P-4397/2023.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SUPETRU
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Supetru po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice: FO, [adresa], Table 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika: ĆO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon zaključenja glavne javne rasprave održane dana 19. studenog 2020. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Marije Perić te punomoćnika tuženika odvjetnika Deana Rahana, dana 11. travnja 2025. godine, donio je i objavio
p r e s u d u
I. Razvrgava se suvlasnička zajednica FO i ĆO u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća površine 50 m2, zgrada površine 8 m2, dvor površine 140 m2, ukupne površine 198 m2, upisane u ZK uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], civilnom diobom, prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a da se dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima, svakoj od strana za po ½ dijela.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici za po ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 704 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća površine 50 m2, zgrada površine 8 m2, dvor površine 140 m2, ukupne površine 198 m2, tužiteljica da je dana 26. svibnja 2017. godine pred ovim sudom pokrenula izvanparnični postupak pod posl. brojem R1-365/17 za razvrgnuće suvlasništva stranaka na predmetnoj nekretnini, no da je u tom postupku tuženik osporio navode tužiteljice o jednakim suvlasničkim udjelima na predmetnoj nekretnini, tvrdeći da je on vlasnik predmetne nekretnine za cijelo iako na tu okolnost nije dostavio nikakve dokaze. Izvanparnični postupak R1-365/17 obustavljen je rješenjem od 10. svibnja 2018. godine te je tužiteljica upućena na parnicu protiv tuženika radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, zbog čega tužiteljica predlaže kao u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj u cijelosti protivi kao i tužbenom zahtjevu navodeći da predmetna nekretnina predstavlja isključivo vlasništvo tuženika, te da je istu stekao nasljeđivanjem od svoje obitelji, a da je tužiteljica samo formalno upisana kao suvlasnica za ½ dijela koji je suvlasnički dio stekla temeljem darovnog ugovora zaključenog sa tuženikom kao darovateljem.
3. U dokaznom postupku pregledan je zk izvadak za predmetnu nekretninu, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju te graditeljstvo.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.
5. U zemljišnim knjigama, kao suvlasnici predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani su tuženik ĆO i tužiteljica FO, svaki za po ½ dijela.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio navod tužiteljice da bi stranke bili suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim suvlasničkim dijelovima, jer da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, da je vlasništvo iste stekao nasljeđivanjem svojih prednika, s tim da je radi utvrđenja navedenih činjenica predložio izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka te braće tuženika SO i ČO. Na ročištu održanom dana 5. lipnja 2019. godine, naloženo je tuženiku da na navedene okolnosti dostavi u spis povijesni zk izvadak kojem nalogu suda tuženik do zaključenja glavne rasprave nije udovoljio. Kako tuženik ničim nije dokazao svoju tvrdnju da bi bio vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, a sud je ocijenio da predloženi dokaz saslušanjem dva svjedoka koji su uz to braća tuženika, ne bi bio prikladan niti dostatan za utvrđenje navedeno okolnosti, to je sud ocijenio da zemljišnoknjižno stanje odgovara stvarnom stanju, te da su stranke u ovom postupku suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima odnosno svaki za po ½ dijela.
7. U ranijem tijeku postupka donesena je presuda koja je povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci, Gž-368/2021. od 11. listopada 2023. godine, sukladno kojoj je u ponovljenom postupku trebalo utvrditi je li osnovan prigovor tuženika da bi on bio samovlasnik predmetne nekretnine jer tvrdi da se radi o fiktivnom ugovoru o darovanju ½ dijela tužiteljici, te je nadalje potrebno utvrditi da li je moguće provesti diobu etažiranjem tj. uspostavom etažnog vlasništva i da li je moguće promijeniti namjenu pomoćne građevine u stambenu izmjenom rješenja o izvedenom stanju.
