REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj : P-3197/2019-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Mirni Veža, u pravnoj stvari tužitelja HA OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po pun. Ljubici Vuković odvjetnici u [adresa], protiv Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o., Lovretska 5, Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice te zamjenice pun tuženika, 11. travnja 2025., na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj: 9012179751 od 19. prosinca 2006.g., zaključenog između tužiteljice i tužene, u dijelu u kojem je u članku 1. Ugovoreno kako se korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit iznosa u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 56.000,00 CHF (slovima: pedesetšesttisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita, članak 4. U dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u valuti CHF 2 ( mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospjeva na naplatu zajedno s njima, članak 5. U dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 56.000,00 CHF (slovima: pedesetšesttisuća CHF) i kamata iz točke 4. Ovog Ugovora otplatiti u 192 (slovima: stodevedesetdva) jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj: 9012179751 od 19. prosinca 2006.g, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, članak 7. U dijelu u kojem je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope iz čl.4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete
III. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. (OIB: 69326397242)
PODRUŽNICA isplatiti tužiteljici HA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 9.497,04 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja:
- na iznos od 10,49 eur teče počev od 31.08.2007
- na iznos od 6,03 eur teče počev od 30.09.2007
- na iznos od 5,71 eur teče počev od 31.10.2007
- na iznos od 9,22 eur teče počev od 30.11.2007
- na iznos od 7,38 eur teče počev od 31.12.2007
po stopi određenoj odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate „NN 72/01“, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.godine do 31. prosinca 2022.godine u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,
- na iznos od 11,76 eur teče počev od 31.01.2008
- na iznos od 28,14 eur teče počev od 29.02.2008
- na iznos od 32,88 eur teče počev od 31.03.2008
- na iznos od 25,08 eur teče počev od 30.04.2008
- na iznos od 23,36 eur teče počev od 31.05.2008
- na iznos od 25,90 eur teče počev od 30.06.2008
- na iznos od 20,84 eur teče počev od 31.07.2008
- na iznos od 21,14 eur teče počev od 31.08.2008
- na iznos od 24,11 eur teče počev od 30.09.2008
- na iznos od 49,11 eur teče počev od 31.10.2008
- na iznos od 32,26 eur teče počev od 30.11.2008
- na iznos od 50,25 eur teče počev od 31.12.2008
- na iznos od 53,00 eur teče počev od 31.01.2009
- na iznos od 54,20 eur teče počev od 28.02.2009
- na iznos od 50,41 eur teče počev od 31.03.2009
- na iznos od 51,02 eur teče počev od 30.04.2009
- na iznos od 46,08 eur teče počev od 31.05.2009
- na iznos od 41,87 eur teče počev od 30.06.2009
- na iznos od 43,66 eur teče počev od 31.07.2009
- na iznos od 46,09 eur teče počev od 31.08.2009
- na iznos od 45,82 eur teče počev od 30.09.2009
- na iznos od 43,49 eur teče počev od 31.10.2009
- na iznos od 47,84 eur teče počev od 30.11.2009
- na iznos od 51,01 eur teče počev od 31.12.2009
- na iznos od 56,12 eur teče počev od 31.01.2010
- na iznos od 54,79 eur teče počev od 28.02.2010
- na iznos od 61,38 eur teče počev od 31.03.2010
- na iznos od 59,93 eur teče počev od 30.04.2010
- na iznos od 62,94 eur teče počev od 31.05.2010
- na iznos od 82,88 eur teče počev od 30.06.2010
- na iznos od 78,62 eur teče počev od 31.07.2010
- na iznos od 90,11 eur teče počev od 31.08.2010
- na iznos od 86,41 eur teče počev od 30.09.2010
- na iznos od 78,59 eur teče počev od 31.10.2010
- na iznos od 87,39 eur teče počev od 30.11.2010
- na iznos od 105,89 eur teče počev od 31.12.2010
- na iznos od 93,14 eur teče počev od 31.01.2011
- na iznos od 97,76 eur teče počev od 28.02.2011
- na iznos od 31,55 eur teče počev od 31.03.2011
- na iznos od 92,49 eur teče počev od 30.04.2011
- na iznos od 112,50 eur teče počev od 31.05.2011
- na iznos od 114,13 eur teče počev od 30.06.2011
- na iznos od 135,18 eur teče počev od 31.07.2011
- na iznos od 120,23 eur teče počev od 31.08.2011
- na iznos od 109,12 eur teče počev od 30.09.2011
- na iznos od 107,74 eur teče počev od 31.10.2011
- na iznos od 106,75 eur teče počev od 30.11.2011
- na iznos od 111,63 eur teče počev od 31.12.2011
- na iznos od 116,76 eur teče počev od 31.01.2012
- na iznos od 117,15 eur teče počev od 29.02.2012
- na iznos od 113,71 eur teče počev od 31.03.2012
- na iznos od 115,42 eur teče počev od 30.04.2012
- na iznos od 117,02 eur teče počev od 31.05.2012
- na iznos od 114,47 eur teče počev od 30.06.2012
- na iznos od 115,33 eur teče počev od 31.07.2012
- na iznos od 113,89 eur teče počev od 31.08.2012
- na iznos od 110,24 eur teče počev od 30.09.2012
- na iznos od 114,09 eur teče počev od 31.10.2012
- na iznos od 116,22 eur teče počev od 30.11.2012
- na iznos od 115,48 eur teče počev od 31.12.2012
- na iznos od 107,21 eur teče počev od 31.01.2013
- na iznos od 114,25 eur teče počev od 28.02.2013
- na iznos od 114,60 eur teče počev od 31.03.2013
- na iznos od 111,64 eur teče počev od 30.04.2013
- na iznos od 103,74 eur teče počev od 31.05.2013
- na iznos od 103,54 eur teče počev od 30.06.2013
- na iznos od 105,24 eur teče počev od 31.07.2013
- na iznos od 108,43 eur teče počev od 31.08.2013
- na iznos od 113,31 eur teče počev od 30.09.2013
- na iznos od 110,79 eur teče počev od 31.10.2013
- na iznos od 112,24 eur teče počev od 30.11.2013
- na iznos od 113,89 eur teče počev od 31.12.2013
- na iznos od 85,77 eur teče počev od 31.01.2014
- na iznos od 87,78 eur teče počev od 28.02.2014
- na iznos od 87,17 eur teče počev od 31.03.2014
- na iznos od 84,82 eur teče počev od 30.04.2014
- na iznos od 83,85 eur teče počev od 31.05.2014
- na iznos od 84,11 eur teče počev od 30.06.2014
- na iznos od 87,15 eur teče počev od 31.07.2014
- na iznos od 89,38 eur teče počev od 31.08.2014
- na iznos od 88,87 eur teče počev od 30.09.2014
- na iznos od 90,99 eur teče počev od 31.10.2014
- na iznos od 92,47 eur teče počev od 30.11.2014
- na iznos od 91,68 eur teče počev od 31.12.2014
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 31.01.2015
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 28.02.2015
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 31.03.2015
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 30.04.2015
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 31.05.2015
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 30.06.2015
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 31.07.2015
