Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

P-103/2024-109

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Damiru Rabaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GEOPROJEKT d.d., OIB 90505898082, Nova Cesta 224/2, Opatija, zastupanog po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika GRAD BUZET, OIB 77489969256, II. Istarske brigade 11, Buzet, zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane i zaključene javne rasprave 5. ožujka 2025., u nazočnosti zakonskog zastupnika i punomoćnice tužitelja te punomoćnice tuženika, na objavi 11. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 234.247,78 EUR / 1.764.937,79 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 28.02.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.03.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 30.04.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.05.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 30.06.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.07.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.08.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 30.09.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.10.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 30.11.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.12.1996. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.01.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 28.02.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.03.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 30.04.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.05.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 30.06.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.07.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.08.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 30.09.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.10.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 30.11.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.12.1997. pa do isplate

- na iznos od 5.656,41 kn / 750,73 eur od 31.01.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 28.02.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 31.03.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 30.04.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 31.05.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 30.06.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 31.07.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 31.08.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 30.09.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 31.10.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 30.11.1998. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 16.02.1999. pa do isplate

- na iznos od 8.761,20 kn / 1.162,81 eur od 07.04.1999. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 04.06.1999. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 20.08.1999. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 02.09.1999. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 22.10.1999. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 25.11.1999. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 18.12.1999. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 13.05.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 17.05.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 13.06.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 13.09.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 13.10.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 25.11.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 08.12.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 23.12.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 20.12.2000. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 15.05.2001. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 08.06.2001. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 19.12.2001. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 20.12.2001. pa do isplate

- na iznos od 10.701,48 kn / 1.420,33 eur od 11.05.2002. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 11.05.2002. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 06.09.2002. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 29.10.2002. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 20.09.2002. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 19.10.2002. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 15.11.2002. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 20.12.2002. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 06.03.2003. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 28.03.2003. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 14.06.2003. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 27.11.2003. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 24.09.2003. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 26.02.2004. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 20.03.2004. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 28.09.2004. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 04.11.2004. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 30.12.2004. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 13.05.2005. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 14.06.2005. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 30.06.2005. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 21.07.2005. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 29.10.2005. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 23.03.2006. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 16.09.2006. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 25.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 24.01.2007. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 22.05.2007. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 18.07.2007. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 18.09.2007. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 27.10.2007. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 25.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 19.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 02.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 31.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 18.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 19.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 20.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 17.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 17.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 12.578,21 kn / 1.669,42 eur od 17.12.2010. pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati troškove postupka, u iznosu od 73.871,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 44.620,57 eura tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Presudom naslovnog suda P-169/15-47 od 29. travnja 2015. odbijen je u cijelosti tužiteljev tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.047.165,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 235.287,50 kn (toč. II.).

2. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-5708/15-2 od 14. kolovoza 2019. ukinuta je presuda suda prvog stupnja i odbačena je tužba (toč. I.), odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude suda prvog stupnja (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 28.087,50 kn (toč. III.).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćena je revizija tužitelja i ukinuto rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-5708/15-2 od 14. kolovoza 2019., te je predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

4. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3553/2023-5 od 13. veljače 2024. ukinuta je presuda naslovnog suda P-169/15-47 od 29. travnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U tužbi od 20. travnja 2010. tužitelj navodi da je tuženiku u razdoblju od 1996. godine do 31. srpnja 2007. na ime komunalne naknade platio iznos od 3.651.781,00 kn. Tužitelj da je navedene iznose plaćao po rješenjima koja je tuženik donosio o iznosima komunalne naknade, a koja su sada prestala proizvoditi pravni učinak.

6. Tako da su, npr. rješenjima Upravnog odjela za gospodarenje prostorom tuženika od dana 18. kolovoza 2009. te 28. srpnja 2009. stavljena izvan snage rješenja tuženika od 21. veljače 2002.

7. Tužitelj da je navedene iznose platio kako bi izbjegao prisilnu naplatu.

8. Prestankom pravne osnove temeljem kojih je izvršeno plaćanje, tužitelj smatra da ima pravo na povrat onoga što je naplaćeno bez osnove. No, kako je tužitelj obvezan plaćati određene iznose komunalne naknade, to ne potražuje od tuženika vraćanje svih naplaćenih iznosa već samo onih iznosa koji predstavljaju razliku između onoga što bi tužitelj morao platiti (da postoji osnova) i onoga što je platio obzirom na nepostojeću osnovu.

9. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je iz navoda tužbe razvidno da tužitelj zahtjeva od tuženika kao jedinice lokalne samouprave povrat dijela navodno neosnovano plaćene komunalne naknade i to za vremenski period od 1996. pa do 2009. koju da je plaćao prema rješenjima o određivanju komunalne naknade.

10. Rješenjem o komunalnoj naknadi da se utvrđuje visina komunalne naknade po m[2] obračunske površine, obračunska površina i mjesečni iznos komunalne naknade. Protiv rješenja o komunalnoj naknadi JLS da se može izjaviti žalba upravnom tijelu županije u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva, a izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo JLS u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

11. Smatra da je postupanje tužitelja – plaćanje dužne komunalne naknade bilo u skladu s konačnim i pravomoćnim pojedinačnim aktima tuženika iz njegova samoupravnog djelokruga – rješenjima o određivanju visine komunalne naknade, da je postupanje tužitelja bilo po zakonu i odlukama nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave, te da stoga nema tuženikova stjecanja bez osnove kako to pogrešno tvrdi tužitelj.

12. Smatra da se donošenjem svakog novog rješenja, kojim se različito regulira određeni odnos, svako prethodno rješenje izričito ili prešutno stavlja izvan snage, ali za ubuduće (ex nunc) a ne retroaktivno (ex tunc), odnosno to da ne znači da prethodna pravomoćna i izvršna odluka ne bi, za period u kojoj je bila i ostala na snazi, stvarala pravne učinke za stranke, jednako kao i u odnosu upravno tijelo koje ju je donijelo. To da je sasvim jasno i iz odluka iz 2009. koje prileže tužbi a u kojima su utvrđene pojedine činjenice i parametri za naplatu komunalne naknade u odnosu na tužitelja kao obveznika. Smatra da upravna stvar koja je u upravnom postupku već pravomoćno riješena ne može sada ponovno kao prethodno pitanje biti riješena drukčije u okviru parničnog postupka, odnosno kada je komunalna naknada naplaćena po pravomoćnom rješenju ne može se s osnovom isticati zahtjev za naknadu tog iznosa te osporavati činjenice iz tog rješenja u parničnom postupku, već jedino korištenjem propisanih pravnih sredstava u upravnom postupku.

13. Stoga, obzirom da su u spomenutim upravnim postupcima, u okviru kojih je tužitelj plaćao komunalnu naknadu, postojala pravomoćna rješenja koja su obvezivala tuženika na plaćanje za period do donošenja novih rješenja, smatra da nije bez osnova izvršeno plaćanje tuženika i da isti nema pravo na povrat te naknade.

14. Tuženik da od tužitelja potražuje sporne iznose koji su, u svakom slučaju, većim dijelom u zastari, protekom roka od 5 godina od nastanka svakog pojedinog spornog potraživanja.

15. To što je doneseno novo rješenje (iz 2009.) kojim se različito reguliraju pojedini parametri vezani uz plaćanje komunalne naknade u odnosu na rješenje iz 2002. da ne znači automatski da je tuženik nešto od tužitelja stekao bez osnove, jer da svako od tih pravomoćnih i izvršnih rješenja ima svoj objektivni i subjektivni, prostorni i vremenski realitet. Svaka promjena parametara za plaćanje komunalne naknade predmet je posebnog upravnog postupka u okviru kojeg se donosi novo rješenje o plaćanju komunalne naknade, koje obvezuje stranku i tijelo koje ga je donijelo od pravomoćnosti tog (novog) rješenja pa nadalje.

16. Tako da je bilo i u predmetnom slučaju, kada je Upravni odjel za gospodarenje prostora tuženika po zahtjevu tužitelja preispitao pojedine parametre vezano za obvezu plaćanja komunalne naknade u odnosu tužitelja, te je donio novo rješenje od 28. srpnja 2009. kojim je zamijenio rješenje od 21. siječnja 2002.

17. Na to (novo) rješenje od 28. srpnja 2009. tužitelj da je pravovremeno podnio žalbu, koju je navedeno upravno tijelo tuženika djelomično usvojilo, te je rješenje od 28. srpnja 2009. zamijenilo novim rješenjem od 18. kolovoza 2009., po pravomoćnosti kojeg su nastupile obveze koje su u istom utvrđene i koje imaju efekt kako prema tužitelju, tako i u odnosu na tijelo koje ga je donijelo, ali tek od pravomoćnosti tog rješenja, a ne ex tunc.

18. Navodi i da je, npr. člankom 16. Odluke o komunalnoj naknadi tuženog od 14. listopada 1997. (Službene novine Grada Buzeta br. 8. od 15. listopada 1997.) propisano da je obveznik komunalne naknade dužan prijaviti Upravnom odjelu za gospodarenje prostorom Grada Buzeta svaku promjenu koja utječe na utvrđivanje komunalne naknade u roku od 30 dana od dana nastanka promjene, te dostaviti sve potrebne podatke i omogućiti uvid u iste.

19. Stoga, ukoliko komunalna naknada ne bi u pojedinom periodu bila ispravno utvrđena za tužitelja, isti da je kao obveznik komunalne naknade bio dužan prijaviti svaku promjenu u odnosu na tekuće rješenje o utvrđenju i naplati komunalne naknade, što bi onda bio predmet novog upravnog postupka radi utvrđenja nove obveze.

20. Obzirom da je tužitelj tek 2009. prijavio nekakve promjene u odnosu na svoju obvezu iz tekućeg rješenja o utvrđenju i naknadi komunalne naknade, to nema mogućnosti da se sada utvrđuje ispravnost utvrđenja parametara za plaćanje komunalne naknade u prethodnim periodima tj. pravomoćnim rješenjima, pa niti u dotičnim upravnim postupcima, a kamoli u okviru parničnog postupka.

21. Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

22. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to u rješenja na listu 5-10,39-41, te 45-47 spisa, rješenje na listu 116-123 spisa, nalaz i mišljenje vještaka na listu 136-280 spisa, zahtjev za reviziju i rješenja na listu 288-297 spisa, odluke na listu 309-358 spisa, katastar eksploatacijskih polja na listu 378-379 spisa, rješenja na listu 380-385 spisa, skice na listu 386-390 spisa, lokacijsku dozvolu na listu 406-407 spisa, u karte na listu 413-423 spisa, u presliku rješenja o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-02 od 28. srpnja 2009. na listu 500-502 spisa, u žalbu tužitelja na označeno rješenje od 28. srpnja 2009. od 14. kolovoza 2009. na listu 503 spisa, u rješenje o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-04 od 18. kolovoza 2009. na listu 504-506 spisa, u rješenje o plaćanju komunalne naknade za Geoprojekt d.d. Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-05 od 19. kolovoza 2009. u odnosu na promjenu vlasništva nad dijelom nekretnina na listu 507 spisa, rješenje o plaćanju komunalne naknade za Logram d.d. od Klasa: UP/I-363- 01/09-01/80, Ur. br.: 2106/01-04-01-09-262-1 od 28. prosinca 2009. na listu 509 spisa, u zahtjev za revizijom od 13. srpnja 2009. na listu 511 spisa, u rješenje o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/02-01/01, Ur. br.: 2106/01-04-01-43 od 21. siječnja 2002. na listu 576 spisa, u skicu granica odobrenog eksploatacijskog polja kamenoloma Praščari na listu 647 spisa, u katastar ekspolatacijskih polja kamenoloma Sv. Ivan – Praščari na listu 652-654 spisa, ortofoto plan kamenoloma Sv. Ivan – Praščari na listu 655 spisa, u rješenje od 27. lipnja 1977. GKP KUK Buzet, u ododbrenje eksploatacije kamena u eksp. polju Praščari na listu 656-657 spisa, rješenje od 27. rujna 1982. na listu 658 spisa, u nalaz i mišljenje vještaka GČ na listu 684-691 spisa, otvorene stavke dobavljača na listu 698-717 spisa, bilancu za srednje i velike poduzetnike na listu 718-721 spisa, u bruto bilancu na listu 722-805 spisa, u pregled plaćenih iznosa komunalne naknade na listu 818-822 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem vještakinje GČ i svjedokinja GČO i VČ.

23. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da tužiteljev tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat preplaćenog iznosa u visini od 234.247,78 eura, kojeg je preplatio na temelju rješenja tuženika koja su stavljena izvan snage, tj. iznosa kojeg je platio temeljem osnove koja je djelomično prestala. Tužitelj traži povrat neosnovano plaćene komunalne naknade za građevinsko zemljište za period od 1996. do 2009., zapravo razlike iznosa između onoga što je platio i iznosa kojeg je bio dužan platiti, iznosa koji je određen sada po izmijenjenoj odluci i onoga koji je određen prijašnjim rješenjima koja su stavljena izvan snage.

25. Nesporno je da je rješenjima Upravnog odjela za gospodarenje prostorom tuženika od 18. kolovoza 2009., te 28. srpnja 2009. stavljeno izvan snage rješenje tuženika od 21. siječnja 2002. (list 291-297 spisa). Tužitelj smatra da je tuženik naplatio komunalnu naknadu temeljem rješenja koja su prestala postojati, dakle, temeljem osnove koja je prestala postojati te da je tuženik obvezan vratiti tužitelju to što je naplatio temeljem rješenja koja je sam stavio izvan snage, čime da je otklonio osnovu po kojoj je tužitelj plaćao naknadu. Dakle, predmet spora jest zahtjev tužitelja kojim traži plaćanje onoga što je (pre)platio temeljem rješenja tuženika koja su stavljena izvan snage.

26. Tužitelj da je platio kako bi izbjegao prisilnu naplatu. Stoga da ima pravo tražiti vraćanje.

27. Tužitelj traži vraćanje onoga što je platio temeljem osnove koja je prestala u dijelu, odnosno ne traži vraćanje svega što je platio već samo dijela zbog kojeg je i sam tuženik stavio izvan snage svoja rješenja. To da je iznos između one komunalne naknade koja je određena sada i one koja je određena rješenjima koja su stavljena izvan snage. Tužitelj da ima obvezu platiti komunalnu naknadu, ali da nema tu obvezu u onome iznosu koji je platio. Tužitelj traži povrat preplaćenog iznosa u visini od 234.247,78 eura.

28. Po prijedlogu tužitelja provedeno je financijsko vještačenje radi utvrđenja točnog iznosa kojeg je tužitelj platio, utvrđenja onog iznosa kojeg tužitelj ima obvezu plaćati po rješenjima koja su na snazi, te utvrđenja razlike za koju tužitelj smatra da ju je tuženik stekao bez osnove.

29. Iz provedenog dokaznog postupka, napose iz nalaza vještaka GČ, proizlazi da je tuženik izdao rješenja (list 116-123 spisa) kojima je utvrđena visina komunalne naknade tužitelju (odnosno njegovom pravnom predniku) pa je tako tuženik rješenjima utvrdio visinu komunalne naknada za tužitelja (prije KUK d.d. Buzet, GRADING KUK d.d. Buzet, LOGRAM d.d. Buzet) za razdoblje od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 2007. i to kako slijedi:

- Rješenjem UR broj: 2106/01-04-96-65, KLASA: 363-03/96-01/01 od 1.sIječnja 1996. utvrđena je komunalna naknada u visini od 16.088,25 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 1996.,

- Rješenjem UR broj: 2106/01-04-98, KLASA: 363-03/98-01/01 od 1. siječnja 1998. utvrđena je komunalna naknada u visini od 19.193,04 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 1998.,

- Rješenjem UR broj: 2106/01-004-99, KLASA: 363-01/99-01/10 od 16. travnja 1999. utvrđena je komunalna naknada u visini od 21.133,32 kn mjesečno počevši od 1. travnja 1999.,

- Rješenjem UR broj: 2106/01-04-01-43, KLASA: 363-01/02-01/01 od 21. siječnja 2002. utvrđena je komunalna naknada u visini od 23.010,05 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 2002.,

- Pravomoćnošću rješenja (9. rujna 2009.) UR broj: 2106/01-04-09-04, KLASA: 363-01/99-01/68 od 18. kolovoza 2009. stavljeno je van snage rješenje od 21. siječnja 2002. UR broj 2106/01-04-01-43, KLASA: 363-01/02-01/01 kojim je utvrđena nova visina komunalne naknade od 10.431,84 kn mjesečno,

30. U skladu s navedenim rješenjima tuženik je ispostavljao račune kojima je zadužio tužitelja za komunalnu naknadu a prema financijskim konto karticama koje prileže spisu sve za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 31. srpnja 2009. i to:

- za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. ožujka 1999.u mjesečnom iznosu od 19.193,04 kn,

- za razdoblje od 1. travnja 1999. do 31. prosinca 2001. u mjesečnom iznosu od 21.133,52 kn

- za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2007. u mjesečnom iznosu od 23.010,05 kn,

- dok za razdoblje od 1. siječnja 1996. do 31. listopada 1998. poslovna dokumentacija ne prileži spisu uslijed čega navedeno razdoblje nije obuhvaćeno nalazom.

31. Za razdoblje od 1. listopada 1998. do 31. prosinca 2007. tužitelj je zadužen za komunalnu naknadu u ukupnom iznosu od 2.450.088,36 kn u protuvrijednosti 325.182,58 eura.

32. Uzimajući u obzir rješenje UR broj: 2106/01-04-09-04, KLASA: 363-01/99-

01/68 od 18. kolovoza 2009. kojim je ispravljena visina komunalne naknade koja sada mjesečno iznosi 10.431,84 kn (umjesto 23.010,05 kn počevši od 1. siječnja 2002. utvrđene rješenjem koje je stavljeno van snage) komunalna naknada za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. prosinca 2007. ukupno iznosi 1.544.457,24 kn, protuvrijednost od 204.984,34 eura, a u odnosu na ukupno plaćeni iznos od 2.450.088,36 kn, protuvrijednost od 325.182,58 eura, proizlazi da je tužitelj za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. prosinca 2007. preplatio komunalnu naknadu za iznos od 905.631,12 kn, protuvrijednost do 120.198,24 eura.

33. Obzirom da se radi o pravnom pitanju i da se visina komunalne naknade određena rješenjem od 18. kolovoza 2009. Ur.broj: 2106/01-04-09-04, KLASA: 363- 01/99-01/68 ima primijeniti od datuma njegove pravomoćnosti (9. rujna 2009.) u tom slučaju tužitelj nije preplatio komunalnu naknadu za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. prosinca 2007.

34. U svom očitovanju na primjedbe tužitelja vještakinja navodi da je izračun izvršen u skladu s nalogom suda. Opreza radi daje i izračun i za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. srpnja 2009. Za to je razdoblje tužitelj zadužen za komunalnu naknadu u ukupnom iznosu od 2.887.279,21 kn, u protuvrijednosti 383.207,82 eura primjenom fiksnog tečaja konverzije izraženog u paritetu 1 euro = 7,534500 kn, koju je u ukupnosti podmirio izvršenim uplatama.

35. Uzimajući u obzir rješenje Ur.broj: 2106/01-04-09-04, KLASA: 363-01/99- 01/68 od 18. kolovoza 2009. kojim je ispravljena visina komunalne naknade koja sada mjesečno iznosi 10.431,84 kn (umjesto 23.010,05 kn počevši od 1. siječnja 2002. utvrđene rješenjem koje je stavljeno van snage) komunalna naknada za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. srpnja 2009. ukupno iznosi 1.742.662,20 kn, protuvrijednost od 231.290,60 eura, a u odnosu na ukupno plaćeni iznos od 2.887.279,31 kn, protuvrijednost od 383.207,82 eura proizlazi da je tužitelj za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. srpnja 2009. preplatio komunalnu naknadu za iznos od 1.144.617,11 kn, protuvrijednost do 151.917,22 eura.

36. Iz dostavljenog analitičkog ispisa otvorenih stavki prema dobavljačima sa stanjem na dan 31. prosinca 2000. proizlazi stanje obveze tužitelja prema Gradu Buzetu s osnova komunalne naknade na dan 31. prosinca 2000. u iznosu od 21.133,32 kn a koja se odnosi na 12/2000., iz čega se može zaključiti da su sve obveze s osnova komunalne naknade za prethodno razdoblje podmirene ili otpisane, ali ne i vjerodostojno utvrditi, opreza radi a prema rješenjima tuženika od 1. siječnja 1996., UP broj: 2106/01-04-96-65, KLASA:363-03/96-01/01, od 1. siječnja 1998., UP broj: 2106/01-04-98, KLASA:363-03/98-01/01 i bruto bilancama prednika tužitelja proizlazi da zaduženje za komunalnu naknadu za razdoblje od 1. siječnja 1996. do 31. listopada 1998. ukupno iznosi 578.048,40 kn protuvrijednost od 76.720,21 eura.

37. Vještak GČ saslušana na ročištu za glavnu raspravu ustrajala je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Što se tiče razdoblja koje prethodi kojim je utvrđena komunalna naknada rješenjima navedenim u osnovnom nalazu, do tog 1. siječnja 2002. izmijenjenog iznosa nije vidjela, barem to spisu ne prileži, da su prethodna rješenja izmijenjena a odnose se na razdoblje prije 1. siječnja 2002. Stoga nije jasan prigovor tužitelja da je trebala računati tzv. preplatu i za razbolje koje prethodi ovom ispravljenom rješenju.

38. Što se tiče primjedbe tuženika da bi trebalo navesti matematičku projekciju umjesto pretplate, navodi da je u tekstualnom dijelu nalaza precizno obrazložen matematički dio nalaza koji je u prilogu pa tako i to što znači eventualna preplata gdje je ponudila izračun bez ulaženja u pravno pitanje, odnosno izračun je izvršen alternativno. Što se tiče analitičkih konto kartica, radi se o dijelovima glavne knjige odnosno glavna knjiga je skup analitničkih konto kartica koja se po Zakonu o računovodstvu čuva trajno.

39. Bruto bilanca kao sintetički prikaz promjena po kontima je vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija ali ne u konkretnoj pravnoj stvari obzirom da se iz nje može iščitati ukupan iznos za koji su se teretili troškovi ali se ne može zaključiti dali su izvršena plaćanja. Navedeno bi se moglo jedino utvrditi iz analitičke konto kartice za dobavljača Grad Buzet, a u sintetici odnosno u bruto bilanci je iskazan grupni podatak za promet po dobavljačima na godišnjem nivou i to za sve dobavljače koji su bili evidentirani na nivou godine i to je razlog zašto je navela pod točkom 10. da bi se moglo pretpostaviti iz navedenog da su i evidentirane i podmirene komunalne naknade, ali ne i vjerodostojno utvrditi. Točno je da se iz dostavljene dokumentacije odnosno analitičkog ispisa otvorenih stavki sa stanjem na dan 31. prosinac 2000. obveza prema Gradu Buzetu iznosi 21.133,32 kn, a koja obveza se odnosi na 12. mjesec 2000., te druge obveze nisu iskazane ali ne može utvrditi, odnosno nema takav dokument dali je takvo stanje uslijed podmirenja obveza ili moguće eventualno otpisanih obveza.

40. Tužitelj je ustrajao kod svih primjedbi, te je tražio određivanje novog vještačenja.

41. U odredbi čl. 250 ZPP-a, propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kakvim sud ne raspolaže.

42. U odredbi čl. 261 st. 2 ZPP-a, propisano je da će se ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima, dok je u odredbi st. 3 istog članka, propisano da će se u slučaju ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti mišljenje drugih vještaka.

43. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, razvidno je da će sud obnoviti vještačenje sa drugim vještacima ili pak zatražiti mišljenje drugih vještaka, jedino u slučaju kada smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sa izviđenim okolnostima, ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a nikako samim time što jedna od parničnih stranaka ustraje u iznesenim prigovorima na vještvo.

44. Ovaj sud cijeni da su vještvo i dopuna vještva stalnog sudskog vještaka GČ, logični, uvjerljivi i lišeni bilo kakvih proturječnosti, pa je valjalo odbiti prijedlog tužitelja da se izvede dokaz ponovnim vještačenjem od strane drugog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke.

45. Nadalje, suprotno navodima tužitelja vještak samo utvrđuje i razmatra onu građu koja je dostavljena u sudski spis i kako isti cijeni dostavljene isprave. Na tužitelju je teret dokaza njegovih tvrdnji sukladno članku 219. ZPP-a, a ne na drugim sudionicima parničnog postupka pa to nije zadaća sudskog vještaka, niti je on odgovoran što nekih isprava nema u sudskom spisu i što ih tužitelj nije dostavio (npr. potvrde o svojim navodnim plaćanjima od 1. siječnja 1996. do 31. listopada 1998. i dr.).

46. Kako su nalaz i mišljenje vještaka i dopuna nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari temeljeni na brižljivom razmatranju i čitanju isprava koje su bile predmet vještačenja te na točnom navođenju svega što je vještak opazio i našao, te na pravilnom zaključivanju i formiranju mišljenje koje je iznio savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke.

47. Odredbama čl. Članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

48. Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o potonjem, odnosno o osnovi koja je kasnije otpala. Tuženik da je sam, novim rješenjem stavio van snage svoje prethodno rješenje, te da je utvrdio kako je tužitelj zapravo dužan plaćati naknadu u manjem iznosu. Smatra da je novo rješenje tuženika donijeto na temelju istog činjeničnog stanja kao i prethodna rješenja, a razlog zbog kojeg je tužitelj plaćao veću naknadu jest pogreška tuženika prilikom obračuna naknade. Zaključuje da se nisu tijekom tog spornog vremenskog razdoblja promijenili parametri na temelju kojeg je naknada određena, niti tužitelj tvrdi da on uopće nije trebao plaćati naknadu, već isti samo tvrdi da nije trebao plaćati naknadu u iznosu u kojem ju je plaćao, nego u manjem iznosu, i to ne zbog promjene parametara prilikom utvrđivanja naknade, već isključivo zbog pogreške tuženika. Tužitelj smatra i da su rješenja stavljena van snage upravo zato jer je tuženik uvidio svoju grešku (i to nakon što je tužitelj izjavio reviziju, što znači da je iskoristio sve pravne lijekove koji su mu bili dostupni u upravnom postupku), te da tužitelj svakako ima pravo u parničnom postupku tražiti povrat preplaćenog iznosa.

49. Među strankama, dakle, nije sporno da je tuženik rješenjima o komunalnoj naknadi od 28. srpnja 2009. te od 18. kolovoza 2009. stavio izvan snage rješenja od 21. veljače 2002.

50. Tužitelj je, naime, 13. srpnja 2009. podnio zahtjev Upravnom odboru za gospodarenje prostorom tuženika za revizijom rješenja o plaćanju komunalne naknade iz rješenja od 21. siječnja 2002.

51. Na rješenje od 28. srpnja 2009. tužitelj se žalio, te je žalba djelomično usvojena, i u žalbenom postupku doneseno je novo rješenje od 18. kolovoza 2009. Iz rješenja od dana 18. kolovoza 2009. (točka 2.) razvidno je da je istim prethodno rješenje ukinuto. Ovo proizlazi i iz same formulacije u označenom rješenju koja glasi: „Pravomoćnošću ovog rješenja stavlja se van snage rješenje Klasa: UP/I-363-01/02- 01/01, Urbroj: 2106/01-04-01-43 od dana 21.01.2002. godine.“

52. U predmetnom rješenju nije naznačeno kako novo rješenje poništava prethodno, niti je isto formulirano na način da pravomoćnošću stavlja izvan snage prethodno rješenje od dana pravomoćnosti tog prethodnog rješenja, a niti ima naznaku retroaktivnog uređenja pravnog odnosa plaćanja komunalne naknade na drukčiji način nego li je to bilo do tada uređeno.

53. Nadalje, rješenja o utvrđenju visine komunalne naknade uredno su, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, dostavljena tužitelju kao obvezniku plaćanja javnog davanja - komunalne naknade. Na označena prvostupanjska upravna rješenja tužitelj nije imao primjedbi i nije podnio žalbu, radi čega su ista protekom roka od 15 dana po dostavi, sukladno uputi o pravnom lijeku i odredbama članka 11. i 11a ZUP-a, stekla svojstvo konačnosti u upravnom postupku, a daljnjim nepokretanjem postupka sudske zaštite – upravnog spora, označeno je upravno rješenje postalo pravomoćno sukladno članku 12. ZUP-a.

54. Dakle, nadležno upravno tijelo tuženika postupajući po zahtjevu za reviziju od 13. srpnja 2009. nije poništilo prethodno konačno i pravomoćno rješenje o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/02-01/01, Ur. br.: 2106/01-04-01-43 od 21. siječnja 2002., pa tako niti njegove pravne posljedice, već je isto ukinulo, tj. stavilo van snage s djelovanjem od pravomoćnosti novog rješenja.

55. Predmetna rješenja nisu proglašena ništavim, pa je tako tužitelj uredno podmirio svoje obveze prema citiranim rješenjima, odnosno nije platio veću obvezu nego što mu je određeno tim rješenjima, pa nema osnove za primjenu instituta stjecanja bez osnove.

56. Prema članku 265. st. 3. ZUP-a/91 propisano je da tako izmijenjeno upravno rješenje djeluje samo ubuduće, upravo kao što je to i članku 269. st. 2 kojom se izmjenom ili ukidanjem rješenja ne poništavaju pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo, ali se onemogućuje daljnje proizvođenje pravnih posljedica ukinutog rješenja. Dakle, ono što je bitno za tumačenje i donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jest da povodom izvanrednog pravnog lijeka u upravnom postupku iz čl. 265. ZUP- a/91 izmjena rješenja na temelju toga članka djeluje samo ubuduće (čl. 265. st. 3. ZUP- a).

57. U konkretnom se slučaju nije radilo o mogućnoj primjeni članka 261. ZUP-a (tj. mijenjanju i poništavanju rješenja u vezi s upravnim sporom, jer prednik tužitelja nije koristio predviđeni put sudske zaštite u upravnoj stvari niti je podnio tužbu nadležnom upravnom sudu), ni članka 262. (tj. o zahtjevu za zaštitu zakonitosti), niti o članku 263. ZUP-a (tj. po poništavanju i ukidanju po pravu nadzora), niti o članku 266. ZUP-a (tj. izvanrednom ukidanju), niti o članku 267. ZUP-a (tj. proglašavanju rješenja ništavim), već o ukidanju ili mijenjanju pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke (zahtjev za navodnu reviziju od 13. srpnja 2009. koja ne postoji u upravnom postupku) te primjeni članka 265. ZUP-a.

58. Tuženik stoga osnovano ističe da povodom pravnog lijeka iz čl. 265. ZUP-a izmjena rješenja na temelju toga članka djeluje samo ubuduće (čl. 265. st. 3. ZUP-a). Ova je odredba istovjetna odredbi stavka 2. članka 269. ZUP-a, prema kojoj se ukidanjem rješenja ne poništavaju pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo, ali se onemogućuje daljnje proizvođenje pravnih posljedica ukinutog rješenja. Dakle, novo rješenje nadležne upravne vlasti od 18. kolovoza 2009. kojim je izmijenjeno pravomoćno rješenje od 21. veljače 2002. djeluje smo ubuduće te se njime ne poništavaju pravne posljedice koje su prethodna rješenja već proizvela.

59. Tužitelj nije dokazao da bi bilo kakvim rješenjem bilo utvrđeno ništetnim niti poništeno bilo koje konačno i pravomoćno upravno rješenje tuženika

60. Prednici tužitelja Geoprojekt d.d., i to Grading kuk d.d. i L.o.g.r.a.m. d.d. sudjelovali su u upravnom postupku utvrđivanja visine komunalne naknade, primili su rješenja nadležnog upravnog tijela, na ista nisu imali nikakvih prigovora pa nisu niti iscrpili propisani pravni put, odnosno nisu podnosili pravne lijekove koji su predviđeni u upravnom postupku (žalba u roku od 15 dana), niti su pred upravnim sudom u upravnom sporu (sudska kontrola zakonitosti rada uprave u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke) osporavali zakonitost sada spornog rješenje od 21. veljače 2002.

61. Stoga su označena upravna rješenja (od 21. veljače 2002. i od 18. kolovoza 2009., te 19. kolovoza 2009.) stekla svojstva konačnosti u upravnom postupku, pravomoćnosti i ovršnosti. Potom su prednici tužitelja dobrovoljno plaćali dužne iznose.

62. Dakle, u konkretnom predmetu na rješenje o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/02-01/01, Ur. br.: 2106/01-04-01-43 od 21. siječnja 2002., dakle, nakon više od 6 i pol godina nakon dostave tog rješenja stranci i nakon što pravni prednik tužitelja nije uložio žalbu, i nakon što je označeno upravno rješenje odavno steklo svojstva konačnosti i pravomoćnosti, tj. dana 13. srpnja 2009. prednik tužitelja L.o.g.r.a.m. d.d. podnio je Gradu Buzetu, Upravnom odjelu za gospodarenje prostorom svoj zahtjev za reviziju rješenja o plaćanju komunalne naknade.

63. Očito je da se nije radilo o redovnom pravnom lijeku – žalbi, jer je takav rok bio protekao pred nekolikog godina, već o izvanrednom pravnom lijeku – prema navodu tužitelja - zahtjevu za reviziju.

64. Stoga ovaj sud prihvaća pravno stajalište tuženika da zahtjev tužitelja (zahtjev za reviziju o plaćanju komunalne naknade) predstavlja izvanredni pravni lijek prema odredbi čl. 265. Zakona o općem upravnom postupku i to zahtjev za ukidanjem odnosno mijenjanjem pravomoćnog rješenja, a povodom kojeg zahtjeva je donijeto rješenje od 28. srpnja 2009., a kojim su ukinuta odnosno izmijenjena pravomoćna rješenja od 21. siječnja 2002.

65. Stoga ta pravna osnova - rješenje od 21. siječnja 2002. nije otpala, te je bila važeća i proizvodila je očekivane pravne učinke, u vremenskom periodu od 1. siječnja 2002. do zamjene i pravomoćnosti novog rješenja od 18. kolovoza 2009. koja je pravomoćnost nastupila dana 9. rujna 2009. i od kada nadalje više nije bila važeća prethodna odluka upravne vlasti tj. pravna osnova – rješenje od 21. siječnja 2002. koje je s tim danom stavljeno van snage, a od tog dana 9. rujna 2009. pa nadalje na snazi je bilo novo rješenje od 18. kolovoza 2009. u pogledu utvrđivanja visine komunalne naknade za tužitelja.

66. Kako se, dakle, nije radilo o poništavanju pravomoćnih i konačnih upravnih rješenja, niti o njihovu utvrđenju ništavima, to pravne posljedice takvih rješenja mogu djelovati tek ubuduće. Stoga je svako plaćanje koje je tužitelj izvršio, učinio temeljem valjane pravne osnove koja nije otpala. Stoga nije osnovana tvrdnja tužitelja kako je rješenjem donesenim 18. kolovoza 2009., Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Urbroj:

2106/01-04-09-04 prestala osnova za komunalnu naknadu plaćenu kroz vremensko razdoblje od 1996. do 2009.

67. Sukladno odredbama članka 132. ZUP/09, u slučaju oglašavanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.

68. Zaključak je ovog suda kako u konkretnoj stvari nema stjecanja bez osnove, niti je ikakva valjana pravna osnova naknadno otpala.

69. Nadalje, temeljem članka 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalnu naknadu plaćaju vlasnici odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevnog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađenog građevnog zemljišta.

70. Prema članku 22. st. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN br. 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009) sam obveznik plaćanja komunalne naknade iz stavka 3. ovoga članka (fizička ili pravna osoba) dužan u roku od 15 dana od dana nastanka obveze ili promjene osobe obveznika istu prijaviti upravnom tijelu nadležnom za komunalno gospodarstvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina.

71. Tužitelj, nesporno, nije pravodobno prijavio eventualne promjene nadležnom tijelu na svoju štetu, te tako nije pravodobno uložio žalbu na upravni akt koji je uredno primio.

72. Ovo je bio obvezan i temeljem odredbi čl. 16. Odluke o komunalnoj naknadi tuženog od 14. listopada 1997. (Službene novine Grada Buzeta br. 8. od 15. listopada 1997.) kojim je propisano da je obveznik komunalne naknade dužan prijaviti Upravnom odjelu za gospodarenje prostorom Grada Buzeta svaku promjenu koja utječe na utvrđivanje komunalne naknade u roku od 30 dana od dana nastanka promjene, te dostaviti sve potrebne podatke i omogućiti uvid u iste.

73. Ova okolnost proizlazi i iz suglasnih iskaza svjedoka GČO i VČ, te iz usporedbe samih rješenja o plaćanju komunalne naknade.

74. Tako iz iskaza svjedoka IČ proizlazi da je tuženik 2009. od tvrtke L.o.g.r.a.m. d.d. zaprimio prijedlog za reviziju pravomoćnog i izvršnog rješenja iz 2002. Na temelju tog prijedloga izvršili su izvid na terenu, te su uz to i korištenjem svih javno dostupnih podataka odlučili staviti izvan snage i ukinuti ranije rješenje iz 2002. te novim rješenjem odrediti drukčiju komunalnu naknadu koja se ima plaćati za ubuduće. Tada su znali da je L.o.g.r.a.m. d.d. u određenim financijskim poteškoćama, pa su s obzirom na te okolnosti odlučili donijeti takvo rješenje. Novo rješenje donijeli su na temelju novih odnosno novoutvrđenih okolnosti u odnosu na okolnosti koje su bile poznate kod donošenja prvog rješenja, te je zbog toga određena niža komunalna naknada. Smatrali su da pravomoćno i izvršno rješenje ima svoju težinu, da se takva rješenja ne mogu biti predmetom ispitivanja u postupku pred redovnim sudom. Sve ovo iz razloga što su u odnosu na prvo rješenje stranke mogle koristiti niz pravnih lijekova, ali nije korišten niti jedan, te s obzirom da je svih tih sedam godina na snazi bilo pravomoćno i izvršno rješenje protiv kojeg nitko nije podnosio žalbu niti druge pravne lijekove. Naglašava kako u razdoblju od 2002. – 2009. od strane L.o.g.r.a.m. d.d. Grad Buzet nije bio obaviješten ni o kakvim eventualnim promjenama, iako je u skladu sa odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu bio dužan u roku od 15 dana od bilo kakve promjene o tome obavijestiti tuženika. Riječ je bila o promjeni površine same nekretnine, konkretno povećala se površina zatvorenog prostora, a smanjila površina okoliša odnosno prostora oko zgrade. Ovdje je riječ o promjeni kvadrature (površine), pa tako primjerice u starijem rješenju stoji da je bilo riječ o površini zgrade od 885 m2, koja je u novom rješenju označena kao 1924 m2, dok je u starom rješenju površina zemljišta iznosila 71046 m2 za obavljanje djelatnosti, a u novome 17915 m2. Površine je utvrdilo upravno tijelo Grada Buzeta. Naglašava kako su u svom tom razdoblju događale promjene u površinama, napose stoga što je ovdje riječ o kamenolomu, ovdje misli na strukturu u odnosu na samu dodijeljenu koncesiju za obavljanje djelatnosti. Proteklih 25 godina stanje na licu mjesta redovito se mijenjalo. Za rješenje iz 2002. ne može odgovoriti na koji je način izvršeno mjerenje površina, dok za rješenje iz 2009. navodi da su već tada bile dostupne određene digitalne izmjere Arcod, zračni fotogrametijski snimak i sl., na temelju kojih su i došli do izračuna površine potrebne za donošenje novog rješenja. Prvi zahtjev na temelju kojeg je doneseno rješenje iz 2002. podnijelo je društvo Grading kuk d.d., te je zahtjev za reviziju pravomoćnog i izvršnog rješenja dostavilo društvo L.o.g.r.a.m. d.d., a za temelju kojeg su na temelju neslužbenih podataka saznali da je pravni slijednik društva Grading kuk d.d. Rješenje iz 2002. nije bilo predmet bilo kojeg drugog upravnog postupka, odnosno postupka po bilo kakvom redovnom ili izvanrednom postupku, ili pak pred upravnim sudom.

