Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: P-671/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Snježani Brajko, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, OIB 94472454976, Listopadska 2, 10000 Zagreb zastupani po punomoćniku Stanislavu Ostojić odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, Kapucinska 23/II, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. ožujka 2024. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka i javno objavljene presude 11. travnja 2025. g.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava za iznos od 6.682,86 EUR / 50.352,03 kn s računa tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 na račun tužene SILVIA PEČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tužene od 10.06.2021. koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine ne temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Belom Manastiru, poslovni broj: P-559/08-58 od 02. svibnja 2012.

II Nalaže se tuženoj ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju ADRIATIC osiguranju d.d., OIB: 94472454976, 10000 Zagreb, Listopadska 2, vrati (isplati) iznos od 6.682,86 EUR / 50.352,03 kn sa zateznom kamatom od 10.08.2021. pa do isplate, po stopi koja se u razdoblju do 31.12.2022., određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a u razdoblju od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana., sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.363,28 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 11. travnja 2025, do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1942/2021-3 od 08. srpnja 2021., upućen je tužitelj, ranije ovršenik, da u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11 Ovršnog zakona, a radi naplate iznosa od 50.352,03 na ime zateznih kamata. Nadalje navodi da je dana 11.06.2021. tužitelj od Financijske agencije (FINA-e) zaprimio zahtjev tužene, kao ovrhovoditeljice za izravnu naplatu novčane tražbine od 10.06.2021. podnesen na temelju presude Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj: P- 559/08 od 02.05.2012. Financijska agencija je postupajući po predmetnom zahtjevu, odnosno ovršnoj ispravi koju je dostavila tužena zaplijenila novčana sredstva na žiro- računu tužitelja kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, u iznosu od ukupno 60.581,97 kn (i 1.078,51 kn troškovi izravne naplate) od čega se iznos od 60.581,97 kn sastoji od glavnice (štete i parničnih troškova) u iznosu 10.229,94 kn i kamata u iznosu 50.352,03 kn, a što je vidljivo i iz specifikacije novčanog potraživanja koju je tužena podnijela uz Zahtjev za izravnu naplatu.

2. Tužitelj ističe da je nastupila zastara tražbine na ime zateznih kamata o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom u iznosu zastarjele kamate od 50.352,03 kn, a sve u smislu pravilne primjene odredbe čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Radi toga se izravna naplata nezakonito provodi za iznos 50.352,03 kn koji se odnosi na zastarjele kamate po ovršnoj ispravi. Osnovanost ovoga prigovora tužitelj temelji na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 21.11.2019. (Su-IV-56/19-5)

