REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1687/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa Kornelija Đuratović, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 41/X., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon javne glavne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake zk. č. 418/9 šuma Osredek u Novaki površine 310 čhv, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj temeljem zakona stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk. č. 418/9 šuma Osredek u Novaki površine 310 čhv, u odnosu na koju je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisana tuženica. Pojašnjava da zk. č. 418/9 k. o. [katastarska općina] odgovara u katastru k. č. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iako je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi označena kao šuma, tužitelj tvrdi da se je na dan stupanja na snagu Zakona o šumama (Narodne novine, broj: 52/1990.) predmetna nekretnina nalazila unutar granica građevinskog područja Grada Zagreba – u zahvatu GUP-a. Nadalje, iz očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. od 30. studenog 2012. da proizlazi kako to društvo ne gospodari predmetnom nekretninom, a sve iz razloga što je predmetna nekretnina od 1965. u naravi u stvarnosti pašnjak. Ta činjenica, kao i činjenica da se je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o šumama u 1990., da su utvrđene uvjerenjima nadležnih tužiteljevih ureda. Nadalje, iz povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu i isprava poženih u zbirku isprava da proizlazi da je predmetna nekretnina bila evidentirana kao općenarodna imovina kojom je upravljao Narodni odbor Općine Dubrava u Zagrebu, temeljem Ugovora o zamjeni od 8. veljače 1956., na koji je suglasnost dalo Hrvatsko javno pravobraniteljstvo te koji ej sklopljen temeljem rješenja Narodnog odmora Općine Maksimir od 19. listopada 156., kojim je određena zamjena nekretnine oznake zk. č. 1713 vrt Klanjčić površine 100 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (danas zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i nekretnine UĆ oznake zk. č. 418/9 šuma Osredek u Novaki, površine 310 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj smatra da iz dostavljenih isprava jasno proizlazi da predmetna nekretnina u naravi ne predstavlja šumu, slijedom čega da bi se trebala primijeniti odredba čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu: ZVDSP) prema kojoj se presumira da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu ona osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja te odredba čl. 360. ZVDSP-a prema kojoj se pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu pretvorbom nositelja toga prava pretvara u pravo vlasništva sveopćeg pravnog sljednika nositelja tih prava, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva i ako posebnim zakonom nije određeno drugačije. Stoga tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je on vlasnik nekretnine oznake zk. č. 418/9 šuma Osredek u Novaki površine 310 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na toj nekretnini.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi navodi da tužitelj nije ničime dokazao da predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine, broj: 41/1990., dalje u tekstu: ZIDZŠ/90), 16. listopada 1990., nije u naravi bila šuma. Naime, da je irelevantno da li je na taj datum ta nekretnina bila unutar ili izvan granica građevinskog područja Grada Zagreba, već je jedino bitno da se je radilo o šumi, a kojoj taj karakter ne može oduzeti niti činjenica da ista nije obuhvaćena gospodarenjem Hrvatskih šuma d.o.o. Pored toga, da se pravni status nekretnine ne može izmijeniti niti uvjerenjem gradskog ureda za katastar kojim se potvrđuje način korištenja neke nekretnine, dakle, da činjenica da se predmetna nekretnina prema podacima katastra koristi kao pašnjak ne mijenja pravni karakter iste, a on je takav da se radi o šumi. Poziva s na odredbu čl. 122. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama kojom da je određeno da se smatra da zemljišna knjiga potpuno i istinito odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa kako je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90 bila u zk upisana kao šuma određene površine, to da se ista može smatrati samo šumom. S obzirom da je odredbom čl. 16. st. 1. tadašnjeg Zakona o šumama (Narodne novine, broj: 54/1983., 5/1984,. 31/1986., 32/1987., 47/1989., 41/1990., dalje u tekstu: ZŠ) određeno da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, a da se šumom, u smislu odredbe čl. 4. st. 1. ZŠ-a, smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari (što da odgovara površini od 1000 m2), dok se šumskim zemljištem smatra zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma, a da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90, 16. listopada 1990., bila u zk upisana kao šuma površine 310 čhv u društvenom vlasništvu (općenarodne imovna) s pravom korištenja u korist Narodnog odbora Općine Dubrava, to da je ista po samom zakonu postala vlasništvo tuženice.

3. Tužitelj smatra da je za utvrđenje tko je vlasnik predmetne nekretnine bitno što je ista na dan stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90 bila u naravi, a ne kako je bila upisana u zemljišnoj knjizi, a da je predmetna nekretnina 16. listopada 1990. u naravi bila pašnjak, a ne šuma.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7. spisa), povijesni izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8. – 9. spisa), zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (list 10. – 11. spisa), uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 27. studenog 2012. (list 12. spisa), dopis Hrvatskih šuma d.o.o. od 30. studenog 2012. (list 13. spisa), odgovor tuženica na zahtjev za mirno rješenje spora (list 14. – 15. spisa), dopis tužitelja od 9. listopada 2013. (list 16. spisa), Zamjenbeni ugovor sklopljen između [adresa] i UĆ (list 17. – 19. spisa), rješenje Narodnog odbora Općine Maksimir od 19. siječnja 1956. (list 20. spisa), rješenje o zemljišnoknjižnom upis Kotarskog suda I. Zagreb od 23. travnja 1957. (list 21. spisa), isprave iz Zbirke isprava Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 22. – 23. spisa), preslika ručno vođene zemljišne knjige za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 24. – 25. spisa), Uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 29. kolovoza 2013. (list 26. spisa), Uvjerenje Grada Zagreba Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 23. kolovoza 2006. (list 27. – 28. i 40. – 41. spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Z-6107/07 od 8. travnja 2008., kojim je na predmetnoj nekretnini kao vlasnik upisan Grad Zagreb (list 32. spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Gž-7337/10-2 od 14. siječnja 2011., kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje i odbijen prijedlog za upis Grada Zagreba (list 33. – 35. spisa), potvrda o identifikaciji čestica (list 36. – 37. spisa), uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 29. kolovoza 2013. (list 40. spisa), Uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 10. srpnja 2024. (list 43. – 44. spisa) i Uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 18. listopada 2024. (list 94. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), zaključeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora jest utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk. č. 418/9 šuma Osredek u Novaki površine 310 čhv.

7. Među strankama je nesporno da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama evidentirana kao šuma, da je njena površina 310 čhv, da je kao vlasnica iste upisana tuženica te da je upis tuženice kao vlasnice izvršen temeljem odredbe čl. 6. ZIDZŠ- a/90, kojem je izmijenjena odredba čl. 18. ZŠ-a na način da se, u stavku prvom, određuje da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.

8. Sporno je da li je u trenutku stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90, 16. listopada 1990., predmetna nekretnina u naravi bila šuma te mijenja li ta činjenica osobu vlasnika iste, temeljem samog zakona.

9. Iz povijesnog zk izvatka za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u koji je upisana predmetna nekretnina oznake zk. č. 418/9, i isprava položenih u zbirku isprava, proizlazi da je predmetna nekretnina imala kulturu šume te je bila označena kao šuma Osredek u Novaki, površine 310 čhv, od barem 1939., kada ju je kupio SĆ, a koji ju je Zamjenbenim ugovorom od 19. siječnja 1956., zajedno s još jednom česticom koja je bila u naravi šuma, dao u vlasništvo ''općenarodne imovine'', koju je zastupala Općina Maksimir, pravni prednik Grada Zagreba, u zamjenu za nekretninu u ''vlasništvu općenarodne imovine'', oznake k. č. [katastarska čestica] površine 100 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koja je već tada bila građevinske naravi. Stoga se je temeljem tog Zamjenbenog ugovora predmetna nekretnina zk. č. 418/9 šuma Osredek u Novaki površine 310 čhv upisala kao općenarodna imovina s pravom upravljanja u korist Narodnog odbora Općine Dubrava u Zagrebu, također pravnog prednika Grada Zagreba.

10. Moguće je da je od 1956. do stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90, 16. listopada 1990., način uporabe predmetne nekretnine promijenjen, ali to samo po sebi ne znači da je predmetna nekretnina prestala biti šuma.

11. Naime, šumom se je, u smislu odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine, broj: 20/1977., dalje u tekstu: ZŠ/77), smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

12. Na jednaki način šumu je definirala i odredba čl. 5. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine, broj: 54/1983., dalje u tekstu: ZŠ/83), samo je stupanjem na snagu ZIDZŠ-a/90 njena numeracija promijenjena s 5 na 4.

13. Dakle, na dan stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90, 16. listopada 1990., šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

14. S obzirom da površina od 1 čhv odgovara površini od 5,5966 m2, da 1 ar odgovara površini od 100 m2, slijedom čega 10 ari odgovara površini od 1000 m2, to znači da površina od 310 čhv odgovara površini od 1.114,95 m2 (310 • 3,5966), a površina od 1.114,95 m2 odgovara površini od 11,15 ari (1.114,95/100), slijedom čega proizlazi da je na dan stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90 predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi bila upisana kao šuma površine 11,15 ari.

15. Tužitelj dostavlja uvjerenje vlastitog tijela, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 23. kolovoza 2013. iz kojeg proizlazi da zk. č. 418/9 k. o. [katastarska općina] u katastru odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok iz uvjerenja istog tijela od 10. srpnja 2024. proizlazi da je u katastarskom operatu UP/I-781/7, uz prilog geodetskog elaborata RN 1472/79, za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku katastarske izmjere iz 1965. evidentiran način uporabe pašnjak, dok iz uvjerenja istog tijela od 18. listopada 2024. proizlazi da je takav način uporabe za predmetnu česticu bio evidentiran i na dan 16. listopada 1990.

16. Sudu nije dostavljen navedeni katastarski operat, niti geodetski elaborat.

17. Samim time što se je predmetna nekretnina upotrebljavala kao pašnjak, ne znači da je ista prestala biti šuma prije stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90, 16. listopada 1990.

18. Dakle, predmetna nekretnina je nedvojbeno bila šuma površine 310 čhv (11,15 ari) prilikom upisa u zemljišnu knjigu u 1939., a bila je to i 1956. kada je ista, temeljem Ugovora o zamjeni sklopljenog s njenim vlasnikom UĆ, postala društveno vlasništvo (općenarodna imovina pod upravom Narodnog odbora Općine Dubrava).

19. Tužitelj nije dokazao da je nakon 1956. do 1965. (kada se u katastru evidentira uporaba pašnjaka) ili kasnije, sve do 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu ZIDZŠ-a/90 kojim su sve šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu postala vlasništvo Republike Hrvatske, došlo do krčenja predmetne šume, na način da ista ne udovoljava definiciji šume iz čl. 4. st. 1. ZŠ-a/83.

20. Napominje se da su, u smislu odredaba ZŠ-a/77, sve šume i šumska zemljišta koji su bili u društvenom vlasništvu, bili podijeljeni na one koji su bili obuhvaćeni šumskogospodarskim područjem i na one koji time nisu bili obuhvaćeni. Ove prve su se mogle izdvojiti iz šumskogospodarskog područja samo na temelju odluke Izvršnog vijeća Sabora ako to zahtijeva opći interes, koji se utvrđivao na način i u postupku propisanom Zakonom o eksproprijaciji (čl. 12. i 15. ZŠ-a/77), a ovim drugima je gospodarila općina na čijem području su se nalazile na temelju programa za gospodarenje šumama (čl. 29. i 31. ZŠ-a/77). Međutim, bitno je za naglasiti da niti u jednom od ta dva slučaja, bilo da su šume bile obuhvaćene šumskogospodarskom osnovom ili nisu, određena nekretnina nije prestajala biti šumom samim činom što se je počela koristiti kao pašnjak.

21. Dakle, tužitelj je, u najmanju ruku, bio dužan dokazati da predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZIDZŠ-a/90, 16. listopada 1990., više nije, po svojim prirodnim karakteristikama, udovoljavala definiciji šume, u smislu odredbe čl. 4. st. 1. ZŠ-a/83, a tužitelj to nije dokazao (niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je šuma raskrčena, bući da uvjerenje samog tužitelja da se je predmetna nekretnina u 1965. počela upotrebljavati kao pašnjak ne predstavlja takav dokaz, a tužitelj nije predložio odgovarajuće vještačenje kojim bi se moglo utvrditi stvarno stanje predmetne nekretnine na navedeni dan).

22. Stoga tužitelj nije uspio osporiti da je tuženica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem samog zakona, stupanjem na snagu odredbe čl. 6. ZIDZŠ-a/90, 16. listopada 1990. pa je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je pravo vlasništva stekao tužitelj valjalo odbiti kao neosnovan.

23. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok tuženica nije određeno postavila zahtjev za naknadu troškova do zaključenja glavne rasprave, slijeodm čega niti njoj troškovi neće biti dosuđeni (čl. 164. st. 1. – 3. ZPP-a).

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda (kada je stranka ili njen punomoćnik obveznik korištenja elektroničke komunikacije), odnosno u pisanom obliku putem pisarnice ovog suda (poštom ili neposrednom predajom) u tri primjerka (kada stranka nije obveznik korištenja elektroničke komunikacije).

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po ŽDO Zagreb