po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.godine do 31. prosinca 2022.godine u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 31.08.2015
- na iznos od 92,74 eur teče počev od 30.09.2015
- na iznos od 1.785,06 eur teče počev od 30.09.2015
po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u visini od 3.512,77 eur-a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je za više zatraženi trošak preko iznosa od 3.512,77 eur-a (do iznosa od 4.588,54 eur-a) dakle za iznos od 1.075,77 eur-a, zahtjev odbijen.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu 19.lipnja 2019. u kojoj je navela kako je 19. prosinca 2006 sklopila Ugovor o kreditu br 9012179751vte dana 12. prosinca 2015. dodatak ugovora o kreditu br 9012179751.Predmetnim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa obračunata jednostrano od tuženika slijedom čega su tužiteljici povećani mjesečni anuiteti takod da je ista plaćala veće iznose od poletno ugovorenih , a početno je ugovorena kamata od 4,30 %. Predmetni ugovor sadrži i odredbu o ugovorenoj valuti vezanoj uz glavnicu švicarski franak a navedeno je rezultiralo neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o obveznim odnosima. Zbog navedenog vođen je sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br P 1401/12 i presudom od 4.srpnja 2013 Potrošač. Hrvatska udruga za zaštitu potrošača protiv banaka pa tako i tuženika, ishodila je presudu kojom je utvrđeno da su banke koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke pa je utvrđeno da je riječ o ništetnoj odredbi. Odredba o valutnoj klauzuli također se ne može smatrati jasnom i razumljivom a korisnici kredita potrošači u pojedinačnim sporovima ovlašteni su radi ostvarenja individualnih interesa na temelju članka 131 stavak 1 i članka 138 Zakona o zaštiti potrošača tražiti sudsku zaštitu i pozvati se na odluku iz kolektivnog spora . Posljedica ništetnosti jest naknada štete koje su bnake obvezne isplatiti potrošaču pa tako i tužiteljici iznos na ime preplaćenog uvećano za kamate jer su nesavjesne od dana stjecanja pozivom na članak 214 i 1115 Zakona o obveznim odnosima. Također i s osnova neosnovano naplaćenog s osnova valutne klauzule te promjenjive kamatne stope tužiteljici pripada iznos od 68.759,51kn. , pozivom na vještvo Ante Blaževića uz prethodno utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi određenih točkom I i II petita.
1.1. Podneskom od 26. veljače 2021.tužiteljica je ispravila omašku u pisanju u točkama I. i II. tužbenog zahtjeva gdje je pogrešno naznačila datum sklopljenog Ugovora, na način da je umjesto „od 19. prosinca 2006.g.“ navela kako je isti sklopljen dana „12. prosinca 2015.g.“, slijedom čega je tužiteljica uredila točke I. i II. tužbenog zahtjeva na način kako to stoji izrekom ove presude. Nadalje tužiteljica se u odnosu na prigovor nepostojanja pravnog interesa za podizanje predmetne tužbe očitovala kako isti proizlazi iz odredaba članaka Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., 46/07 i 79/07., dalje u tekstu ZZP), Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15., dalje u tekstu ZOO), te pozivanjem na Direktivu Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29., dalje u tekstu Direktiva 93/13), i u konačnici odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019., budući isti kao korisnik kredita a neovisno o izvršenoj konverziji, nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništave, a samim time i preplaćeni iznos na temelju ništetnih odredbi, stoga upravo temeljem naprijed navedenih odredbi tužiteljica ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba. sklapanjem dodatka Ugovoru o kreditu broj: 9012179751. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne Novine“ br. 102/2015), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, ugovorne strane suglasno mijenjaju odredbe iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru, i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita. Međutim, tužiteljica tvrdi kako prihvaćanjem konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, nije riješeno pitanje preplaćenih kamata i tečaja prije konverzije. Naime, konverzijom se rješavaju isključivo pitanja ugovornih obveza, a ne rješavaju se izvanugovorne obveze proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.
Štoviše, prema odluci Vrhovnog suda u oglednom postupku Gos-1/19, na koju se i tužena poziva u svojem podnesku, konverzija ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba. Dakle, unatoč provedenoj konverziji, tužiteljica je dala izraditi izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak, tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama, te je ovlašteni sudski vještaka Ante Blaževića dipl.oec. u svom nalazu i mišljenju utvrdio iznos koji je tužena neosnovano stekla na ovaj način. U donosu na istaknuti prigovor zastare tužiteljica navodi kako je isti neosnovan. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega u konkretnom slučaju zastara nije nastupila, pri čemu se pozvala na brojnu sudsku praksu kao dokaz svojih navoda.
1.2. Podneskom tužiteljice od 25. ožujka 2021.ista je ostala kod svih ranije iznesenih navoda protivila se prijedlogu za prekidom predmetnog postupka do donošenja odluke Suda Europske Unije o zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda RH od 30. rujna 2020.g. pod brojem C-474/20. da Sklapanjem dodatka ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu direktive 93/13 koja zahtjeva potpunu restituciju potrošača i vraćanje u stanje kao da nepoštenih odredbi nema. Tužiteljica je stoga ostala oštećena upravo za utuženi iznos jer konverzija nije tužiteljicu dovela u početni pravni i činjenični status u kojem bi bila bez primljene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na dan provedbe konverzije, pa prema tome tužiteljica nije u cijelosti obeštećena.
1.3. Tijekom postupka tužiteljica je disponirala tužbenih zahtjevom uređujući tužbu 5 lipnja 2023. da bi podneskom od 25. kolovoza 2023. po provedenom vještačenju, konačno uredila tužbeni zahtjev u toč III. te zatražila iznos od 9.497,04 eur-a sa zzk .
2. U odgovoru na tužbu koji je podnesen: 13. kolovoza 2019. osporila je sve tužbene navode istakla prigovor zastare, da je konverzijom riješen pravni odnos između stranaka, koju je tužiteljica prihvatila dakle nije bila opcionalna, pa da je prvotni kredit konverzijom prestao postojati i dodatkom je nastala nova pravna osnova. Tom prilikom utvrđenje preplata od 4.453,05 eura na ime budućih anuiteta ovo po njihovom dospijeću kako Ugovor potvrđen po javnom bilježniku ima snagu javnobilježničkog akta ista je pročitana tužiteljici i razumjela ju je što je pretpostavka potpisa. Tužena je odgovorom po potrebi predložila saslušanje djelatnika banke i javnog bilježnika ne specificirajući o kojim je osobama riječ.
Podneskom od 18. veljače 2021 tuženik se usprotivio financijskom vještačenju kao nepotrebnom , istaknuo kako tužiteljica nema pravnog interesa na tužbu, ponovio navode iz odgovora na tužbu.
2.1. Podneskom od 10. ožujka 2021. tuženik je tražio prekid postupka, do donošenja odluke Suda Europske unije o zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda RH zaprimljenom 30.rujna 2020.g. pod brojem C- 474/20, jer da je riječ o prethodnom pitanju koje je postavio Vrhovni sud RH sudu Europske unije je pitanje i o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, potom da je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu broj: 9012350571 od 12.12.2015.godine u cijelosti uređen odnos među strankama
2.2. Podneskom od 18. veljače 2021.Tuženik je u svemu ostaje kod iznesenog odgovora na tužbu, posebice u istaknutim prigovorima: prigovoru nedostatka pravnog interesa za ovakvom vrstom spora kao i u istaknutom prigovoru zastare kojeg unatoč stajalištu Vrhovnog suda RH, drži u cijelosti osnovanim. Istaknuo da korisnici konvertiranih kredita, ne bi imali pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredaba o kamati-valutnoj klauzuli u CHF. Slijedom navedenog, ako isti nemaju pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti, tada im uslijed navedenog, ni njihov postavljeni zahtjev za isplatom ne bi bio osnovan jer je potpisom dodatka nastala potpuno novu pravnu osnovu koja je u potpunosti zamijenila raniju osnovu, tada po ranijoj osnovi (ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF) tužitelj ne bi mogao potraživati daljnju isplatu, da je konverzija sukladno odredbama ZIDZPK bila mogućnost, a ne obveza za tužitelja, Iz načina obračuna konverzije vršenog za potrebe sklapanja Dodatka nedvojbeno proizlazi da je konverzijom kredita obuhvaćeno cjelokupno razdoblje trajanja ugovora o kreditu i to na način kao da su na dan sklapanja Ugovora o kreditu stranke sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i promjenjivom kamatnom stopom primjenjivom na kredite u EUR, što je u cijelosti u skladu s odredbama članka 19.a do 19.i ZID ZPK, zbog činjenice sklapanja konverzije - izostala pravna podloga u smislu odredbe članka 323. ZOO-a i članka 1111. stavak 1. ZOO-a za isplatu razlike koju tužiteljica potražuje, da za period od 01.01.2014.godine pa na dalje definitivno nema mjesta primjeni inicijalno ugovorene kamatne stope. tuženik primarno smatra da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu prestala obveza tuženika spram tužitelja u pogledu navedenog potraživanja u cijelosti, te da se provođenje vještačenja ukazuje nepotrebnim. No međutim, ukoliko bi sud ipak odlučio izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tada tuženik predlaže da vještak u obračun uzme efekt konverzije, te iskaže koliki je iznos tužitelju već priznat sklopljenom konverzijom, i to na način da iznose dobivene primjenom parametara po tužitelju umanji za iznos pretplate priznat tužitelju Dodatkom Ugovora o kreditu, kao i da se vještaku naloži da vještačenje provede s obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali i utječu na promjenu kamatnih stopa, prvenstveno na način da se izračuna koliko je kretanje parametara – a uzimajući u obzir objektivne kriterije poput 3. M CHF LIBOR, kamatne stope kreditnih institucija na kunske depozite s valutnom klauzulom na devizne depozite – aktivne kamatne stope (bilten HNB), prinosi na trezorske zapise Ministarstva financija RH i obvezne pričuve banaka – utjecalo na promjenu visine kamatne stope u periodu otplate.
3. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti .
4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu tuženika i to: Ugovora br: 9012179751 od 19. prosinca 2006. br 9012179751 solemniziran po javnom bilježniku Željeni Biuk posl.br. OU-826/06 20. prosinca 2006; Dodatak ugovora o kreditu br: 9012179751 solemniziran po javnom bilježniku Željeni Biuk posl.br. OV- OV5154/15 od 18. prosinca 2015.,zk izvatka [broj poduloška] KO [katastarska općina], preslika plana otplate, preslika izvatka računa po kreditu za 2012.,2011., 2010 s pregledom uplata i prometa za svako izvještajno razdoblje,obavijest tužiteljici , obavijest o stanju kredita na dan 31. prosinca 2015.,izvadak otvorenih stavki na dan 30 rujna 2015. izračun konverzije na dan 30 rujna 2015. Tablični prikaz izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015., obavijest tužiteljici o promjeni kamatne stope, plan otplate Opći uvjeti poslovanja s građanima PBZ d.d., analiza povijesnog raspona varijabilne kamatne stope za kredite denominirane u švicarskim francima za PBZ d.d. od „Deloitte Savjetodavne usluge“ d.o.o. Zagreb, isprave koje je dostavio tuženik za provedbu financijskog vještačenja, otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stope, pregled uplata po kreditu partija plan otplate kredita, partija kredita knjigovodstvena kartica po predmetnom kreditu, partija kredita; nalaz i mišljenje vještaka priložen uz tužbu sudskog vještaka Ante Blaževića od 30. svibnja 2019, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ines Lozić s dopunama, saslušana je vještakinja, saslušana je tužiteljica. Spisu su priložene i brojne odluke iz istovrsnih predmeta, različite sudske prakse .S tim u svezi tijekom postupka rješenjem ovog suda od 12. travnja 2021 prekinut je postupak do odluke u predmetu suda Europske unije o zahtjevu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30 rujna 2020 pod br C-474/20, odnosno do trenutka kada sud utvrdi da ne postoje razlozi da se čeka završetak tog postupka. Nastavak je potom određen raspravnim rješenjem od 14. rujna 2022.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da tuženik ima pravo jednostrani promijeniti visinu kamatne stope, kao i u dijelu valutne klauzule vezano za švicarski franak te isplata stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredbi .
6. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 dalje: ZZP/03), dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.) također mjerodavne su i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO).
7. Među parničnim strankama utvrđene su slijedeće nesporne činjenice:
- da su stranke sklopile Ugovora br: 9012179751 od 19. prosinca 2006 . solemniziran po javnom bilježniku Željeni Biuk posl. br: Ou-826/06 20.prosinca 2006. prema kojem je tužena stavila tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 56.000,00 CHF . Kredit je odobren za adaptaciju stambenog prostora.(list 30)
- da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012179751 od 18. prosinca 2015. solemniziran po Željeni Biuk posl.br. OV- OV5154/15 prema kojem je izvršena konverzija kredita iz CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („NN“ br: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 – dalje u tekstu ZKP). izvršena konverzija u skladu s odredbama ZPK,
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,30 % godišnje, a kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima., s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak
- da je ugovoren rok otplate u 192 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora,
- da u slučaju promjene kamatne stope iz točk. 7 Ugovora, korisnik kredita (tužitelj) pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka da će pisano obavijestiti korisnika kredita.
- da su stranke ugovora suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ugovora, a obavijest je sastavni dio ugovora.
8 . Sporno u postupku je utvrditi ima li tužitelj pravni interes, jesu li predmetne odredbe članka 1., 4. i 7 ugovora te odredbe dodatka Ugovora ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužitelja s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF u tijeku otplate kredita pri čemu se tužiteljica pozvala na odredbe članaka 1115 i 214 Zakona o obveznim odnosima u svezi s člankom 131 i 138 Zakona o zaštiti potrošača te utvrđenja iz kolektivnog spora Trgovačkog suda u Zagrenu posl.br. P-1401/2012 dakle, osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.
9. U postupku je izveden dokaz vještačenjem te je stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije Ines Lozić izradila 20.veljače 2023. pisani nalaz i mišljenje kao i dopunu u pisanom obliku 3. kolovoza 2023 .te usmeno isto obrazložila na ročištu za glavnu raspravu 21. siječnja 2025.
9.1. Podneskom od 17.svibnja 2023., a očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik je prigovorio računskom dijelu jer da nije vještakinja ukalkulirala preplatu priznatu tužiteljici kod konverzije, a kad je i to vještakinja prikazala očitovao se podneskom do 28. rujna 2023., odnosno 31.siječnja 2025. da nema primjedbi na računski dio kojim je ukalkulirana preplata, ali prigovara ostalom dijelu nalaza vještaka.
9.2. Tužiteljica je na ročištu 7. lipnja 2023 tražila ispravak smislu pogrešnog navođenja iznosa neotplaćene glavnice dok je tuženik ostao kod ranijeg prigovora.
10. Prvo je za kazati kako tužiteljica suprotno stavu tuženika, ima pravni interes za predmetnu tužbu ovo pozivom i na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., kojim se taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima, kao što je to i u konkretnom slučaju.
11 . Čitanjem Ugovora o kreditu od 19. prosinca 2006. kao i popratne dokumentacije, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu na iznos od 56.000,00 u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklapao sa potrošačima, da je tužitelj predmetni ugovor sklopila radi namjenski radi adaptacije stambenog prostora. Nadalje je utvrđeno da je u članku1. ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je u čl. 4. Ugovora, ugovorena kamatna stopa u visini od 4,30% godišnje, promjenjivo u skladu s odlukom kreditora, kao i da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća kroz 192 mjesečna anuiteta.
11.1. Čitanjem Dodatka Ugovora o kreditu od 18.prosinca 2015 sud je utvrdio kako je istim među strankama taj dodatak sklopljen jer je tužiteljica prihvatila izračun konverzije osnovnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30 .rujna 2015.suklando članku 19 c Zakona o potrošačkom kreditiranju. Nakon konverzije preostala nedospjela glavnica kredita iznosi 19.867,44 eur.a (članak 3) te utvrđen je i iznos iznos preplate od 4.338,71 eur-a, koji preračunat u kunama iznosi 33.136,90 kuna. Člankom 4 opisano je što se smatra preplatom na način da je navedeno da je to iznos od 114,34 eur-a kao razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa i iznosa za uplatu anuiteta u kunama s valutnom klauzulom utvrđenog novim otplatnim planom. Člankom 5. ugovoreno je kako ukupni iznos preplate iznosi 4.53,05 eur-a odnosno 34.010,17 kuna i da će se taj novčani iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će tek dospijevati nakon sklapanja Dodatak na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos od 50%dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli eur utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom sve dok se ista ne iskoristi s tim da preostalih 50% plaća korisnik .Člankom 6. utvrđeno je kako je na dan sklapanja Dodatka, nakon obračuna učinka konverzije, preostali iznos neotplaćene nedospjele glavnice prema novom otplatnom planu denominiranomu kunama s valutnom klauzulom u eur iznosi 19.494,70 eura i korisnik s eisto obvezuje isplatiti u 85 mjesečnih obroka, mjesečni anuitet iznosi 277,99 eur.a plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju EUR tečajne liste banke na dan plaćanja. Korisnik se obvezuje plaćati i redovnu kamatu koja na dan sklapanja Dodatka iznosi 5.56 5, promjenjivo, koja se sastoji od fiksnog i promjenjivog dijela u visini šestomjesečnog EURIBOR-a važećeg na dan 30.lipnja 2015.Instrumenti osiguranja naplate ostaju jednaki , založno pravo na nekretnini, polica osiguranja nekretnine, polica osiguranja od nezgode, isprava o zapljeni plaće, zadužnica.
Predmetne isprave su privatne isprave dostavljene na potvrdu javnom bilježniku te potvrdom istog predstavljaju javnobilježnički akt.
11.2. Čitanjem nalaza vještaka Ante Blaževića stalnog sudskog vještaka za financije i računarstvo od 30.svibnja 2019 priloženo uz tužbu, razvidno je kako je riječ o privatnoj ispravi priloženoj uz tužbu kojom tužiteljica dokazuje visinu tužbenog zahtjeva postavljenu kod utuženja jer je taj vještak po njezinom nalogu izradio nalaz iz kojeg proizlazi da je tuženik mijenjao prvotno ugovorenu kamatnu stopu od 4,30% povećavajući ju do max 6,10 % . Također istom je priložen tablični prikaz s razlikom anuiteta između više plaćenog u odnosu na poletno ugovoreno prema mjesecima. Predmetnom nalazu vještaka tužena se protivila u smislu korištenja istog za potrebe predmetnog postupka zbog čega je tijekom postupka sud angažira nepristranog vještak po prijedlogu tužiteljice.
12. Saslušana na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. veljače 2025. tužiteljica je iskazala kako je u svojim ranim 30-im godinama sa suprugom odlučila riješiti stambeno pitanje i da je to bio razlog da je kod tuženika podigla namjenski kredit u 2006. Naime, da je tuženik njezina matična banka kojoj da je bila dugogodišnji klijent i to u poslovnici u Trogiru, a da je s osobnim bankarom gđa H te savjetnicom tuženika iz [adresa], DA, vodila razgovore u svezi kredita kojom prilikom da je bila prisutna i njezina jetrva, jer da su zajedno gradile kuće, tako i rješavale stambeno pitanje obiju obitelji. Gđa DA da je s njima dvije, u dva navrata razgovarala o ponudi kredita, sugerirala da se može kredit podignuti ili u francima ili u eurima, ali indirektno prednost davala kreditu u „švicarcima“, a ovo iz razloga jer da je EUR bila mlada valuta, a CHF je naspram nje bila stabilna valuta. Dakle da ih je djelatnica tuženika navodila da podignu kredit u „švicarcu“ što da je ona i učinila, s naglaskom kako je on glasio na švicarski franak ali da je isplata glasila u kunama. Međutim, nakon par godina, da su kamate tog kredita toliko narasle da je gotovo polovica njezine mjesečne plaće odlazila na pokriće mjesečne rate kredita što da je dovelo do izrazito teškog financijskog razdoblja za nju i njezinu obitelj te su i iz tog razloga 2015. jer nisu imali drugog izbora, pristala na potpis dodatka ugovoru - konverziju –ponuđenu od tuženika .Kredit da je otplatila 2022. Objasnila je kako kod sklapanja tog dodatka, nije imala nikakve mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, već da joj je tužena ponudila gotov ugovor. Nikakav obračun konverzije nije joj bio predočen a ona koja nije financijske struke, da je vjerovala tuženiku, matičnoj banci, prihvatila ono što su joj ponudili. Kao profesorica hrvatskog jezika da je tek jezično razumjela pojam promjenjivosti , ali ne što to znači u pravno smislu kao pojam promjenjiva kamatna stopa, niti da je mogla u tom trenutku pretpostaviti u kojem rangu će se mijenjati ta kamatna stopa. Kod povećanja mjesečnog iznosa rata, da nije stavljala tuženiku poseban prigovor. Ranije kod tuženik, prije podizanja ovog stambenog kredita da nije podizala druge kredite. Nakon konverzije, da koliko se sjeća, tuženik joj nije priznao neki iznos preplate.
13. Iz iskaza tužiteljice, kao i iz samog Ugovora o kreditu vidljivo je da je namjena kredita adaptacija stambenog prostora te da je tužiteljica nesporno imala status potrošača u trenutku sklapanja ugovora. Sud iskazu tužiteljice vjeruje u cijelosti jer je logičan i životan te je u skladu s ostalim provedenim dokazima. Pri tom sud vjeruje da tužiteljici djelatnik banke nije posebno objašnjavao odredbe ugovora te da pregovaranje u biti nije bilo niti vođeno, a niti je u biti ono bilo moguće, s obzirom da je ugovor bio unaprijed pripremljen, odnosno od strane dužnika preuzet tek radi ovjere. Posebno se ističe kako je tužiteljica objasnila da joj odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bi bile razumljive, u smislu jasnih ekonomskih razloga koji su se nalazili u pozadini primjene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli, te da joj kod ugovaranja tuženik nije pružio točne i razumljive kriterije pa je očito da nije mogla procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno da nije mogla sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.
14. Ističe se da je tuženik tijekom postupka predložio provođenje dokaza saslušanjem osobnog bankara, odnosno djelatnika banke koji je sudjelovao u pregovorima i sklapanju predmetnog ugovora no bez specificiranja imenom i prezimenom te osobe pa je za zaključiti kako je takav prijedlog postavljen tek paušalno i sud ga nije cijenio kao valjano postavljeni dokazni prijedlog. Nadalje odbijen je predloženi dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor stranaka, jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora. Naime, javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021.).
15. Kako se ovo na temelju ranije obrazloženog, u konkretnom slučaju radilo o kreditu kao potrošačkom ugovoru, u nastavku je potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula u CHF, te odredbe Dodatka ugovora o kreditu, ništetne ili ne.
16. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.
17. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
18. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.
19 . Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
20. Odredbom čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007) dana je definicija potrošača kao svake fizičke osobe koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjen njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da je namjena kredita bila kupovina kuće za stanovanje, a ne za razvoj neke poslovne aktivnosti, očigledno je da je tužitelj po navedenoj definiciji potrošač jer predmetni kredit je podigao radi rješavanja stambenog pitanja.
21. Članak 118. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sukladno odredbi članka 502.c ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/2018).
22. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.
23. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07), a jednako tako tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.
24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika pozivom na članak 502. c ZPP-a ukazuje se na izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.
25. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 19. lipnja 2019. znači da nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
26. Sukladno iznesenom, tužiteljica se ispravno pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.
27. Stoga ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak i promjenjivu kamatnu stope, kao i odredbe Dodatka br. I. ugovora o kreditu, jer su iste dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice, te je ih je stoga sud utvrdio ništetnim, a kako je i odlučeno u točki I. i II. izreke. Naime, sklapanje Dodatka o osnovnom ugovoru i provođenje konverzije ne gubi se pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.
28. Odredbama ZID ZPK/15 nigdje nije predviđeno da potrošač sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru gubi prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojeg su egzistirale do zaključenja ugovora o kreditu.
29. Uvidom u sadržaj Dodatka osnovnom ugovoru nije razvidno da su tužitelj (potrošač) odrekao potraživanja nastalog temeljem nepoštenim i ništetnim klauzula.
30. Sklapanjem Dodatka osnovnog ugovora o kreditu, izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo prema shvaćanju ovoga suda da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao, kad je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora pa do sklapanja dodatka ugovora osnovnom ugovoru proizvodio pravne učine, kao i kod korisnika koje nisu zaključile dodatak ugovora i proveli konverziju slijedom čega je i otklonjen prigovor tuženika da bi bilo riječ o novoj pravnoj osnovi koja da je uredila sve odnose stranaka.
31. Prihvaćajući pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske čak da je osnovni ugovor prestao važiti, ne bi bilo zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu, koje razloge je dao sud prvog stupnja glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a što u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.( Vrhovnog suda RH br. Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kodemnatornim novčanim zahtjevima. )
32. Stoga, sklapanjem Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 tužitelj (potrošač) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te korisniku (potrošač) kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništenih odredbi osnovnog ugovora kredita. Točno je da je korisnica kredita, tužiteljica, bila u mogućnosti odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, međutim kad se uzme u obzir da je korisnik kredita povećanjem tečaja CHF u odnosu na kunu i samovoljnim povećanjem ugovorene kamate, a time i enormnim povećanjem mjesečnih obveza anuiteta doveden kao i mnogi drugi potrošači i korisnici kredita u tešku pa neki egzistencijalnu situaciju tada su tužitelj i korisnici kredita u pravilu prihvaćali sklapanje dodataka osnovnom ugovoru kako bi im se djelom priznala preplata i izbjegao daljnji nepredvidivi tečaj CHF u odnosu na kunu.
33. Stoga, u odnosu na prigovor tuženika u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužitelj pristao pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se, da takvo stajalište tuženika nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 D od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). S tim u vezi treba naglasiti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
33.1. Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužiteljice kao potrošača, nije osnovan. Točno jest da je korisnik kredita bio u mogućnosti odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, međutim kad se uzme u obzir da je korisnik kredita povećanjem tečaja CHF u odnosu na kunu i samovoljnim povećanjem ugovorene kamate, a time i enormnim povećanjem mjesečnih obveza anuiteta doveden kao i mnogi drugi potrošači i korisnici kredit,a u tešku pa neki egzistencijalnu situaciju, tada su tužiteljica i korisnici kredita u pravilu prihvaćali sklapanje dodataka osnovnom ugovoru kako bi im se djelom priznala preplata i izbjegao daljnji nepredvidivi tečaj CHF u odnosu na kunu. Podredno se napominje da analizirajući odredbe ZID ZPK/15 proizlazi da konverzija kredita u valuti CHF onako kako je uređena navedenim zakonom odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu i ni jedna odredba tog zakona ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi temeljem ništetnih ugovornih odredbi.
34. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO). Naime, svrha proglašenja ugovorne odredbe nepoštenom, a slijedom toga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da potrošač stekne pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa.Stoga za zaključiti je da je tužitelj u pravu kada traži temeljem instituta stjecanja bez osnove da mu se vrati sve ono što je tuženik neosnovano temeljem ništetnih ugovornih odredbi primio, sve temeljem čl. 1111. st.1. i čl. 1115. ZOO-a.
34. 1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a kako je tuženik iz kolektivnog spora nepošten, tuženik je obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka.
35. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje koje je izradio Centar za financijska vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Ines Lozić pri čemu je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Blaževića koje je priloženo uz tužbu sagledavao tek kao privatno izrađenu ispravu, no ne jednake dokazne snage kao nalaz i mišljenje sudskog vještaka angažiranog za potrebe izrade u ovom postupku jer takvu snagu ima isključivo, u konačnici za odluku o sporu, nalaz i mišljenje nepristrane vještakinje .
36. Iz provedenog vještva, odnosno nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi sljedeće: Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
− Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznose 7.911,85 EUR (što je primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 59.611,83 kn) od kojeg iznosa je tužitelj preplatio zbog rasta kamatne stope iznos od 2.209,48 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 5.702,37 EUR.
− Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio, uzevši u obzir pad anuiteta zbog pada kamatne stope te pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznose 205,33 EUR (što je preračunom pojedinačnih iznosa ukupno 1.547,06 kn), od kojeg iznosa je tužitelj manje platio na ime promjene kamatne stope iznos od 81,04 EUR te je manje platio zbog nižeg tečaja za otplatu u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 124,29 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen, razlika u plaćanju, za vrijeme otplate kredita do kraja utuženog razdoblja, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 7.706,52 EUR (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno) odnosno zbroj ukupno više i manje plaćenog iznosi 58.064,77 kn) i to:
- Ukupno je više plaćenog zbog promjene kamatne stope 2.128,44 EUR,
- Ukupno više plaćenog zbog promjene tečaja (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa) 5.578,08 EUR. Ad B) Ugovorom se navodi u članku 4. Kamata na kredit: Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,30% godišnje. Prilikom ugovaranja kredita tužitelju nije ugovorena struktura kamatne stope na način da je razvidno na koji način je točno formirana početna kamatna stopa, od kojeg promjenjivog tržišnog parametra se kamatna stopa tužitelja sastoji te koja bi bila visina fiksnog, nepromjenjivog, dijela kamatne stope tužitelja. Pored navedenog, tuženik nije definirao na osnovu koje točno promjenjive osnovice, tržišni parametar promjenjivosti, bilo jednog parametra ili više tržišnih parametra koji stoje u točnom međusobnom odnosu bi se mijenjala kamatna stopa uz uvijek isti fiksni dio ukupne kamatne stope tužitelja. Stoga, nije razvidno da bi se kamatna stopa tužitelja mijenjala u skladu s promjenom bilo kojeg unaprijed poznatog točno određenog promjenjivog parametra. Uvidom u javno dostupne podatke razvidno je da su mogući tržišni parametri, u razdoblju otplate kredita, padali dok je kamatna stopa tužitelju rasla. Slijedom navedenog nije moguće utvrditi kolika bi bila realna kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanja parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita jer objektivni kriteriji za promjenu kamatne stope nigdje nisu točno i mjerljivo bili propisani.
36. 1. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještakinja je navela kako se očituje na navode tuženika iz podneska od 17. svibnja 2023. te na okolnosti navedene u podnesku tužiteljice od 05. lipnja 2023. Tuženik u svom podnesku od 17. svibnja 2023. navodi da je vještak propustio ukalkulirati i iznos preplate koji je tužitelju priznat prilikom zaključenja Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9012179751 od 19.12.2015.g u iznosu iz čl. 5. od 4.453,05 EUR. Tužitelj u podnesku od dana 05. lipnja 2023. godine navodi kako je tuženik u trenutku sklapanja Ugovora broj 9012179751 od 12. prosinca 2015.g. pogrešno utvrdio iznos visine neotplaćene glavnice, jer bi ista bila znatno manja da se predmetni kredit otplaćivao po inicijalno ugovorenoj kamatnoj stopi (4,30%) i bez valutne klauzule. U odnosu na navedeno, vještak navodi da mu zadatak nije bio izvršiti bilo koje izračune koji bi se odnosili na konverziju kredita iz kreditnog odnosa vezano uz valutu CHF u kreditni odnos vezan uz valutu EUR te stoga posljedičnu vještaku nije Sud dao u zadatak utvrditi ni razliku u glavnici utvrđenu konverzijom (kako to predlaže tužitelj), kao ni preplatu utvrđenu konverzijom (kako to navodi tuženik). Stoga, iznosi utvrđeni po konverziji kredita, uključivo i iznos koji navodi tuženik u svom podnesku, nisu bili zadatak vještaka te ih stoga vještak nije ni utvrđivao, obzirom da je zadatak vještaka bio izvršiti izračune isključivo za razdoblje u kojem je kredit otplaćivan vezano uz valutu CHF odnosno do konverzije. Slijedom navedenog vještak je izvršio sve izračune na način kako mu je bilo naloženo. Opreza radi, u odnosu na navod tuženika vještak se očituje da iz dokumentacije u spisu (list 18) proizlazi da je tuženik usporedbom uplata tužitelja po stvarnom otplatnom planu u CHF sa simuliranim otplatnim planom u EUR iskazao preplatu na dan 30.09.2015. godine u iznosu 4.453,05 EUR. Vještakinja je napomenula da utvrđenja prethodno danog nalaza, odnosno iznosi ukupno iskazane preplate za vrijeme otplate kredita u CHF, posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja za otplatu u odnosu na kamatnu stopu i tečaj CHF na dan isplate kredita, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen višak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužiteljice za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. Ukoliko Sud zauzme stav da se imaju uzeti u obzir i izračuni koje tužitelj dodatno traži svojim podneskom u nastavku vještakinja je dala novo traženi izračun.