8. Na okolnost osnovanosti prigovora tuženika da bi tuženik bio samovlasnik predmetne nekretnine izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka TO i SO. Tužiteljica FO u svom je iskazu navela da je sa tuženikom živjela u izvanbračnoj zajednici od 2000. godine, s time da je njihova veza započela u ljeto 1995. godine. U početku bi na Braču boravili u kući tuženikovih roditelja, koja se nalazi tik do predmetne nekretnine, koja je ranije bila vlasništvo pok. PO sa kojim su zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju s time da je kao davatelj uzdržavanja bio označen tuženik. Upitana zbog čega je ugovor glasio na tuženika kao davatelja uzdržavanja navodi da u tom trenutku nije o tome razmišljala, a osim toga da su se tuženik i pok. PO poznavali još iz mladosti. Iako u navedenom ugovoru kao davatelj uzdržavanja bio označen tuženik, o pok. PO ona se u jednakoj mjeri brinula o njemu ako ne i više od tuženika. Često je s njim razgovarala jer je bio dosta depresivan, a to im je bila zajednička tema. Ugovor o diobi izvanbračne stečevine sa tuženikom je zaključila 2012. god., malo nakon smrti ZO, a to upravo iz razloga jer su zajednički pristupili uređenju i obnovi kuće koju su od njega stekli Ugovorom o uzdržavanju. Što se tiče gabarita kuće navodi da je kuća ostala u istim gabaritima s time da su je kompletno obnovili, odnosno porušili su i krov i sve unutarnje zidove i podove i sve iznova izgradili. Upitana na koji su način financirali radove na kući, navodi da je u ono vrijeme pa sve do danas imala svoj vlastiti frizerski salon tako da je mogla sudjelovati u financiranju obnove kuće. Također napominje da su tuženik i ona imali životno osiguranje iz kojega je ona u kuću uložila 25.000,00 maraka, a tuženik je svoj dio potrošio. Sa tuženikom je zajedno živjela do 2016. godine s time da je kuća bila dovršena ranije, uređivala se od 2012. godine godinu ili dvije. Upitana zbog čega tuženik navodi da se u stvari radi o fiktivnom Ugovoru o diobi izvanbračne stečevine, i da su stranke usmeno dogovorile da će cijela kuća pripasti tuženiku, tužiteljica navodi da nije postojao nikakav dogovor sa tuženikom i da su oni potpisom Ugovora potvrdili da se radi o njihovoj stvarnoj volji. Na upit pun. tužiteljice navodi kako je ona imala dovoljno sredstava iz svoja dva frizerska salona za financiranje rekonstrukcije kuće. Na daljnje pitanje navodi kako se ranije u iskazu pogrešno izrazila, nije nikada sa tuženikom živjela u kući njegovih roditelja već kada bi tijekom ljeta došli onda bi tamo boravili. Također navodi kako je na nadgrobnom spomeniku pok. ZO pisalo " F i Ć", na način da su taj spomenik zajedno podignuli tuženik i ona u čast pok. ZO, no da je tuženik naknadno njeno ime izbrisao sa spomenika. Na daljnje pitanje navodi kako je istina da je pok. ZO dva puta bio u bolnici u Splitu kada je boravio kod njih u stanu u [adresa].
9. Tuženik ĆO u svom je iskazu prvenstveno istakao kako se od svoje devete godine družio sa pok. PO koji je bio njihov susjed, uvijek mu je pomagao, a on mu je i prije zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju davao novac. Nakon njegove smrti 2013.g. počeo je renovirati predmetnu kuću, porušio je neke unutarnje zidove, a kada je jedne prigode pozvao tužiteljicu i obavijestio je da puše jaka bura da će odnijeti krov i da mu treba dati novac sa zajedničkog računa za popravak krova, ona mu je rekla da će mu dati novac ako potpiše Ugovor o diobi bračne stečevine i da joj prepiše pola kuća koju je dobio od PO. Dodaje da je istina da je i tužiteljica uložila dosta novca u renovaciju kuće, no da je i on ulagao, pok. PO je bio prodao neku nekretninu pa mi je dao novac od prodaje koji je uložio u kuću. Navodi da je tužiteljica onih 25.000,00 Maraka od osiguranja uložila u kupnju novog auta. Osim toga da su tužiteljica i on zajedno držali frizerske salone, a on je bio voditelj jednoga. Nadalje da su 2000. g. kupili zajednički stan u [adresa], te da je činjenica da je tužiteljica u kupnju stana uložila više sredstava. Navodi da su tužiteljica i on držali dosta novaca kod kuće, koji su oboje koristili bez ikakvog problema, s tim da je on imao i svoj vlastiti račun, isto kao i tužiteljica. Navodi da je tužiteljica posljednje 3-4 godine života pok. PO, u vrijeme kada je bio bolestan, mogla dolaziti u [adresa] samo vikendom s obzirom na posao u Splitu, a tada mu je i pomagala, s njime pričala, a ostale dane u tjednu on se o njemu brinuo. Na upit pun. tužiteljice kada je PO prodao nekretninu od koje prodaje mu je dao dio novca, navodi da je to bilo 2002/2003/2004, ne može sa sigurnošću reći. Dodaje kako je sa pok. PO imao zajedničko mjesto na kojem je PO držao novac koje je i on mogao koristiti, a o čemu bi obavijestio PO.
10. Svjedok TO, navodi da je poznavao pok. PO, te mu je poznato da se tuženik s njime družio od djetinjstva. Tuženik mu je bio vjenčani kum kada se oženio 1990. godine. Poznato mu je da su stranke počele živjeti zajedno 1994.,1995. godine a živjeli su u Splitu. Nadalje, da mu je tuženik jedne prigode bio rekao da se sa tužiteljicom dogovorio da će stan kojega su zajedno kupili u Splitu pripasti tužiteljici, dok će ova kuća u [adresa] pripasti tuženiku. Poznato mu je da su stranke stan u [adresa] kupile zajedničkim sredstvima, a upitan je li mu poznato da bi tuženik u korist tužiteljice, a vezano uz predmetnu kuću, raspolagao na neki drugi način, navodi da mu je tuženik jednom rekao da je kuća koju je dobio od pok. PO u derutnom stanju, trebalo je popraviti krov pa da mu je tužiteljica rekla da će ona sudjelovati u rekonstrukciji ako tuženik uknjiži pola kuće na njeno ime. Poznato mu je da su stranke zajedno bili vlasnici 2 frizerska salona a tužiteljica je u jednom od njih radila dok je tuženik vodio drugi salon. Nema saznanja o tome sa koliko je svaka od strana sudjelovala u financiranju rekonstrukcije predmetne kuće. Na poseban upit pun. tužiteljice navodi da se predmetna kuća osim rekonstrukcije krova također sredila u potpunosti, na način da se promijenila kuhinja, wc, podovi, tako da je u konačnici osim postojećih zidova koji su ostali, kuća u cijelosti rekonstruirana. Na daljnje pitanje istog pun. odakle ima saznanje da su stranke zajednički kupili stan u [adresa] navodi da su mu oboje rekli da su ga zajedno kupili i to u vrijeme kada su ga kupovali 2000. godine. Koliko mu je poznato tuženik nije po zanimanju frizer.
11. Svjedok SO, brat tuženika, naveo je da je iz obiteljske kuće koja se nalazi odmah do predmetne kuće iselio kada je imao 30-ak godina. I on i njegov brat tuženik družili su se sa pok. PO, zajedno su odlazili "na tiće". Pok. PO je uvijek govorio da će svoju kuću ostaviti ĆO. Pok. PO nije bila potrebna financijska pomoć jer je imao puno novaca. Navodi da je osobno izvodio građevinske radove na predmetnoj kući. Krov je u cijelosti promijenjen jer je stari krov odnijela bura, unutrašnjost kuće je također uređena. Upitan tko je financirao uređenje kuće navodi da mu je novac davao ĆO. Poznato mu je da su stranke imale dva frizerska salona u kojem je od jednih radila tužiteljica. Nije mu poznato sa čijim sredstvima se kupio stan u [adresa], niti jesu li osim frizerskih salona imali neke druge prihode.
12. Iz iskaza parničnih stranaka te saslušanih svjedoka, proizlazi da su se obje stranke skrbile o pok. PO, ranijem vlasniku predmetne kuće, da su stranke posjedovale zajednički račun u banci, obzirom da su oboje živjeli od prihoda koje su ostvarivali iz dva frizerska salona u Splitu, kojih su bili vlasnici, s tim da je tužiteljica i radila kao frizerka u jednom od njih. Također nije sporno da je predmetna kuća u trenutku smrti pok. PO bila u potpuno derutnom stanju i nepodobna za stanovanje, te da je u cijelosti obnovljena, od krova, instalacija, podova, zatvora te potpuno opremljena, sve to iz zajedničkih sredstava stranaka. Tuženik je u trenutku potpisivanja Ugovor o diobi izvanbračne stečevine od 7. studenog 2012. godine, ( temeljem kojeg se tužiteljica uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine za 1/2 dijela ), znači nakon više od petnaest godina zajedničkog života sa tužiteljicom, itekako bio svjestan razloga zbog kojega su stranke upravo na taj način regulirale svoje imovinske odnose, što je i potvrdio stavljajući svoj ovjereni potpis na spomenuti ugovor, točno ispod članka 6. kojim su se stranke usuglasile da ugovor predstavlja njihovu stvarnu volju da su svjesne prava i posljedica koje iz njega proizlaze. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svoje obitelji, te da je tužiteljica samo formalno upisana kao suvlasnica iste. Ta tvrdnja tuženika je netočna, i daje potpuno pogrešan dojam o dinamici događanja. Pitanje suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini nije sporno pitanje, već te činjenica proizlazi iz dogovora postignutog između stranaka koji dogovor su stranke i realizirale potpisivanjem ugovora te uknjižbom tužiteljice.
13. Odredba čl. 50.(1) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. (2) Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. (3) Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja.(4) Ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
14. Nakon izvršenog očevida na licu mjesta vještak za graditeljstvo dipl. ing. Slaven Runje dostavio je u spis svoj nalaz i mišljenje sa prijedlogom diobe u kojem se navodi da prema čl. 46. toč.1. st. a i b Odredbi za provođenje Prostornog plana Grada [adresa], minimalna veličina građevinske čestice u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja iznosi 250 m2 za samostojeće ili 200 m2 za poluugrađene ( dvojne ) građevine. Predmetna građevinska parcela, prema upisu u ZK i katastar je površine 198 m2, iz čega vještak zaključuje da nije moguće formiranje dviju građevinskih parcela, svake veće od 200 m2, što znači da nije moguća fizička-geometrijska dioba predmetne nekretnine. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka za graditeljstvo u dijelu u kojem vještak navodi da predmetnu nekretninu nije moguće geometrijski podijeliti, obzirom da objekt ima dovoljno kvadrata i uvjeta da se stvore dvije samostalne cjeline. Radi očitovanja na prigovor tuženika izveden je dokaz saslušanjem vještaka za graditeljstvo Slavena Runje koji je u svom iskazu ponovio svoje mišljenje iz pisanog nalaza vještačenja da predmetnu nekretninu nije moguće geometrijski podijeliti jer parcela ima površinu nešto manje od 200 m2 od koje površine nije moguće formirati dvije parcele, no ističe kako postoji mogućnost diobe uspostavom etažnog vlasništva jer da je predmetni objekt legaliziran, međutim isti je legaliziran kao stambena građevina plus pomoćna građevina, koja bi se trebala prenamijeniti u stambeni prostor i tek nakon toga izvršiti diobu etažiranjem.
15. Slijedom upute iz ukidnog rješenja bilo je potrebno ponovo utvrditi da li je moguće provesti diobu etažiranjem tj. uspostavom etažnog vlasništva i da li je moguće promijeniti namjenu pomoćne građevine u stambenu izmjenom rješenja o izvedenom stanju, zbog čega je izveden je dokaz ponovnim saslušanjem vještaka za graditeljstvo dipl. ing. Slavena Runje koji je u svom iskazu naveo da na predmetnoj nekrentini postoji samo jedna uporabna cjelina a drugi je pomoćni objekt koji je pripadak stanu. Na daljnje pitanje je li moguće promijeniti namjenu pomoćne građevine u stambenu izmjenom rješenja o izvedenom stanju vještak navodi da to nije moguće obzirom na protek od tri godine od pravomoćnosti tog rješenja.
16. Kako iz rezultata dokaznog postupka, odnosno iz nalaza vještaka za graditeljstvo a kasnije i iz usmenog iskaza vještaka kojim je isti otklonio prigovore tuženika, proizlazi da predmetnu nekretninu nije moguće podijeliti geometrijski niti uspostavom etažnog vlasništva, to je temeljem odredbe čl. 50. toč. 4. ZV-a, odlučeno da će se razvrgnuće suvlasničke zajednice provesti prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
U Supetru, dana 11. travnja 2025. godine
SUDAC:
Katarina Heinrich
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a). Protiv presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti:
1. odvj. Marija Perić, Split
2. odvj. Dean Rahan, Supetar
