukom od 14.8.2017.

23. Otkaz tužitelju nije dao Nadzorni odbor, već Uprava društva, iz čega proizlazi da je potpuno neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine koja je predviđena za slučaj kada Nadzorni odbor otkazuje menadžerski ugovor prije isteka ugovorenog razdoblja njegova trajanja, budući da se ta situacija nije dogodila. Osim što je izrijekom i ugovoreno da se menadžerski ugovor sklapa na razdoblje od pet godina (čl.10.2. Ugovora), te da na tu otpremninu tužitelj ima pravo samo kad mu kao direktoru otkaz daje Nadzorni odbor, takav zaključak proizlazi i iz prirode stvari, budući da se tako visoka materijalna prava (u konkretnom slučaju šest puta viša otpremnina od zakonom propisane) daju upravo osobama s kojima se sklapaju ugovori za obavljanje visokih funkcija, i to na određeno vrijeme, tijekom kojeg im se daju specijalna prava, među ostalim i visoku otpremninu za slučaj prijevremenog prestanka ugovorenog trajanja njihova statusa. Kad istekne menadžerski ugovor, prestaju i njime ugovorena specijalna prava, i radnik ima ona prava koja mu pripadaju temeljem Zakona o radu.

24. Pritom među strankama i nije bilo sporno da je tuženik tužitelju iznos na ime otpremnine koju je odredio u svojoj odluci od 31.8.2017. i isplatio u iznosu od 84.500,00 kuna, te da je isti iznos otpremnine određen sukladno čl.126. Zakona o radu.

25. Naime, prema čl.126.st.1. ZR, radnik ima pravo na otpremninu koja se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, osim ako mu se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, dok tužitelj nije ni tvrdio da bi mu tuženik otpremnu utvrdio i isplatio protivno čl.126.st.2. i 3. ZR.

26. Pritom u konkretnom slučaju ne dolazi niti do primjene za tužitelja povoljnijeg prava u smislu čl.9.st.3. ZR, prema kojoj odredbi bi se, u slučaju da je neko pravo radnika iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu i zakonom, primijenilo za radnika najpovoljnije pravo, obzirom je u konkretnom slučaju ugovorom o radu stranaka jasno i precizno određeno da bi tužitelj pravo na zahtijevanu (višu) otpremninu imao pravo isključivo u situaciji da mu je Nadzorni odbor otkazao ugovor o radu, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Dakle, ne radi se o različito ugovorenoj visini otpremnine u navedena dva akta, već o isključivo ugovorenim uvjetima pod kojima bi tužitelj pravo na otpremninu po Ugovoru o radu u zahtijevanom iznosu imao, a koji uvjeti u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

27. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine prema čl.131. Ugovora o radu ocijenjen neosnovanim u cijelosti, pa sud nije utvrđivao niti visinu tužbenog zahtjeva financijskim vještačenjem, kada je isti neosnovan u cijelosti. Također, nije ispunjen niti jedan uvjet iz čl.322. Zakona o obveznim odnosima uslijed kojega bi Odluka tuženika o isplati otpremnine od 31.8.2017. bila ništetna, obzirom ista nije protivna niti Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima niti moralu društva, niti je tužitelj tvrdio i navodio uslijed čega bi ista bila ništetna, pa je tužbeni i zahtjev tužitelja i u tom dijelu u cijelosti neosnovan.

28. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti u cijelosti, te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, pa su tuženiku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT) priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu, te podnesaka od 23.5.2018., 1.8.2022. - svaki po 1.900,00 eura (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 5.6.2018., 12.12.2023., 31.1.2025., 12.3.2025. - svako po 1.900,00 eura (Tbr.9.1. OT), pristupa na ročišta 20.9.2018., 1.9.2022. - svako po 955,00 eura (Tbr.9.2. OT), sastava odgovora na žalbu - 1.900,00 eura (Tbr.10.6. OT), sastava podneska od 21.4.2022. - 100 eura (Tbr.8.3. OT), odnosno ukupno 17.210,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 21.512,50 eura. Tome treba dodati trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u plaćenom iznosu od 165,90 eura, pa ukupni troškovi tuženika iznose 21.678,40 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

30. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21.3.2017., obzirom isti ne prileži spisu.

31. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

32. Tužitelju nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154.st.1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika