REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-451/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja DOMA ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE REMETE, [adresa], OIB: 25122551958, kojeg zastupa Marko Anić, odvjetnik u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 1, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska 1B, OIB: 10840749604, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i MŽ, punomoćnice po zaposlenju tuženika, dana 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.757,52 EUR s zateznim kamatama od 20. listopada 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 663,61 EUR s zateznim kamatama od 20. listopada 2022. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.435,72 EUR s zateznim kamatama od 11. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka 592,13 EUR s zateznim kamatama od 11. travnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 9.391,98 EUR s zateznim kamatama od 20. listopada 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Iz tužbe proizlazi da je tuženik osiguravao tužiteljevu imovinu od štete koja bi mogla nastati kao posljedica određenih osiguranih rizika, da je u zgradi tužitelja 16. veljače 2022. pukla vodovodna cijev u kupaoni na katu slijedom čega je došlo do izlijevanja vode iz cijevi te njenog curenja s etaže na etažu, a što je sve oštetilo imovinu tužitelja. Tužitelj da je za sanaciju tih oštećenja potrošio 89.000,00 kn/11.813,11 EUR, iako je njihovo otklanjanje prema elaboratu sanacije izrađenom od strane LabGRAD d.o.o. trebalo koštati 158.825,00 kn/21.081,09 EUR. Tuženik da je u mirnom postupku priznao nastup osiguranog slučaja, ali da je štetu procijenio na 8.305,10 kn pa da mu je, nakon odbitka ugovorene franšize od 5.000,00 kn, ponudio isplatiti osigurninu u iznosu od 3.693,60 kn. S obzirom da tužitelj taj iznos smatra preniskom, to u ovom postupku zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 11.813,11 EUR/89.000,00 kn s zateznim kamatama od 20. listopada 2022.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava da je 16. lipnja 2022. u zgradi tužitelja došlo do puknuća cijevi i curenja vide iz iste, što je bilo pokriveno policom osiguranja imovine P112-1020241563 koji je tužitelj u to vrijeme imao sklopljenu s tuženikom. Međutim, smatra da su oštećenja na imovini tužitelja nastala u dva štetna događaja. Prvi događaj je puknuće cijevi i izlijevanje vode iz iste, a drugi događaj da je daljnje prodiranje vode uslijed nepostojeće ili loše hidroizolacije između kupaone u potkrovlju zgrade i ostalih prostorija, zbog čega je voda prodrla u te druge prostorije i etaže, a kako je odbitna franšiza po svakom štetnom događaju 5.000,00 kn, a nastala šteta da niti po jednom od ta dva događaja ne prelazi taj iznos, to da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti nikakvu osigurninu.

3. Na ročištu održanom 16. srpnja 2024. tužitelj je izjavio da djelomično povlači tužbu za isplatu iznosa od 4.634,00 EUR, s obzirom da je u travnju te godine tuženik podmirio taj iznos. Tuženik je pristao na djelomično povlačenje i izjavio da smatra da je tom uplatom u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su tuženikov zapisnik o izvidu štete od 7. srpnja 2022. (list 4. – 6. spisa), elaborat oštećenja građevine izrađen u rujnu 2022. od strane LabGRAD d.o.o (list 7. – 35. spisa), fotografije sanacije oštećenja (list 36. – 41. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 42. – 45. spisa), polica osiguranja imovine P112-1020241563 izdana od strane tuženika (list 58. – 61. spisa), tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine od 1. siječnja 2016. (list 62. – 67. spisa), fotografije oštećenja (list 68. – 87. spisa) te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku BAR-ing d.o.o. (list 101. – 123. i 1025. – 147. spisa – pisani nalaz i mišljenje te list 159. i 168. – 169. spisa – usmeni iskaz vještaka).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora jest isplata osigurnine za štetu nastalu na imovini – zgradi tužitelja uslijed puknuća vodovodne cijevi i posljedičnog curenja vode iz iste.

7. Među strankama je nesporno da se je 16. lipnja 2022. dogodio opisani štetni događaj (puknuće vodovodne cijevi u zgradi tužitelja na adresi [adresa] i izlijevanje vode iz iste), da je taj događaj bio pokriven policom osiguranja izdanom temeljem ugovora o osiguranju imovine tužitelja, kojeg su sklopili tužitelj kao ugovaratelj osiguranja (i osiguranik) i tuženik kao osiguratelj te da je tuženik na ime osigurnine za otklanjanje tako nastale štete isplatio tužitelju tijekom ovog postupka iznos od 4.634,00 EUR.

8. Sporno je da li je tom isplatom podmirena sva šteta koja je nastala tužitelju, uzimajući u obzir odredbe tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje imovine, koji su sastavni dio sklopljenog ugovora o osiguranju.

9. Valja napomenuti da navodi koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu proturječe samom postupanju tuženika tijekom ovog postupka.

10. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je šteta koja se želi sanirati isplatom osigurnine u stvari nastala u dva štetna događaja, a kako je ugovorom o osiguranju ugovorena odbitna franšiza u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 EUR po svakom štetnom događaju, a ukupna šteta da iznosi 8.305,10 kn/1.102,28 EUR, to da je iznos štete manji od iznosa dvije odbitne franšize pa da ne postoji obveza za isplatu bilo kakve osigurnine u konkretnom slučaju.

11. Međutim, tijekom ovog postupka, u travnju 2024. tuženik isplaćuje tužitelju na ime osigurnine iznos od 4.634,00 EUR.

12. U svakom slučaju iz dostavljene police osiguranja imovine, izdane od strane tuženika i važeće u vrijeme nastanka štetnog događaja od 16. lipnja 2022., proizlazi da je tužiteljeva zgrada na adresi [adresa] (objekt masivne gradnje, tvrdi pokrov, površine 768 m2, PR + 4 etaže) osigurana, između ostalog, od rizika izljeva vode iz cijevi te da u svakom osiguranom slučaju osiguranik sudjeluje u iznosu štete s 5.000,00 kn (odbitna franšiza).

13. Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom (čl. 922. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/).

14. Dakle, sva šteta koja je nastala kao posljedica puknuća vodovodne cijevi u zgradi tužitelja dana 16. lipnja 2022. i izlijevanja vode iz iste jest šteta koja je nastala povodom istog osiguranog slučaja te je tuženik dužan tužitelju isplatiti osigurninu koja pokriva nastalu štetu, umanjenu za odbitnu franšizu.

15. Stoga je sud odredio izvođenje građevinskog vještačenja radi utvrđenja što je uzrok štete nastale na zgradi tužitelja nakon što je 16. lipnja 2022. došlo do puknuća cijevi u kupaonici na katu zgrade te visina tako nastale štete (troškovi sanacije oštećenja nastalih na zgradi tužitelja uslijed puknuća cijevi i posljedičnog izljeva vode).

16. Stalni sudski vještak BAR-ing d.o.o., po vještaku Gordanu Baniću, u nalazu i mišljenju navodi da je pregledao predmetnu zgradu i fotografski evidentirana oštećenja, uzimajući u obzir da su sva oštećenja već otklonjena po samom tužitelju. Također, vještak navodi da je pregledao i tuženikov zapisnik o izvidu štete od 7. srpnja 2022. te elaborat oštećenja građevine izrađen u rujnu 2022. od strane LabGRAD d.o.o., kao i fotografije sanitarnih čvorova (kupaonica) izrađene tijekom radova sanacije. Vještak navodi da se tužiteljeva zgrada na adresi [adresa], sastoji od suterena, prizemlja, prvog i drugog kata te potkrovlja.

17. Vještak Banić u nalazu i mišljenju (točka 3.2. i 5.) navodi da je do štete došlo uslijed prodora vode iz instalacije odvodnje u podu sanitarija i to sanitarnog čvora – kupaonice u potkrovlju zgrade (od kuda se je voda slijevala na drugi kat) te sanitarnog čvora – kupaonice na prvom katu zgrade (od kuda se je voda slijevala u prizemlje), pri čemu troškovi sanacije oštećenja nastalih prodorom vode iz cijevi u podu kupaonice u potkrovlju iznose 2.600,63 EUR, dok troškovi sanacije oštećenja nastalih prodorom vode iz cijevi u podu kupaonice na prvom katu iznose 4.454,50 EUR (ukupno 7.055,13 EUR). Međutim, isto tako se navodi da je do prodora vode (općenito) došlo iz cijevi odvodnje – od kade do vertikale (točka 4.3. nalaza).

18. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, međutim, sudu je, bilo potrebno pojašnjenje vještaka radi li se u konkretnom slučaju o šteti nastaloj izljevom vode iz istog puknuća cijevi ili iz dva različita puknuća cijevi, jednog koje se odnosi na cijev u podu kupaonice u potkrovlju i drugog koje se odnosi na cijev u podu kupaonice na prvom katu (radi li se o istom štetnom događaju/osiguranom slučaju ili o dva različita događaja/osigurana slučaja).

19. U svom usmenom iskazu, na ročištu održanom 10. ožujka 2025., vještak Gordan Banić navodi da iako je do curenja vode iz cijevi došlo na dvije odvojene lokacije u zgradi, jedne koja se nalazi na južnoj strani, iz potkrovlja na drugi kat i druge koja se nalazi na sjevernoj strani, s prvog kata na prizemlje, da on smatra da su oba curenja posljedica istog štetnog događaja koji se sastojao u pomicanju cijevi odvodnje uslijed potresa koji se je dogodio 23. ožujka 2022., jačine 1,7 po Richteru, s epicentrom u [adresa]. Naime, tada da je vjerojatno došlo do prvog curenja, kapanja vode iz cijevi na obje lokacije, a koje kapanje odnosno curenje je po svom opsegu postalo izraženije i vidljivo ovisno o intenzitetu korištenja pojedine kupaonice. Dakle, da iako su ta dva curenja uočena u različito vrijeme, da on smatra da su ona posljedica istog štetnog događaja. Napomenuo je da sam potres od 23. ožujka 2022. jačine 1,7 po Richterovoj ljestvici, sam po sebi, da nije bio prethodnih jačih potresa, zagrebačkog i petrinjskog potresa u 2020. te naknadnih podrhtavanja tla, vjerojatno ne bi doveo do navedenih curenja, ali da budući da se ne mogu zanemariti prethodna podrhtavanja tla, da je njegov zaključak da je taj potres od 23. ožujka 2022. vjerojatno bio onaj zadnji u uzročnom lancu koji je doveo do puštanja vode iz spojeva na cijevima odvodnje. Napomenuo je da je bilo potrebno dosta vremena da uslijed kapanja iz cijevi odvodnje dođe do određenog zasićenja u stropu konstrukcije na dvije lokacije pa da to vlaženje odnosno kapanje bude vidljivo u obliku mrlje, a što je sve ovisilo o količini vode koja u datom trenutku prolazi kroz tu cijev.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Gordana Banića, jer su su isti jasni i logični te, stoga, objektivno provjerljivi i izrađeni su u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

21. Iz izvedenih dokaza, prvenstveno provedenog građevinskog vještačenja, sud je utvrdio da je sva šteta koja je nastala na osiguranoj zgradi tužitelja u [adresa], a koja je opažena nakon 16. lipnja 2022., nastala zbog curenja vode iz cijevi, a koje curenje je posljedica istog štetnog događaja, pomicanja cijevi odvodnje uslijed potresa jačine 1,7 po Richteru, s epicentrom u [adresa], koji se je dogodio 23. ožujka 2022., nakon što su spojevi cijevi odvodnje već bili oslabljeni uslijed prethodnih mnogo jačih potresa, zbog zagrebačkog i petrinjskog koji su se dogodili u 2020. te naknadnih podrhtavanja tla. Činjenica da su ta curenja cijevi odvodnje na različitim mjestima u zgradi uočena u različito vrijeme, ne znači da se radilo o različitim štetnim događajima, već da je zbog različite količine vode koja je prolazila kroz pojedine cijevi, curenje te vode dovelo do zasićenja na određenim dijelovima stropa zgrade u različito vrijeme, slijedom čega su se i vodene mrlje pojavile i postale vidljivo u različito vrijeme.

22. Budući da je sva šteta za koju se potražuje isplata osigurnine u ovom postupku proizašla iz istog štetnog događaja/osiguranog slučaja, to tuženik od ukupnog iznosa nastale štete smije odbiti franšizu u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 EUR samo jednom.

23. S obzirom da ukupno nastala šteta iznosi 7.055,13 EUR, to kada se od iste odbije franšiza u iznosu od 663,61 EUR, proizlazi da je tuženik bio dužan tužitelju isplatiti osigurninu u ukupnom iznosu od 6.391,52 EUR, a kako je tuženik u travnju 2024. isplatio tužitelju dio u iznosu od 4.634,00 EUR (za koji iznos je tužba povučena), to proizlazi da bi mu bio dužan platiti preostali iznos osigurnine u visini od 1.757,52 EUR.

24. Na ročištu od 10. ožujka 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu u iznosu od 2.421,13 EUR s zateznim kamatama od 20. listopada 2022.

25. Kako je tužitelj na početku postupka zahtijevao isplatu iznosa od 11.813,11 EUR, kojeg je potom, na ročištu od 16. srpnja 2024., umanjio za iznos od 4.634,00 EUR (djelomično povlačenje tužbe), to je nakon prvog djelomičnog povlačenja tužbe tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 7.179,11 EUR, da bi nakon toga, na ročištu od 10. ožujka 2025., umanji zahtjev tako da konačno potražuje isplatu iznosa od 2.421,13 EUR, iz čega proizlazi da je ponovno djelomično povukao tužbu, ovaj puta za iznos od 4.757,98 EUR.

26. Na prvo djelomično povlačenje tužbe u iznosu od 4.634,00 EUR tuženik je izričito pristao, dok se na drugo djelomično povlačenje tužbe u iznosu od 4.757,98 EUR tuženik nije očitovao u roku od 15 dana od obavijesti o povlačenju, slijedom čega se smatra da je na isto pristao.

27. Stoga je valjalo utvrditi da je tužba u ovom predmetu povučena u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 9.391,98 EUR s zateznim kamatama (čl. 193. st. 2. ZPP- a).

28. Tužitelj očito, omaškom, nije umanjio konačno potraživani iznos osigurnine za ugovorenu odbitnu franšizu u iznosu od 663,61 EUR.

29. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u pogledu isplate iznosa od 1.757,52 EUR, a odbiti u pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 663,61 EUR.

30. Na neisplaćeni iznos osigurnine u visini od 1.757,52 EUR tužitelju bi pripadale zatezne kamate od dana kada je tuženik zaprimio obavijest o nastalom osiguranom slučaju (čl. 943. st. 4. ZOO-a).

31. U spisu nema podataka kojeg točno datuma je tuženik obaviješten o nastalom osiguranom slučaju, ali je to svakako bilo prije 7. srpnja 2022., budući da je tog dana tuženik napravio izvid nastale štete.

32. Stoga tužitelju, u svakom slučaju pripadaju zatezne kamate na neisplaćeni iznos osigurnine od 20. listopada 2022., kako to tužitelj potražuje.

33. Zatezne kamate obračunavale bi se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora, ali kako tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata po nižoj stopi, sud mu je, odlučujući u okviru postavljeno zahtjeva, kamate po toj stopi i dosudio (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

34. Tužitelj je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u parnici uspio u omjeru od 72,59% (dosuđenih 1.757,52 EUR/potraživanih 2.421,13 EUR=0,725908), stoga mu u tom omjeru pripada naknada troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 2. ZPP-a). Tuženik nije određeno postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a niti sud nalazi da bi mu bilo kakvi troškovi nastali u tijeku predmetne parnice.

35. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.421,13 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju bi pripadala naknada troškova za tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 16. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT-a), za podnesak od 13. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT-a), za ročište od 16. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT-a) i za ročište od 10. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT-a), kao i za plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 177,85 EUR i za plaćeni predujam za građevinsko vještačenje u iznosu od 800,00 EUR, dakle, ukupno bi mu pripadalo, da je u cijelosti uspio u parnici, 1.977,85 EUR, ali kako je uspio u omjeru od 72,59%, pripada mu naknada troškova u iznosu od 1.435,72 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja.

36. Tužitelju ne pripada naknada troška za podnesak od 9. ožujka 2024., budući da uz isti samo dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe za tužbu, slijedom čega trošak sastavljanja tog podneska nije bio bitan za vođenje predmetne parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

37. Stoga je preko iznosa od 1.435,72 EUR do zahtijevanog iznosa od 2.027,85 EUR, za iznos od 592,13 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku