Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-1174/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja NČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA D.D (OIB: 92963223473) Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 26. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi dana 11. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3211472975/07 od 14.11.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2. ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.087,12 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 68,50 € 1.6.2014.

na iznos od 68,34 € 1.7.2014.

na iznos od 51,97 € 1.8.2014.

na iznos od 51,84 € 1.9.2014.

na iznos od 51,71 € 1.10.2014.

na iznos od 51,57 € 1.11.2014.

na iznos od 51,43 € 1.12.2014.

na iznos od 51,29 € 1.1.2015.

na iznos od 41,43 € 1.2.2015.

na iznos od 41,30 € 1.3.2015.

na iznos od 41,18 € 1.4.2015.

na iznos od 41,06 € 1.5.2015.

na iznos od 40,94 € 1.6.2015.

na iznos od 40,81 € 1.7.2015.

na iznos od 31,80 € 1.8.2015.

na iznos od 31,70 € 1.9.2015.

na iznos od 31,59 € 1.10.2015.

na iznos od 31,49 € 1.11.2015.

na iznos od 31,38 € 1.12.2015.

na iznos od 31,27 € 1.1.2016.

na iznos od 19,64 € 1.2.2016.

na iznos od 19,56 € 1.3.2016.

na iznos od 19,48 € 1.4.2016.

na iznos od 19,41 € 1.5.2016.

na iznos od 19,25 € 1.6.2016.

na iznos od 19,25 € 1.7.2016.

na iznos od 13,58 € 1.8.2016.

na iznos od 13,51 € 1.9.2016.

na iznos od 13,45 € 1.10.2016.

na iznos od 13,39 € 1.11.2016.

na iznos od 13,33 € 1.12.2016.

na iznos od 13,27 € 1.1.2017.

na iznos od 1,28 € 1.2.2017.

na iznos od 1,26 € 1.3.2017.

na iznos od 1,24 € 1.4.2017.

na iznos od 1,22 € 1.5.2017.

na iznos od 1,21 € 1.6.2017.

na iznos od 1,19 € 1.7.2017.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 484,00 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 6.349,77 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 50,15 € 1.3.2008.

na iznos od 50,11 € 1.4.2008.

na iznos od 50,08 € 1.5.2008.

na iznos od 50,04 € 1.6.2008.

na iznos od 50,01 € 1.7.2008.

na iznos od 49,97 € 1.8.2008.

na iznos od 49,93 € 1.9.2008.

na iznos od 49,89 € 1.10.2008.

na iznos od 49,85 € 1.11.2008.

na iznos od 49,81 € 1.12.2008.

na iznos od 49,77 € 1.1.2009.

na iznos od 49,73 € 1.2.2009.

na iznos od 49,69 € 1.3.2009.

na iznos od 49,65 € 1.4.2009.

na iznos od 49,60 € 1.5.2009.

na iznos od 49,56 € 1.6.2009.

na iznos od 49,51 € 1.7.2009.

na iznos od 123,71 € 1.8.2009.

na iznos od 123,61 € 1.9.2009.

na iznos od 123,52 € 1.10.2009.

na iznos od 123,42 € 1.11.2009.

na iznos od 123,32 € 1.12.2009.

na iznos od 123,23 € 1.1.2010.

na iznos od 123,12 € 1.2.2010.

na iznos od 123,02 € 1.3.2010.

na iznos od 122,91 € 1.4.2010.

na iznos od 122,80 € 1.5.2010.

na iznos od 122,69 € 1.6.2010.

na iznos od 104,47 € 1.7.2010.

na iznos od 104,37 € 1.8.2010.

na iznos od 104,26 € 1.9.2010.

na iznos od 104,15 € 1.10.2010.

na iznos od 104,05 € 1.11.2010.

na iznos od 103,93 € 1.12.2010.

na iznos od 103,82 € 1.1.2011.

na iznos od 103,71 € 1.2.2011.

na iznos od 103,59 € 1.3.2011.

na iznos od 103,47 € 1.4.2011.

na iznos od 103,34 € 1.5.2011.

na iznos od 103,22 € 1.6.2011.

na iznos od 103,10 € 1.7.2011.

na iznos od 85,46 € 1.8.2011.

na iznos od 85,34 € 1.9.2011.

na iznos od 85,23 € 1.10.2011.

na iznos od 85,11 € 1.11.2011.

na iznos od 84,99 € 1.12.2011.

na iznos od 84,87 € 1.1.2012.

na iznos od 84,74 € 1.2.2012.

na iznos od 84,62 € 1.3.2012.

na iznos od 84,49 € 1.4.2012.

na iznos od 84,36 € 1.5.2012.

na iznos od 84,23 € 1.6.2012.

na iznos od 84,10 € 1.7.2012.

na iznos od 83,97 € 1.8.2012.

na iznos od 83,83 € 1.9.2012.

na iznos od 83,69 € 1.10.2012.

na iznos od 83,41 € 1.12.2012.

na iznos od 83,27 € 1.1.2013.

na iznos od 83,12 € 1.2.2013.

na iznos od 82,97 € 1.3.2013.

na iznos od 82,82 € 1.4.2013.

na iznos od 82,67 € 1.5.2013.

na iznos od 82,51 € 1.6.2013.

na iznos od 82,36 € 1.7.2013.

na iznos od 84,80 € 1.8.2013.

na iznos od 84,64 € 1.9.2013.

na iznos od 84,47 € 1.10.2013.

na iznos od 84,30 € 1.11.2013.

na iznos od 84,13 € 1.12.2013.

na iznos od 83,96 € 1.1.2014.

na iznos od 69,12 € 1.2.2014.

na iznos od 68,97 € 1.3.2014.

na iznos od 68,81 € 1.4.2014.

na iznos od 68,66 € 1.5.2014.

Obrazloženje

1. Tužitelj NČ, zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u [adresa] podnio je ovom sudu, dana 16. svibnja 2019. godine, tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. radi isplate iznosa od 56.100,80 kuna.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je da tuženikom kao kreditorom, dana 14. studenog 2017. godine, zaključio ugovor o kreditu broj 3211472975/07 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kreditu u iznosu od 700.000,00 kuna. Tuženik da je u navedenom ugovoru i to unaprijed standardiziranom ugovoru i to u čl. 2. Ugovora, naveo visinu kamatne stope u iznosu od 5,55% godišnje iskazavši da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti je utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu obveznog prava.

1.2. Zbog protupravnog postupanja tuženika protiv istog da je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki Trgovački sud Rh da je dana 13. lipnja 2024. godine odlučujući o žalbi tuženika, presudom pod poslovnim broj Pž-7129/13 u toč. II. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, polovni broj P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a tim interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna. Obje naprijed navedene presude da su potvrđene presudom Vrhovnog suda RH oznake U-III- 2521/2015 od dana 31. prosinca 2016. godine kojim odlukama su odbijene revizija i ustavna tužba tuženika. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je isticao prigovor zastare, osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu isticao kako nema pravnog utvrđenja da se tužitelj poziva na utvrđenja iz postupka pokrenutih radi kolektivne zaštite unatoč tome što je kredit ugovoren u valuti HRK. Naime, u navedenim presudama iste se bave pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana za valutu švicarski franak, a ne i neke druge valute u konkretnom slučaju valutu HRK. Nadalje, da nije nepoštena odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj nema utjecaj. Isto tako, tuženik je u svom odgovoru na tužbu isticao kako je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je objavljena dana 04. listopada 2012. godine. Tuženik da je postupao sukladno navedenoj obvezi te je donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji da su stupili na snagu dana 01. siječnja 2013. godine a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos. Slijedom svega naprijed navedenog tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 14. studenog 2017. godine, broj Ugovora 7103930071, presliku dostave podataka o kreditnoj partiji broj 7103930071 od dana 16. veljače 2019. godine, promet po kreditu, obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od dana 08. siječnja 2013. godine, pregledom Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, pregledom promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103930071 od dana 20. listopada 2020. godine, saslušanjem tužitelja na ročištu od dana 11. listopada 2024. godine, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem od dana 25. studenog 2024. godine.

4. Analizom svih dokaza, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su iste sklopile Ugovor o kreditu broj 7103930071 od dana 14. studenog 2007. godine, i to tužitelj kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 700.000,00 kuna sa kamatom na dan sklapanja ugovora u iznosu od 5,55% godišnje, sa rokom otplate kredita na vremenski period od 20 godina, dok je iznos anuiteta ugovoren na iznos od 4.835,01 kuna.

5.1. Među strankama je sporno da li je ništetna ugovorna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stope iz razloga koji je tijekom postupka ukazivao tužitelj, kao i da li sukladno naprijed navedenom tužitelj ima pravo od tuženika potraživati, temeljem instituta stjecanja bez osnove, povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta jer bi u tom slučaju trebala vrijediti ugovorena početna kamatna stope kao to sam tužitelj potražuje u ovom postupku.

6. Pregledom Ugovora o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika, dana 14. studenog 2017. godine vidljivo je kako je čl. 2 ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je navedeno da redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ugovora iznosi 5,5% godišnje. Redovna kamatna stopa od dana stavljanja kredita u otplatu, točnije dana 30. lipnja 2008. godine je fiksna. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate pa do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je obračun izrađen.

7. Dakle, iz naprijed navedenog jasno se vidi da se u konkretnom slučaju radi o standardiziranom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je kamata promjenjiva u skladu s izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopio sa tuženikom za svoje osobne potrebe, točnije za uređenje stambenog prostora. Prilikom podizanja kredita da je otišao u Zagrebačku banku, budući je njihov klijent, te mu je prilikom podizanja kredita predočen kredit u visini zatraženog iznosa koji je pročitao i razumio u onolikoj mjeri kojoj to može razumjeti prosječni građanin koji nije ekonomske struke. Nadalje, prilikom podizanja kredita da nije bilo mogućnosti pregovaranja sa bankom o pojedinoj ugovornoj odredbi koja mu eventualno nije odgovarala već mu je kredit ponuđen u maniri uzmi ili ostavi. Prilikom sklapanja ugovora visina anuiteta da mu je iznosila 4.800,00 kuna a sa vremenom da je iznos anuiteta narastao do iznosa od 5.500 kuna. Za vrijeme trajanja ugovora da nije dobivao obavijesti o promjeni kamatne tope a kredit da je i dalje nastavio plaćati. Razlog podizanja kredita da je bio uređenje stana u kojem tužitelj živi a koji nikada nije koristio za najam. Tužitelj je u svom iskazu posebno naveo da mu nitko prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije objasnio odredbe o kamatnoj stopi niti mogući u dinamiku kretanja kamatne stope.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od dana 25. studenog 2024. godine proizlazi, a što vještak detaljno obrazlaže, da se bankarski kredit u pravilu otplaćuje u anuitetima. Anuitet da predstavlja određeni jednaki novčani iznos tijekom razdoblja otplate kredita za vrijeme primjene iste visine kamatne stope. Svaki mjesečni anuitet da se sastoji dijelom od glavnice i kamate na preostalu glavnicu pa se svakom otplatom mijenja struktura anuiteta. Glavnica duga je iznos novca pozajmljen od banke, Omjer iznosa glavnice i kamate sadržane u anuitetu mijenja se tako da se povećanjem broja otplaćenih anuiteta udio glavnice povećava, a udio kamate smanjuje, odnosno na početku otplate kredita u anuitetu je veći udio kamate u odnosu na glavnicu. Struktura odnosa glavnice i kamate u mjesečnom obroku otplate jasno je vidljiva kroz otplate kredita. Zaključno u svom nalazi u mišljenju vještak navodi da je razlika između početno ugovorene kamatne stope i primijenjene kamatne stope u otplatnom razdoblju 7.436,89 eura.

9.1. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan, dok stranke istom nisu u bitnom prigovarale.

10. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede ugovorene promjenjive kamatne stope, za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09 dalje ZZP)

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj: 96/03 i 46/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11.1. Naprijed citirane zakonske odredbe temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim kreditima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 39/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga primijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Nadalje, prema presudi Europskog suda pravde od dana 30. travnja 2014. godine u predmetu C-26/13 navodi se da članak 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti da način da se ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Svi sudionici obveznih odnosa dužni su pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a što općenito znači da su dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorene strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

11.2. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Nadalje, odredba 324. st. 1 ZOO-a propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

11.3. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

11.4. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da je trebalo tužitelju u trenutku sklapanja ugovora o kreditu na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o kamatnoj stopi je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih stranaka, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

12. Budući da je u čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenom između stranaka koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom banke sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, da se o toj odredbi s tužiteljem kao potrošačem nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, ta ugovorna odredba je nepoštena jer se s njom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatna neravnoteža u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na tuženika, pa je nedvojbeno da je navedena ugovorna obveza sukladno odredbi čl. 87. ZZP-a ništava.

13. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva, bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-129/13-4 od dana 13. lipnja 2014. godine koja je donesena po tužbu radi zaštite kolektivnih prava i interesa, na koju se tužitelj pozivao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj REV-249/14-2 od dana 09. travnja 2015. godine.

14. U odnosu na prigovor zastare tuženika valja naglasiti da je isti osnovan. Naime, tužitelj potražuje određeni iznos za svaki pojedini iznos počevši od dana 01. ožujka 2008. godine pa do 01. srpnja 2017. godine. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastrani rok od 5 godina propisan odredbom čl. 295. ZOO-as u svezi s odredbom čl. 1111. ZOO-a, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 20, svibnja 2019. godine nedvojbeno je kako je dio tužbenog zahtjeva u zastari, točnije uzimajući u obzir kada je podnesena tužba potraživanja tužitelja do 20. svibnja 2014. godine su u zastari. U konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena dana 04. travnja 2012. godine te zastara ne može početi teći iz početka od trenutka pravomoćnosti navedene odluke donesene povodom te tužbe, a to je dana 13. lipnja 2014. godine jer se u tok konkretnom slučaju radi o kreditima u švicarskim francima a u ovoj pravnoj stvari radi se o kreditima u kunama.

15. Odluka o troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15.1. Slijedom naprijed navedenog sud je utvrdio kako je tužitelj uspio u postotku od 20% a tuženik u postotku od 80% pa kada se od postotka tuženika kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzme postotak tužitelja kako stranke koja je u manjoj mjeri uspjela au parnici, proizlazi da je tuženik uspio u parnici u iznosu od 60%.

15.2. Imajući u vidu navedeno tužitelju su kao opravdani priznati troškovi postupka, sukladno Trb. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 40,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 16. prosinca 2021. godine u iznosu od 40,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 10. travnja 2024. godine u iznosu od 40,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 11. listopada 2024. godine u iznosu od 40,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 18. listopada 2024. godine u iznosu od 40,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 15. listopada 2024. godine u iznosu od 40,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 14. veljače 2025. godine u iznosu od 40,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 26, veljače 2025. godine u iznosu od 40,00 eura, trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 24,18 eura, trošak pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 eura, te trošak za vještačenje u iznosu od 100,00 eura, dakle ukupno iznos od 484,00 eura.

16. Slijedom svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 11. travnja 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelju po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u OD Kalebota, Split

- tuženiku po punomoćniku Kruno Knežević, odvjetniku u OD Metelko,

Knežević & partneri d.o.o. Zagreb