REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1277/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja V M V d.o.o., Samobor, Vrbovec 54, OIB: 23297037102, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika stranaka, s danom objave 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 1b, OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju V M V d.o.o., Vrbovec Samoborski, Vrbovec 54, OIB: 23297037102, iznos od 232,63 EUR (slovima: dvjesto trideset dva eura i šezdeset tri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamatama koje teku na iznos od 232,63 EUR po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke do tražene stope koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju V M V d.o.o., Vrbovec Samoborski, Vrbovec 54, OIB: 23297037102, troškove parničnog postupka u iznosu od 307,79 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 21. srpnja 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke MERCEDES – BENZ, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu ZM. Ističe da je predmetnu štetu dužan naknaditi tuženik po polici obveznog osiguranja, a sukladno Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima. Navodi da je oštećenica štetni događaj prijavila 26. rujna 2023. te da su djelatnici tuženika procijenili štetu i sačinili zapisnik o izvidu štete br. 2310389400. Ukazuje da visina štete iz izvida štete ne obvezuje osiguranje, a ni oštećenica, što sam tuženik navodi u izvidu štete. Navedeno ne bi bilo ni sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj djelomičnoj uplati štete. No, tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Pojašnjava da je oštećenica svoje vozilo odlučila popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Zbog navedenog, tužitelj je oštećeno vozilo, po zahtjevu vlasnika vozila, vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Navodi da je oštećenik, kao potrošač, slobodan odabrati gdje će popraviti vozila. Takav stav zauzela je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Stoga je oštećenica za popravak vozila odabrala tužitelja koji ima službenu cijenu rada po kojoj radi. Navodi da je tužitelj za popravak vozila ispostavio račun br. 661-VP1-1/2023 u iznosu od 3.193,67 EUR, uvećano za PDV. Navedeni račun poslan je na ovjeru i znanje tuženiku te ga je tuženik ovjerio i likvidirao ali samo za iznos od 3.350,96 EUR. Pojašnjava da razliku od 504,14 EUR tuženik nije platio jer ne opravdava cijenu rada limara i lakirera. Upravo zbog toga ovaj predmet se odnosi na razliku u cijeni rada limara i lakirera. Takvim postupanjem tuženik sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada / usluge drugog gospodarskog subjekta. Navodi da je djelomičnim plaćanjem računa tuženik priznao pravnu osnovu štete. Ukazuje da osiguravajuća društva imaju informacije o "prosječnim" cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata, suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Navodi da je na izvidu štete napisana cijena od 16,00 EUR za sat rada u neovlaštenim servisima, a 20,00 EUR, za ovlaštene servise, sve uvećano za PDV. Pojašnjava da je tuženik likvidirao njegov račun na iznos od 41,45 EUR, što sve dokazuje da tuženik proizvoljno priznaje cijene rada. Poziva se na čl. 1085. st. 1. ZOO-a. Ukazuje da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja navela da cijenu rada za izvođenje limarskih, lakirerskih i drugih radova, u slučaju štetnog događaja na vozilu, treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila, odnosno autoservisne radionice koje su registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila na određenom području, po cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnim prostorima. Nadalje, navodi da je s vlasnicom oštećenog vozila 19. veljače 2024. sklopio ugovor o ustupanju tražbine. Slijedom iznesenog, predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 232,63 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenoga 2023. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu. Ističe da tužitelj nije naveo registarsku oznaku, niti broj police automobilskog osiguranja. Ističe da je tuženik isplatom iznosa od 2.961,04 EUR u cijelosti naknadio štetu na vozilu oštećenice uzrokovanu u prometnoj nezgodi 21. srpnja 2023. Objašnjava da se račun tužitelja br. 661-VP1/2023 odnosi samo na obvezni odnos između oštećenice i tužitelja. Ističe da oštećenica na tužitelja nije mogla prenijeti nepostojeću tražbinu. S navedenim u vezi, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da oštećenica nije postupila pažnjom dobrog domaćina. Objašnjava da tužitelj otkupljuje tražbine, a da nema upisanu, odnosno registriranu takvu djelatnost. Nadalje, ukazuje da je tuženik dužan nadoknaditi troškove koji su nužni i potrebni da se oštećena stvar vrati u prvobitno stanje. Deset radnih sati, a svaki sat po cijeni od 16,00 EUR, uvećano za PDV-e, dovoljan je da se stanje automobila oštećenice dovede u onakvo kakvo je bilo prije štetnog događaja. Visina štete ne može biti veća od same pretrpljene štete. Navodi da cijena sata rada tužitelja nema ekonomskog opravdanja dok iz cjenika proizlazi da je cijena 41,45 EUR, osim u slučaju kada je sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji s osiguranima. Osporava visinu stope zatezne kamate.

3. Tužitelj u podnesku od 5. srpnja 2025. navodi da štetu potražuje po polici br. P12-1024714801. Objašnjava da je oštećenica ustupila tražbinu u iznosu od 232,63 EUR radi ispunjenja. Poziva se na čl. 9., čl. 82. i čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

4. Tijekom postupka sud je pročitao dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (listovi 22. – 25. spisa), e-mail od 3. srpnja 2015. (listovi 35. i 36. spias), račun br. 661-VP1-1/2023 (listovi 49. i 50. spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu + osnovni+2 naknadni (list 51. spisa), cjenik lakiranja tužitelja (list 52. spisa), potvrdu o uplati (list 53. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen između JM i tužitelja (listovi 54. i 55. spisa), dopis i e-mail oštećenice i tužitelja od 19. veljače 2024. i 22. ožujka 2024. (listovi 56. i 57.), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 69. – 71. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 629/01/01 od 28. listopada 2021. i dokaza o uplati navedenog računa (list 75. – 78. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 188/01/01 od 13. travnja 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (list 79. – 81. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 485/01/01 od 25. rujna 2023. i dokaza o uplati navedenog računa (list 82. – 84. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 57/01/01 od 7. veljače 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 85. – 87. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 103/01/01 od 2. ožujka 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 88. – 90. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 24/01/01 od 24. siječnja 2022. (listovi 91. – 93. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 32/01/01 od 1. veljače 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 94. i 95. spisa), saslušao svjedokinju ZM (listovi 111. i 112. spisa) te tužitelja, kao stranku (listovi 112. i 113. spisa).

5. Raspravnim rješenjem od 27. ožujka 2025. sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge kao nevažne radi utvrđenja odlučnih činjenica.

6. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-3971/2023- 2 od 29. veljače 2024. (listovi 8. – 15. spisa), br. Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (listovi 16. – 21. spisa), br. Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (listovi 30. – 34. spisa), br. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (listovi 37. – 41. spisa), br. Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (listovi 42. – 47. spisa) te presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev- 818/11-2 od 4. lipnja 2014. (listovi 26. – 29. spisa).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 232,63 EUR na ime neplaćene, preostale razlike po računu tužitelja br. 661-VP1-1/2023, koji račun je izdan za popravak vozila oštećenice ZM, koje vozilo je oštećeno u prometnoj nezgodi 21. srpnja 2023., koju prometnu nezgodu je uzrokovao osiguranik tuženika, a koja preostala neplaćena razlika po računu je ugovorom o cesiji s oštećenice prenesena na tužitelja.

9. Između stranaka nije sporan štetni događaj – prometna nezgoda koja se dogodila 21. srpnja 2023., kao i činjenica da je tuženik isplatio do pokretanja ovoga postupka iznos od 2.961,04 EUR, dok je preostao neplaćeni iznos od 232,63 EUR, a koji se odnosi na više postavljenu cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od cijene koju priznaje tuženik. Također, između stranaka nije sporan broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u prometnoj nezgodi dovede u prvobitno stanje. Između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio na ime štetnog događaja iz ovoga predmeta iznos od 2.961,04 EUR.

10. Međutim, između stranaka sporna je aktivna legitimacija te imali li pravo oštećenica slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi te s navedenim u vezi ima li tužitelj pravo na višu cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik, kao osiguravajuće društvo. Između stranaka je sporna osnova i visina utuženog iznosa, odnosno iznosa iznad u dobrovoljnom postupku plaćenog iznosa.

11. Prvenstveno valja ponoviti da tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nije naveo registarsku oznaku vozila štetnika, kao i broj police navedenog vozila. Na takve navode tužitelj se očitovao u podnesku od 5. srpnja 2024., koji je predan prije održavanja pripremnog ročišta, a na kojem bi tužitelj bio prekludiran u iznošenju takvog dokaznog prijedloga, dok ga je u ovakvom slučaju sud uzeo u obzir, sve primjenom odredbe iz čl. 461.a st. 9. ZPP-a. U navedenom podnesku tužitelj je naznačio broj police vozila štetnika i to broj: P12-1024714801 (list 73. spisa). Do održavanja pripremnog ročišta (a radi se o maličnom sporu) tuženik se nije očitovao, niti, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, stavio dokazni prijedlog kojim bi osporio postajanje police navedenog broja i/ili dostavio policu sa tim brojem i dokaz da vozilo osiguranik koji sa tuženikom ima sklopljenu policu navedenog broja ni uzrokovao konkretnu prometnu nezgodu. Primjenom odredbe iz čl. 461.a st. 9. ZPP-a sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja da se tuženika obveže na dostavu police i odgovor tuženika da takva polica ne postoji iz podneska od 3. prosinca 2024. Navedeno sve po čl. 461.a st. 9. ZPP-a. Pritom je sud imao u vidu da je izvid štete, koji prileži spisu na listu 51. spisa, sačinio sam tuženik, na memorandumu tuženika te je sam tuženik naznačio broj police P12-1024714801. Stoga čak i da se potkrala greška u pisanju broja police, navedeno leži na samom tuženiku. Ujedno valja cijeniti i to da tuženik sam navodi da e nesporno isplatio iznos od 2.961,04 EUR na ime, po tuženiku, cjelokupne štete na točno vozilu iz ovog spisa točno određene oštećenice iz ovog spisa.

12. Uvidom u e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 35. i 36. spisa) vidljivo je da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgovara da nije potrebno da autokuća, kao izvođač radova, ima ugovor o suradnji s osiguravateljem da osiguratelj isplati račun za popravak vozila sastavljen po izvidu štete. Iz navedenog e-maila proizlazi da Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga napominje da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati cijene radnog sata treće osobe, kao i da društva za osiguranje koriste pomoć stručnjaka za procjenu štete te uzimanje u obzir njegovo mišljenje u pogledu osnovanosti i visine primljenog zahtjeva. Pritom oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala radionica u kojoj je izvršen popravak i potraživati isplatu naknade štete, odnosno naknade iz osiguranja.

13. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 22. – 25. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

14. Iz cjenika lakiranja (list 52. spisa) vidljivo je da se radi o cjeniku tužitelja, važećem počev od 1. siječnja 2023., a da je to tom cjeniku cijena sata rada 41,45 EUR. Točno je je da cjenik nosi naziv "cjenik lakiranja", međutim, u tužitelj je u svom iskazu objasnio da se navedeno odnosi na sav rat koji tužitelj pruža, kako lakiranje, tako limarske radove, pa i mehaničarske radove i da je za sve radove cijena sata rada tužitelja ista, što je ovaj sud prihvatio, a što će i dodatno biti obrazloženo. Pritom valja navesti da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP- a, nije osporio vjerodostojnost i primjenu cjenika tužitelja. Nadalje, točno je da u cjeniku stoji i naznaka – osim za osiguranja s kojima je sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji i cijeni satnice. I taj navod je obrazložio tužitelj u svom iskazu te rekao da je cijena jednaka uvijek prema svim fizičkim osobama (oštećenica iz ovog predmeta je fizička osoba) dok je razlika u cijeni eventualno u slučaju kada tužitelj ima sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji i cijeni satnice s osiguravateljima.

15. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je sklopljen između ZM, kao ustupiteljice i tužitelja, kao primatelja, od 19. veljače 2024. (listovi 54. i 55. spisa) vidljivo je da je ZM ustupila potraživanje koje ima prema tuženiku u iznosu od 232,60 EUR tužitelju. Iz dopisa predmeta notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 19. veljače 2024. (list 56. spisa) vidljivo je da su ZM i tužitelj o ustupanju tražbine radi ispunjenja obavijestili tuženika (što tuženik tijekom postupka ne osporava).

16. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga. Kako se u ovoj predmetu radi o tražbini isplate štete nastale na vozilu uslijed sudjelovanja u prometnoj nezgodi, to se radi o imovinskoj tražbini koja se može prenijeti na drugoga (ovdje tužitelja). Zbog navedenog, prijenos tražbine iz ovoga predmeta dopušten je po odredbi iz čl. 80. st. 1. ZOO-a, čime je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, suprotno osporavanjima tuženika. Također, tuženik je obaviješten o ustupanju tražbine, sukladno odredbi iz čl. 82. ZOO-a. Valja, kao neosnovane, otkloniti navode tuženika da ustupiteljica nije mogla ustupiti tražbinu tužitelja na pravno valjan način jer se radi o nepostojećoj tražbini. Ovo stoga što se radi o novčanoj tražbini, koja nije strogo osobne naravi, te koja se može prenositi, sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a. Nije od utjecaja na prijenos tražbine radi li se o nepostojećoj tražbini, odnosno o konkretno neosnovanoj tražbini dok ustupitelj odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja, sve po odredbi iz čl. 86. ZOO-a, a što se odnosi na odnos primatelja tražbine (ovdje tužitelja) i ustupiteljice te nije od utjecaja na samog dužnika, ovdje tuženika.

17. Uvidom u račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 629/01/01 od 28. listopada 2021. i dokaza o uplati navedenog računa (list 75. – 78. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 188/01/01 od 13. travnja 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (list 79. – 81. spisa), računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 485/01/01 od 25. rujna 2023. i dokaza o uplati navedenog računa (list 82. – 84. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 57/01/01 od 7. veljače 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 85. – 87. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 103/01/01 od 2. ožujka 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 88. – 90. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 24/01/01 od 24. siječnja 2022. (listovi 91. – 93. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 32/01/01 od 1. veljače 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 94. i 95. spisa) vidljivo je da različita osiguravajuća društva plaćaju iznose računa autoradionica po cijeni sata rada od 42,11 / 317,25 EUR. Navedeno valja usporediti s cijenom sata rada tužitelja iz cjenika od 41,45 EUR, a što je čak i nešto manja cijena od cijene sata rada od 42,11 koju su priznala i platila različita osiguravajuća društva i to Allianz Hrvatska d.d., Uniqa d.d., Croatia osiguranje d.d. i Triglav osiguranje d.d.

18. Iz zapisnika o izvidu štete na vozilu, sačinjenog po tuženiku od 26. rujna 2023. (list 51. spisa) vidljivo je da je već na sam dan izvida štete tužitelj evidentirao potreban broj sati za limarske radove u količini od 7,6 sati i potreban broj sati za lakirerske radove u količini od 2,4 sata. (jednak broj limarskih i lakirerskih sati naveden je i u računu tužitelja) te između stranaka nije uopće sporan broj sati potrebnih limarskih i lakirerskih radova. Nadalje, u zapisniku o izvidu štete stoji naznaka satnice ovlaštenih servisera za limarske radove od 20,00 EUR / 150,69 kn, uvećano za PDV-e, odnosno satnica neovlaštenih servisera od 16,00 EUR / 120,55 kn, uvećano za PDV-e.

19. Sud je saslušao svjedokinju ZM na glavnoj raspravi 27. ožujka 2025. (listovi 111. i 112. spisa) koja je navela da joj je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi 21. srpnja 2023., a da je vozilo popravila kod tužitelja. Tako je postupila zbog višegodišnje suradnje između tužitelja i nje te njene cijele obitelji. Objasnila je da cijela obitelj sva svoja vozila popravka kod tužitelja, svi su zadovoljni. U slučaju da treba popraviti vozilo i danas, popravila bi ga kod tužitelja. Raspitivao se njezin otac prije popravka i kod drugih radiona ali su se zbog dugogodišnje suradnje odlučili za tužitelja.

20. Nadalje, sud je saslušao i zakonskog zastupnika tužitelja ŠM, kao stranku, na istom ročištu (listovi 113. i 114. spisa) koji je naveo da je točno da je vozilo ZM oštećeno u prometnoj nezgodi 21. srpnja 2023. i da je popravljeno kod njega. Vozilo je popravljeno na temelju izvida i sukladno pravilima struke. Istakao je da je točno postojanje dugogodišnje suradnje ZM, njezine obitelji i njega. Cijena sata rada iz računa suglasna je cijeni iz cjenika, koji je izložen u poslovnim prostorijama tužitelja na način da ga svi mogu vidjeti. Prema svim klijentima jednaka je cijena sata rada. Cijena sata rada jednaka je za sve radove, pa tako za lakirerske, limarske i mehaničarske u visini od 41,45 EUR.

21. Sud je prihvatio i iskaze svjedokinje ZM i tužitelja, kao stranke, kao istinite, posebice stoga jer su svjedokinja i tužitelj iskazivali suglasno jedan drugome te suglasno ispravama u spisu.

22. Iz provedenih dokaza i to uvidom u isprave u spisu, a posebice saslušanjem svjedokinje i zakonskog zastupnika tužitelja, kao stranke, sud je utvrdio da je ZM izabrala tužiteljev servis za popravak svog vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 21. srpnja 2023., a to je učinila jer i ona i njena cijela obitelj više vozila već više godina popravljaju kod tužitelja, odnosno između njih postoji višegodišnja suradnja. Ujedno je sud utvrdio da se otac ZM prethodno raspitivao o cijenama radnog sata za limarske i lakirerske radove u drugim autoradionicama ali su se odlučili za tužitelja upravo zbog višegodišnje suradnje, što je ovaj sud prihvatio kao logično i životno, a i razumno postupanje. Takvo ponašanje ZM sud smatra postupanjem s pažnjom dobrog domaćina (popravak više vozila cijele obitelji u više godina, dok su svi popravci izvršeni bez problema), čime je valjalo kao neosnovane otkloniti sve prigovore tuženika istaknute zbog nepostupanja ZM suprotno odredbama iz čl. 5. i čl. 10. st. 1. ZOO-a.

23. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

24. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

25. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

26. Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 232,63 EUR.

27. Prema odredbi iz čl. 173. st. 1. ZOO-a dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom (st. 2. ). Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (st. 3.).

28. Uvidom u račun tužitelja br. 661-VP1-1/2023 od 15. studenoga 2023. (listovi 49, i 50. spisa) vidljivo je da navedeni račun ne sadrži datum dospijeća obveze iz računa. Stoga je zatezne kamate na neplaćeni iznos glavnice od 232,63 EUR valjalo dosuditi dan nakon izdavanja računa, odnosno počev od 15. studenoga 2023. do isplate, sve po odredbi iz čl. 173. st. 3. ZOO-a. Stopa zateznih kamata suđena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

29. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

30. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva za platež zateznih kamata po stopi iznad dosuđene do tražene stope zatezne kamate koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Ovo stoga jer se radi o isplati osigurnine u visini preostalog dijela neplaćene naknade štete. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

31. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

32. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 5. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 29. studenoga 2024. i 27. ožujka 2025., svako u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i troškove zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Također, tužitelju je valjalo dosuditi i troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i sudske pristojbe na presudu u jednakom iznosu. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 307,79 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana