REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2017/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-GOLDI d.o.o., Pretetinec, Pretetinec 86, OIB: 30783956815, kojeg zastupa Ivan Župan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 200,58 EUR s zateznim kamatama od 16. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 200,58 EUR po stopi koja čini razliku između zahtijevane stope zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i dosuđene stope iz stavka I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 176,16 EUR, s zateznim kamatama od 11. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 EUR s zateznim kamatama od 11. travnja 2025. do isplate i za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova u visini od 176,16 EUR po stopi koja čini razliku između zahtijevane stope zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i dosuđene stope iz stavka III. izreke ove presude

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 15. veljače 2024. oštećeno vozilo ĐA, registarske oznake [registarska oznaka], koju je uzrokovao štetnik čiji je osiguratelj od automobilske odgovornosti bio tuženik, slijedom čega da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastalu na njezinom vozilu. Djelatnici tuženika da su po prijavi osiguranog slučaja 15. veljače 2024. izvršili izvid štete, temeljem kojeg da je oštećenica izvršila popravak vozila kod tužitelja, za što da joj je tužitelj izdao račun na iznos od 3.066,26 EUR, ali da je tuženik odbio isplatiti u korist oštećenice iznos cjelokupnog računa, već da je podmirio samo iznos od 2.865,68 EUR, dok preostalih 200,58 EUR, koji da se odnose na razliku u cijeni sata limara i lakirera između one koju priznaje tuženik i cijene sata tužitelja, odbija isplatiti. Tužitelj napominje da je cijena sata rada limara i lakirera u njegovoj radionici 23,89 EUR uvećano za PDV. Budući da osiguratelj ne može određivati tržišne cijene pružateljima usluga popravljanja štete nastale na vozilima te da troškovi popravka predmetnog vozila predstavljaju stvarne troškove uspostave prijašnjeg stanja, kakvo je bilo prije štetnog događaja, to da je oštećenica ĐA imala prema tuženiku tražbinu za isplatu naknade štete u visini punih troškova otklanjanja nastale štete, koji proizlazi iz tužiteljevog računa, a kako joj je tuženik propustio platiti navedeni preostali dio, to da je ista tu tražbinu ustupila tužitelju, temeljem Ugovora o cesiji od 26. kolovoza 2024., o čemu da je tuženik obaviješten. Stoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 200,58 EUR s zateznim kamatama od 16. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava nastanak štetnog događaja, postojanje aktivne i pasivne legitimacije, osnovu (odgovornost) i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zateznih kamata. Napominje da odštetni zahtjev zaprimio 15. veljače 2024. te da je oštećenici 22. veljače 2024., putem e-maila, dostavio obrazloženu ponudu za isplate naknade za popravak štete u iznosu od 2.865,68 EUR, koliko su prema ponudi ovlaštenog autoservisa Auto Zubak d.o.o. iznosili troškovi otklanjanja predmetne štete. Međutim, da je ĐA ipak odlučila svoje vozilo popraviti kod tužitelja po višim cijenama. Napominje da on ne spori pravo oštećenika da svoje vozilo popravlja gdje i kada to hoće, ali da tuženik nije dužan platiti troškove popravka koji su veći od onog najmanjeg mogućeg iznosa za koji je bilo moguće izvršiti popravak, kvalitetno i u razumnom roku. S obzirom da oštećenica nije pristala na tuženikov prijedlog i vozila popravila po cijeni koju joj je on nudio, već je vozilo popravila kod tužitelja, to da je u iznosu razlike između cijene koju bi joj ponudili od tuženika predloženi auto servisi i cijene koju je odredio tužitelj, oštećenica sama pridonijela da njena šteta bude veća nego što bi bila, slijedom čega da je dužna sama snositi troškove tog povećanja. Ističe da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete.

3. Tužitelj prigovore tužitelja smatra neosnovanim, budući da je tuženik dobrovoljno isplatio iznos naknade štete koji smatra primjerenim, a to ne bi učinio da se ne smatra odgovornim kao osiguratelj štetnika, dakle, pasivno legitimiranim te da ne priznaje nastanak štetnog događaja, a s obzirom da je oštećenica ostatak svoje tražbine po osnovi isplate naknade štete ustupila tužitelju, o čemu je tuženik obaviješten, to da je neosnovan i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naposljetku, napominje da je on obračunao vrijeme popravka vozila po osnovi limarskih radova u trajanju od 5,30 sati, a po osnovi lakirerskih radova u trajanju od 3,40 sati te je obračunao potrošni materijal u iznosu od 196,02 EUR, isto kao i tuženik u izvidu štete. Osim toga, da tuženik u drugim slučajevima isplaćuje naknadu štete za troškove sata rada sata rada u iznosu od čak 40,00 EUR po satu uvećano za PDV.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun tužitelja od 27. veljače 2024. (list 9. spisa), izvadak prometa po računu tužitelja (list 10. spisa), izvid štete tuženika (list 11. spisa), dopis tuženika – obavijest o isplati naknade štete (list 12. spisa), ispis e- mail korespondencije (list 13. spisa), cjenik usluga tužitelja (list 14. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen između ĐA kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja (list 15. – 16. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o cesiji), obavijest o ustupu tražbine (list 17. – 18. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 19. – 20. spisa), ispis e-mail korespondencije s Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga (list 44. - 45. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 51. – 54. spisa), tuženikovi Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2022. (list 71. – 108. spisa), dopis tuženika – obrazložena ponuda od 22. veljače 2022. upućen ĐA (list 74. – 77. spisa) i računi za popravak određenih vozila i potvrde o njihovom plaćanju (list 84. – 102. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

6. Predmet spora jest isplata ostatka naknade za štetu koja je nastala na vozilu SA, oštećenom u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Među strankama je sporno je li tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate naknade štete na vozilu koje je oštetio njegov osiguranika, a, posljedično, je li postojala tražbina koju je ĐA mogla ustupiti tužitelju i, ako jest, u kojem iznosu.

8. Iako tuženik formalno osporava nastanak štetnog događaja, iz isprava u spisu, prije svega izvida štete kojeg je sam tuženik sačinio po prijavi štetnog događaja, u kojem su jasno opisana oštećenja vozila SA (ojačivač registarskih pločica prednji, pokrov branika prednjeg, rešetka zraka prednja ''sr'', VW znak prednji, nosač brave prednji, prihvat fara lijevi, prihvat fara desni, pokrov branika stražnji, vodilica lijevog branika stražnji, nosač branika stražnji, ojačivač registarskih pločica stražnji, reflektirajuće staklo stražnje lijevo, dovod zraka lijevi hladnjak) te vrsta radova i vrijeme koje je potrebno za otklanjanje tih oštećenja (5,3 sata limara i 3,40 sata lakirera, uz upotrebu određenog potrošnog materijala vrijednosti 196,02 EUR), proizlazi da je štetni događaj nastao.

9. Isto tako, iako tuženik formalno osporava vlastitu pasivnu legitimaciju, što podrazumijeva osporavanje da je on osiguratelj od automobilske odgovornosti štetnika, tuženik i sam tvrdi (što je i dokazano) da je kao osiguratelj štetnika oštećenoj ĐA ponudio isplatu naknade štete u iznosu od 2.865,68 EUR, koliko su troškovi popravka iznosili kod ovlaštenog autoservisa Auto Zubak d.o.o. (dostavljena tuženikova obrazložena ponuda i ponuda servisa Auto Zubak d.o.o.) te joj je taj iznos i isplatio (a ona ga je isplatila ovdje tužitelju), slijedom čega je osporavanje pasivne legitimacije neosnovano.

10. Naposljetku, iako tuženik formalno osporava aktivnu legitimaciju tužitelju, isti ne osporava da je tužitelj taj koji je otklonio nastala oštećenja na oštećenom vozilu SA, a ne osporava niti da je ĐA sklopila s tužiteljem Ugovor o cesiji kojim mu je ustupila tražbinu koju navodno ima prema tuženiku u preostalom iznosu naknade štete pa ako se utvrdi da je ista imala takvo potraživanje prema tuženiku, tada je neosnovano i osporavanje aktivne legitimacije.

11. Vlasnici odnosno korisnici vozila obvezni su se od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama korištenjem tog vozila u prometu (čl. 2. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP/).

12. Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog automobilskog osiguranja neposredno odgovornom osiguratelju (čl. 11. st. 1. ZOOP- a).

13. Odgovorni osiguratelj dužan je u propisanom roku od dana primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to, u slučaju osnovanosti, obrazloženu ponudu za naknadu štete (čl. 12. st. 1. ZOOP-a) te isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude u propisanom roku (čl. 12. st. 5. ZOOP-a).

14. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u propisanom roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 6. ZOO-a).

15. Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a).

16. Ukoliko tuženik nije SA isplatio naknadu štete koja je bila dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na njenom vozilu, oštećenom u prometnoj nezgodi koji je uzrokovao osiguranik tuženika, tada je ĐA imala prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete, s kojom je mogla slobodno raspolagati.

17. Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

18. Tražbina po osnovi isplate osigurnine niti je strogo osobne naravi, niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, a niti je njen prijenos zakonom zabranjen.

19. Stoga je ĐA mogla predmetnu tražbinu ustupiti tužitelju.

20. Prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu (čl. 88. st. 2. ZOO-a), a upravo to je slučaj s predmetnim Ugovorom o cesiji.

21. Dakle, predmetnim Ugovorom o cesiji utvrđuje se da ĐA ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 200,58 EUR, sukladno računu za popravak oštećenja na njenom vozilu kojeg joj je izdao tužitelj (račun 52-P01-01 u ukupnom iznosu od 3.066,26 EUR), koji je i izvršio popravke, a koji popravak da je dužan u konačnici platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj po polici obveznog osiguranja štetnika i izvida štete tuženika 240610510192/2, što predstavlja oznaku predmetnog spisa kod tuženika, slijedom čega da ĐA kao ustupitelj tražbine (cedent), radi namirenja svoje preostale novčane obveze prema tužitelju kao primatelju tražbine (cesionaru), u iznosu od 200,58 EUR, ustupa tužitelju tražbinu u iznosu od 200,58 EUR koju ima prema tuženiku kao svom dužniku (cesusu), s time da će se njezina obveza prema tužitelju ugasiti tek kada tužitelj naplati ustupljenu mu tražbinu od tuženika (čl. 1. i 2. Ugovora o cesiji).

22. Iz dopisa tužitelja od 25. siječnja 2024. proizlazi da je tuženik obaviješten o sklapanju predmetnog Ugovora o cesiji, sukladno odredbi čl. 82. ZOO-a.

23. Iz tuženikovog izvida predmetne štete od 19. veljače 2024. proizlazi da je tuženik utvrdio da su u nezgodi od 15. veljače 2024. na vozilu marke Volkswagen Polo 1,4 TDI, registarske oznake [registarska oznaka], oštećeni ojačivač registarskih pločica prednji, pokrov branika prednjeg, rešetka zraka prednja ''sr'', VW znak prednji, nosač brave prednji, prihvat fara lijevi, prihvat fara desni, pokrov branika stražnji, vodilica lijevog branika stražnji, nosač branika stražnji, ojačivač registarskih pločica stražnji, reflektirajuće staklo stražnje lijevo, dovod zraka lijevi hladnjak te da će za otklanjanje tih oštećenja biti potrebno zamijeniti te dijelove uz uporabu rada limara u trajanju od 5,30 sati te rad lakirera u trajanju od 3,40 sati, uz upotrebu potrošnog materijala (cijena potrošnog materijala za lakirera iznosi 196,02 EUR).

24. Iz računa tužitelja 52-P01-01 od 27. veljače 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravke oštećenja na vozilu ĐA sukladno gore navedenom tuženikovom izvidu štete, samo što radni sat autolimara nije zaračunao u iznosu kojeg je bio spreman priznati tuženik (18,00 EUR/sat uvećano za PDV), već u iznosu od 23,89 EUR/sat uvećano za PDV (29,86 EUR), koliko iznosi njegova cijena na tržištu.

25. Uostalom, iz neobvezujuće ponude društva Auto Zubak d.o.o., na koju se poziva tuženik, proizlazi da je cijena sata limara i lakirera 35,00 EUR uvećano za PDV, dakle, znatno viša nego li cijena sata tužitelja, samo što je Auto Zubak d.o.o. na cjelokupni iznos računa dao rabat u iznosu od 266,40 EUR, u protivnom bi račun za popravak iznosio 3.198,68 EUR, dakle, isti bi bio više nego tužiteljev. Pored toga, iz računa kojeg je dostavio tužitelja za popravak drugog vozila, koje nije premet ovog spora, te iz obrazložene ponude tuženika kojom tuženik obavještava tog oštećenika da mu je spreman platiti naknadu štete prema tom računu, proizlazi da je tuženik pristao platiti troškove obračunate prema cijeni sata rada limara u visini od 40,00 EUR/sat uvećano za PDV, što je skoro duplo više nego što iznosi cijena sata rada tužitelja.

26. Iz toga proizlazi da su cijene tužitelja tržišne cijene, koje su čak i niže o prosječnih tržišnih cijena te se nikako ne može smatrati da je oštećenica ĐA time što je svoje vozilo popravila kod tužitelja po tržišnim cijenama pridonijela da njena šteta bude veća nego što bi inače bila pa da bi ista trebala sama snositi dio iste.

27. Zato cjelokupan iznos tužiteljevog računa za popravak vozila ĐA u visini od 3.066,26 EUR predstavlja za oštećenicu ĐA stvarno nastalu štetu, a kako je od navedenog iznosa tuženik podmirio samo dio u visini od 2.865,68 EUR, to je ista imala prema tuženiku osnovanu tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete u iznosu od 200,58 EUR koju je ustupila ovdje tužitelju Ugovorom o cesiji pa je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti tužitelju s zateznim kamatama od dana kada je zaprimio odštetni zahtjev NA (čl. 12. st. 6. ZOOP-a).

28. S obzirom da je nesporno da je tuženik primio odštetni zahtjev NA **.**.2024., to bi na ostatak neisplaćene naknade štete NA, a time i tužitelju kojemu je ta tražbina ustupljena, pripadale zatezne kamate od 15. veljače 2024., a kako tužitelj u ovom postupku potražuje zatezne kamate od 16. veljače 2024., a sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), to su od tog datuma tužitelju zatezne kamate i dosuđene.

29. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

30. Stoga je za razliku između te stope zateznih kamata i potraživane stope zateznih kamata (one koja se obračunava na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora), valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

31. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici u u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje, to ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

32. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 200,58 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troška za tužbu u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj:

37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ - pristojba plaćena u trenutku podnošenja tužbe elektroničkim putem, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./), za podnesak od 11. studenog 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 25. veljače 2025. u iznosu od 31,25 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno 176,16 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja, slijedom čega je za razliku između dosuđene stope i potraživane više stope zateznih kamata valjalo odbiti zahtjev tužitelja.

33. Ne pripada mu naknada za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e- oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka i koju sud dostavlja strankama putem e- Komunikacije zajedno sa samom presudom.

34. Stoga je preko iznosa od 176,16 EUR do zahtijevanog iznosa od 245,29 EUR, za iznos od 69,13 EUR, s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku