REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3208/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o., Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO KRAPINA, Krapina, Matije Gupca 62, OIB: 45118976510, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Zubić, odvjetnik u Krapini, Zagrebačka cesta 43, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-631/2020 od 31. kolovoza 2023., 11. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-631/2020 od 31. kolovoza 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.411,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 20. srpnja 2017. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.027,49 EUR.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da divljač koja se kreće po javnoj cesti nesporno predstavlja opasnu stvar, pozivajući se na čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18. i 32/19.; dalje: ZL) i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO). Ističe i da je u ovom konkretnom sporu vozačica predmetnog osobnog vozila djelomično pridonijela nastanku štete, ali da se u odnosu na konkretno postavljeni tužbeni zahtjev ista može smatrati trećom osobom u smislu čl. 1067. st. 4. ZOO-a, zbog čega solidarno odgovara s imateljem opasne stvari.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv pobijane presude, zbog svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da se predmetni štetni događaj dogodio kada tuženik nije organizirao niti provodio lov pa ne može ni odgovarati na temelju čl. 80. st. 6. ZL-a. Navodi i da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, s obzirom na to da je prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio suodgovornost vozača osobnog automobila, propustio utvrditi njegov opseg suodgovornosti.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati.

7. Tuženik kao lovoovlaštenik, za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, odgovara objektivno (što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti) jer divljač u takvim okolnostima (zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu) predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a.

7.1. Postojanje odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a ne isključuje primjenu općih propisa o odgovornosti za opasnu stvar jer ZL-om nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, kada treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu (na što upućuje čl. 76. st. 2. ZL-a). Pritom se napominje i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

7.2. Stoga je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik u predmetnom slučaju odgovara na temelju čl. 1063. i 1064. ZOO-a.

8. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, nakon što je u točki 22. obrazloženja pobijane presude utvrdio da je vozačica oštećenog osobnog vozila HS djelomično doprinijela nastanku štete (jer je vozila brzinom većom od dopuštene), propustio utvrditi visinu tužiteljevog doprinosa nastanku štete, a zbog čega pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama.

8.1. Naime, vlasnik motornog vozila (koji je ujedno osiguranik tužitelja i oštećenik iz predmetnog štetnog događaja), u trenutku kada je predao svoje vozilo na korištenje vozačici HS, samim time je prihvatio i sve štetne posljedice koje proizlaze iz njezinog nedozvoljenog postupanja. Stoga se HS ne može smatrati trećom osobom u smislu čl. 1067. st. 4. ZOO-a, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud jer se njezino nedozvoljeno prekoračenje brzine ima smatrati doprinosom oštećenika (osiguranika tužitelja) nastanku štete u smislu čl. 1067. st. 3. ZOO-a, a koje u konačnici dovodi i do doprinosa tužitelja nastanku štete.

8.2. Stoga je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Odluka iz točke II. izreke ove presude temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića, ocijeniti visinu doprinosa tužitelja nastanku štete. Potom će donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

Zagreb, 11. travnja 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio