Poslovni broj: Pr-252/2022-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, Podružnica Rijeka, Riva 8, Rijeka, zastupan po OD Grgić i partneri, po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.870,00 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, i to na iznos od 3.500,00 eura počev od 13.05.2022., a na iznos od 1.370,00 eura počev od 11. travnja 2025. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.397,50 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 8.495,00 eura, te zahtjevom za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.370,00 eura, za razdoblje od 13. svibnja 2022. do 10. travnja 2025., te s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da 1. dana 21.06.2021. kao radnik zaposlen kod trgovačkog društva PIK d.d. Rijeka, Krešimirova 26, doživjela ozljedu na radu na način da je prilikom obavljanja poslova pomoćnog radnika u pekari, i to prilikom proizvodnje lepinja, dok je izvlačila pleh sa lepinjama, izgubila ravnotežu te je cijeli limeni pleh velike težine (preko 15kg) pao na nju te joj prouzročio otvorenu ranu koljena, hematom na čelu te kontuziju očne vjeđe. U trenutku predmetnog štetnog događaja tužiteljica je koristila sva sredstva zaštite na radu te je u potpunosti poštivala propisani proces rada. Isti je štetni događaja od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznat kao ozljeda na radu. U trenutku predmetnog štetnog događaja trgovačko društvo PIK d.d. Rijeka imalo je kod tuženika zaključenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti kojom je pokriveno osiguranje odgovornosti osiguranika kao poslodavca za naknadu štete prema djelatniku ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. U predmetnom je štetnom događaju tužiteljica je zadobila otvorenu ranu desnog koljena, hematom na čelu te kontuziju očne vjeđe. Neposredno po štetnom događaju tužiteljica je liječničku pomoć zatražila u KBC Rijeka gdje su joj dijagnosticirane prethodno navedene tjelesne ozljede. Tužiteljica je primarno podvrgnuta saniranju otvorene rane koljena na način da je ista rana očišćena, a zatim je obavljeno šivanje rane. Potom je tužiteljica podvrgnuta RTG-u kostiju lica te ozlijeđenog koljena, a koji pregledi nisu potvrdili frakture. Nakon toga je tužiteljica otpuštena na kućno liječenje, a zbog jakih bolova u predjelu koljena te snažne glavobolje, istoj je preporučeno strogo mirovanje uz upotrebu analgetika te držanje ekstremiteta na povišenom. Tužiteljica je podvrgnuta i cijepljenju protiv tetanusa. Nakon 10-tak dana tužiteljica je skinula šavove sa rane na koljenu, ali je zbog izrazite bolnosti koljena te jakih glavobolja, ista bila primorana obaviti veći broj pregleda kod ortopeda te neurologa. Zbog kontinuiranih problema sa koljenom tužiteljica je dana 29.10.2021. godine podvrgnuta operacijskom zahvatu artroskopije desnog koljena tijekom koje su utvrđene oštećenja hrskavice te parcijalne rupture prednje križne sveze, a sve kao izravna posljedica predmetnog ozljeđivanja. Nakon artroskopije koljena tužiteljica je bila primorana obaviti višemjesečnu rehabilitaciju, a zbog čestih je glavobolja 03.01.2022. godine podvrgnuta i CT-u mozga. Tužiteljica se dulje vrijeme nakon što joj je u predmetnom štetnom događaju narušeno tjelesno i duševno zdravlje nalazila na bolovanju. Kod tužiteljice je na mjestu gdje je šivano koljeno zaostalo naruženje koje je vidljivo trećim osobama u svim situacijama kada nosi suknju i uvijek tijekom ljetnih mjeseci. Tužiteljica je zbog nastupa navedenog štetnog događaja pretrpjela i dalje trpi neimovinsku štetu manifestiranu kroz zaostalo trajno umanjenje životnog i radnog aktiviteta, trpljenje fizičkih bolova različitog intenziteta, jakog, srednjeg i slabog, pretrpljeni strah primarnog i sekundarnog karaktera te pretrpljeno naruženje, a čime su povrijeđena prava njezine osobnosti u smislu članka 19. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica je trpjela i imovinsku štetu koja se ogleda u potrebi za tuđom pomoći i njegom te pojačanom vitaminiziranom prehranom. Slijedom prethodno navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete individualizirano po mjerilima i visinama kako slijedi:

