Pristupanje sadržaju
- 1 - III Kr 120/2023-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. B. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. rujna 2022. broj K-10/2021-93 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2023. broj I Kž-442/2022-7, u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog A. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. rujna 2022. broj K-10/2021-93 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2023. broj I Kž-442/2022-7 osuđen je A. B. zbog počinjenog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. temeljem članka 110., uz primjenu članka 48. stavka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, nakon čega mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se izvršiti dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće se izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno po braniteljici, odvjetnici H. K. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 1. KZ/11., povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP odnosno teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te zbog povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koje povrede su mogle utjecati na presudu“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 29. rujna 2023. pod brojem Ksm-DO-146/2023-3 s mišljenjem kako je zahtjev osuđenika neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovoj braniteljici.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik u podnesenom zahtjevu prvenstveno navodi kako je u kaznenom postupku ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. s obzirom da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje s aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku i pretpostavku nedužnosti, zajamčenima člankom 6. stavkom 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 28. i 29. Ustava Republike Hrvatske.
6.1. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik navodi kako sud prvog stupnja u prvostupanjskoj presudi nije reproducirao ni analizirao brojne dokaze za koje je u točki 4. obrazloženja odluke naveo da ih je izveo, a da je s druge strane analizirao dokaze koje u presudi uopće nije uvrstio među izvedene dokaze (fotoelaborat sačinjen na mjestu događaja koji je pregledan na raspravi 11. travnja 2022. i fotografije poruka L. A. koje su predane na raspravi 10. rujna 2021.).
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, treba napomenuti kako prvostupanjski sud u svojoj odluci nije dužan reproducirati, a potom i analizirati baš sve dokaze koji su izvedeni na raspravi, već je to dužan učiniti samo u odnosu na one dokaze s kojima se u provedenom dokaznom postupku utvrđuju odlučne činjenice i koji su i izvedeni u dokaznom postupku na raspravi te dati ocjenu njihove vjerodostojnosti, a to je i učinjeno u ovom slučaju. Ovakvim tvrdnjama podnositelj zahtjeva zapravo sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocjenu izvedene dokazne građe, zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.
6.3. Obrazlažući nadalje tešku povredu prava na pravično suđenje osuđenik ističe kako je u ovom kaznenom predmetu prvostupanjski sud svoje zaključke temeljio na iskazima svjedoka za koje je i sam naveo da su u pogledu odlučnih činjenica međusobno kontradiktorni, pri čemu je istovremeno propustio preispitati vjerodostojnost iskaza tih svjedoka na način da ih dovede u međusobnu vezu te u vezu s materijalnim dokazima pa da je sud prvog stupnja, postupajući na taj način, po mišljenju podnositelja zahtjeva propustio dati jasne, dovoljne i ustavnopravno prihvatljive razloge zašto odlučnu činjenicu o krivnji osuđenika uzima kao dokazanu, zbog čega smatra da je takva odluka i arbitrarna.
6.4. Međutim, niti u ovom dijelu osuđenik nije u pravu. Naime, u točki 21.4. obrazloženja prvostupanjske presude sud je dao jasne i razumljive razloge koji se odnose na ocjenu vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka (oštećenog A. P. i svjedokinje L. A.), nakon čega je iste doveo u vezu s obranom optuženika, ali i s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine (točka 21.5. obrazloženja) te je potom dao ocjenu svih izvedenih dokaza i jasno naveo što je na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno, kako u odnosu na zadobivene ozljede oštećenika (točka 22. obrazloženja), tako i u odnosu na samu dinamiku događaja (točka 23. obrazloženja), pa se slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne može raditi o arbitrarnoj i neobrazloženoj sudskoj odluci.
6.5. Kada ističe tešku povredu prava na pravično suđenje u drugostupanjskom postupku osuđenik tvrdi da prethodno izneseni nedostaci koji se odnose na obrazloženje prvostupanjske presude, na koje je optuženik ukazao u izjavljenoj žalbi na tu presudu, a u odnosu na dinamiku inkriminiranog događaja i ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje L. A., nisu otklonjeni niti u drugostupanjskoj presudi, čime je također počinjena povreda prava optuženika na obrazloženu sudsku odluku i od strane drugostupanjskog suda pa da i ta odluka, po ocjeni podnositelja zahtjeva, također arbitrarna. Isto tako smatra da je prethodno opisanim postupanjem drugostupanjski sud uz povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a koje su utjecale na presudu s obzirom da, po mišljenju podnositelja zahtjeva, u drugostupanjskoj odluci nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama.
6.6. No, niti u ovom dijelu podnesenog zahtjeva osuđenik nije u pravu. Naime, u točkama 9.1., 9.2., 9.3. i 9.4. drugostupanjski se sud u žalbenom postupku očitovao na sve žalbene navode optuženika koji su se odnosili na dinamiku inkriminiranog događaja, ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje L. A., ocjenu nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine te na sve druge sporne činjenice te je na jasan, potpuno razumljiv i dostatan način dao razloge za svoju odluku i u bitnome je obrazložio zbog čega je u cijelosti prihvatio ocjenu izvedenih dokaza, utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na sve odlučne činjenice, uslijed čega i ova drugostupanjska presuda, po ocjeni ovog suda, nije arbitrarna jer je u odnosu na iznesene žalbene razloge u dovoljnoj mjeri obrazložena.
6.7. Stoga, protivno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u dostatnoj su mjeri, na jasan i razumljiv način obrazložene u odnosu na sve odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu pa shodno navedenom iste nisu arbitrarne odnosno proizvoljne, uslijed čega je neprihvatljiv navod osuđenika da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. Slijedom navedenog isto tako, zbog razloga koji su prethodno obrazloženi, neprihvatljiva je i paušalno iznesena tvrdnja osuđenika da mu je, zbog prethodno opisanog postupanja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, a u odnosu na nedostatnost obrazloženja, povrijeđena pretpostavka nedužnosti odnosno da je zbog toga teret dokazivanja u ovom kaznenom postupku sa optužbe prebačen na obranu. Naime, ne samo da ova okolnost, nego niti jedna druga okolnost istaknuta u zahtjevu ne upućuje na bilo kakvu sumnju da je u ovom konkretnom slučaju tijekom kaznenog postupka povrijeđena pretpostavka nedužnosti, a koja pretpostavka od suda zahtjeva vođenje postupka bez unaprijed stvorenog uvjerenja da je optuženik počinio određeno kazneno djelo. Pri tome isto tako treba napomenuti kako ovakvim prigovorima, a koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje zbog izostanka valjanog obrazloženja i povrede pretpostavke nedužnosti, osuđenik ustvari i nadalje ustrajava u izražavanju svojeg nezadovoljstva ocjenom dokaznog materijala, što je suštinski prigovor činjenične naravi koji ne može biti predmet ispitivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka.
6.8. Slijedom svega prethodno iznesenog nije u pravu osuđenik kada tvrdi da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavka 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. - dalje: Konvencija) i članka 28. i 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH) odnosno nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., kako to neosnovano tvrdi podnositelj zahtjeva. Isto tako nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je prethodno iznesenim navodima istovremeno ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u žalbenom postupku, a koja je utjecala na presudu, čime, iako to izričito ne precizira, smatra da bi se radilo o povredi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, drugostupanjski se sud očitovao na sve bitne žalbene razloge optuženika te je, a kako je to prethodno i obrazloženo, u svojoj odluci dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama i spornim pitanjima, međutim druga je stvar što se osuđenik s danim razlozima i zaključcima suda drugog stupnja ne slaže i što smatra da je činjenično stanje trebalo utvrditi na drugačiji način, čime, u suštini, ponovno osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja, a zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek, kao što je prethodno već navedeno, ne može podnositi.
7. Osuđenik u zahtjevu također navodi da je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom ostvarena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu iz članka 469. točke 1. ZKP/08. s obzirom na to da su sudovi, po mišljenju podnositelja zahtjeva, pogrešno zaključili da u radnjama okrivljenika nije ostvareno postupanje u nužnoj obrani. Argumentirajući ovaj razloge za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva ističe kako prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu s povećanom pažnjom cijenili kontradiktornosti u iskazima svjedokinje L. A. te nalaz i mišljenje vještaka sudsko-medicinske struke, a koji je dozvolio kao moguću dinamiku događaja koju je optuženik naveo u svojoj obrani, zbog čega su isti, po stavu podnositelja zahtjeva, potpuno neosnovano otklonili svaku mogućnost postupanja optuženika u nužnoj obrani, čime su povrijedili kazneni zakon po pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo. Slijedom navedenog, iako to izričito ne precizira, smatra da su time ostvareni uvjeti za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
7.1. Međutim, osuđenik niti u navedenom nije u pravu.
7.2. Naime, već je ranije obrazloženo kako su i prvostupanjski i drugostupanjski sud dali ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje L. A. te nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka pri čemu su, nakon navođenja odlučnih činjenica koje su tijekom dokaznog postupka utvrđene, dali svoju ocjenu o tome zbog čega u opisanom ponašanju optuženika nije bilo postupanja u nužnoj obrani (točke 24. do 27. prvostupanjske presude i točka 9.6. drugostupanjske presude). Iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. navedenim tvrdnjama zapravo u bitnome osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi u odnosu na postupanje optuženika i oštećenika tempore criminis, kao što i u preostalom, većem dijelu ovog izvanrednog pravnog lijeka (stranica 4., 2. odlomak odozgo do stranice 6., 1. odlomak odozgo i stranica 8., 2. odlomak odozgo do stranice 9., 3. odlomak odozgo) polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem i osporava zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica u ovom kaznenom predmetu. Stoga se ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, a kojima se osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude te pitanje eventualnog postupanja optuženika u nužnoj obrani, po ocjeni ovog suda, u biti ponovno, kao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi te se na taj način pokušava ishoditi njegova preocjena u trećem stupnju, a mimo uvjeta predviđenih u zakonu. Navod osuđenika o povredi kaznenog zakona, a koja se zapravo svodi na njegovo viđenje činjeničnog stanja drugačijeg od utvrđenja prvostupanjskog suda, predstavlja ponovno polemiziranje s činjeničnim zaključcima prvostupanjskog suda pri čemu isti i nadalje ustrajava na tome kako je na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja trebao utvrditi drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom. Međutim, postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP/08. prosuđuje se isključivo prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno izrekom presude, a ne prema onom činjeničnom stanju koje je, prema osuđenikovom shvaćanju, trebalo utvrditi. I prvostupanjski i drugostupanjski sud su, na ono činjenično stanje koje je utvrđeno konkretnom pravomoćnom presudom, pravilno primijenili kazneni zakon. Kako se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnositi samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), ali se ne može se podnositi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja, to uslijed navedenog nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08., a na koju osuđenik u ovom dijelu zahtjeva neosnovano ukazuje, zbog čega nije ostvaren niti razlog za pobijanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
8. Stoga, slijedom svega prethodno navedenog, nije ostvarena niti jedna od povreda na koje ukazuje osuđeni A. B. u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
9. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Dražen Tripalo, v.r.