REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1395/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, zastupano po punomoćnici Jadranki Kustura, odvjetnici u Zagrebu, Milana Ogrizovića 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jadranke Kustura, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-7620/09 od 27. studenoga 2009. kojim se nalaže tuženiku CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900 iznos od 33,41 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 14,25 EUR od 16. lipnja 2009.,

- na iznos od 9,72 EUR od 16. kolovoza 2009.,

- na iznos od 9,44 EUR od 16. rujna 2009.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900 trošak postupka u iznosu od 163,83 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7620/09 od 27. studenoga 2009. na temelju vjerodostojne isprave – izvadka iz poslovnih knjiga od 18. studenoga 2009. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33,41 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 14,25 EUR od 16. lipnja 2009., na iznos od 9,72 EUR od 16. kolovoza 2009., na iznos od 9,44 EUR od 16. rujna 2009. do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor, te je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1053/2016 od 6. ožujka 2017. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, naveo da je prijedlog za ovrhu šlampav i netočan, te da tužitelj ne zna tko je stvarni dužnik, da ne zna ni ime stvarnog dužnika niti OIB, te da se izvadak iz poslovnih knjiga ne može smatrati niti zvati vjerodostojnom ispravom. Nadalje je naveo da mu većina računa i niti jedna opomena nikad nije bila dostavljena, niti da ga je tužitelj opomenuo na stanje duga. Smatra da je tužitelj takvim nepoštenim postupcima postupio protivno odredbi članka 31. Zakona o zaštiti potrošača.

4. Tužitelj je u tijeku postupka u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva, predložio je u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 63,67 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenoga 2009. do isplate, te troškova parničnog postupka.

5. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povrv-1053/2016-9 od 27. ožujka 2017. oglasio mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga od 18. studenoga 2009. (list 3), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 182014201401 (list 20-29), Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 30-34), ispis matičnih podataka za zgradu 1203182013 (list 36-37), račune (list 38-39), izvadak iz knjigovodstvene kartice za 2016 godinu (list 40).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za prostor na adresi [adresa] za razdoblje dospijeća računa lipanj, kolovoz i rujan 2009.

9. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, a posljedično osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe članka 106. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08, 123/08., dalje ZPP), na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga od 18. studenoga 2009., a što je bilo dovoljno za pokretanje postupka. U slučaju osporavanja vjerodostojne isprave, kao što to tuženik čini u ovom postupku, a nakon što je predmetni postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj dostavlja u spis daljnju dokumentaciju u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pri tome valja istaknuti da sud u ovoj fazi postupka više nema osnove odlučivati o urednosti prijedloga za ovrhu i određivanja ovrhe. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 21. ožujka 2017. naznačio OIB tuženika, identičan onome koji se nalazi i na Popisu suvlasnika objekta pod rednim brojem 19. (list 33), a tuženik istom nije prigovorio, niti u daljnjem tijeku postupka osporio tako utvrđenu identifikaciju.

11. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 18. studenoga 2009., prijepise računa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za prostor na adresi [adresa] te da se utuženo potraživanje odnosi za razdoblje za razdoblje dospijeća računa lipanj, kolovoz i rujan 2009. u ukupnom iznosu od 33,41 EUR.

12. Uvidom u ispis iz matičnih podataka za zgradu 1203182013 sud je utvrdio da se na popisu stanara nalazi tuženik na adresi [adresa], kao i na popisu od „gradex-ing“.

13. Uvidom u Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (dalje: Odluka suvlasnika) sud je utvrdio da su suvlasnici zgrade na adresi [adresa] svojim potpisima ovlastili predstavnika suvlasnika RČ da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem, a koja se Odluka suvlasnika donosi temeljem većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika i važi do opoziva, te koji je ugovor i sklopljen 26. studenoga 2014. kako je to sud i utvrdio uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 182014201401 (dalje: Ugovor) kojim su uređena međusobna prava i obveze ugovornih strana u vezi s upravljanjem, rukovanjem i održavanjem toplinske podstanice, isporukom toplinske energije te izdavanjem računa krajnjim kupcima za predmetnu zgradu na zajedničkom mjerilu/ima toplinske energije (članak 1. Ugovora) koji obvezuje sve krajnje kupce toplinske energije, a tako i tuženika kao krajnjeg kupca, sukladno odredbi članka 1. stavak 3. i 4. Ugovora. S obzirom na to da tuženik nije osporio da bi Odluka suvlasnika bila donesena na temelju većine glasova suvlasnika te da je tužitelj sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije, to se predmetni Ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima, odnosno, suvlasnicima predmetne stambene zgrade, slijedom čega obvezuje i tuženika kao suvlasnika predmetnog prostora, a time i kao krajnjeg kupca toplinske energije, sve navedeno sukladno odredbi članku 1. stavku 3. i 4. Ugovora.

14. Na utuženo razdoblje valja primijeniti Opće uvjete za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj: 129/06.; dalje: Opći uvjeti). Odredbom članka 88. stavka 1. Općih uvjeta propisano je da iznos mjesečnih novčanih obveza za tarifne kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije određuje opskrbljivač toplinskom energijom na temelju mjesečne potrošnje, uvećano za stalnu mjesečnu naknadu, a raspodjeljuje ih i obračunava sukladno odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da iznos mjesečne novčane obveze iz stavka 1. ovog članka predstavlja račun za ugovorenu toplinsku energiju, s datumom dospijeća u roku od 10 dana od dana izdavanja računa. Odredbom članka 10. Općih uvjeta propisano je da je obveznik plaćanja računa iz stavaka 8. i 9. ovog članka vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine, kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije, odnosno opskrbljivač toplinskom energijom.

15. Dakle, iz navedene dokumentacije razvidno je da je tuženik u utuženom razdoblju i nadalje bio vlasnik predmetnog prostora na adresi [adresa], slijedom čega je tužitelj osnovano zaveo tuženika kao korisnika svoje usluge.

16. Slijedom navedenog, odbijen je prigovor promašene pasivne legitimacije.

17. U odnosu na prigovor ne zaprimanja „većine“ računa od strane tuženika valja navesti da je uvidom u utužene račune utvrđeno da su isti dostavljani na adresu predmetne nekretnine, [adresa]. Sukladno odredbi člannka 10. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08.; dalje: ZOO) svaka strana je dužna u određenom imovinskopravnom odnosu postupati sa dužnom pažnjom dobrog domaćina, tužitelj sa pažnjom dobrog gospodarstvenika, a tuženik sa pažnjom dobrog domaćina. Stoga, sama okolnost zaprimanja/ne zaprimanja računa po tuženiku, a uzimajući u obzir opće poznatu činjenicu da se računi za režijske troškove, u konkretnom slučaju za toplinsku energiju, dostavljaju običnom poštom, ne može se stavljati na teret tužitelju da li je tuženik zaprimio predmetne račune, odnosno, uslijed kojih razloga iste eventualno nije zaprimio. U svezi prigovora tuženika o ne zaprimanju opomene tužitelja o postojanju utuženog dugovanja, valja istaknuti da obveza tužitelja na upućivanje takve opomene nije propisana zakonom.

18. Stoga sud odbija kao neosnovan navedeni prigovor tuženika.

19. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom članika 342. stavka 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

20. S obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom članka 9. i članka 342. stavka 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene komunalne usluge u iznosu od 33,41 EUR.

21. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (članak 183. stavak 1. ZOO-a), s obzirom na to da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

22. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog je održan na snazi za isplatu iznosa od 33,41 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

25. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 13,06 EUR. Nadalje, tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (ovršnog i parničnog), primjenom Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23; dalje: Tarifa) priznata jednokratna nagrada u visini 50 bodova, trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini 5 bodova primjenom Tbr. 11. toč. 2. Tarife bodova što uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 137,50 EUR. Tužitelj je potraživao troškove prema svakoj pojedinoj radnji (i to trošak sastava podneska od 21. ožujka 2017., zastupanje na ročištu 12. ožujka 2025., trošak podneska od 24. veljače 2025.), međutim s obzirom na vrijednost predmeta spora, a kako je već navedeno, primjenjuje se Tbr. 7. toč. 9. Tarife. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 163,83 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 163,83 EUR.

27. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, a stopa po članku 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 155/23.).

28. Nije osnovan trošak dostave u iznosu od 4,90 EUR s obzirom da isti nije dokumentiran niti po osnovu, niti visini. Nadalje, uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelju nije priznata niti potvrda pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 4,90 EUR.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27

EUR

2. Tuženiku