Poslovni broj: K-830/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Franić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. optužene AČ i II. optuženog ŠČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-1601/18 od 27. rujna 2018. izmijenjene 12. rujna 2022. i 11. travnja 2025., nakon održane javne rasprave 11. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice OKDO-a u Zagrebu KČ, I. optužene AČ i II. optuženog ŠČ, dana 16. travnja 2025., objavio je, a 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-1541/18 od 5. studenog 2018.

II. I. optužena AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći A i Š rođene K, rođena **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, u mirovini, s mjesečnom mirovinom od 700,00 eura, sa završenom SSS, udovica, majka dvoje djece, i

II. optuženi ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin P i AČ rođene N, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju grafičar, sa završenom SSS, neoženjen, bez djece, stanuje u [adresa], s time da ne zna točnu adresu, zaposlen u Isenfischeru, s mjesečnim primanjima od 1000 eura

k r i v i  s u

što su:

- dana 14. travnja 2018. između 13:00-13:30 sati, u Zagrebu, nakon što je PČ zbog nemogućnosti ulaska u svoje dvorište sa svojim automobilom marke VW Buba reg. oznake [registarska oznaka], pozvala djelatnike "Pauk" službe da bi premjestili osobni automobil marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka], u zajednici, u cilju da je ustraše AČ je nakon verbalnog sukoba na nju počela vikati i govorila joj „nećeš ti više nikada zvati pauk, skrati jezik ili ćemo ti ga mi skratiti“, nakon čega se nadovezao i ŠČ koji je vikao "Kravo, kozo, jebo ti pas mater, ubit ću te, ja ću te srediti, nećeš ti više nikada zvati pauka“ koje riječi su kod imenovane izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život,

- dakle, drugome ozbiljno prijetili da će ga usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti,

- čime su počinili kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 I optužena AČ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 I. optuženoj AČ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko I. optužena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 II. optuženi ŠČ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

VI. Na temelju članka 56. KZ/11 II. optuženom ŠČ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko II. optuženi u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 I. optužena AČ i II. optuženi ŠČ dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura (stopedeseteura) svaki, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv I.optužene AČ i II. optuženog ŠČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. I. optužena AČ i II. optuženi ŠČ pozvani da se očituju o optužbi su izjavili da se ne smatraju krivim za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je dopis PU Krapinsko-zagorske od 21. veljače 2019. (list 60-61 spisa), pregledana je fotografija sa lista 68, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka NČ od 18. srpnja 2019. ( list 70-71 spisa), CČ od 18. srpnja 2019. (list 71 spisa), oštećene PČ od 6. rujna 2018. ( list 19-20 spisa) te je oštećena dodatno ispitana na raspravi 11. travnja 2025., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za I. i II. optužene (list 154-161 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, I. optužena je navela da u cijelosti ostaje kod svih obrana koje je iznijela tijekom postupka i to kako prilikom prvog ispitivanja pred policijom tako i na raspravama, kao i da ne želi odgovarati na pitanja zastupnice optužbe i suda. Potom je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirana snimka prvog ispitivanja I. optužene od 14. svibnja 2019. (poleđina lista 10 spisa), te je pročitana obrana I. optužene od 13. veljače 2019.( list 53-54 spisa). U svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja od 14. svibnja 2019., I. optužena je u bitnom navela da je auto bio gdje je trebao biti parkiran, a to što su oni govorili, govorili su u svom dvorištu, jer je to bezobrazno ponašanje. Istaknula je da s oštećenom nema veze petnaest godina i da to što je ona pričala sa svojom djecom u svom dvorištu, da može pričati u svom dvorištu što god hoće, a to ako se oštećena osjećala krivom, kriva je, jer je zvala pauka kojeg nije smjela zvati, a zvala ga je, jer nije vidjela van ili ako se ne zna parkirati, što je njezin problem. Navela je da je oštećena mogla tražiti majstora da makne auto, napominjući da nema drugog posla (oštećena), jer ima dvije mačke, da je njezin problem ako nema svoj život, dok ona ima dva unuka, da nju (I.optuženu) ne peče savjest ističući da je oštećena još k tome odvjetnica pa misli da je nešto. Prilikom iznošenja obrane na raspravi 13. veljače 2019. I. optužena je navela da nije kriva i da nije točno ništa što joj se stavlja na teret. Nije joj jasno da te netko isprovocira i ode na policiju prijaviti te, auto je stajao pred njihovom kućom, ne pred njezinom, ona je pričala tom majstoru čije je to vozilo bilo protiv njih, vidjela je da majstor visi na njihovoj kući, zašto ona nije mogla ući u svoje dvorište ne zna, valjda ne zna voziti auto. S tom ženom nije u kontaktu 20 godina, ne prilazi joj niti na 10 metara, a vidi da će ju zaobilaziti u idućih 10 godina u širokom luku. Nije ništa napravila, ne bi je sa štapom dotaknula, a ne da bi joj prijetila, ona dobro zna da joj oni nisu prijetnja. Te prigode joj nije ništa rekla. Kada joj je sudac predočio da je prilikom iznošenja obrane prilikom prvog ispitivanja rekla da u svom dvorištu može govoriti što hoće, dok je danas iskazala da ništa oštećenoj nije rekla odgovorila je da joj nije ništa rekla, a razgovarala je sa svojom djecom. Na daljnje pitanje suca da li je tada u svom dvorištu razgovarala sa svojom djecom o oštećenoj odgovorila je da jest, jer su bili isprovocirani i uzrujani. Na daljnje pitanje suca sa kojim intenzitetom glasa je tada s djecom razgovarala odgovorila je da ne zna, inače glasno priča pa je moguće da je glasno razgovarala. Na daljnje pitanje suca da li pamti što je tada djeci rekla odgovorila je da ne. Tom njezinom govoru o oštećenoj bio je nazočan njezin sin, ovdje optuženi i kćer.Nakon što joj je sudac predočio da je iskazala da se ne sjeća što je govorila djeci, pa upitana kako onda izrijekom može tvrditi da nije rekla da bi oštećena mogla potkratiti jezik i da će ju srediti odgovorila je da oni nisu ljudi koji bi prijetili, oštećenoj nije ništa govorila niti želi.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, II. optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod svih obrana koje je iznio tijekom postupka i to kako prilikom prvog ispitivanja pred policijom tako i na raspravama, kao i da ne želi odgovarati na pitanja zastupnice optužbe i suda. Potom je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08, reproducirana snimka prvog ispitivanja II. optuženog od 14. svibnja 2019. (poleđina lista 16 spisa), te je pročitana obrana II. optuženog od 13. veljače 2019. ( list 54 spisa) te od 12. rujna 2022. (list 105 spisa). U svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja od 14. svibnja 2019. II. optuženi je u bitnom naveo da nije ni bio na mjestu događaja kada je došao „pauk“, da nisu ni izašli ni vrijeđali je, da to što ona govori, govori kao neka odvjetnica i to, te da je mogla s vozilom ući u dvorište. Napomenuo je da je od majstora čuo, koji je bio kod njih, da mu je rekla da oni za nju ne postoje, te je ponovio da se on oštećenoj nije ni obratio, nije izlazio iz svog dvorišta, a da ga ona, s obzirom na udaljenost od petnaest metara, nije mogla čuti, dok on u svom dvorištu može pričati što hoće, napomenuvši da je petnaest godina nije ni pogledao i da ovo nije prvi puta da ih prijavljuje policiji. U svojoj obrani na raspravi 13. veljače 2019. II. optuženi je kada mu je sudac predočio da je u svojoj obrani iskazao da nije ni bio doma kada je došao „pauk“ odgovorio je da ako je tako rekao onda je to tako, više se ne sjeća, pa kada je upitan čega se sjeća odgovorio je da se sjeća da ih je oštećena vrijeđala kao obitelj. Tom vrijeđanju su bili nazočni majka i on, a ne zna da li je bila nazočna oštećena. Oni nju nisu napali, nisu izlazili iz svog dvorišta, a vrijeđala ih je kao obitelj njihovom majstoru.Na posebno pitanje suca da li joj je nešto iz svog dvorišta vikao ili govorio odgovorio je da ne zna, ona je i njemu govorila, a tom njegovom obraćanju oštećenoj bila je nazočna njegova majka i nitko drugi od njegove obitelji. Oštećenoj nije izgovorio riječi „ubit ću te“, kao ni „vidjet ćeš ako ponovno pozoveš „pauka“, time da uopće ne zna da li je bio „pauk“.Na daljnje pitanje suca gdje je bio majstor za vrijeme njegove komunikacije s oštećenom odgovorio je u dvorištu, on se čudio postupanju oštećene glede pozivanja „pauka“. Ne zna kako se zove majstor, bilo ih je puno.Kada mu je sudac predočio da je njegova majka u obrani rekla da je događaju bila nazočna i njegova sestra odgovorio je da zna da pokraj njega nije bila, možda je bila na balkonu ili prozoru, ali je događaj čula, jer mu je tako rekla. Nitko mu drugi nije rekao da bi čuo što se dogodilo, niti ga je briga. U svojoj obrani od 12. rujna 2022. II. optuženi je dodao da majka i on ne razumiju čega se oštećena boji i ne razumiju što su učinili da bi tu trebali biti. Pojasnio je da je tada bilo izrečenih psovki s obje strane, ali bila je riječ o običnoj prepirci s plota na plot i oni njoj nisu prijetili.

6. S obzirom na ovakvu obranu I. i II. optuženih proizlazi da nije bilo sporno da je 14. travnja 2018. oštećena PČ zbog nemogućnosti ulaska u svoje dvorište sa svojim automobilom marke VW Buba reg. oznake [registarska oznaka], pozvala djelatnike "Pauk" službe da bi premjestili osobni automobil marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka].

7. Sporno je da li su II. i II. optuženi inkriminirane prigode postupali zajednički u cilju da ustraše oštećenu IČ i to na način da je I. optužena AČ nakon verbalnog sukoba na nju počela vikati i govorila joj „nećeš ti više nikada zvati pauk, skrati jezik ili ćemo ti ga mi skratiti“, te da li se na to nadovezao i II. optuženi ŠČ koji je vikao "Kravo, kozo, jebo ti pas mater, ubit ću te, ja ću te srediti, nećeš ti više nikada zvati pauka“, te da li su navedene riječi kod oštećene izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život.

8. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene kao istinit i vjerodostojan obzirom da je iskazujući detaljno, okolnosno i sigurno, na životan i logičan način opisala kako cjelokupnu povijest odnosa sa I. i II. optuženim tako i cjelokupnu dinamiku zbivanja inkriminirane prigode, počevši od razloga pozivanja vučne službe, pa sve do ponašanja I. i II. optuženih te riječi prijetnje koje su joj uputili. Iskaz oštećene o dinamici zbivanja koja je prethodila samom inkiminiranom događaju je potkrijepljen iskazom svjedoka NČ, koji o riječima prijetnje nema neposredna saznanja, međutim njegov iskaz u tom dijelu zajedno sa iskazom oštećene čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

9. Ovdje u prvom redu treba kazati kako je samom događaju prethodilo pozivanje vučne službe od strane oštećene vezano za osobni automobil marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka], za koji je tijekom postupka utvrđeno da se njime inkriminirane prigode koristio njegov vlasnik ZČ, a oštećena je u svom iskazu navela da je vučnu službu pozvala iz razloga što zbog načina na koji su bili parkirani automobili nije mogla ući u svoje dvorište. Pojasnila je da kada je vučna služba došla da su isti fotografirali gore spomenuti automobil,a da je tada iz obiteljske kuće ŠČ, odnosno sa prozora kuće vikala njoj nepoznata muška osoba govoreći da je to njegov automobil nakon čega je istog premjestio do kućnog broja 14, a radi se upravo o svjedoku NČ.

10. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da između oštećene s jedne strane te obitelji I. i II. optuženih s druge strane postoje dugotrajno narušeni međususjedski odnosi, pri čemu I. i II. optuženi u svojim obranama nastoje prikazati da nije bilo nikakvog opravdanog razloga za pozivanje vučne službe jer s jedne strane automobil svjedoka NČ nije bio nepropisno parkiran, a s druge strane da je oštećena neovisno o mjestu gdje je bio parkiran osobni automobil svjedoka NČ mogla nesmetano ući u svoje dvorište, na koji način insinuiraju da su upravo dugotrajno narušeni odnosi bili povod za provokaciju od stane oštećene pozivanjem vučne službe.

11. Iako u ovom postupku nije predmet odlučivanja da li je automobil svjedoka NČ bio propisano parkiran treba kazati da je upravo svjedok NČ u svom iskazu naveo da je stavljen jedan hvatač od vučne službe na kotač njegovog automobila te je isto poslikano, što govori u prilog činjenici da je oštećena imala opravdan razlog za pozivanje vučne službe, odnosno da se nije radilo o nikakvoj provokaciji obitelji optuženika, jer zasigurno djelatnici vučne službe ne bi fotografirali automobil i na kotač ne bi stavljali hvatač da je automobil bio propisano parkiran.

12. Nadalje, u svjetlu narušenih odnosa između oštećene i obitelji optuženika, I. i II. optuženi u svojim obranama osim što pokušavaju prikazati da oštećena nije imala nikakav opravdani razlog za pozivanje vučne službe navode i da je oštećena u razgovoru sa svjedokom ŽČ njemu govorila protiv I. i II. optuženih, pa je tako I. optužena navela da je oštećena tom majstoru čije je to vozilo bilo govorila protiv njih, dok je II. optuženi u svojoj obrani naveo da je od majstora čuo, koji je bio kod njih, da mu je oštećena rekla da oni (optuženici) za nju ne postoje te da ih je vrijeđala kao obitelj njihovom majstoru. Međutim, suprotno obranama I. i II. optuženih svjedok ZČ je u svom iskazu naveo da mu je oštećena jedino kazala da za nju ne postoje ti ljudi, što se odnosilo na obitelj optuženika, te je na izričito pitanje suca odgovorio da mu ništa drugo oštećena vezano za obitelj optuženika nije govorila. Sud je prihvatio iskaz svjedoka NČ kao istinit i vjerodostojan u pogledu sadržaja njegovog razgovora sa oštećenom, pri čemu se radi o nepristranom svjedoku koji po ocjeni suda nema nikakvog razloga neistinito iskazivati, slijedom čega je sud taj dio obrane I. i II. optuženih ocijenio neistinitim i nevjerodostojnim te usmjerenim na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti ili na njezino umanjenje pokušavajući prikazati da je oštećena namjerno, neutemeljeno isprovocirala čitavu situaciju, a potom da je i osobi čije je vlasništvo automobil u odnosu na kojeg je pozvala vučnu službu govorila protiv obitelji optuženika te ih vrijeđala, koji dio obrane je otklonjen iskazom svjedoka NČ.

13. Tijekom postupka je u svojstvu svjedoka ispitana CČ, kćer I. optužene i sestra II. optuženog koja je dinamiku zbivanja prikazala na način da je navela da je taj dan njezin brat prvi vidio da je došao „pauk“ i otišao je dolje pitati ljude zašto su došli, a što je vidjela budući se nalazila na balkonu sa sinom. Bratu je rečeno da je susjeda zvala „pauka“ i vikali su radniku da je došao „pauk“ premjestiti mu vozilo. Čula je, međutim, da „pauk“ nije htio premjestiti to vozilo, jer je djelatnik vučne službe kazao da je parkirano po propisu. Pamti da je njihov radnik bio zbunjen, ni kriv ni dužan, i da je došao dolje nekoliko minuta nakon njezinog brata koji se u trenutku kad je vučna služba došla nalazio u dvorištu. Prema njezinom sjećanju njezina majka se s radnikom spustila u dvorište gdje se i tada nalazio njezin brat i dalje pamti da je „pauk“ otišao, jer je vidio da je bez veze došao.Na posebno pitanje suca je odgovorila da nije čula razgovor između vozača „pauka“, oštećene i njihovog radnika, a kada joj je predočeno da je prethodno iskazala da je rekao da je vozilo parkirano po propisu odgovorila je da je to bilo presmješno, pa kada je upitana da li je čula razgovor ili nije odgovorila je da se ne sjeća.

14. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje CČ kao istinit i vjerodostojan vezano za dinamiku zbivanja koja je prethodila samom događaju, a koja se odnosi na pozivanje vučne službe jer je takav iskaz u prvom redu suprotan obrani II. optuženog da nije bio prisutan prilikom dolaska vučne službe (koji dio obrane je sud prihvatio) te iskazu svjedoka NČ koji je naveo da je na katu obiteljske kuće optuženika, točnije sa prozora vidio da mu „pauk” diže auto, kao i da se ne sjeća da bi tu bio prisutan II. optuženi, Iskaz svjedokinje CČ je suprotan iskazu oštećene koja je također navela da upravo u trenutku kada su djelatnici vučne službe fotografirali automobil da je sa prozora obiteljske kuće optuženih vikala njoj nepoznata muška osoba da je to njezino vozilo, a navedeni iskaz što se tiče dinamike zbivanja je u skladu sa iskazom svjedoka NČ za koje iskaze je sud već ranije naveo da ih je prihvatio kao istinite i vjerodostojne, slijedom čega nije prihvaćena dinamika zbivanja prikazana po svjedokinji CČ. Također, imenovana svjedokinja je u svom iskazu navela da je „pauk“ otišao, jer je vidio da je bez veze došao, međutim nastavno je navela da nije čula razgovor između vozača „pauka“, oštećene i njihovog radnika, a kada joj je predočeno da je prethodno iskazala da je rekao da je vozilo parkirano po propisu odgovorila je da je to bilo presmješno, pa kada je upitana da li je čula razgovor ili nije odgovorila je da se ne sjeća, iz čega proizlazi kako ista u svom iskazu, jednako kao i optuženici u svjetlu dugotrajno narušenih međususjedskih odnosa nastoji prikazati da je oštećena namjerno, neutemeljeno isprovocirala cjelokupnu situaciju, međutim sud je njezin iskaz ocijenio nevjerodostojnim, neistinitim, neživotnim i nelogičnim, te u tom dijelu suprotan iskazu oštećene, ali i svjedoka NČ koji je iskazivao o tome da je od strane djelatnika vučne službe stavljen jedan hvatač na kotač njegovog automobila te je isto poslikano, što iskaz imenovane svjedokinje imajući u vidu prikazanu dinamiku zbivanja te gore spomenutu kontradiktornost u vlastitom iskazu čini paušalnim, nedosljednim i neuvjerljivim.

15. Sud je prihvaćajući iskaz oštećene i svjedoka NČ utvrdio da je oštećena pozvala vučnu službu jer zbog parkiranog automobila svjedoka NČ nije mogla ući u svoje dvorište, kao i da je imenovani svjedok sa prozora kuće vidio da vučna služba poduzima radnje u vidu pripreme odvoženja njegovog vozila (fotografiranje automobila i stavljanje hvatača na kotač), nakon čega je preparkirao svoj automobil, te mu je oštećena u razgovoru samo kazala da za nju ne postoje ti ljudi, misleći na obitelj optuženika, kao što je utvrdio da je oštećena iz opravdanih razloga pozvala vučnu službu te da se nije radilo o nikakvoj provokaciji imajući u vidu dugotrajno narušene odnose između oštećene i obitelji optuženika.

16. Nadalje, iz iskaza oštećene proizlazi da je ista nakon što je svjedok ZČ preparkirao automobil sa svojim automobilom kratko ušla u dvorište te ponovno isto napustila, da bi se vratila između 13,00-13,30 sati u kojem trenutku je stala automobilom ispred svog kolnog ulaza da bi otvorila ogradu i ušla u dvorište da bi po izlasku iz automobila čula I. optuženu kako joj govori „nećeš ti više nikada zvati pauk, skrati jezik ili ćemo ti ga mi skratiti”, nakon čega je pogledala u pravcu dvorišta od ŠČ i vidjela je I. i II. optužene kako stoje na ogradi. Tom prigodom ju je I. optužena vrijeđala govoreći „jebo ti pas mater”, a II. optuženi je počeo vikati „jebo ti pas mater, ubit ću te, ja ću te srediti, nećeš ti više nikada zvati pauka”. Dodala je da se II. optuženi za vrijeme dok joj je I. optužena upućivala uvrede i prijetnje cijelo vrijeme nadovezivao, odnosno upadao u riječ te se za to vrijeme pušeći cigaretu kretao iza I. optužene te mu je ona na neki način dala krila da i on počne njoj upućivati prijetnje, a završnica toga je bila da joj je i upućena prijetnja od II. optuženog.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene da su joj I. i II. optuženi uputili riječi prijetnje koje je ista opisala u svom iskazu, te su po ocjeni suda, nakon što je oštećena kratko razgovarala sa svjedokom NČ i otišla sa automobilom u svoje dvorište koje je odmah potom i napustila, I. i II. optuženi sačekali da se oštećena vrati, te revoltirani činjenicom što je ista pozvala vučnu službu da se ukloni automobil koji je koristio radnik koji je kod njih obavljao poslove, istoj, nalazeći se pored svoje ograde uputili inkriminirane riječi. Ovdje se ponovno napominje kako između obitelji optuženika i oštećene postoje dugotrajno narušeni odnosi, a iz iskaza svjedokinje CČ ne proizlazi da bi oštećena ranije zvala „pauka” ili tražila intervenciju policije protiv njezine obitelji, tako da je sud utvrdio da se su ranije nesuglasice koje nisu izlazile iz okvira „uobičajenih” narušenih susjedskih odnosa sada podigle „na viši nivo” kada su I. i II. optuženi oštećenoj uz brojne uvrede uputili i riječi prijetnje kako je ista to detaljno opisala u svom iskazu.Po ocjeni suda, između obitelji optuženika i oštećene su i ranije postojale nesuglasice koje su se rješavale na drugačiji način, koji ne uključuje nasilje, obzirom da nitko od sudionika u postupku ne spominje da bi se ovako nešto ranije događalo, niti da bi intervenirala policija, pa je očito da je oštećena ponašanjem I. i II. optuženih koje je izašlo iz ranijih okvira „uobičajenih”narušenih međususjedskih odnosa koji nisu uključivali nasilje bila primorana intervenirati i tražiti zaštitu policije zbog nasilnog postupanja I. i II. optuženih. Također, narušeni odnosi između oštećene i obitelji optuženika traju dugi niz godina, tako da sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi oštećena baš tada 14. travnja 2018., pristupila u policijsku postaju kako bi podnijela kaznenu prijavu protiv I. i II. optuženih, odnosno zašto bi sebe izlagala i podnosila lažnu prijavu i neistinito iskazivala odnosno neosnovano teretila optuženike da se događaj nije odvio onako kako je to opisala u svom iskazu, s time da je ista kao odvjetnica dobro upoznata sa posljedicama davanja lažnog iskaza, te zasigurno ne bi ugrožavala svoju odvjetničku djelatnost lažnim svjedočenjem na sudu.

18. Sud nije prihvatio obrane I. i II. optuženih i svjedokinje CČ u kojem isti navode da su u svom dvorištu međusobno glasnije razgovarali o oštećenoj, ali da joj se nitko nije direktno obraćao, niti joj prijetio obzirom da su takve obrane I. i II. optuženih, kao i iskaz svjedokinje CČ, a radi se o pristranom svjedoku, zainteresiranom za ishod postupka (kćer I. optužene, sestra II. optuženog) suprotni iskazu oštećene koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan, a iz kojeg iskaza proizlazi da su I. i II. optuženi došli do svoje ograde te se njoj direktno obratili, dakle da se nije radilo o njihovom međusobnom razgovoru, već direktnom obraćanju oštećenoj, te su po ocjeni suda, kako je već naprijed navedeno, isti revoltirani (što i sami navode u obrani) pozivanjem vučne službe, sačekali povratak oštećene te joj uputili inkriminirane riječi. Obrane I. i II. optuženih i iskaz svjedokinje CČ su isključivo usmjereni na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, s time da treba ukazati da su optuženici isticali da u svom dvorištu mogu govoriti što hoće, pri čemu su učinili nespornim da su razgovarali o oštećenoj, jer su bili isprovocirani i uzrujani, a potom pitani da li pamte što su tada govorili o istoj, krajnje su neuvjerljivo odgovorili da ne pamte. Naime, navedeno je uistinu neživotno i nelogično u situaciji kada oboje optuženih ne spore da su razgovarali o oštećenoj s kojom su u višegodišnjim bitno narušenim odnosima, da bi potom krajnje neuvjerljivo tvrdili da se ne sjećaju sadržaja riječi koje su izgovorili, ali su sigurni da joj nisu prijetili, dok se s druge strane sjećaju postupanja oštećene, pa i da ih je, kako to neosnovano tvrde, ista vrijeđala kao obitelj svjedoku NČ, da se obraćala II. optuženom, a kako to on tvrdi („i ona je meni govorila“), što svjedok NČ otklanja. K tome, iako tvrde da se ne sjećaju riječi koje su oni izgovorili, s druge strane izrijekom tvrde da joj ne bi prijetili jer, prema pojašnjenju I. optužene, oni nisu takvi ljudi.

19. Ovaj sud je neznatno, na način da ne zadire u bitna obilježja kaznenog djela precizirao činjenični opis kaznenog djela u pogledu vremena na način da su I. i II. optuženi oštećenoj uputili riječi prijetnje između 13,00 i 13,30 sati, a sve imajući u vidu iskaz oštećene u kojem je navela da se na adresu stanovanja vratila između 13,00 i 13,30 sati kada su joj upućene riječi prijetnje.

20. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje su I. i II. optuženi uputili oštećenoj, i to „nećeš ti više nikada zvati pauk, skrati jezik ili ćemo ti ga mi skratiti (prijetnje teškim tjelesnim ozljeđivanjem), kravo, kozo, jebo ti pas mater, ubit ću te, ja ću te srediti, nećeš ti više nikada zvati pauka” (prijetnja usmrćenjem). Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osoba sa kojima dugi niz godina postoje narušeni odnosi i koje su u datom trenutku brojčano jače od oštećene u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj da će ju usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha i bojazni za njen život, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećene koja je u svom iskazu navela da je zbog riječi koje su joj uputili I. i II. optuženi osjetila strah za život i svoju sigurnost, da ih je shvatilo ozbiljno, da je ušla u kuću kako bi se smirila, a da je potom zatražila pomoć policije, a ista zasigurno ne bi podnosila kaznenu prijavu i tako na određeni način zatražila zaštitu da upućene riječi kod iste nisu izazvale strah i bojazan za vlastiti život.

21. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama I. i II. optuženih koji oštećenoj upućuju inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako im je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ih je ovaj sud i oglasio krivima, a I. i II. optuženi su postupali s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da su bili svjesni svoga djela, te da su htjeli radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, I. i II. optuženi su, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bili svjesni da riječi koje izgovaraju kod oštećene moraju izazvati osjećaj straha i bojazni za njezin život, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha te su upravo I. i II. optuženi postupali s namjerom da ustraše oštećenu, a radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, koje svoju podlogu ima u narušenim međususjedskim odnosima što je inkriminirane prigode pojačano revoltiranošću I. i II. optuženih činjenicom što je oštećena pozvala vučnu službu radi uklanjanja vozila kojeg je koristio radnik koji je kod njih obavljao radove. Pri tome su I. i II. optuženi postupali kao supočinitelji, odnosno zajedno i po prethodnom dogovoru, što je razvidno iz činjenice da su nakon odlaska oštećene automobilom iz svog dvorišta istu sačekali da se vrati kod svoje ograde te su se zajedno kretali jedan do drugog dok su oštećenoj upućivali riječi prijetnje i vrijeđali je. Radi se o zajedničkoj volji da se u ukupnosti poduzme sve što je potrebno da bi se ostvario konačni cilj, a to je cilj da ustraše oštećenu, pri čemu su oba optužena sudjelovala u radnji počinjenja djela upućujući oštećenoj prijetnje u smislu članka 139. stavak 2. KZ/11, a iz njihovog sinkroniziranog postupanja kako ga je prikazala oštećena na način da su se zajedno kretali, da su se ubacivali u razgovor dok se jedan od njih obraćao oštećenoj jasno proizlazi da prihvaćaju radnje drugog, odnosno riječi prijetnje kao svoje.

22. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost I. i II. optuženih, zbog čega je sud utvrdio da su I. i II. optuženi upravo svojim ponašanjem ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje su oglašeni krivima.

23. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I. i II. optužene ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

24. Kao olakotne okolnosti na strani I. i II. optuženih sud je cijenio njihovu kaznenu neosuđivanost, da je I. optužena prekršajno neosuđivana, protek vremena od počinjenja djela, da oboje ostvaruju redovita primanja, I. optužena u vidu mirovine, a II. optuženi u vidu redovite plaće, dok otegotnih okolnosti sud nije našao u odnosu na I. optuženu, dok je u odnosu na II. optuženog otegotno cijenio naknadnu prekršajnu osuđivanost.

25. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje I. i II. optuženih, odnosno da su isti kazneno djelo počinili s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako su uzete u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a to su dugotrajno narušeni međususjedski odnosi što je inkriminirane prigode bilo pojačano revoltiranosti optuženika ponašanjem oštećene koja je pozvala vučnu službu, što ih nikako ne opravdava u počinjenju djela, ali ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni. U okviru naknadne prekršajne osuđivanosti II. optuženog koja je uslijedila nakon počinjenja ovog kaznenog djela sud je cijenio da se ne radi o prekršaju s elementima nasilja, već da je II. optuženi u jednom navratu prekršajno osuđen zbog prekršaja iz oblasti prometa.

26. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, I. i II. optužene osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, ali je potom I. i II. optuženima izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o osobama koje su prema izvatku iz kaznene evidencije kazneno neosuđivane, a I. optužena je i prekršajno neosuđivana, pri čemu se radi o kaznenom djelu koje je počinjeno 2018. godine, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao I. i II. optuženima.Također će I. i II. optuženima ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će im biti omogućeno da pokažu da su shvatili ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađu, koliko god ih iste teško pogađale, pa makar za njih smatrali odgovornim i druge osobe, ne mogu rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. I. i II. optuženima će ostankom na slobodi biti omogućeno da na neki način, koji ne uključuje nasilje, pokušaju riješiti međusobne probleme i neslaganje sa oštećenom, odnosno ukoliko u tome ne uspiju, a što je još važnije, da se klone daljnjeg protupravnog i nasilnog postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani I. i II. optuženih, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju I. i II. optuženih da postupaju protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njih u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku I. i II. optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istima će ostati mogućnost da pokažu da je izrečena uvjetna osuda na njih doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nisu usvojili kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će im se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju su osuđeni izvršiti.

27. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) nisu blaže za I. i II. optužene.

28. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 I. i II. optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 150,00 eura svaki, pri čemu je sud uzeo u obzir da I. i II. optuženi ostvaruju redovita mjesečna primanja, i to I. optužena mirovinu od 700,00 eura, a II. optuženi ima redovitu plaću od 1.000,00 eura, da su oboje prema vlastitom kazivanju dobrog imovnog stanja, da je I. optužena vlasnica kuće na adresi prebivališta, da je majka dvoje punoljetne djece pa nema obvezu uzdržavanja, a da je II. optuženi neoženjen i bez djece pa također nema obvezu uzdržavanja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njihova osnovna životna egzistencija s time da su troškove postupka dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 11. travnja 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj K-DO-1601/18

2. I. optužena AČ

3. II. optuženi ŠČ

4. oštećena PČ – nakon pravomoćnosti.