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu, te predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Navodi tužitelja na istaknuti prigovor zastare u odnosu na obračunate i naplaćene kamate (50.352,03 kn) dosuđene pravomoćnom sudskom odlukom (presudom). pozivajući se pri tome na odredbu čl. 233. st. 2. ZOO-a su neosnovani i tužitelj se u prilog svojoj tvrdnji potpuno neosnovano pozva na pravno shvaćanje sa sedme sjednice Građanskog odjela VSRH, od 21.11.2019.g., a koje pravno shvaćanje se uopće ne odnosi na ovo novčano potraživanje koje je bilo predmet ovršnog postupka pred FINA-om. U svojem zahtjevu za izravnu naplatu tuženik (ovrhovoditelj) je zatražio naplatu dosuđenih iznosa naknade imovinske i neimovinske štete, pripadajućih zakonskih zateznih kamata te parničnih troškova i troškova ovrhe. Navodi da su iznosi naknade štete (imovinska i neimovinska šteta) dosuđeni u jednokratnom iznosu te se oni po svojem sadržaju nikako ne mogu smatrati povremenim potraživanjima, pa sukladno tome zastara za prisilnu naplatu takvog potraživanja nastupa u roku od 10 godina. Tuženik je kao ovrhovoditelj u svojem zahtjevu za izravnu naplatu zatražio i naplatu zakonske zatezne kamate, a koja je dosuđena na glavnicu imovinske i neimovinske štete. Budući je zakonska zatezna kamata akcesorno potraživanje koje prati pravnu sudbinu glavne tražbine (u ovom slučaju glavnica imovinske i neimovinske štete) potpuno je jasno da se ni ovako dosuđena zakonska zatezna kamata ne može smatrati povremenim potraživanjem, a kako to pogrešno tumači tužitelj. Tumačenje koje je dao VSRH odnosi se na zakonske zatezne kamate koje su dosuđene na glavnicu koja po svojoj prirodi predstavlja povremeno potraživanje (renta za izgubljenu zaradu, uzdržavanje i sl.) i potpuno je jasno da takve tražbine po osnovi kamata zastarijevaju u roku od 3 godine (prate pravnu sudbinu glavnog potraživanja). Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 233. st. 1. ZOO-a) potpuno je jasno kako potraživanje tuženika/ovrhovoditelja po osnovi zatezne kamate zastarijeva u roku od 10 godina, jednako kao i glavnično potraživanje, a budući je zahtjev za izravnu naplatu pokrenut unutar roka od 10 godina (presuda je pravomoćna 09.10.2014.) prigovor zastare tužitelja u cijelosti je neosnovan. Podredno, tuženik ističe da je rješenjem Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr-1260/13, od 23.12.2013.g., bila određena privremena mjera kojom je dužniku protivnika osiguranja (Adriatic osiguranje d.d.) bilo zabranjeno da protivnicima osiguranja (između ostalog i tuženiku HT) isplati novčani iznos dosuđen presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-559/08. Ova privremena mjera bila je na snazi sve do 02. lipnja 2020.g., pa u navedenom razdoblju tuženik nije niti mogao pokrenuti ovršni postupak (izravnu naplatu) protiv tužitelja kao ovršenika. Kako se za tuženika radilo o nesavladivoj prepreci u smislu čl. 237. ZOO-a jer za vrijeme trajanja privremene mjere nije mogao sudskim putem zatražiti naplatu svojeg novčanog potraživanja, to u konkretnom slučaju znači da u navedenom razdoblju (do 02.06.2020.g.) nije tekla niti zastara navedenog potraživanja.

4. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je tijekom postupka ponovno istakao da zakonske zatezne kamate predstavljaju povremenu tražbinu te da nije od značaja na kakvu vrstu glavnice se zakonske zatezne kamate odnose, te one ne prate trajanje zastare određeno za glavnicu u sudskoj presudi, nego zastarijevaju u roku od 3 godine sukladno čl. 226. st. 1. ZOO-a. Očitujući se na navode tuženika da isti radi egzistiranja privremene mjere nije imao mogućnost prisilne naplate putem FINE od ovdje tužitelja, tužitelj je naveo da je tuženik u navedenom postupku treća osoba koja je bila dužna ispuniti svoje dugovanje temeljem pravomoćne sudske presude i njoj se ne može stavljati na teret dugovanje koje je tužitelje, a ovdje, tuženik imao prema ovrhovoditelju temeljem privremene mjere jer i da je postupljeno po rješenju o privremenoj mjeri, ovdje tužitelj bi ispunio svoju obvezu u cijelosti i da su predmetna sredstva otišla na račun vjerovnika u privremenoj mjeri. Stoga tužitelj smatra da se tuženik ne može pozivati na odredbu čl. 237. ZOO-a, jer postojanje mjere osiguranja prethodnog punomoćnika, ovdje tuženika, koji je imao potraživanja prema tuženiku, nije nesavladiva prepreka, a sukladno citiranom zakonskom članku nesavladive prepreke odnose se na ratno stanje, nemogućnost rada suda, elementarna nepogoda, viša sila, velika epidemija i sl., te da tužiteljeve privatne nerazriješene financijske situacije zakonodavac ne prihvaća kao nesavladivu prepreku za ostvarivanje tražbine prisilnim putem.

5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom u spis br. Ovr-1260/13 (sada Pu Ovr-50/20), spis br. Ovr-1942/21, presudu br. P-559/08, zahtjev za izravnu naplatu, presudu Županijskog suda u Osijeku br. Gž-3400/12, te pročitao podneske stranaka.

6. Sukladno čl. 8. ZPP-a sud je nakon analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zbirno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe izravne naplate novčane tražbine od 10. lipnja 2021. godine podnesen na temelju presude Općinskog suda u Belom Manastiru br. P-559/08 od 2. svibnja 2012. godine.

8. Nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, FINI podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine 10. lipnja 2021. godine na temelju presude Općinskog suda u Belom Manastiru br. P-559/08 od 2. svibnja 2012. godine, a koja presuda je postala pravomoćna 9. listopada 2014. godine i ovršna 25. listopada 2014. godine, a radi naplate novčane tražbine, a koji zahtjev je tužitelj zaprimio 11. lipnja 2021. godine, te je FINA postupajući po predmetnom zahtjevu, odnosno ovršnoj ispravi, zaplijenila novčana sredstava na žiro računu tužitelja u iznosu od ukupno 60.581,97 kn i 1.078,51 kn troškove izravne naplate od čega se iznos od 60.581,97 kn sastoji od glavnice i parničnih troškova u iznosu od 10.229,94 kn i kamata u iznosu od 50.352,03 kn, a što proizlazi i iz specifikacije novčanog potraživanja. Nadalje, nije sporno da je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-1942/21 od 8. srpnja 2021. godine upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona.

9. Sporno je dali je nastupila zastara potraživanja zateznih kamata te dali u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 226. ZOO-a koje regulira zastaru povremenih tražbina za zakonske zatezne kamate, te dali u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 237. ZOO-a u kojem članku su regulirane nesavladive prepreke, te dali postojeće prepreke, odnosno donošenje rješenja o osiguranju Općinskog suda u Belom Manastiru br. Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2023. godine (sada br. Pu Ovr- 50/20), a kojim rješenjem je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja VT određena privremena mjera kojom se zabranjuje dužniku protivnika osiguranja "Jadransko osiguranje d.d. Zagreb" da isplati protivniku osiguranja, konkretno ovdje tuženiku, iznos određen presudom Općinskog suda u Belom Manastiru br. P-559/08.

10. U odnosu na navode tužitelja da je u pogledu naplate zateznih kamata nastupila zastara potraživanja, mjerodavna je odredba čl. 226. st. 1. ZOO-a, a na koju odredbu se tužitelj tijekom postupka i poziva. U skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH br. Su-IV-56/19 od 21. studenog 2019. godine po kojem potraživanja zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava, i tuženikom zahtjev za izravnu naplatu od 18. lipnja 2021. godine bio bi u zastari s obzirom da je ovršna isprava – presuda br. P-559/08 stekla svojstvo ovršnosti 25. listopada 2014. godine.

11. Međutim, po mišljenju ovog suda neosnovano je pozivanje tuženika na nesavladive prepreke zbog kojih zastara ne teče ukazujući da je od 23. prosinca 2013. godine pa do 2. lipnja 2020. godine bila na snazi privremena mjera iz rješenja Općinskog suda u Belom Manastiru br. Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2013. godine o osiguranju novčane tražbine treće osobe VT, kojom je bilo zabranjeno ovdje tužitelju, tj. Adriatic osiguranju, kao dužniku protivnika osiguranja, ovdje tuženiku, isplati iznos iz presude br. P-559/08, a tuženiku, kao protivniku osiguranja, da to potraživanje naplati.

12. U čl. 237. ZOO-a regulirano je da zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. To znači da nesavladiva prepreka mora biti objektivne prirode, odnosno okolnost na koju vjerovnik, konkretno ovdje tuženik, nije mogao utjecati.

13. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru br. P- 559/08 od 2. svibnja 2012. godine naloženo je tuženiku, a ovdje tužitelju, da na ime naknade štete zbog smrti pokojnog UT (bračnog druga, oca i brata) isplati između ostalog i tužiteljici, ovdje tuženoj, novčani iznos na ime neimovinske i imovinske štete. U tom postupku svi tužitelji (I do IX) angažirali su kao punomoćnika odvjetnika VT iz [adresa], koji je podnio tužbu radi naknade štete Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u naprijed citiranom predmetu 24. listopada 2008. godine, a 2. srpnja 2009. godine svih IX tužitelja odvjetniku VT otkazali su punomoć, a nakon čega je pomenuti odvjetnik vratio spis tužiteljima i istima izdao račun za obavljene odvjetničke radnje do dana otkaza punomoći. Budući da tužitelji nisu platili za obavljene odvjetničke usluge vodio se postupak na Općinskom sudu Beli Manastir u predmetu br. Ovr-402/12, a sada Pu Ovr-50/20, te je pravomoćnim rješenjem br. Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2013. godine Općinskog suda u Belom Manastiru riješeno da radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivnicima osiguranja, znači svim tužiteljima kao i ovdje tuženiku, određuje privremena mjera na novčanim tražbinama protivnika osiguranja koju trebaju ostvariti u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Belom Manastiru pod brojem P-559/08 tako što se zabranjuje dužniku protivnika osiguranja a to je ovdje tužitelj Adriatic osiguranje da na temelju naprijed citirane presude isplati protivnicima osiguranja iznos određen navedenom presudom. To rješenje je obustavljeno 2. lipnja 2020. godine te istovremeno ukinuta privremena mjera na novčanoj tražbini protivnika osiguranja I – IX, budući je predlagatelj osiguranja, tj. ĆT, predložio ukidanje privremene mjere.

14. Slijedom navedenog, a po mišljenju ovog suda, ne može se govoriti o nesavladivim objektivnim preprekama tuženika da sudskim putem zahtjeva od ovdje tužitelja ispunjenje obveze iz presude br. P-559/08. Prepreke na koje se tužitelj poziva nisu objektivne prirode a nisi ni savladive jer je tuženik, kao i ostali tužitelji u predmetu za naknadu štete, mogli utjecati na način da podmire svoju novčanu obvezu prema odvjetniku VT a na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Belom Manastiru br. Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2013. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Gž-781/14 od 17. studenog 2014. godine.

15. Nadalje, po mišljenju ovog suda ne može se u konkretnom slučaju teretiti tužitelj Adriatic osiguranje da plati zateznu kamatu kada je istom kao trećoj osobi i dužniku protivnika osiguranja zabranjeno da temeljem presude br. P-559/08 isplati tuženiku iznos određen navedenom presudom. Budući da je tužitelj imao zabranu isplate novčanog iznosa ne svojom krivnjom, ne može se istog sada u ovom postupku teretiti za naplatu zateznih kamata, a za koje je nastupila zastara u smislu čl. 226. st. 1. ZOO-a.

16. Neovisno o tome što je presuda br. P-559/08 postala ovršna 25. listopada 2014. godine kada je na snazi bila privremena mjera iz rješenja br. Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2013. godine, ta privremena mjera nije nesavladiva prepreka iz naprijed opisanih razloga i samim time ne uzrokuje da zastara ponovno teče prestankom te mjere 2. lipnja 2020. godine.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, obrazloženi podnesak od 10. ožujka 2025. godine iznos od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 8. svibnja 2023. godine iznos od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 19. listopada 2023. godine iznos od 200,00 eura i zastupanje na ročištu 13. ožujka 2025. godine iznos od 200,00 eura, uvećano za troškove PDV-a iznos od 250,00 eura, pristojba na tužbu iznos od 56,64 eura i na presudu iznos od 56,64 eura, tj. ukupno iznos od 1.363,28 eura.

U Đakovu, 11. travnja 2025. g.

Sutkinja

Snježana Brajko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku