REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1088/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate
Šantek kao predsjednice vijeća, Željka Šarića kao člana vijeća i suca izvjestitelja,
dr.sc. Ante Perkušića kao člana vijeća, Željka Pajalića kao člana vijeća i mr. sc. Igora
Periše kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA
ZDRAVSTVENO OSIGURANJE d.d., OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3,
Područni ured Krapina, Krapina, Ivana Rendića 7, protiv tuženika ADRIATIC
OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa
punomoćnik Marijana Tokić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji
tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-3115/2020-2 od 1. lipnja 2021., kojom je potvrđena presude Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-3058/2012-91 od 1. lipnja 2020., u sjednici održanoj 8.
studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od
60.902,28 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa
dinamikom naznačenom u izreci prvostupanjske presude, a odbijen je dio tužbenog
zahtjeva kojim tužitelj traži daljnjih 51.450,38 kn sa zateznom kamatom.
2. Drugostupanjskom presudom žalbe stranaka su odbijene, a protiv dijela
drugostupanjske presude koji se odnosi na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva reviziju
je podnio tuženik, nakon što mu je podnošenje revizije dopušteno rješenjem
Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3974/2021-2 od 11. svibnja
2022.
3. Tuženik predlaže da se presude nižestupanjskih sudova u pobijanom dijelu ukinu ili preinače.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije.
5. Revizija nije osnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su tužitelj, odnosno njegov pravi
prednik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, kao
osiguratelj isplatili svojem osiguraniku naknadu štete (troškovi liječenja i bolovanja)
koja je osiguraniku nastala zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći (ozljeda na
radu) koju je prouzrokovao osiguranik tuženika 18. srpnja 2009.
7. Predmet spora je u postupku povodom revizije, iznos od 60.902,28 za koji iznos je u postupku koji je prethodio reviziji prihvaćen tužbeni zahtjev.
8. Tužbeni zahtjev je prihvaćen na temelju odredaba čl. 62. st. 1. i čl. 57. Zakona o
zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj 85/06 i
67/08 – dalje: ZOZZR).
9. Tuženik u reviziji iznosi razloge zbog kojih smatra da tužitelj nema pravo na
naknadu troškova na koje se odnosi tužbeni zahtjev isplaćenih od Hrvatskog zavoda
za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, te da šteta koja je nastala tužitelju
jest pokrivena tzv. funkcionalnom premijom.
10. Međutim, argumentacija iznesena u reviziji nije prihvatljiva.
11. Revizija je podnesena zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena a ta pitanja glase:
"1. Je li u postupcima za naknadu troškova liječenja i naknade plaće za
vrijeme bolovanja, a koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pokreće kao
slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu protiv
osiguravajućeg društva, odlučujući je li te troškove platio Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje ili njegov pravni prednik Hrvatski zavod za zdravstveno
osiguranje zaštite zdravlja na radu?
2. Ako je šteta nastala tužitelju (a ne njegovom pravnom predniku) je li ista pokrivena funkcionalnom premijom?"
12. Prije svega treba reći da je 1. siječnja 2011. kada je prestao postojati Hrvatski
zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, u skladu s odredbama čl.
28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom
osiguranju ("Narodne novine", broj 139/10, dalje: ZIDZOZO) tužitelj preuzeo sve
obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu,
uključivši i obveze svog prednika platiti troškove liječenja nastale u okviru
zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu, kao i obvezu zahtijevati naknadu
štete od odgovorne osobe u skladu o odredbama čl. 17. ZOZOZZR.
13. Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, prema shvaćanju revizijskog suda,
pritom nije odlučno je li predmetne troškove podmirio tužitelj ili njegov pravni prednik
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, već je odlučno
jesu li troškovi koji su predmet tužbenog zahtjeva plaćeni zdravstvenim ustanovama.
14. Sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kad
se dogodila nezgoda (18. srpnja 2009.) bio reguliran ZOZOZZR, koji je stupio na
snagu 4. srpnja 2006. Prema odredbi čl. 2. tog Zakona, obvezno zdravstveno
osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno
osiguranje zaštite zdravlja na radu (dalje: Zavod).
15. Prema odredbi čl. 32. istog Zakona prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja
zaštite zdravlja na radu su: doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite
zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, prihodi iz državnog proračuna te
prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi.
16. Dakle, prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu nisu i
prihodi od obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove autoodgovornosti, odnosno
prihod koji društva za osiguranje uplaćuju u visini od 7 % naplaćene funkcionalne
premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
17. Ti su prihodi (od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), prema
odredbi čl. 53. st. 1. toč. 10. ZOZO, isključivo prihodi obveznog zdravstvenog
osiguranja koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.
18. S obzirom na odredbu čl. 22. ZOZO, nedvojbeno je da se osiguranim osobama
Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne
osigurava plaćanje troškova za zaštitu zdravlja na radu.
19. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama ZIDZOZO, koji je na snazi od 1.
siječnja 2011., kada je ujedno prestao važiti ZOZOZZR, propisano da se u okviru
prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na
radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične
zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu
bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima
donesenim na temelju tih zakona, a istim Zakonom (u članku 20.) je određeno i da se
uz poslovne fondove predviđene čl. 64. ZOZO, predviđa i poslovni fond Hrvatskog
zavoda za zdravstveno osiguranje za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za
slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.
20. Dakle, bez obzira na to što se predmetni štetni događaj dogodio u vrijeme kada je
na snazi bio ZOZO, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na
radu bio je uređen posebnim zakonom (ZOZOZZR). To znači da je u razdoblju od 4.
siječnja 2006. do 1. siječnja 2011., kada je prestao važiti ZOZOZZR, obvezno
zdravstveno osiguranje provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osim
obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio Zavod.
21. U tom razdoblju su odredbama ZOZO bili regulirani svi oni prihodi iz kojih se
namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, među kojima su i prihodi od
obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne
premije). Međutim, od namirenja iz tih prihoda bili su izuzeti troškovi osiguranja
zaštite zdravlja na radu, slijedom čega su funkcionalnom premijom u postotku od
plaćene premije osiguranja bile pokrivene sve one štete prema ZOZO, ali i ne i one
prema ZOZOZZR.
22. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje, pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske
odgovornosti kojeg izdavajaju društva osiguratelja u visini 7 % od naplaćene
funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske
odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na
radu.
23. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja
po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan
štetnog događaja (18. srpnja 2009.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede
na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se
dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena
funkcionalnom premijom.
24. Dakle, neovisno o tome kada je sklopljena polica obveznog osiguranja od
automobilske odgovornosti, i kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj
potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja
troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena
funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog
događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu
na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.
25. Drugim riječima, odredbe ZOZO kojima je regulirano financiranje tužitelja
izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog
osiguranja od automobilske odgovornosti moguće je primijeniti na sve one slučajeve
ozljeda na radu koje su se dogodile prestankom važenja ZOZOZZR, i to po policama
osiguranja od automobilske odgovornosti koje su sklopljene nakon 1. siječnja 2011.
26. Navedeno je shvaćanje u skladu sa samom svrhom ugovora o osiguranju, ali i s
činjenicom da je funkcionalna premija, kao dio premije osiguranja, vezana uz
konkretnu policu osiguranja i buduće osigurane slučajeve.
27. Dakle, na pitanja zbog kojih je podnesena revizija treba odgovoriti da nije odlučno
je li šteta nastala tužitelju ili njegovom pravnom predniku, te da ako je šteta nastala
tužitelju, ta šteta nije pokrivena funkcionalnom premijom za ugovore sklopljene prije
1. siječnja 2011., već je funkcionalna premija vezana za ugovore sklopljene nakon 1.
siječnja 2011.
28. Dakle, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo na koje se odnose pitanja zbog kojih je podnesena revizija pa je na temelju odredbe čl. 393. st.
1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 8. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
Kontrolni broj: 09dd6-bae1c-2630c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Renata Šantek, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