Izračun konverzije
Dana 12.prosinca 2015.g. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita. Dodatkom se navodi da na dan 30. rujna 2015.g. vrijednost preostale glavnice za otplatu (konvertirano) iznosi 19.867,44 EUR što primjenjivim tečajem na dan 30.09.2015.g. iznosi 151.737,57 kn (tečaj 7,6375 kn za 1 EUR). Izračunom konverzije na dan 30.09.2015. godine je utvrđen više uplaćeni iznos tužitelja u iznosu 4.453,05 EUR.
36. 2. Vještakinja je prvotno istakla da ne raspolaže informacijama je li tuženik u vrijeme kada je odobren kredit tužiteljici imao u ponudi kredit u EUR a koji bi se točno primijenio na tužiteljicu te bi li došlo do sklapanja ugovora o kreditu u EUR a ne u CHF. Također, da nema saznanja da li bi tuženik tužiteljici odobrio i pod kojim točno uvjetima kredit bilo u kunama ili EUR na dan odobrenja kredita u CHF a s obzirom na razlike u inicijalnim iznosima anuiteta primjenom mogućih uvjeta za kredite u EUR i odobrenih uvjeta za kredit u CHF, što sve predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. Prema raspoloživoj dokumentaciji proizlazi da je tuženik u skladu s čl.19. c Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršio izračune na način da je uplate tužiteljice, izvršenih po kreditu u CHF a realiziranih u kn, preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR po simuliranom otplatnom planu, te je za izvršene uplate u kn od strane tužiteljice izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate. Tuženik da je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunate u kn na dan konverzije te sveo iznose glavnice sukladno simuliranom otplatnom planu za EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za EUR kredit. Prilikom izračuna konverzije tuženik da je uzeo u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te da ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je tužiteljici bio odobren kredit u EUR, te da je iskazao Dodatkom Ugovoru o kreditu više uplate (preplatu) tužiteljice na dan 30.rujna 2015. u iznosu 4.453,05 EUR odnosno 34.010,17 kn. Izračun efekata konverzije iskazuje da je tuženik konverzijom glavnicu na dan 30.rujna.2015.utvrdio u iznosu od 19.867,44 EUR. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 30.09.2015.g. bi iznosila 30.144,35 CHF (Tabela 1 inicijalnog Nalaza, str.7).
U očitovanju je i tabelarnim prikazom dala izračun, usporedba, iznosa glavnice po početnom otplatnom planu i tečaju koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa glavnice utvrđene provedbom konverzije te razlika iznosa.
36. 3. U svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja, na ročištu 21. siječnja 2025. vještakinja je uz podnesak priložen na tom ročištu a koji se sadržajno odnosio na ono što je i usmeno iskazivala, izjasnila se da ostaje kod izrađenog nalaz i mišljenja, da je na zahtjev suda izvršila izračune više plaćenog pod pretpostavkom da sud zauzme stav da se tužitelju za vrijeme otplate kredita vezanog u CHF nisu mogle mijenjati kamatna stopa i tečaj u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora o kreditu i isplate kredita. Vještačenjem da je utvrdila da je više plaćeno zbog promjene kamatne stope i tečaja na štetu tužitelja, pa tako da je tužiteljica više platila iznos od 7.911,85 EUR-a. Stoga da je sve izračune izradila u skladu sa zadatkom koji joj je sud odredio. Nadalje, kako je tužiteljica naknadno zatražila izračun razlike u visini glavnice koja je obračunata po konverziji u odnosu na glavnicu koja bi bila da nije bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF, te kako je tuženik zatražio da se uzme u obzir i iskaže iznos preplate koju je tuženik priznao tužitelju prilikom provođenja konverzije, iako joj je to nije bio prethodno zadatak, udovoljila je navedenom i dostavila u svom očitovanju. No konkretno da je pravno pitanje u smislu odluke koji iznos potraživanja pripada tužiteljici, ukoliko sud zauzme stav da se preplata koju je tuženik priznao po konverziji sučeljava s više plaćenim zbog primjene kamatne stope i tečaja za vrijeme otplate kredita u CHF, tad da preostaje iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja u iznosu 3.458,80 EUR-a. To da bi značilo da bi preostao iznos više plaćenih iznosa od 30. studenog 2012. u iznosu od 54,70EUR-a te nadalje kako je prikazano u nalazu i mišljenju tabela 2 stupac 5. Nadalje ukoliko bi sud zauzeo stav da tužitelju pripada i razlika u glavnici na dan konverzije, te ukoliko bi se preplata priznata po konverziji, prvo sučeljavala sa razlikom u glavnici, a nakon toga po starosti sa više plaćenim, zbog rasta kamatne stope i tečaja, iznos potraživanja na dan konverzije bi iznosio 5.243,86 EUR-a, te bi se to odnosilo na više plaćeno počevši od dana 31.srpnja 2011. u iznosu od 19,99 EUR-a te nadalje kako je prikazano u nalazu i mišljenju u tabeli 2 stupac 5. U preostalim dijelovima tuženik da je prigovarao o pravnim pitanjima. Nadodala je kako je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev, u iznosu preko 9.000,00 EUR-a, a koji iznos da se sastoji od više plaćenog zbog rasta kamatne stope i tečaja, te razlike u glavnici na dan konverzije.
37. Nalaz i mišljenje vještakinje ovaj sud prihvatio je kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu zakonom na temelju dokumentacije u spisu, sukladno pravilima struke, pa je zaključka da su otklonjene primjedbe tuženika, izuzev onih koji se odnose na pravna pitanja, što nije zadatak vještaku.
37.1. Očitovanje vještakinje, nije sadržilo utvrđenja pojedinačnih iznosa preplate po konverziji, već skupno, sve na traženje tuženika, da se uvrsti i preplata sukladno čl. 5. Dodatka ugovora o kreditu u iznosu od 4.453,05 EUR-a uz protivljenje istog obračunu s naslova tzv. razlike glavnice jer da je isti protivan kogentnim odredbama ZID ZPK .
37. 2. No, po ocjeni ovog suda, prigovor tuženika da je potrebno ukalkulirati iznos preplate koji je tužiteljici nesporno priznat prilikom zaključenja Dodatka u završni račun, ne bi bio osnovan. Naime, u konkretnom slučaju temeljem provedenog vještačenja jasno proizlazi da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila, pa stoga ne postoji niti njezina obveza vraćanja nečeg što nije primila pa tako niti u smislu umanjenja njezinog traženja na ime ništetnosti ugovornih odredbi, koje tuženik traži kao novi izračun, bez postavljanja protutužbenog zahtjeva ili isticanja prigovora prijeboja sve jer je riječ o različitim pretpostakama kako se i sam vještakinja izjasnila ( list 202 spisa zadnji pasus). Provođenje konverzije nije ispravilo neravnotežu koja je nastala kod utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi, a tužiteljica nije ništa od tuženika stekla jer je samo tužiteljica u ovom ugovornom odnosu bila ta koju je plaćala. Kako kod restitucije treba paziti na svrhu kojom se istom nastoji postići, a konkretno banka ne može imati koristi od vlastitog nezakonitog postupanja prihvaćajući izjašnjenje vještakinje kako je kod računanja riječ o različitim pretpostavkama tužitelja i tuženika, ovaj sud prihvaća dokazanu u visinu tužbenog zahtjeva koja odgovara konačno uređenom, a koje je tužiteljica uredila na temelju vještva vještakinje. Ovo stoga što konverzijom iznos preplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužiteljice u odnosu na utuženo na ime ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjive kamatne stope, već predstavlja obračunsku razliku. Intencija u člancima 19. b i 19. c Zakona o izmjenama i dopunama ZPK/07 („Narodne novine“ broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta. Zbog navedenog, sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope .
37. 3. Pravno stajalište da konverzija nije od nikakvog utjecaja na pravo tužitelja na potpunu restituciju zastupljena je i u sudskoj praksi viših sudova kao npr. Županijskog suda u Splitu u odluci Gž-2116/2022 od 22.12.2022. Županijskog suda u Vukovaru u odluci Gž-804/2022 od 5.10.2023. i Županijskog suda u Rijeci u presudi Gž-1184/22 od 24.5.2023, S druge strane u brojnim slučajevima Vrhovni sud RH dopustio je podnošenje revizije protiv presuda Županijskih sudova koji su odbili tužitelja sa zahtjevom za isplatom preplate. Ističe se da je jedno vijeće VSRH zauzelo pravno shvaćanje da tužitelji koji su izvršili konverziju nemaju prava na daljnja potraživanja, ali isti sud u drugom sastavu u odluci Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. koji je odluku poslao strankama 15. listopada 2024. zauzeo je pravno shvaćanje da tužitelji koji su prihvatili konverziju kredita imaju pravo na povrat preplaćenih iznosa u cijelosti. Navedeno pravno shvaćanje zastupa i ovaj sud, odnosno dijeli zaključak da tužiteljica nije obeštećena za preplatu temeljem jednostrane promjene kamatne stope i temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije i stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa.
38. Stoga, uvažavajući navedeno, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala osnov i visinu svog potraživanja precizirano u konačnom tužbenom zahtjevu sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude.
39. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, ovaj sud smatra irelevantnim za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.
40. Također, ističe se kako je sud dopustio preinaku tužbe kako je to zatraženo u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, tužiteljica je tek nakon provedenog vještačenja saznala za točne iznose koje tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike pri čemu se ističe kako je vještvo u ovom postupku sud provodio upravo na prijedlog tužiteljice ,a ovo po prigovoru tuženika na nalaz i mišljenje priloženo kod utuženja Stoga je preinaka dopuštena u smislu 192. stavak 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati i na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Nadalje, nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pri čemu valja dodati da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe, koja je uslijedila ovdje odmah nakon provedenog vještačenja, ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavak 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te ovaj sud cijeni da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.
41. Postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom u predmetnoj parnici predstava restitucijski zahtjev iz članka 223. ZOO/05 pa slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći zastarni rok) s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici građanskog odjela VSRH glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Osim toga navedeno pravno shvaćanje koincidira i s najnovijim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama suda EU donesenim u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključen u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog otklonjen je prigovor zastare za zatraženu isplatu.
41.1. Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer zatraženi iznos predstavlja restitucijski zahtjev kod utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi dok tuženik nije dokazao da bi se u ovom konkretnom slučaju pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora o kreditu prilikom samog sklapanja, niti je dokazao da je upravo tužiteljici dao objašnjenja na koji način će se kamatna stopa mijenjati i o čemu će ta promjena ovisiti,
42. Kako tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja u obvezi je naknaditi i zatezne kamate teke na pojedinačne mjesečne iznose preplate, jer je riječ o stjecanju bez pravne osnove budući da je tuženik, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ugovorio nepoštene time i ništetne odredbe, pa stoga zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04), kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.
43. O tužbenom zahtjevu sud je odlučio na temelju članka 1111. i članka 1115. ZOO, te članka. 502 c ZPP-a i članka 87 Zakona o zaštiti potrošača, savjesno i brižljivo ocijenivši svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu članka 8. ZPP-a.
44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. stavak 1. u svezi s člankom 164. ZPP-a i T 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)
45. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura., dok je tarifni razred prema vps- u za 100 b po radnji.
46. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:
- sastav tužbe u iznosu od 100 bodova, (Tbr. 7/1 OT), sastav podneska od 25. veljače 2021., 5. lipnja 2023., 25. kolovoza 2023 i 2. prosinca 2024., svaki od po 100 b (Tbr 8. t. 1.u svezi s Tbr 7.t.1. OT), dok je za podneske od 25. ožujka 2021., 31. prosinca 2021. i 13. rujna 2022. priznato 25 b prema (Tbr 8. t. 3. i Tbr 7..t.1. OT) jer su sadržajno od procesnog značaja ,
- zastupanje na ročištima od 1. ožujka 2021., 14 rujna 2022, 7 lipnja 2023, 21. siječnja 2025 i 28. veljače 2025. od po 100 b (Tbr 9. t.1. i Tbr 7 t.1) te za ročište (Tbr. 9/1 Tarife). od 12. travnja 2021. i 4. prosinca 2024. od po 50 b (Tbr 7.1. Tbr 9.t.2.) što ukupno daje 1.175 b pomnoženo s 2.00 eur-a ( 1b =2,00 eur-a) daje iznos od 2.350,00 eura uvećano za zatraženi PDV od 25% (587,00 EUR-a) te trošak vještačenja 438,00 eur-a i trošak sudske pristojbe za tužbu od 137,77 eur daje ukupan iznos od 3.512,77 eur-a
Tako odmjeren iznos parničnog troška daje ukupni iznos od 3.512,70 eur-a, dok je u ostalom dijelu trošak odbijen (4.588,54 – 3.512,77 = 1.075,77 eur-a)
46.1. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.512,77 eur-a eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.
46.2. Na tako utvrđeni trošak tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi članka 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu članka 30 st. 3 Ovršnog zakona.
47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Trogiru 11. travnja 2025.
SUTKINJA
Mirna Veža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u tri primjerka osim za osobe obvezne na podnošenje e komunikacijom (članak 106. a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