75. Nadalje, iz iskaza svjedokinje VČ proizlazi da je 2009. od strane prednika tužitelja postavljen zahtjev za reviziju rješenja o komunalnoj naknadi. Zna da je Upravni odjel za gospodarenje prostorom u svom dijelu izvršio izvid na licu mjesta, te u konačnici donio novo rješenje a koje rješenje je imalo djelovati za ubuduće. Od promjena koje su se dogodile, prednik tužitelja je u međuvremenu prodao jednu zgradu na Goričici, te je tom dijelu trebalo odvojiti rješenje na dva subjekta. Okolnosti zbog kojih je došlo do smanjenja komunalne naknade jesu okolnosti koje su im tada bile poznate, a to su da je u poslovanju prednika tužitelja došlo do smanjenja obujma proizvodnje, smanjenja broja radnika, do smanjenja djelatnosti, te obujma odnosno smanjenja količine vađenja i obrade kamena. U odnosu na tako doneseno novo rješenje Odjel za gospodarenje prostorom izdavao je predniku tužitelja mjesečne račune, a koje su bile važnosti njenom odjelu zbog planiranja proračuna. Svi tako izdani računi dijelom u roku, a dijelom izvan roka, u konačnici su plaćeni tuženiku. Razlog za smanjenje iznosa komunalne naknade bio je isključivo u tome što je kod projekta tužitelja došlo do smanjenja proizvode i broja radnika. Stanje u poslovanju prednika tužitelja bilo uglavnom i opće poznato obzirom da je Buzet mala sredina, ali joj je poslovanje tužitelja bilo poznato i zbog toga što je u njezinoj nadležnosti bio i Odjel za gospodarstvo, koji je pratio poslovanje subjekata na području Grada Buzeta, a iz podataka dostupnih tom odjelu bilo je vidljivo da je u poslovanju prednika tužitelja doista došlo do smanjenja u obimu proizvodnje, broju radnika i sl. Sadržaj zahtjeva od 13. srpnja 2009. temelji se na novoj okolnosti. Naime, podnositelj u zahtjevu za reviziju navodi da je u 2009. koristio manju površinu nekretnina za obavljanje poslovne djelatnosti i to građevinskog zemljišta koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti (prerade i prodaje kamena) nego li je to bilo ranije, a što je utvrđeno prethodnim konačnim i pravomoćnim rješenjem u porezno-upravnom postupku iz 2002. Radi se o bitno drugačijem činjeničnom stanju, pa stoga i posljedično različitom pravnim i financijskim iznosom zaduženja.

76. Nadalje, iz tužiteljeva (odnosno njegovog pravnog prednika) zahtjeva za reviziju Rješenja o plaćanju komunalne naknade KLASA: UP/lo-363-01/02-01/01, URBROJ: 2106/01-04-01-43 od 21. siječnja 2002. (list 511 spisa) proizlazi da je takav zahtjev podnesen zbog toga što su ovisno o namjeni zemljišta površine istog sada drukčije nego li je utvrđeno tim rješenjima. Tako je za poslovni prostor utvrđena površina od 885 m2, te za građevinsko zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti (prerada i prodaja kamena) utvrđena površina od 71.046 m2. Smatra da je pravilna površina poslovnog prostora 885 m2, te građevinskog zemljišta koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti 5.598 m2. Slijedom navedenog smatra da je od 1995. plaćao po krivom obračunu iz čega proizlazi da je iznos komunalne naknade daleko preplaćen.

77. Na rješenje tuženika Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-02 od 28. srpnja 2009. (list 500-502 sisa) tužitelj se žalio (list 503 spisa), te je žalba djelomično usvojena, i u žalbenom postupku doneseno je novo rješenje od 18. kolovoza 2009., Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-04 (list 504-506 spisa). Iz obrazloženja novog rješenja proizlazi da je u provedenom ponovljenom postupku utvrđeno da je tvrtka Logram d.d. iz Buzeta, Naselje Goričica 9 vlasnik odnosno korisnik nekretnina navedenih u dispozitivu rješenja, da je uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Buzeta (Službene novine Grada Buzeta, broj 2/05), posjedovni list broj 552 i očevidom na licu mjesta predmetnih nekretnina utvrđeno je da su one po namjeni:

- poslovni prostor proizvodne namjene, prerada kamena i prodaja prerađevina (objekti u kamenolomu Prašćari-Sv.Ivan), 1.924 m2 površine,

- građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja djelatnosti (Prašćari-Sv.Ivan) površine 9.515 m2, (ukupna površina građevinskog zemljišta kamenoloma Prašćari-Sv.Ivan 11.375 m2 umanjena za površinu objekata unutar građevinskog zemljišta površine 1.860 m2),

- građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja djelatnosti (kamenolom Čiritež) površine 8.400 m2.

78. Nadalje, nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u naravi objekti za obavljanje građevinske djelatnosti i projektantske organizacije (objekt na Goričici) površine 244 m2 i građevinsko zemljište za obavljanje djelatnosti (uz objekt na Goričici) površine 234 m2 u vlasništvu tvrtke Geoprojekt d.d. iz Opatije, Nova cesta 224/2, pa je rješenjem o plaćanju komunalne naknade za Geoprojekt d.d. Klasa: UP/I-363-01/09- 01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-05 od 19. kolovoza 2009. određena komunalna naknada novom vlasniku nekretnine (list 507 spisa).

79. Dakle, uspoređujući međusobno rješenja o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/02-01/01, Ur. br.: 2106/01-04-01-43 od 21. siječnja 2002. (list 576 spisa) i rješenje Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-04 od 18. kolovoza 2009. (list 509-510 spisa) proizlazi da se doista radilo o promjeni površina same nekretnina, konkretno povećala se površina zatvorenog prostora, a smanjila površina okoliša odnosno prostora oko zgrade. Tako u starijem rješenju stoji da je bilo riječ o površini zgrade od 885 m2, koja je u novom rješenju označena kao 1924 m2, dok je u starom rješenju površina zemljišta iznosila 71.046 m2 za obavljanje djelatnosti, a u novome 17.915 m2.

80. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj, obzirom da je tek 2009. prijavio promjene u odnosu na svoju obvezu iz tekućeg rješenja o utvrđenju i naknadi komunalne naknade, više ne može osnovano zahtijevati utvrđuje ispravnost utvrđenja parametara za plaćanje komunalne naknade u prethodnim periodima utvrđenih u pravomoćnim rješenjima. Dakle, kako je tužitelj tek 13. srpnja 2009. podnio zahtjev za reviziju rješenja o plaćanju komunalne naknade, pa stoga isti nije postupio prema čl. 22. st. 6 Zakona o komunalnom gospodarstvu slijedom čega isti nema pravo na povrat bilo kakvog novčanog iznosa.

81. Posljedice izostanka prijave promjena koje su se događale kao i posljedicu eventualnog neulaganja pravnih lijekova na rješenja o komunalnoj naknadi ne može snositi tuženik, već sam prednik tužitelja odnosno tužitelj, s obzirom da je riječ o njegovu propustu odnosno o propustu njegovih službi.

82. U konkretnom slučaju radilo se o ukidanju prethodnog pravomoćnog upravnog rješenja od 21. siječnja 2002. donesenog za Grading Kuk d.d. i stavljanju istoga van snage i to u odnosu na L.o.g.r.a.m. d.d., tek s pravomoćnošću novog rješenja od 18. rujna 2009., sve to iz razloga jer prednik tužitelja nije prijavio promjene u svom poslovanju, statusu, prodaji dijelova svojih proizvodnih aktivnosti (kuk mehanizacija i dr.), pa posljedično tome i promjeni, te smanjenju površine poslovnog prostora i građevinskog zemljišta koje mu je služilo za obavljanje poslovne djelatnosti 2009. a koji utječu na visinu komunalne naknade u odnosu na raniji period kada je donijeto prethodno upravno rješenje 21. siječnja 2002. Ujedno, u tom prethodnom upravom postupku prednik tužitelja Grading Kuk d.d. je sudjelovao i da tada nije bilo utvrđeno kako treba i sukladno zakonu, bio bi podnio žalbu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja sukladno uputi o pravnom lijeku te postupanju s pažnjom dobrog i urednog gospodarstvenika. Grading Kuk d.d. žalbu nije podnio na prethodna upravna rješenja kao niti upravnu tužbu upravnom sudu koji provodi sudsku kontrolu zakonitosti upravnih akata. Stoga ovaj sud zaključuje da je potraživanje tužitelja neosnovano.

83. Podredno, djelomično je osnovan tuženikov prigovor zastare.

84. Osnova predmetnog obveznopravnog zahtjeva tužitelja je stjecanje bez osnove. Na temelju odredbe čl. 361. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara stjecanja bez osnove ili na ime naknade štete nastupa protekom roka od pet godina od dana kada je potraživanje nastalo odnosno kada je šteta nastupila. Opći zastarni rok u slučaju stjecanja bez osnove je pet godina iz čl. 371. ZOO.

85. Prema tome, za sva potraživanja dospjela pet godina prije donošenja novog rješenja komunalnoj naknadi, dakle do 18. kolovoza 2004., za iznos od ukupno 125.735,48 eura nastupila je zastara, pe već iz tog razloga tužbeni zahtjev u tom dijelu nije osnovan.

86. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

87. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

88. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a. Tuženik je u sporu uspio u cijelosti pa mu je u cijelosti priznat i parnični trošak.

89. Sukladno odredbama Tbr. 8. t.1., 3. i 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 148/09, dalje: TNNTRO) za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. 3. Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova. Za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova.

90. Tuženiku je stoga priznata naknada za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 3. svibnja 2011., 15. srpnja 2014., siječnja 2015. i 28. studenog 2023., u iznosu od po 5.110,00 eura za svaki podnesak, sukladno tar. br. 8. t. 1. i 42. TNNTRO, zatim za sastav odgovora na žalbu, odgovora na reviziju, podnesaka od 18. travnja 2024., od 24. travnja 2024., od 27. prosinca 2024., od 7. veljače 2025., od 10. veljače 2025. u iznosu od 250,00 eura za svaki podnesak, sukladno odredbama Tbr 8. t. 2 . i 42. TNNTRO, te za sastav podnesaka od 14. lipnja 2010., 12. rujna 2012., 25. studenog 2014. i 16. prosinca 2024. u iznosu od po 62,50 eura za svaki podnesak, sukladno tar. br. 8. t. 4. i 42. TNNTRO,

91. Tuženiku je priznata naknada za zastupanja na ročištima od 9. svibnja 2011., 30. travnja 2013., 26. studenog 2014., 27. siječnja 2015., 24. ožujka 2015., 25. travnja 2024., 26. studenog 2024., 11. veljače 2025. i 5. ožujka 2025. u iznosu od po 5.110,00 eura za svako ročište, sukladno tar. br. 9. t. 1. i 42. TNNTRO, te naknada za zastupanje na ročištu za objavu presude 29. travnja 2015. sukladno Tbr. 9.3. i 42. TNNTRO u iznosu od 125,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 331,81 eura.

92. Tuženiku ne pripada naknada za zastupanje za sastav podneska od 15. svibnja 2013. i 9. ožujka 2015. u iznosu od po 50,00 eura za svaki podnesak iz razloga što u njima sadržani navodi nisu bili potrebni za vođenje spora u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku nije priznat ni zatraženi trošak budući da nije dokazao da je bio izložen tom trošku.

93. Prema tome tužitelju pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 73.871,81 eura, dok je u preostalom dijelu za iznos od 44.620,57 eura tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

94. Stoga je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka isplatom iznosa od 69.386,81 eura, dok je odbijen zahtjev tuženika u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno odlučeno je kao u točki II. Izreke ove presude.

U Pazinu, 11. travnja 2025.

Sudac

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužitelju po pun.,

- tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte