Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

90.P-1702/2023

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa Miro Marinović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Tomića, odvjetnika iz Zagreba, i zamjenika punomoćnika tuženika Dina Komadine, odvjetnika iz Zagreba, s danom objave 11. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 40190/07 sklopljenog dana 05. siječnja 2007. godine između Željko Vukelić, Mlini, Put Vinka Nikolića 29, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane i Societe Generale-Splitska banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242, kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, plati iznos od 1.413,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose i to:

0,98 EUR 13.3.2008. do isplate

4,64 EUR 21.10.2008. do isplate

4,17 EUR 26.11.2008. do isplate

12,68 EUR 29.12.2008. do isplate

13,64 EUR 2.2.2009. do isplate

14,56 EUR 2.3.2009. do isplate

13,11 EUR 19.3.2009. do isplate

12,45 EUR 4.5.2009. do isplate

11,07 EUR 8.6.2009. do isplate

10,83 EUR 20.7.2009. do isplate

10,03 EUR 3.8.2009. do isplate

10,78 EUR 11.9.2009. do isplate

8,33 EUR 26.10.2009. do isplate

10,91 EUR 20.11.2009. do isplate

10,29 EUR 30.11.2009. do isplate

15,21 EUR 28.1.2010. do isplate

19,47 EUR 23.3.2010. do isplate

19,58 EUR 19.4.2010. do isplate

25,40 EUR 21.6.2010. do isplate

28,63 EUR 2.8.2010. do isplate

34,89 EUR 7.10.2010. do isplate

43,34 EUR 14.12.2010. do isplate

44,52 EUR 28.2.2011. do isplate

43,35 EUR 26.4.2011. do isplate

49,12 EUR 13.5.2011. do isplate

57,85 EUR 7.6.2011. do isplate

67,97 EUR 22.7.2011. do isplate

87,39 EUR 9.8.2011. do isplate

62,04 EUR 8.9.2011. do isplate

56,44 EUR 11.10.2011. do isplate

55,30 EUR 14.10.2011. do isplate

56,44 EUR 8.11.2011. do isplate

56,68 EUR 9.12.2011. do isplate

61,81 EUR 11.1.2012. do isplate

64,36 EUR 13.2.2012. do isplate

62,93 EUR 15.3.2012. do isplate

65,35 EUR 18.5.2012. do isplate

po stopi koja se od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 60,91 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznose i to:

0,27 EUR od dana 13.02.2007. do isplate.

0,77 EUR od dana 13.03.2007. do isplate.

1,45 EUR od dana 07.04.2007. do isplate.

4,11 EUR od dana 09.05.2007. do isplate.

3,87 EUR od dana 12.06.2007. do isplate.

5,71 EUR od dana 10.07.2007. do isplate.

3,56 EUR od dana 14.08.2007. do isplate.

3,46 EUR od dana 12.09.2007. do isplate.

6,06 EUR od dana 11.10.2007. do isplate.

3,55 EUR od dana 15.11.2007. do isplate.

4,98 EUR od dana 07.12.2007. do isplate.

2,13 EUR od dana 15.01.2008. do isplate.

1,24 EUR od dana 14.02.2008. do isplate.

1,57 EUR od dana 23.04.2008. do isplate.

2,45 EUR od dana 18.06.2008. do isplate.

4,60 EUR od dana 26.07.2008. do isplate.

5,25 EUR od dana 26.08.2008. do isplate.

3,43 EUR od dana 12.09.2008. do isplate.

po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te se tuženikov prigovor radi prebijanja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.558,57 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je između prednika tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. i korisnika kredita TR sklopljen Ugovor o kreditu broj: 40190/07 od 5. siječnja 2007. (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 13.470,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je tužitelj s korisnikom kredita sklopio Ugovor o cesiji kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita, a radi se o tražbini preplaćenih iznosa koji su nastali kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta glavnice vezana uz švicarski franak, da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke utvrđeno da je tuženik u razdoblju od početka 2004. do kraja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene odredbe. Stoga zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica kredita te isplatu preplaćenih iznosa uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nepostojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja i promašene pasivne legitimacije, osporava svojstvo korisnika kredita kao potrošača, osporava činjenicu sklapanja Ugovora o ustupu potraživanja između tužitelja i korisnika kredita te ističe prigovor zastare. Ujedno se poziva na činjenicu da je korisnik kredita sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu prihvatio konverziju te da stoga nema pravo potraživati isplate bilo kakvih iznosa iz osnovnog Ugovora o kreditu. Naknadno je tijekom postupka tuženik priznao činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o nekonvertiranom kreditu te je istaknuo prigovor radi prebijanja pozivajući se na postojanje svoje tražbine prema tužitelju u iznosu od 550,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 5. rujna 2024. specificirao tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu, postavljajući zahtjev za isplatu iznosa od 1.413,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, Dok je tuženik podneskom od 23. rujna 2025. specificirao prigovor radi prebijanja ističući postojanje svoje tražbine prema tužitelju u iznosu od 60,91 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao povijesni izvadak iz sudskog registra (list 7- 216 spisa), Ugovor o kreditu (list 217-224 spisa), pregled kreditnog kalkulatora o konverziji kredita (list 249-251 spisa), članak prof. dr.sc. ER (list 279-281 spisa), članak prof. dr.sc. UR i prof,. dr.sc. KR (list 282-289 spisa), članak mr.sc. DR (list 296-298 spisa), obavijesti od 10. lipnja 2023. (list 348 i 349 spisa), rješenje broj Tt-18/9778-3 (list 350 i 357 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) (list 351-356 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 358-463 spisa), rješenje Tt-19/201-2 (list 464 i 465 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 603-609 spisa), podnesak vještaka od 8. listopada 2024. (list 630 spisa), te je izveden dokaz saslušanje svjedoka TR (list 638 i 639 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev iz tužiteljeva podneska od 5. rujna 2024. osnovan, dok tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita, te za isplatu iznosa od 1.413,41 EUR koji je preplaćen po osnovi ništetne odredbe toga Ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF).

7. Najprije se ističe da tužitelj podneskom od 5. rujna 2024. nije preinačio tužbu, već je nakon provedenog financijskog vještačenja postavio određen tužbeni zahtjev sukladno čl. 186. st. 1. ZPP-a što prema utvrđenju ovoga suda ne predstavlja preinaku tužbe.

8. U postupku nije bilo sporno da su tuženikov prednik i TR sklopili Ugovor o kreditu, kako se to navodi u tužbi.

9. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Svrha ugovora je bila namjenska, a radilo se o kreditu za kupnju vozila za osobne potrebe korisnika kredita. Navedene činjenice sud je utvrdio i na temelju iskaza svjedoka TR kojega je u tom dijelu ocijenio istinitim i uvjerljivim upravo stoga što je sukladan navedenim ispravama. Tuženik je Ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

10. Činjenicu da je između tužitelja i korisnika kredita sklopljen Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) sud je utvrdio uvidom u taj Ugovor kojim je ugovoreno da korisnik kredita ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju ništetnih odredbi Ugovoru o kreditu sklopljenog s tuženikom. Činjenicu sklapanja toga Ugovora je u svom iskazu potvrdio i svjedok TR čijem je iskazu sud u tom dijelu povjerovao jer je sukladan dostavljenom Ugovoru o ustupu/prijenosu (cesiji). Tražbina koja je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača te se njihova narav ne protivi ustupu, dok je primatelj pravna osoba koja nije potrošač. Dakle, tuženik neosnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi tražbini strogo osobne naravi.

11. Presudom ovoga suda br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pod točkom 7. njezine izreke, uz ostalo je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba ovdje tuženika (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki 7. njezine izreke.

12. Sukladno navedenom, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak te u dijelu utvrđenja da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga tuženik neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Ova odredba stupila je na snagu 1. srpnja 2013. sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11), a tužba u kolektivnom sporu podnesena je 2012. godine. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

15. Također, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, dalje: Zakon o zaštiti potrošača) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Navedena pravomoćna presuda P-1401/12 primjenjuje se u smislu odredbe čl. 138.a ZZP-a na ovaj parnični postupak neovisno o tome što ga nije pokrenuo osobno potrošač, već tužitelj. Ovo stoga jer ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik TR. Stoga se na odnos tužitelja i tuženika primjenjuju i svi propisi o zaštiti potrošača, kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu.

17. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

18. Prema tome, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni Ugovor o kreditu koji su sklopili TR i tuženik. Taj Ugovor o kreditu sklopljen je upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli, a koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima. Tuženik nije dokazao da je u pogledu ovog konkretnog ugovornog odnosa potrošač TR dobio sve informacije koje su mu bile potrebne da shvati što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, niti da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da su bile lako razumljive konkretnom potrošaču, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne. Navedeno je sud utvrdio i na temelju iskaza svjedoka TR kojem je sud povjerovao kao životnom i uvjerljivom jer iz njegova iskaza ne proizlazi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, da je tuženik potrošaču dao sve potrebne informacije te da je potrošaču bila lako razumljiva odredba o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno da mu je bio lako razumljiv rizik ugovaranja upravo te valutne klauzule s obzirom na usporedbu tečaja CHF prema kuni koji je bio puno nestabilniji od tečaja EUR prema kuni. Stoga se utvrđenja iz presude P-1401/12 u kolektivnom sporu odnose i na ovaj Ugovor o kreditu, neovisno koja je bila njegova svrha. Kako su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak, već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to su i odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između TR i tuženika po ocjeni suda također nepoštene i ništetne.

19. Visina potraživanja u vidu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove valutne klauzule utvrđena je financijskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 1.413,41 EUR. Navedeni nalaz i mišljenje sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, jer je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa i jer u konačnici nikakvih primjedaba stranaka na taj nalaz i mišljenje nije bilo.

20. Ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO- a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika je po osnovi navedenih ništetnih odredbi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a vratiti tužitelju iznos od 1.413,41 EUR.

21. U odnosu na zatezne kamate valja reći da prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 7. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja i to na pojedinačne iznose od kojih se sastoji ukupna tražbina čiju isplatu tužitelj zahtijeva tužbenim zahtjevom, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora.

22. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći prvoga dana iza dana 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, dakle 15. lipnja 2018. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023., dakle unutar općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu.

23. Vještak je u nalazu i mišljenju na prijedlog tuženika zasebno iskazao negativne razlike, za koje je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja u iznosu od 60,91 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U svezi s navedenim negativnim razlikama sud utvrđuje da plaćanjem određenih anuiteta po tečaju koji je bio niži od početno ugovorenog tečaja, izvršenim od strane korisnika kredita, korisnik kredita, a time niti tužitelj, nije ništa primio niti je stekao bez osnove pa stoga na tuženikovoj strani nije ni nastala nikakva tražbina prema korisniku kredita odnosno prema tužitelju koja bi eventualno mogla biti predmet prijeboja.

24. Slijedom prednjih utvrđenja tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim, dok je tuženikov prigovor radi prebijanja utvrđen neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točki I., II. i III. izreke ove presude.

25. Tužitelju u trošak parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 8.063,41 EUR valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podnesaka od 8. travnja 2024., 5. rujna 2024. i 30. rujna 2024., svih po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po podnesku, zastupanje na ročištima 23. travnja 2024., 13. studenoga 2024., 16. siječnja 2025. i 12. ožujka 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu te pristup na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 OT u iznosu od 100,00 EUR, što zajedno iznosi 1.700,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 425,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 56,48 EUR i na presudu u iznosu od 127,09 EUR, što sveukupno iznosi 2.558,57 EUR, na koji iznos tužitelju teku zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

Zagreb, 11. travnja 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte