- 1 -              Rev 1157/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1157/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. S., O., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., protiv tuženice G. R., vlasnice obrta A., B., OIB ..., koju zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-349/2021-2 od 26. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-48/2020-9 od 2. listopada 2020., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:

 

- utvrđeno da nije dopuštena ni zakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženice od 5. srpnja 2018. (t. I. izreke),

 

- naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade plaće isplati 14.205,90 kn sa zateznim kamatama (t. II. izreke) i

 

- naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi parnične troškove (t III. izreke).

 

2. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovome sudu da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tuženica revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391 st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke tuženice o izvanrednome otkazu ugovora o radu s tužiteljem i za isplatu plaće.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

- da je tuženica, poslodavka, 5. srpnja 2018. donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu s tužiteljem, radnikom,

 

- da je tu odluku obrazložila tvrdnjom da je tužitelj zlorabio pravo na bolovanje jer je 24. srpnja 2018., za vrijeme bolovanja, obavljao poslove prodaje na „štandu“, što da predstavlja tešku povredu obveze iz radnoga odnosa,

 

- da tužitelj nije obavljao poslove koji bi ugrozili njegovo zdravstveno stanje odnosno ponašao se protivno uputama liječnika za vrijeme bolovanja, kako to tvrdi tuženica.

 

Zato su nižestupanjski sudovi zaključili da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje: ZR) prema kojem poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

8. Neosnovano tuženica u reviziji tvrdi da se nižestupanjske presude ne mogu ispitati jer da im nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su izneseni da su nejasni i proturječni, kao i da „o određenim odlučnim činjenicama postoji proturječnost između iskaza tužitelja i materijalne dokumentacije“. Naime, prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge za zaključak o osnovanosti tužbenih zahtjeva s obzirom na odlučne činjenice koje su u postupku utvrđene radi pravilne primjene materijalnoga prava, a koje je činjenično stanje pak obrazloženo logičnom ocjenom izvedenih dokaza. Drugostupanjskom je pak presudom jasno odgovoreno na žalbene navode tuženice. Zato nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na obje nižestupanjske presude.

 

9. Neosnovano se tuženica poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP uz tvrdnju da prvostupanjski sud nije izveo dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđenja činjenice je li tužitelj zlorabio bolovanje te nije valjano obrazložio zašto je odbio njen prijedlog za izvođenje toga vještačenja. Naime, ovaj sud se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da je činjenicu je li tuženik zlorabio pravo na bolovanje, odnosno je li za vrijeme dok je bio na bolovanju obavljao druge poslove koji su nespojivi s ponašanjem pacijenta za vrijeme bolovanja, bilo moguće utvrditi na temelju drugih dokaza koji su u postupku bili izvedeni. Konkretno, prvostupanjski je sud na temelju video snimka, istoga onoga na temelju kojega je tuženica zaključila o postojanju činjenice koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu, utvrdio da je tužitelj iza „štanda“ na kojem su se prodavale krunice i ostali vjerski simboli te suveniri u povodu vjerskoga blagdana kao volonter neprofitne udruge samo sjedio i naplaćivao proizvode koje je prodavao njegov sin, ne obavljajući pritom nikakav teški fizički kakav inače mora obavljati u izvršenju radnih zadataka kod tuženice. Na temelju toga utvrđenja, mogao je, u korelaciji s drugim izvedenim dokazom, naime, uvidom u očitovanje tužiteljeve liječnice obiteljske medicine, utvrditi da se ne radi o ponašanju koje bi bilo kontraindicirano razlogu zbog kojega mu je određeno bolovanje (povreda kralješka) i bez potrebe izvođenja medicinskoga vještačenja.

 

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica u okolnostima konkretnog slučaja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo odnosno zaključili da se nisu stekli razlozi iz čl. 116. st. 1. ZR za izvanredni otkaz ugovora o radu. Pritom se ističe kako tuženica u reviziji neistinito ukazuje na to da prema sudskoj praksi ovoga suda „čak i obavljanje posla koji nije na štetu zdravlja tužitelja dovodi do opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu“, pozvavši se na presudu ovoga suda poslovni broj Revr 779/2005-2 od 16. studenoga 2005. Naime, u toj je odluci ovaj sud zaključak od dopuštenosti odluke poslodavca o izvanrednome otkazu ugovora o radu zasnovao na utvrđenoj činjenici da je tužiteljica, radnica, zlorabila pravo na korištenje bolovanja jer je za vrijeme bolovanja, radeći u prodavaonici mesa, obavljala poslove koji nisu bili lakši od onih koje je obavljala kod poslodavca na radnom mjestu administratora. U tome je pogledu neosnovano i pozivanje tuženice na presudu ovoga suda poslovni broj Revr 1577/2014-2 od 5. svibnja 2015. jer je u toj presudi zaključak o dopuštenosti odluke poslodavca o izvanrednome otkazu donesen na temelju utvrđene činjenice da je radnik za vrijeme bolovanja obavljao teške fizičke poslove sječe šume.

 

11. Zato je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 8. studenoga 2023.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                Renata Šantek, v.r.