REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U OSIJEKU
Stalna služba u Belom Manastiru
Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir
P-839/2022-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojević, u pravnoj stvari tužiteljice IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Domagoju Rešetar odvjetniku iz Osijeka, protiv I- tuženice NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tuženica BC iz [adresa], zastupane po punomoćniku Radojici Vučkoviću odvjetniku iz Osijeka radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave, održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, zaključene 31. ožujka 2025., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, objavljene 11. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim kod Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižnog odjela Beli Manastir i to na k. č. br. [katastarska čestica]. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica]. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica]. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su tužene NC, I, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i ROŽA FÖLDI, [adresa], Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem ove presude.
II. Nalaže se tuženicama NC, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.533,58 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da su ona i njezin pok. suprug ŽC su u listopadu 1978. sa pok. JC zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je ovjeren od strane suca Općinskog suda u Belom Manastiru, pod brojem R2-177/78., 25. listopada 1978. Navedeni ugovor odnosio se na nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], i to: k. č. br. [katastarska čestica]., u naravi vrt, površine 332 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor, površine 91 čhv, nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], i to: k. č. br. [katastarska čestica]., u naravi oranica Čatari, površine 1 kj i 827 čhv, nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], i to: k. č. br. [katastarska čestica]., u naravi oranica Čatari, površine 574 čhv, nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], i to: k. č. br. [katastarska čestica]., u naravi oranica Vodvelt, površine 89 čhv i k. č. br. [katastarska čestica]., u naravi oranica Vodvelt površine 226 čhv, nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: k. č. br. [katastarska čestica]., u naravi livada Vodvelt, površine 88 čhv i k. č. br. [katastarska čestica]., u naravi oranica Vodvelt, površine 226 čhv, sve to u ¾ dijela, nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], i to: k. č. br. [katastarska čestica]., u naravi vinograd, površine 99 čhv, u cijelosti. Pok. ŠC je dozvolio tužiteljici i ŽC kao davateljima uzdržavanja da odmah nakon smrti primatelja uzdržavanja uknjiže navedene nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama. Navedene nekretnine su nakon komasacije dobile nove brojeve katastarskih čestica, tako da su one sada upisane kod Zemljišnoknjižnog odjela Beli Manastir Općinskog suda u Osijeku i to kao k. č. br. [katastarska čestica]. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]. upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica neprekidno posjeduje navedene nekretnine od 1981., odnosno od dana smrti pok. UC (Marton) Feldi koji je umro je 26. prosinca 1981. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika u Belom Manastiru Verice Rok, broj: O-600/07., UPP- OS-393/07., od 17. listopada 2007., tuženice su proglašene nasljednicama iza pok. UC, zvanog ŠC, i to tako da je I. tuženica NC proglašena nasljednicom u cijelosti na k. č. br. [katastarska čestica]., upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] (sada u z. k. ul. [broj ZK uloška].) k. o. [katastarska općina], te u ½ dijela na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a II. tuženica BC proglašena je nasljednicom u ½ dijela na k. č. br. [katastarska čestica]. i k. č. br. [katastarska čestica]., upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina]. Temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju tuženice su na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama ishodile uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. Presudom Općinskog suda u Belom Manastiru, broj: P-254/08., od 4. svibnja 2009. koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-844/10., od 4. ožujka 2010. utvrđeno je da nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Čatari santa od 11800 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma Valveđ od 1830 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica od 1559 m2 ne ulaze u ostavinu iza pok. UC zvanog ŠC. Kako su tuženice na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama upisane kao vlasnice temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. UC, zvanog ŠC, a iste nekretnine ne ulaze u ostavinu iza pok. UC, te kako na istim nekretninama tužiteljici pripada pravo vlasništva temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, što joj tuženice osporavaju, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je tužiteljica IC, temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na navedenim nekretninama.
2. I i II tuženice u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da tužiteljica nije postala vlasnik nekretnina budući nije na zakonom propisani način izvršila upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Ukoliko je stvarno postojao valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva, Ugovor o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica je nakon smrti primatelja uzdržavanja trebala zatražiti upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, prilažući taj Ugovor u izvorniku uz smrtni list primatelja uzdržavanja. Za naglasiti je da svaki pravni osnov odnosno isprava temeljem kojeg su vrše upisi prava vlasništva u zemljišnu knjigu, u konkretnom slučaju Ugovor o doživotnom uzdržavanju, mora biti u izvorniku, jer preslika istog ne može predstavljati valjani i vjerodostojni pravni osnov temeljem kojeg bi se mogao izvršiti upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Pored toga što ne postoji valjani pravni osnov, odnosno izvornik Ugovora o doživotnom uzdržavanju, upitno je uopće je li ŠC kao primaoc uzdržavanja bio nazočan navodnom sklapanju istog kako proizlazi iz preslike ugovora. Navodi da u najmanju ruku je suspektno da se identitet primaoca uzdržavanja prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao strogo formalnog pravnog posla, utvrđuje pred sudom nekim svjedocima, jer je zasigurno ŠC, kao punoljetan građanin, imao osobnu iskaznicu temeljem koje se morao utvrditi njegov identitet. Tuženicama, niti drugoj rodbini pok. UC, nije poznato da je imenovani ikada sklopio Ugovora o doživotnom uzdržavanja, niti se tužiteljica uopće brinula odnosno izvršavala obveze koje se navode u preslici ugovora. Isto tako, ukoliko je postojao valjani Ugovor o doživotnom uzdržavanju, nejasno je zbog čega tužiteljica, kao davateljica uzdržavanja, nije nakon smrti primatelja uzdržavanja 1981. isti provela u zemljišnoj knjizi, već je čekala da se provede i pravomoćno okonča ostavinski postupak 2007. Neosnovan je i bespredmetan tužbeni zahtjev da se pravo vlasništva tuženica stečeno i upisano u zemljišnu knjigu temeljem zakonskog pravnog osnova (Rješenja o nasljeđivanju), mijenja temeljem navodne pravne osnove - preslike Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji ne postoji u formi podobnoj za upis prava vlasništva) a koji je navodno nastao prije upisa prava vlasništva tuženica i nije upisan u zemljišnu knjigu. Kako ne postoji valjani pravni osnov – izvornik Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nije moguće govoriti niti o stjecanju vlasništva dosjelošću, kako se to traži eventualno kumulativnim tužbenim zahtjevom. Slijedom navedenog tuženice predlažu da sud odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane i obveže tužiteljicu da tuženicima naknadi prouzročene troškove.
3. Sud je proveo dokaze čitanjem Izvoda iz matične knjige umrlih za UC na listu 7. spisa, smrti list za UC na listu 8. spisa, rješenje o nasljeđivanju iza pok. UC br. O-600/07 od 17. listopada 2017. na listu 9. - 10. spisa, presudu Općinskog suda u Belom Manastiru br. P-254/08-16 od 4. svibnja 2009. na listu 11.-13. spisa, presudu Županijskog suda u Osijeku br. Gž-844/10-2 od 4. ožujka 2010. na listu 14. -16. spisa, z.k. izvaci na listu 17. -21. spisa, ugovor o doživotnom uzdržavanju na listu 22. -23. spisa, presuda Općinskog suda u Osijeku br. Gž-4779/2012-2 od 3. listopada 2013. na listu 33. -37. spisa, saslušanjem svjedoka SC na listu 62.-63. spisa, FC na listu 63. -64. spisa, zapisnika o održanoj glavnoj raspravi br. P-254/2008-9 od 4. prosinca 2008. na listu 66. -69., medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu IC na listu 70. -72. spisa i saslušanjem tuženika PC na listu 73. -74. spisa.
4. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao cjeline, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti. Točnije da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina dosjelošću osnovan.
5. Svjedokinja SC osobno sasluša navodi da poznaje tužiteljicu IC, ona je njezina sestrična po maminoj strani, a NC i BC ne poznaje jer su to mlađe osobe. Pok. ĆC iako nije poznavala čula je za njega. Pok. ŽC je poznavala. Poznato joj je da su IC i pok. ŽC imali ugovor o uzdržavanju sa ĆC ali sam ugovor nije vidjela. Pok. ĆC u početku nije htio da se IC i pok. ŽC brinu o njemu ali nakon što mu je umrla supruga on je na to pristao. Nakon što su sklopili taj ugovor, ne zna točno koliko dugo je ugovor izvršavan. Zna da je kasnije ĆC pao u krevet pa je pok. ŽC išao pomagati mu da se ustaje iz kreveta jer IC nije mogla. Također su mu pomagali oko kuhanja i pranja. Ne sjeća se kada je ĆC umro, misli da je on umro prije 40-tak godina. O nekretninama koje su bile vlasništvo ĆC poslije njegove smrti brinuli su IC i njen suprug. Zna da su radili zemlju jer je išla pomagati IC oko kopanja na tim njivama i u branje kukuruza. Misli da su to bile njive koje su prije bile u vlasništvu ĆC. Nije čula da je prije ovog spora bilo nekog spora među strankama. Bila je na sahrani od pok. ĆC, a ne sjeća se da netko od obitelji ĆC bio na toj sahrani. On je sahranjen na katoličkom groblju. Pokop su organizirali i platili IC i ŽC. Da je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju to joj je rekla IC. ĆC nije osobno poznavala, za njega je čula iz priče a o njemu joj je pričala IC. Često je posjećivala IC i njenog supruga pa iz razgovora s njima zna da su spremali hranu i brinuli o ĆC. ĆC i IC su stanovali kuća uz kuću. IC i ŽC su imali svoje zemlje i nekretnine. To da obrađuju zemlju ĆC joj je govorila IC. Oni bi došli na njivu i ona bi joj rekla da je to zemlja od "staroga" kao je ona nazivala pok. ĆC. To je bilo još u vrijeme dok je pok. ĆC bio živ.
5.1.Sud prihvaća iskaz svjedokinje u cijelosti. Svjedokinja iskazuje o činjenicama koje je osobno zapažala i na način koji ne dovodi u sumnju njezinu nepristranost.
6. Svjedokinja FC osobno saslušana navodi da joj je tužiteljica majka a tuženike poznaje samo iz viđenja jer stanuju u susjednom selu Suzi. Pok. ĆC je poznavala. Poznato joj je da je postojao ugovor između njenih roditelja i ĆC o uzdržavanju. Ona je bila jako mlada kada je pok. ĆC umrla supruga. On se nakon toga jako povukao u sebe ali bi često boravio kod njenih roditelja jer su susjedi. U početku njeni roditelji s ŠC nisu sklopili ugovor ali kako on nije znao niti kuhati i prati oni su se sažalili nad njim pa su mu nosili jelo. Na sklapanje ugovora je više inzistirao pok. ŠC jer je imao unuke u Suzi koji o njemu nisu nimalo brinuli. Njeni roditelji su se malo nećkali jer su mu pomagali čisto iz ljudskih razloga a nije niti imao neku veliku imovinu. Na kraju je taj ugovor sklopljen misli 1979. Ugovor je uzdržavan do smrti ŠC misli 1981. ŠC je poslije pao u krevet i nije se mogao dizati tako da su ga njeni roditelji morali čistiti nakon što bi se pomokrio i obavio stolicu u krevetu jer u to vrijeme nije bilo pelena za odrasle. Sahranu pok. ŠC su organizirali njeni roditelji a on je umrlo nekako poslije Božića tako da je sahrana bila na samo Silvestrovo 31.12. Sjeća se kako se otac šalio kako je umro baš na Silvestrovo. O nekretninama koje su bile vlasništvo ŠC njima su se koristili njeni roditelji a nakon njene udaje ona i suprug su ih koristili. U to vrijeme su držali krave pa se sjeća da su na tim njivama posijali djetelinu. Razlikuje koje su oranice i njive njezine i njezine obitelji a koje su bile od pok. ĆC. Tako su govorili kada bi išli raditi nešto na njivu koja je bila od pok. ŠC govorili bi da idu raditi na Foldijevo imanje. On su još 1999. poorali tu njivu a na proljeće su vidjeli da je netko po tanjurao. Raspitali su se i saznali da je to napravio neki NC iz Suze. Pitali su NC zašto je obradio tu zemlju jer je to njihova a on je rekao da mu je u zakup dala BC. Od tada tu zemlju obrađuje taj NC, čak su čuli da je BC tu zemlju njemu i prodala. U Martonovoj kući sada živi njena majka, kuću su sredili, popravili su krov, uveli su struju jer je nije bilo. Što se tiče šume s obzirom da je pokrenut sudski postupak oni ju nekoliko godina ne koriste. U ovom trenutku koriste samo kuću pok. ŠC a šumu su koristili do prije tri godine. Oranicu su koristili do 2010. a njen otac je umro 1999. Navodi da je vidjela ugovor o doživotnom uzdržavanju. Njeni roditelji odnosno majka ne znam hrvatski ali tata je znao hrvatski. Za ĆC misli da nije znao hrvatski. Ne zna tko je sačinio ugovor o doživotnom uzdržavanju. ŠC je imao svoju osobnu iskaznicu i vidjela je tu iskaznicu. Nekretnine pok. ŠC su zajednički koristili ona i njen otac jer su živjeli u zajedničkom kućanstvu. Misli da njeni roditelji zbog neznanja nisu proveli taj ugovor u zemljišnoj knjizi i misli da nisu uopće imali sliku što treba učiniti.
6.1. Sud prihvaća iskaz svjedokinje FC u cijelosti neovisno o činjenici da je ista kći tužiteljice. Svjedokinja iskazuje o činjenicama u kojima je osobno učestvovala kao što je obrađivanje zemlje i slično koje su se događale kroz duži niz godina.
7. Tuženica NC osobno saslušana navodi da u vezi zemlje zna da je 2010. ili 2011. kod njih u kuću došao jedna čovjek i pitao da li imamo neku zemlju u svome vlasništvu da bi on to kupio. Oni nisu znali za tu zemlju. Otišli su u Beli Manastir. Proveli su taj ostavinski postupak i prodali tu zemlju. Prije 2010. nisu znali da bi ta zemlja bila njihova, nismo je obrađivali niti radili. Ona nije znala da ima tu zemlji niti joj je poznato tko ju je obrađivao. Njima nitko nije pričao da bi oni imali tu zemlju, nije joj poznato ništa o ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je navodno imao pok. ĆC. Shvaća što je ugovor o doživotnom uzdržavanju. Njoj je poznato tko je obrađivao tu zemlju, to joj je poznato nakon ostavinske rasprave. Nije imala ranijih postupaka osim ovog postupka koji vodi već 10 godina. Nakon ostavine prodali su jedan dio zemlje. Što je bilo s drugim dijelom zemlje ne zna. Ne zna tko sada obrađuje tu zemlju. Sada ju obrađuje MC. Nikad nije fizički obišla i vidjela tu zemlju. N je njima nakon ostavinskog postupka plaćao najam zemlje a ona je kasnije zemlju prodala.
8. Uspoređujući iskaze svjedokinja SC i FC s iskazom tužene NC ovaj sud smatra utvrđenim da su nekretnine pok. ŠC Földi bile u posjedu tužiteljice i njene obitelji od listopada 1978. kada je i sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju s lista 23. spisa između ĆC i ŽC i IC. Sama I-tužena iskazuje da do 2010. ili 2011. uopće nije znala za tu zemlju niti su je obrađivali ili posjedovali. Iz navedenog se može zaključiti da je tužiteljica bila samostalni posjednik spornih nekretnina a koji posjed je bio zakonit, istinit i pošten. Posjed tužiteljice je bio zakonit jer ga je vršila na temelju valjanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 25. listopada 1978. (list 22. spisa). Posjed tužiteljice je bio istinit jer nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed tužiteljice je bio pošten jer s obzirom na okolnosti nije znala niti je imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed. Tužiteljica je takav posjed kontinuirano vršila od 1978. pa zasigurno do 2010. Sukladno čl.159. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Stoga je tužiteljica pravo vlasništva spornih nekretnina stekla još 25. listopada 1988. a najkasnije 25. listopada 2008. U vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i stupanja tužitelja u posjed spornih nekretnina na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je u čl.28. propisivao dvadesetogodišnji rok za stjecanje pravo vlasništva dosjelošću. U razdoblju od 1. siječnja 1997. pa nadalje na snazi je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje desetogodišnji rok za stjecanje pravo vlasništva dosjelošću. Kako je tužiteljica vršila kvalificiran samostalan posjed spornih nekretnina od 25. listopada 1978. pa do 2010. u ukupnom trajanju od 32 godine neovisno o pitanju primjene jednog od dva Zakona koji su uređivali pitanje dosjelosti u tom razdoblju zasigurno je ostvarila dovoljan broj godina da stekle pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću.
9. Ostali provedeni dokazi ne dovode u pitanje ovakvo utvrđeno činjenično stanje. Nesporno je da su tužene utvrđene kao nasljednice iza pok. ĆC. Presudom ovoga suda br. P-254/08-5 od 4. svibnja 2009. pravomoćno je utvrđeno da sporne nekretnine ne ulaze u ostavinu iza pok. ĆC. Postupak vođen u predmetu P-102/11 ovog suda nije identičan ovom postupku te se ne radi o presuđenoj pravnoj stvari. U postupku P-102/11 prema sadržaju presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-4779/2012-2 traženo je utvrđenje prava vlasništva uz nalog za izdavanje tabularne isprave tuženicima. Sve navedeno po osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji nije proveden u zemljišnim knjigama te je stoga Županijski sud u Osijeku i odbio tužbeni zahtjev. U ovoj pravnoj stvari osnova za stjecanje prava vlasništva je dosjelost a ne pravni posao te stoga nije riječ o istovjetnoj pravnoj stvari.
10. Slijedom iznijetoga valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i na temelju čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, presuditi kao u izreci.
11. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužiteljici su u trošak priznati troškovi sastava tužbe od 8.11.2022. u iznosu 500,00 eur, obrazloženih podnesaka od 21.12.2022. i 31.10.2024., svaki po 500,00 eur, podnesak od 30.11.202. i 12.11.2024. svaki po 50,00 eur, ročišta od 4.6.2024., 2.9.2024., svako po 100,00 eur, ročište od 5.11.2024., 20.1.2025. i 31.3.2025. svako po 500,00 eur, trošak sudskog tumača u iznosu od 100,00 eur, pristojba na tužbu 154,29 eur i na presudu 154,29 eur, ukupno 4.533,58 eur. Nisu mu priznati troškovi putovanja punomoćnika na ročišta i izbivanja iz pisarnice jer je odvjetnik Domagoj Rešetar zastupao tužiteljicu pred sudom na čijem području se nalazi sjedište njegovog ureda.
Beli Manastir, 11. travnja 2025.
S U D A C :
Robert Gojević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. I i II-tuženice