- umanjenje životnog aktiviteta - 25.000,00 KN

- fizički bolovi - 16.000,00 KN

- pretrpljeni strah - 11.500,00 KN

- pretrpljeno naruženje - 8.500,00 KN

- tuđa pomoć i njega - 2.000,00 KN

- pojačana vitaminizirana ishrana - 1.000,00 KN

--------------------------------------------------------------------

UKUPNO: ………………………… 64.000,00 KN

1.1.Kako se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju nastalom na radu i u svezi s radom, to je odgovornost osiguranika tuženika kao poslodavca spram tužiteljice kao radnika u odnosu na predmetni štetni događaj i posljedičnu štetu objektivna i to bez obzira na krivnju. Tužiteljica se dana 13.05.2022. godine obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a koji je odštetni zahtjev tuženik svojim pisanim očitovanjem od dana 14.06.2022. godine otklonio kao neosnovan. Na temelju svega prethodno iznijetog, tužiteljica predlaže da naslovni sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Podneskom od 13. kolovoza 2024. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 8.495,00 eura sa kamatom od 13. svibnja 2022. sa kamatom i troškom postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da se tužiteljica dana 21. lipnja 2021. ozlijedila na svom radnom mjestu prilikom obavljanja poslova pomoćnog pekara odnosno izvlačenja pleha s lepinjama. Tuženik čini nespornim navode u tužbi prema kojima je poslodavac tužiteljici Prehrambeno industrijski kombinat d.d. Rijeka (u daljnjem tekstu: PIK d.d. Rijeka) u vrijem predmetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 804253192 kojom je ugovoreno i osiguranje odgovornosti osiguranika kao poslodavca za naknadu štete prema djelatniku ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. Tuženik ističe kako je navedenom policom osiguranja ugovorena osigurana svota u iznosu od 200.000,00 kn po jednom osiguranom događaju. Sastavni dio navedenog ugovora o osiguranju su Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti broj 13.07- EH-1 od 20. lipnja 2011. godine. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice, jer je do ozljeđivanja tužiteljice došlo isključivom radnjom tužiteljice zbog čega se tuženici temeljem odredbe čl.1067. st.2. Zakona o obveznim odnosima oslobađaju od odgovornosti za štetu. Naime, prema priloženoj dokumentaciji tužiteljica se ozlijedila prilikom izvlačenja najdonjeg limenog pleha s lepinjama kada je uslijed gubitka ravnoteže limeni pleh pao na nju i udario je u čelo i koljeno. Iz navedenog proizlazi kako je do ozljeđivanja tužiteljice došlo jer ista nije u upotrijebila dužnu pažnju prilikom obavljanja svog radnog zadatka, a ne zbog propusta poslodavca u obavljanju registrirane djelatnosti, što znači da predmetni događaj nije osigurani slučaj za koji bi ovdje tuženik temeljem predmetne police osiguranja bio u obvezi isplatiti tužiteljici osigurninu odnosno naknadu štete. Tuženik posebno napominje da je njegova odgovornost prema tužiteljici određena ugovorom o osiguranju kojeg ima sklopljenog sa poslodavcem tužiteljice, odnosno Uvjetima za osiguranje izvanugovorne odgovornosti broj 13.07-EH-1 od 20. lipnja 2011. godine (u daljnjem tekstu: Uvjeti za osiguranje) koji su sastavni dio predmetnog ugovora. Sukladno odredbi čl.1.st.2. predmetnog ugovora odnosno Uvjeta za osiguranje osiguranim slučajem smatra se radnja odnosno propust pri obavljanju registrirane djelatnosti osiguranika (poslodavac tužitelja), pa obzirom da se tužiteljica nije ozlijedila zbog propusta poslodavca u obavljanju registrirane djelatnosti, to proizlazi da tuženik temeljem predmetne police osiguranja nije i ne može biti obvezan isplatiti tužitelju osigurninu. Prema tome, odgovornost osiguratelja prema radniku nije ista kao odgovornost poslodavca prema radniku, jer je, kao što je već navedeno, osigurateljeva odgovornost i obveza uređena i propisana ugovorom o osiguranju, pa je samim time uža od odgovornosti i obveze poslodavca prema radniku. Dakle, osiguratelj, ovdje tuženik, u obvezi je isplatiti osiguranu svotu samo za osigurane slučajeve odnosno osigurane rizike, a to nije slučaj ovdje tužiteljice. Tuženik zbog prethodno navedenog osporava u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te osporava i visinu zahtjeva za naknadu i imovinske i neimovinske štete. Tuženik osporava pravo tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti zatraženu u iznosu od 61.000,00 kn, jer težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja NE opravdavaju dosuđivanje zatraženog novčanog iznosa tužiteljici za ovaj vid štete. Tuženik osporava i visinu zatražene naknade za tuđu pomoć i njegu te ističe da je ista također postavljena u neopravdano visokom novčanom iznosu. Posebno se ističe kako je neosnovano traženje naknade ove štete prema cijeni sata koje naplaćuju stručne ustanove jer ta cijena sata ne predstavlja ovaj vid štete budući su u istu uključeni i troškovi poslovanja ustanove, a sve budući se cijelo poslovanje ustanove financira iz naplate predmetne cijene sata tuđe pomoći i njege. Tuženik osporava kao neosnovan zahtjev za troškova puta i liječenja, obzirom da tužbi ne prileže dokazi iz kojih bi se mogla utvrditi osnovanost i visina navedenog zahtjeva. U ovom predmetu imaju se koristiti opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05, i to u odredbama čl. 19, 1046. i 1100. Iz navedenog proizlazi da je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jednom od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je u odredbi čl. 1100. st.1. ZOO/05, propisano, cit.: „U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to [1] težina povrede i [2] okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak: „Da svaka povreda prava osobnosti [pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje] ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Prethodno stoga što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“ da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom bi trebao uzeti u obzir i okolnosti pod kojima se povreda dogodila [objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl]. Da bi opisane zadaće [iz čl. 1100. st.1. ZOO/05] u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini1 [jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade]. Obzirom da će sud svakako morati provesti dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke, kako predlaže i tužitelj, vještak bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će;

a] Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti.

b] Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (radi primjene „Tablice naknada“).

c] Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti“ i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.)

d] Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta“ od 1 do 7, (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD.

e] Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj ljestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD). f] Navesti postoji li seksualna šteta; opisati ju precizirajući pokriva li ona jedan ili više od tri aspekta koji se mogu odvojeno ili kumulativno zamijeniti, i to djelomično ili u potpunosti; morfologija, seksualni čin (libido, impotencija ili frigidnost) i plodnost (reproduktivna funkcija); 1 H, Težina povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, Opatija, rujan,2010 “ Koje povrede će biti razvrstane u pojedine stupnjeve stvar je medicinske struke, a iznos pravične novčane naknade, primjereno stanju gospodarstva i standardu građana, za svakih od njih utvrđuje sudska praksa (sud)“. 2 Isti izvor kao pod 1., str. 45.,50 i 73. Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 25% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: g] Dati mišljenje o postojanju štete u obliku gubitka zadovoljstva iz hobija, na način da se daje medicinsko mišljenje o oštećenikovoj nesposobnosti da se posveti specifičnim aktivnostima hobija ili svakodnevnog života te o njegovom definitivnom karakteru.

3.1.Tuženik osporava i zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koju tužiteljica potražuje od dana 13. svibnja 2022. godine (dan podnošenja odštetnog zahtjeva). Naime, odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili podnošenja tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Visina naknade neimovinske štete u ovoj pravnoj stvari konačno će biti utvrđena tek presudom prvostupanjskog suda, slijedom čega niti kamate ne mogu početi prije nego se konačno utvrdi visina naknade štete koju tuženik mora isplatiti tužiteljici. Prethodno izneseni pravni stav je zauzeo i Vrhovni sud RH na sjednici građanskog odjela održanoj dana 23. listopada 2013. godine, te iznio u svojoj presudi posl.broj Revr 655/12-2, cit: „U odnosu na zakonsku zateznu kamatu koju je drugostupanjski sud dosudio od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, ovaj sud prihvaća da je pravilno primijenjena odredba čl.1103. ZOO-a, jer obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a u konkretnom slučaju obzirom da je tužitelju visina naknade neimovinske štete određena na dan zaključena glavne rasprave u cijelosti treba uzeti da naknada neimovinske štete dospijeva u tom trenutku, a što je prihvaćeno pravno stajalište ovoga suda.“ Slijedom svega navedenog tuženik osporava zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete, a obzirom da ista može biti dosuđena tužiteljici jedino od dana presuđenja. Tuženik osporava i tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete koju tužiteljica potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 13. svibnja 2022. godine. Naime, zatraženi vidovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega, troškovi vitaminizirane prehrane) predstavljaju nenovčanu imovinsku štetu, slijedom čega će tek presudom biti konačno utvrđen iznos naknade za ove vidove štete te će isti tek donošenjem presude postati novčana imovinska šteta zbog čega zakonska zatezna kamata na zatražene iznose može početi teći tek od dana presuđenja. Prethodno izneseni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svojoj presudi posl.broj Rev 1963/13-2 od 20. siječnja 2016. godine. Tuženik predlaže u ovoj pravnoj stvari izvesti slijedeće dokaze. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak.

4.Sud je proveo dokaz i to uvidom u prijavu o ozljedi na radu (list 6-9), medicinsku dokumentaciju (list 10-28), zahtjev za mirno rješenje spora (list 29-32),

Odluka o odštetnom zahtjevu (list 33-34), polica osiguranja izvan ugovorne odgovornosti broj 804253192 (list 46), uvjeti za osiguranje od izvan ugovorne odgovornosti (list 47-53), saslušan je svjedok SD (list 61-62), tužiteljica kao stranka (list 63-65), sudska praksa (list 66-73, 85-87), saslušan je svjedok ED (list 81-84), zdravstveni karton (list 97-140), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku spec. kirurške ortopedije Željko Cesarec (list 145-153), te je usmeno saslušan vještak Željko Cesarec (list 174-177).

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

6.Člankom 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

10.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

11.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete.

12.Odredbom čl. 965. ZOO-a propisano je da je u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Odgovornost tuženika temelji se na predmetnoj odredbi te se na tužiteljicu ne odnose uvjeti osiguranja na koje se poziva tuženik budući da isti obvezuju ugovorne strane, tj. poslodavca tužiteljice i tuženika i na iste se mogu pozivati temeljem police u nekom regresnom postupku.

13.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužiteljice, isti je bio dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, tj. krivnje poslodavca, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužiteljice.

14.Utvrđujući odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a).

15.Stav je ovog suda da navodi tuženika da je tužiteljica sama prouzročila nezgodu te da je isključivo odgovorna za nastanak iste nije osnovan, budući da iz iskaza tužiteljice kao stranke kao i svjedoka SD i ED proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika već duže vremensko razdoblje na sličnim i istim poslovima i očito je da ista zna obavljati navedeni posao te da je obučena iz zaštite na radu. Do nezgode je došlo u trenutku kada je tužiteljica gurala kolica na kojim su se nalazili "plehovi" sa lepinjama, visina kolica je cca 190 i kada je uzimala jedan pleh došlo je do nestabilnosti kolica, limeni pleh je pao i srušio tužiteljicu. Name, tužiteljica je izvlačila najdoljnji pleh pri čemu se morala sagnuti a radi se o težini od cca 15 kg pa je ista izgubila ravnotežu pri čemu je pleh pao na nju i uzrokovao joj ranu koljena te hematom i kontuziju očne vjeđe. Tužiteljica je navedeni posao obavljala na uobičajeni način, a svjedoci su potvrdili da se upravo tako koriste navedena kolica te da je nužno bilo obaviti tu radnu operaciju i izvući limene plehove kako bi se mogao nastaviti posao koji je tužiteljica obavljala. I sam SD koji je zamjenik voditelja na navedenom radnom mjestu istakao je da mu je poznato da su ta kolica nestabilna kako zbog svoje konstrukcije tako zbog poda koji je uništen i neravna od svakodnevnog korištenja te da se i njemu i drugim dešavalo da se kolica prevrnu te padnu plehovi ali da su imali sreće da nije bilo težih posljedica kao kod tužiteljice.

16.Po mišljenju suda ne proizlazi osnovanim prigovor tuženika da bi tužiteljica nepravilno i neoprezo radila na predmetnom stroju budući je tužiteljica kao i saslušani svjedok ED – stručnjak zaštite na radu, a kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti jer je iskazivao suglasno da tužiteljicom i uvjerljivo, utvrdio da je tužiteljica obavljala posao kako se uobičajeno uvijek obavlja te da se radi o višoj sili da se moglo svakome dogoditi i uzrok ozljede se nije mogao niti na jedan način spriječiti. Tužiteljica je po stavu suda postupala sa dužnom pažnjom prilikom te radne operacije pa je stav suda da tuženik nije uspio dokazati da bi do štetnog događaja došlo pod pretpostavkom iz članka 1067. ZOO-a, dakle uz isključivo ili djelomično krivnju tužiteljice pa je stoga stav suda da je za navedeni štetni događaj isključivo odgovoran poslodavac tužiteljice, a samim tim i tuženik. Na strani tužiteljice sud nije našao nikakvo nepoštivanje propisa iz zaštite na radu niti bilo kakvog nemarnog postupanja. Poslodavac je bio dužan razraditi tehnološki proces na način da osigura obavljanje radne operacije sa što manje opasnosti za radnika pa kada je tužiteljici u sklopu njene radne operacije bila dužna gurati navedena kolica visine cca 190 cm sa 15 komada aparata na kojima se fermentira tijesto i težine cca 40 kg, poslodavac je bio dužan za tu operaciju predvidjeti dva radnika ili je poslovođa trebao nadgledati navedenu operaciju. Stav je suda da se u konkretnom slučaju radi o opasnoj stvari i opasnoj djelatnosti s obzirom na složen opisani proces rada pa je poslodavac napravio propust pri razradi tehnologije jer nije osigurao da se radna operacija obavi bez povrede radnika tj. da smanji takvu mogućnost na što manju mjeru. Poslodavac je dužan osigurati sigurne uvjete za rad u smislu odredbe članka 17. st. 1-4. i članka 23. st. 6. Zakona o zaštiti na radu te je isti dužan posao organizirati ako treba i na način da nadređeni zaposlenike nadzire i sprječava u eventualnom postupanju protivno odredbama Zaštite na radu te da im čak zabrani rad ukoliko isti ne koriste propisana zaštitna sredstva i ne obavljaju posao sukladno pravilima struke.

17.S obzirom na navedeno sud smatra da je poslodavac, a samim tim i tuženik u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnoj nezgodi posebno što tuženik ničim nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu koji se odnose na prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štete. Kako je na tuženiku teret dokazivanja tužiteljičinog doprinosa nastanku štete te dokazivanju uzročne veze između tužiteljičinog ponašanja i štete, a iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost istih, sud smatra u potpunosti neosnovan prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za štete kao i bilo kakav doprinos istoj.

18.Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženik nije uspio dokazati postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. ZR-a i čl. 24. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužiteljici.

19.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

20.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

21.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužiteljici u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

22.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Željka Cesarca, kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, pri kojem nalazu je vještak ustrajao i kod usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja.

23. Podredno se navodi da neosnovano tuženik prigovara uzročno posljedičnoj vezi između priznavanja ozljede na radu i ozljede koljena tužiteljice te uzročno posljedične veze između istih budući je vještak argumentirano i detaljno utvrdio da postoji uzročno posljedična veza sa promjenama na koljenu i daljnjim liječenjem, tj. naveo je da je isto krivo označeno šifrom za bolest a ne za ozljedu iako je isto posljedica navedene ozljede jer tužiteljica nikada prije nije imala nikakvih tegoba sa tim koljenom. Stoga je sud u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru stalnom sudskom vještaku Dr. Željku Cesarcu jer je isti iskazivao stručno, argumentirano i u skladu sa priležećom dokumentacijom.

24.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10-12 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 35-45 dana, sud je našao da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 1.300,00 eura, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.

25.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 4-5% kao i dobi tužiteljice, te poslu kojim se ista bavi sud je tužiteljici kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje dosudio daljnji iznos od 1.000,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njezinoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljicom još duži životni i radni vijek.

26.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužiteljici iznosila 700,00 eura, budući je primarni strah jačeg intenziteta trajao je 1 sat, sekundarni strah jačeg intenziteta 2-3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 8-10 dana, te sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao je cca 1-1,5 mjeseca u vidu brige za ozdravljenje i krajnje trajne posljedice. Navedenim je tužiteljici svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja, a što se zasigurno očitovalo u neizvjesnosti, brizi i strepnji za ozdravljenje.

27.S osnova nagrđenja sud je tužiteljici dosudio iznos od 500,00 eura, uzevši u obzir da je vještak isto ocijenio sa najblaži oblik – praktički kozmetički defekt koji nije uočljiv osim ponekad u kontaktu sa trećim osobama, ali tužiteljica ipak u svakodnevnom životu trpi bolove pri kontaktu sa ljudima te osjeća nelagodu koja predstavlja povredu njenog prava osobnosti na duševno zdravlje.

28.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koje je imala tužiteljica, sud je našao da bi pravična naknada iznosila 1.170,00 eura s time što joj je tuđa pomoć trebala za 117 sati, a što bi po cijeni od 10,00 eura koliko je uobičajena cijena tuđe pomoć i njege iznosila 1.170,00 eura.

29.Sud je tužiteljici dosudio iznos od 200,00 eura s osnova pojačane ishrane, a primjenom odredbe članka 1093. ZOO-a i 223. ZPP-a a uzevši u obzir nalaz i mišljenje vještak u kojem vještak navodi da je tužiteljici bila nužna pojačana ishrana u razdoblju od 3-4 tjedna u vidu pojačanog unosa većih količina vitaminskih napitaka roborancija i slično.

30.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu tužiteljici iznosi 4.870,00 eura.

31.Sud je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, te je stoga, sa preostalim dijelom po mišljenju ovog suda previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo tužiteljici odbiti s obzirom da bi se u protivnom pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa prirodom i društvenom svrhom naknade štete.

32.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužiteljica pisani zahtjev podnijela 13. svibnja 2022., sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate na iznos dosuđene nematerijalne štete od 3.500,00 eura, od navedenog datuma, dok je na iznos materijalne štete tužiteljici kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela.

33.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

34.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužiteljici po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 57%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužiteljice 78,5%, (157:2=78,5%) dok je uspjeh tuženika u pogledu visine 43%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh tuženika 21,5% (43:2=21,5%). Kada je sud oduzeo postotak tužiteljice koja je uspjela sa 78,5% od postotka tuženika koji je uspio sa 21,5% dobio je uspjeh tužiteljice od 57%. Tužiteljici je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav tužbe 200,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 13.8.2024., u iznosu od 1x200,00 eura, zastupanje na ročištu 4.1.2023.,18.9.2023.,13.2.2024.,18.12.2024.,7.3.2025., u iznosu od 5x200,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 1.750,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 57%, dosuđen joj je iznos od 997,50 eura. Tužiteljici je dosuđen ukupan iznos od 1.397,50 eura, budući joj je na ime troškova medicinskog vještačenja dosuđen iznos od 400,00 eura, u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Tužiteljici je odbijena s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

Rijeka, 11. travnja 2025.

SUDAC:

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika