Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru,
Stalna služba u Pagu,
Trg kralja Petra Krešimira IV,
Knežev dvor, Pag
Poslovni broj: P – 1014/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužitelja RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Miranu Zorici i Vladimiru Rončeviću, odvjetnicima iz Zadra, protiv 1. tuženika SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženika DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi brisovne tužbe i uknjižbe prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 5. ožujka 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika ad.1. i tuženika ad.3. i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 11. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Pagu broj:
- Z-78/62 temeljem kojeg rješenja su upisani CJ i PJ
- Z-46/74 temeljem kojeg rješenja su upisani Dr. IJ, MJ i ĆJ - Z-951/03 temeljem kojeg rješenja je upisana IJ ZJ
- Z-4826/2017 temeljem kojeg rješenja je upisan TJ
- Z-21093/2018 temeljem kojeg rješenja je upisan JJ
te se nalaže uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-78/62, Z-46/74, Z-951/03, Z-4826/2017, Z-21093/2018, osim u odnosu na suvlasničke udjele od 1/12 dijela na koju su tužitelji već uknjiženi kao suvlasnici na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak i izgrađeno zemljište, ukupne površine 3899 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe na Pagu.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužitelja u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da se odredi uknjižba prava suvlasništva tužitelja svakog za 1/2 dijela na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak i izgrađeno zemljište, ukupne površine 3899 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe na Pagu.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji ČJ i RJ (dalje: tužitelji) podnijeli su 9. svibnja 2024. tužbu ovom sudu protiv tuženika SJ, VJ i DJ (dalje: tuženici) navodeći da su tužitelji zakonski nasljednici iza svog oca, pok. FJ pok. ŽJ, te su naveli da su singularni sukcesori iza pok. majke KJ. Djed tužitelja da je bio pok. IJ pok. Č“. Isti su naveli da je IJ pok. Č“ bio djed tuženika ad.1., te pradjed tuženika ad.2. i ad.3. Na osnovu prijavnog lista br. 1/33 Katastarske uprave u Senju i odluke suda u Pagu od 18. lipnja 1934. broj: R 236/33 da je izvršena uknjižba prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ulošku [broj ZK uloška] na ime IJ ŽJ pok. Č. Na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. broj: 36/61 od 9. kolovoza 1961. da je izvršena 26. ožujka 1962. pod brojem: Z-78/62 uknjižba prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime CJ pok. ŽJ i PJ pok. ŽJ, prednike tuženika. Rješenjem zk odjela suda u Pagu posl. br. Z-46/74 od 01. veljače 1974. da je došlo do uknjižbe u korist Dr. IJ (tuženik SJ), SJ MJ i OJ, a sve temeljem nasljedstva iza pok. CJ i to svakog za 1/6 dijela. Nadalje isti navode da je 28. svibnja 2003. pod brojem: Z-951/03 (omaškom navedenog Z – 95/03) došlo do uknjižbe ZJ za 1/6 dijela.
1.1. Tužitelji navode da je prva uknjižba koja je izvršena rješenjem suda u Pagu posl.broj: Z-78/62 pogrešna, slijedom čega da su pogrešne i sve ostale uknjižbe jer svoje pravo izvode iz neistinite (nevaljane) uknjižbe. Naime, prednik (djed) tužitelja IJ “Ganjaša” da je umro 1944., a prednik tuženika IJ, zvani “Bradica” da je umro 1961. Isti su naveli da se radi o dvije različite osobe istog imena i prezimena. ŽJ pok. Č da je upisan 1934. kao vlasnik predmetne parcele 1215/4 k. o. [katastarska općina], a što da proizlazi iz povijesti upisa, i on da je prednik tužitelja, a ne tuženika. Nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je greškom nakon smrti prednika tuženika 1961. navedena u rješenju o nasljeđivanju kao njegovo vlasništvo zbog istih imena i prezimena prednika tuženika i tužitelja. Da je upisani IJ pok. Č (upisan 1934. kao vlasnik na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) prednik tužitelja da proizlazi i iz sadržaja prijavnog lista br. 1/33 Katastarske uprave u Senju. U tom prijavnom listu da je u novom stanju navedeno ukupno 25 nekretnina, od tih 25 nekretnina, ne računajući predmetnu k. č. [katastarska čestica], djed tužitelja da je postao vlasnik 7 nekretnina, a skoro sve preostale nekretnine da su postale vlasništvo njegovih bliskih srodnika: UJ pok. R, GJ pok. HJ, AJ pok. NJ, UJ i ŠJ. Odlukom suda u Pagu od 18. lipnja 1934. nekretnine iz prijavnog lista br. 1/33 Katastarske uprave u Senju da su otpisane iz dotadašnjih zk. uložaka u novoosnovane zk. uloške. Tada da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] otpisana iz dotadašnjeg zk. uloška [broj ZK uloška] u novoosnovani zk. uložak [broj ZK uloška] i u vlasništvo ŽJ pok. Č, dok je susjedna nekretnina k. č. [katastarska čestica] otpisana iz istog zk. uloška [broj ZK uloška] u novoosnovani zk. uložak [broj ZK uloška] i u vlasništvo CJ pok. R. Nadalje, skoro sve preostale nekretnine da su zatim sudskim presudama (agrarom) 30-ih godina 20.st. postale vlasništvo djeda tužitelja IJ pok. Č ili njegovih bliskih srodnika. Svi oni da su potomci šukundjeda tužitelja ŠJ, a što je vidljivo iz rodoslovnog stabla. Tako da su nekretnine u vlasništvu IJ pok. Č, djeda tužitelja k. č. br.: [katastarska čestica], dio 791 (791/3) i 1215/4, a nekretnine u vlasništvu bliskih srodnika djeda tužitelja da su k. č. br.: [katastarska čestica], dio 791 (791/1, 791/2), 793, 795, 796 i 1215/3. Preostale nekretnine koje nisu vlasništvo djeda tužitelja ili njegovih bliskih srodnika da su k. č. br. [katastarska čestica], te su iste vlasništvo LJ, zatim k. č. [katastarska čestica] koja je vlasništvo BJ i k. č. [katastarska čestica] koja je vlasništvo Kraljevine Jugoslavije. Isti su naveli da niti jedna nekretnina iz prijavnog lista br. 1/33 nije vlasništvo prednika tuženika, pa shodno tome da ne može njegovo vlasništvo biti ni predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica].
1.2. Tužitelji nadalje navode da se u spisu broj: R 236/33, koji je temelj upisa vlasništva iz 1934., radi o diobi zajednice LJ, BJ i IJ. Obitelj IJ o kojoj se radi da može biti samo obitelj djeda tužitelja, jer vlasnici skoro svih nekretnina koje su tamo navedene da su postali ili djed tužitelja ili njegovi bliski srodnici. Pa je tako u prijavnom listu br. 1/33 Katastarske uprave u Senju na njegovoj 3. stranici kao dotadašnji vlasnik parcele 796 (zk. ul. [broj ZK uloška]) upisan djed tužitelja ŽJ pok. Č „ S“, a „ S“ da je nadimak obitelji tužitelja. Sve nekretnine iz prijavnog lista iz 1933. da se nalaze u predjelu zvanom [adresa] i susjedne su parcele. Nadalje navode da je revizijom Katastra iz 1956. utvrđeno kod izlaganja na terenu da su posjednici, odnosno korisnici predmetne parcele k. č. [katastarska čestica] otac tužitelja FJ i njegova braća ČJC, ĐJ, LJ, ŽJ i EJ (sve sinovi ŽJ pok. Č zvanog “ S). To neosporno da dokazuje da je IJ pok. Č (koji je umro 1944.), koji je 1934. upisan kao vlasnik parcele k. č. [katastarska čestica], prednik tužitelja. U posjedovnom listu 159 Katastarske općine [katastarska općina] iz 1956. da su popisane parcele koje su u posjedu oca tužitelja FJ i njegove braće (ČJC, ĐJ, LJ, ŽJ i EJ). U njemu da se nalazi 60-ak parcela, a među njima da je i predmetna k. č. [katastarska čestica]. Iz svega navedenog da je razvidno da je došlo do pogrešne uknjižbe još u korist prednika tuženika i to isključivo zbog istog imena i prezimena prednika, odnosno IJ pok. Č. Tužitelji da su upisani na predmetnoj nekretnini za 1/12 dijela svaki, ali da su suvlasnici predmetne nekretnine svaki za ½ dijela, upravo zbog pogrešne uknjižbe tuženikovog prednika. Tužitelji kao zakonski nasljednici iza pok. FJ te IJ pok. Č “Ganjaša”, odnosno kao singularni sukcesori majke KJ, da imaju pravo tražiti brisanje uknjižbe koja ih vrijeđa te uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime svakog za 1/2 dijela i to kao zakonski nasljednici i singularni sukcesori. Slijedom navedenog tužitelji predlažu da sud po provedenom postupku donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev.
2. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Isti su istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao i prigovor prekluzije podnošenja predmetne tužbe. Nadalje su naveli da iz navoda iznijetih u tužbi ne proizlazi da bi došlo do pogrešnog upisa na strani tuženih. Isti su naveli da predmet postupaka ne bi mogao biti mijenjanje Rješenja o nasljeđivanju kako to tužitelji pokušavaju jer je navedenim upisom provedeno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu broj: O-36/61 i tako redom postoje isprave koje je zemljišno knjižni odjel provodio. Isprave za koje tužitelji tvrde da nisu provedene u skladu za Zakonom o zemljišnim knjigama da ne dostavljaju. Tuženici su naveli da u zemljišno knjižnom postupku nije moguće „mijenjati sadržaj rješenja o nasljeđivanju„ ili isprava, te da tužitelji svjesno i ciljano po tko zna koji put pokušavaju doći do vlasništva nekretnine koje im ne pripada pa da su isti tako pravomoćno odbijeni za zahtjevom u predmetu Općinskog suda u Pagu posl. broj: P – 212/2010 i u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod posl. brojem: P – 2321/18, a u kojima su potraživali vlasništvo predmetne nekretnine po različitim pravnim osnovama. Slijedom navedenog tuženici su istaknuli prigovor pravomoćno presuđene stvari vezano uz osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću i u odnosu na držanje posjeda. Slijedom navedenog tuženici predlažu da sud po provedbenom postupku odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužitelji su naveli da su aktivno legitimirani za podnošenje predmetne tužbe a koju aktivnu legitimaciju imaju kao univerzalni pravni slijednici. U odnosu na istaknuti prigovor zastare isti su naveli da rok za podnošenje brisovne tužbe ne zastarijeva prema osobi koja je ishodila nevaljani upis kao ni prema osobi koja je od te osobe stekla prava na temelju tog nevaljanog upisa. Isti su osporili istaknuti prigovor promašene pasivne legitimaciji navodeći da su tuženici ti koji su upisani nakon nevaljanog upisa njihovog prednika pa jedino oni i mogu biti pasivno legitimirani u predmetnoj stvari, te su naveli da tužba u odnosu na tuženike nije prekludirana i iz razloga što je 2015. izvršena zabilježba spora kojom je publicirano pravo trećih osoba a nakon čega da su sklapani pravni poslovi pa bi proizlazilo da vlasništvo/suvlasništvo nije stečeno u dobroj vjeri.
4. Na ročištu održanom 4. rujna 2024. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da u dijelu u kojem se nalaže uspostava ranijeg zk stanja isti sada traže uspostavu ranijeg zk stanja izuzev u odnosu na suvlasničke udjele od 1/12 dijela na koje su tužitelji već uknjiženi kao suvlasnici na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su postavili zahtjev kojim sada traže da se odredi uknjižba prava suvlasništva tužitelja svakog za 5/12 dijela na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak i izgrađeno zemljište ukupne površine 3899 m2 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu OS Zadar, SS Pag.
4.1. Podneskom od 17. prosinca 2024. tužitelji su naveli da je u tužbi omaškom krivo označen broj Z premeta, odnosno da je pogrešno naveden broj: Z – 95/03 umjesto broja Z – 951/03 te su sukladno tome ispravili tužbeni zahtjev a kako to glasi u izreci odluke.
5. Tuženici su se protivili takvim uređenjima tužbenog zahtjeva navodeći da se radi o preinaci tužbe.
6. Odredom čl. 191. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 3. je propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.
7. Uzimajući u obzir da su tužitelji umjesto prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim su pored brisanja zk stanja upisanog točno određenim rješenjima ovog suda i uspostave ranijeg zk stanja i uknjižbe prava vlasništva tužitelja svakog za ½ dijela, na ročištu održanom 4. rujna 2024. uredili tužbeni zahtjev kojim sada traže brisanje i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja osim u odnosu na udjele od 1/12 dijela u odnosu na koje udjele su već upisani u zemljišnoj knjizi te traže uknjižbu prava vlasništva za udio od 5/12 dijela svaki, to sud ne nalazi da bi takvo uređenje tužbenog zahtjeva predstavljalo preinaku tužbe a kako to pogrešno tvrde tuženici. Naime, sud u odnosu na uređeni zahtjev tužitelja kojim traže da se ne brišu njihovi upisani suvlasnički udjeli od 1/12 dijela svaki nalazi da se radi o dopuni tužbenih navoda, odnosno specifikaciji tužbenog zahtjeva a uslijed čega nije došlo do promjene tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelji su uknjižbu svoga prava suvlasništva ishodili rješenjem ovog suda posl. broj: Z – 25208/2021 a za koji upis isti tužbenim zahtjevom nisu ni tražili, odnosno ne traže brisanje kao ni uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja iz čega bi proizlazilo da se predmetna brisovna tužba ne odnosi na taj upis, već isključivo na upise izvršene u korist tuženika i njihovih prednika. Naime, da tužitelji i nisu na ovakav način sada uredili tužbeni zahtjev, odnosno da isti nisu postavili zahtjev „osim u odnosu na suvlasničke udjele od 1/12 dijela na koju su tužitelji već uknjiženi kao suvlasnici“, posljedica usvajanja prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva bi bila identična posljedici usvajanja ovakvo uređenog tužbenog zahtjeva odnosno sud na temelju prvotnog tužbenog zahtjeva kao i na temelj ovako uređenog zahtjeva ne bi naložio brisanje upisa tužitelja jer tužitelji ni ne traže brisanje upisa na temelju rješenja broj: Z – 25208/21. U odnosu na zahtjev tužitelja kojim sada traže da se odredi uknjižba prava suvlasništva za udio od po 5/12 dijela umjesto ranije postavljenog zahtjeva za udio od ½ dijela svaki sud nalazi da se u tom dijelu radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno povlačenju tužbe u tom dijelu. Budući su se tuženici protivili tako uređenom tužbenom zahtjevu odnosno povlačenju tužbe to u smislu odredbe čl. 193. ZPP tako postavljeni zahtjev i dalje egzistira, slijedom čega je sud obvezan o istom meritorno odlučiti. Iako je sud pogrešno raspravnim rješenjem od 4. rujna 2024. u tom dijelu dopustio uređenje tužbenog zahtjeva umjesto da je isto tretirao kao djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, ističe se da sud nije vezan svojim procesnim rješenjem te navedeno ne utječe na činjenicu da su se tuženici protivili povlačenju tužbe u tom dijelu te da je sud sukladno zakonskim odredbama dužan odlučiti o tako postavljenom tužbenom zahtjevu.
7.1. U odnosu na podnesak tužitelja od 17. prosinca 2024. kojim tužitelji u tužbenom zahtjevu umjesto ranije označenog predmeta broj: Z – 95/03 sada označuju predmet broj: Z – 951/03 to sud u smislu odredbe čl. 191. st.3. ZPP nalazi da se radi o očitoj grešci u postavljenom tužbenom zahtjevu koju su tuženici ispravili označenim podneskom uslijed čega tužbeni zahtjev nije promijenjen, te sud ne nalazi da bi se radilo o preinaci tužbenog zahtjeva.
8. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6- 7), ugovor o darovanju od 23. srpnja 2002. (list spisa 10-11), povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prilozima (list spisa 12-18), popis nekretnina i vlasnika po prijavnom listu (list spisa 19), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 76/67 od7. prosinca 1967. (list spisa 20-21), rješenje Kotarskog suda u Pagu od 28. kolovoza 1949. (list spisa 22), spis prijavnog lista br. 1/33 (list spisa 23-40), snimak s geoportala (list spisa 41), kat.čest. po prijavnom list br. 1 iz 1933. (list spisa 42-47), rodoslovlje obitelji tužitelja (list spisa 48), uvjerenje DGU, Područni ured za katastar Pag od 29. ožujka 2011. (list spisa 49), popis parcela iz prijavnog lista br. 1 iz 1933. po vlasnicima s vlasničkim (B) listom (list spisa 50-62), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 63-68), presuda Županijskog suda u Zadru posl. broj: Gž – 1929/11-2 od 30. kolovoza 2013. (list spisa 81-85), rješenje Županijskog suda u Karlovcu posl. broj: Gž – 60/2022-5 od 13. prosinca 2023. (list spisa 86-90), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 104-107), prijepis posjedovnog lista br. 2611, 2613 i 1184 sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 108-111), izjava ČE (list spisa 112-113), dio zk zl. 109 k. o. [katastarska općina] (list spisa 114-117), djelomično rodoslovno stablo obitelji tužitelja (list spisa 118), potvrda Vodovoda Povljana d.o.o. (list spisa 119-125), zbirka isprava za: Z – 78/62 (list spisa 132-134), Z – 46/74 (list spisa 135-137), prijavni list iz siječnja 2003. s prilozima (list spisa 138-151), zbirka isprava za Z – 4826/17 (list spisa 152-169), rješenje Općinskog suda u Pagu posl. broj: Z – 951/03 od 30. lipnja 2005. (list spisa 197-199), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O – 316/03 od 17. travnja 2003. (list spisa 200-203), preslika spisa posl. broj: O – 76/67 (list spisa 204-212), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RE (list spisa 180-181), UJ (list spisa 182-183), GJ (list spisa 183-184), SE (list spisa 184-185), VE (list spisa 185-186), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ČJ (list spisa 214-216), tuženika VJ (list spisa 216-217), tuženika DJ (list spisa 217-219), tuženika SJ (list spisa 247-249), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 76/67 (list spisa 228-239), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Pagu posl. broj: P – 212/2010 i spis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu posl. broj: 2321/18.
8.1. Tužitelji su tijekom postupka odustali od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja ad.2. RJ.
8.2. Druge dokaze sud nije provodio budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i stajališta je suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.
9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi nevaljanom (neistinitom) uknjižba prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju rješenja ovog suda broj:
Z-78/62 a temeljem kojeg rješenja su kao vlasnici upisani CJ i PJ, a posljedično tome i uknjižbe na temelju rješenja broj: Z-46/74 a temeljem kojeg rješenja su upisani Dr. IJ, MJ i ĆJ, rješenja broj: Z-951/03 a temeljem kojeg rješenja je upisana IJ ZJ, rješenja broj: Z-4826/2017 a temeljem kojeg rješenja je upisan IJ TJ i rješenja broj: Z-21093/2018 a temeljem kojeg rješenja je upisan JJ, da se naloži uspostava ranijeg zk stanja, kakvo je bilo prije nevaljane uknjižbe uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva tužitelja svakog za 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini.
10. Među strankama nije sporno da je na predmetnoj nekretnini, temeljem rješenja suda broj: Z-78/62 izvršena uknjižba prava vlasništva na CJ i PJ, da je temeljem rješenja suda broj: Z-46/74 izvršena uknjižba prava vlasništva u korist Dr. IJ, IJ MJ i ĆJ, da je temeljem rješenja broj: suda broj: Z - 951/03 izvršena uknjižba prava vlasništva u korist ZJ, da je temeljem rješenja broj:
Z-4826/2017 izvršena uknjižba u korist TJ, te da je temeljem rješenja broj: Z
- 21093/2018 izvršena uknjižba u korist JJ, kao i da su se tužitelji upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine za 1/12 dijela svaki temeljem presude ovog suda posl. broj: P – 212/2010 od 15. travnja 2011., a navedeno proizlazi i iz dokumentacije priložene predmetnom spisu.
11. Među strankama je sporna valjanost (istinitost) uknjižbe prava vlasništva na ime prednika tuženika na temelju rješenja suda broj: Z-78/62, kao i sve daljnje uknjižbe u korist prednika tuženika i tuženika koje potječu iz te uknjižbe (a koje su izvršene rješenjima suda posl. broj: Z – 46/74, Z – 951/03, Z – 4826/17 i Z – 21093/18), te posljedično tome osnovanost zahtjeva tužitelja za brisanje zk stanja nastalog na temelju tih uknjižbi uz istovremeni upis navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja, sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za brisanje nevaljane uknjižbe u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jesu li tužitelji aktivno legitimirani za podnošenje predmetne tužbe, sporna je pasivna legitimacija, jesu li tuženici prekludirani u podnošenju predmetne tužbe, jesu li tuženici u dobroj vjeri uknjižili svoje pravo vlasništva kao i da li se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.
12. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
13. U odnosu na istaknuti prigovor pravomoćno presuđene stvari sud je utvrdio da se u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjima ovog suda broj: Z-78/62, Z-46/74, Z-951/03, Z-4826/2017 i Z- 21093/2018 i uspostavu ranijeg zk stanja a kakvo je bilo prije provedbe tih rješenja ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari (res iudicata). Da bi se radilo o već presuđenoj stvari mora u parnicama postojati identitet stranaka, identitet tužbenog zahtjeva kao i identitet činjeničnog osnova tužbe (tako npr. Rev-668/2000). Kako su u ranije vođenim postupcima kod istog prvostupanjskog suda posl. br. P-210/10 i P – 2321/18 (ranija oznaka posl. broj: P – 1518/15) ovdje označeni tužitelji protiv nekih od ovdje označenih tuženika, odnosno protiv ovdje označenog tuženika ad.1. i protiv prednika tuženika ad.2. i ad.3. tražili utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu u odnosu na predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a kao osnovu stjecanja vlasništva nekretnine u činjeničnom opisu tužbenog zahtjeva isticali darovanje, nasljeđivanje i dosjelost i koji tužbeni zahtjevi su pravomoćno odbijeni, dok je predmet ovog postupka brisanje ranije upisanog nevaljanog zemljišnoknjižnog stanja i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja to sud ne nalazi da bi se u tom dijelu radilo o presuđenoj stvari jer ne postoji objektivni identitet spora, a ni subjektivni identitet u odnosu na tuženike ad.2. i ad.3.
13.1. Međutim, u pravu su tuženici kada ističu da se u odnosu na zahtjev tužitelja da se odredi uknjižba njihovog prava vlasništva/suvlasništva za udio od 5/12 dijela svaki radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Naime, tužitelji kao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva, a uzimajući u obzir činjenične navode iz tužbe, navode nasljeđivanje, darovanje i dosjelost a u odnosu na koji zahtjev su isti pravomoćno odbijeni odlukom ovog suda posl. broj: P - 212/10, a kako to proizlazi i iz obrazloženja presude ovog suda posl. broj: P – 2321/18. Budući se u tom dijelu radi o pravomoćno presuđenoj stvari to je valjalo primjenom odredbe čl. 333. st.2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13.2. U odnosu na zahtjev tužitelja da se odredi uknjižba njihovog prava vlasništva/suvlasništva za udio od 5/12 dijela svaki pa do udjela od ½ dijela svaki, odnosno za udio od 1/12 dijela svaki (a o kojem zahtjevu je sud odlučivao budući tuženici nisu pristali na smanjenje tužbenog zahtjeva), sud je uzimajući u obzir da su tužitelji već upisani kao suvlasnici za udio od 1/12 dijela svaki, odnosno da su ishodili uknjižbu prava vlasništva za taj dio utvrdio da tužitelji nemaju pravni interes za vođenje predmetnog postupka u tom dijelu slijedom čega je u tom dijelu zahtjev istih odbačen. Ujedno se ističe da čak i da tužitelji u tom dijelu nisu upisani u zemljišnu knjigu, a uzimajući u obzir činjenične navode iz tužbe iz kojih proizlazi osnova stjecanja vlasništva koja je identična u odnosu na potraživane udjele od 5/12 dijela tužba bi i u tom dijelu bila odbačena iz istih razloga navedenih u točki 13.1. ovog obrazloženja.
14. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak i izgrađeno zemljište ukupne površine 3899 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnici upisani tuženici SJ za 1/6 dijela, DJ za ¼ dijela, VJ za 5/12 dijela, te tužitelji RJ i ČJ, svaki za 1/12 dijela.
15. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 23. srpnja 2002. (potpis darovateljice potvrđen od strane javnog bilježnika Elizabete Škunce iz Paga broj: OV – 2394/2002 od 24. srpnja 2002.) utvrđeno je da je KJ darovala svojim sinovima RJ i ČJ (ovdje označenim tužiteljima) na jednake dijelove svoj suvlasnički udio od 1/3 dijela nekretnina naslijeđenih iza smrti supruga FJ, a koje nekretnine su upisane u k. o. [katastarska općina].
16. Uvidom u rješenje Kotarskog suda u Pagu od 28. kolovoza 1949. (list spisa 22) utvrđeno je da ostavinsku imovinu pok. ŽJ pok. V“ iz [adresa] koji je preminuo **.**.1944. u [adresa] i koji je oporučno raspolagao svojom imovinom nije činila predmetna nekretnina, te su njegovim nasljednicima u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proglašeni sinovi ČJC, FJ, ĐJ, D, ŽJ, ŠJ, EJ i DE, svaki za 1/8 dijela.
17. Uvidom u povijesni zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6-7, 63-68) utvrđeno je da je u istom upisana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 3899 m2. U trenutku osnivanja zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] predmetna nekretnina je bila upisana kao pašnjak površine 2650 m2, te je u B listu, a na temelju Zapisnika sa očevida obavljenog prilikom osnivanja Zemljišnika za predmetnu Općinu od 25. lipnja 1934. br. 153/34, i to temeljem prijavnog lista br. 1/33 Katastarske uprave Senj i odluke suda broj: R III 236/333/8 od 18. lipnja 1934. uknjiženo pravo vlasništva u B listu u korist IJ pok. Č za cijelo. Na temelju rješenja o nasljeđivanju broj: 36/61-3 od 9. kolovoza 1961., rješenjem ovog suda broj: Z – 78/62 uknjiženo je pravo vlasništva na označenoj nekretnini u korist UJ i CE pok. ŽJ, svakog za ½ dijela. Rješenjem suda broj: Z – 46/74 je temeljem rješenja o nasljeđivanju broj:
O – 33/73 vlasništvo sa UJ pok. ŽJ prešlo u korist dr. IJ, PE pok. CJ i ĆJ rođ. PE svakog za 1/6 dijela. Temeljem rješenja ovog suda broj: Z -951/03 a koje je doneseno na temelju rješenja o nasljeđivanju broj: O – 316/03 vlasništvo sa PE pok. CJ prešlo u korist ZJ ud. MJ. Rješenjem ovog suda broj: Z – 4826/17 a koje je doneseno na temelju ugovora o darovanju je vlasništvo sa CE prešlo na DJ i IE. Na temelju ugovora o darovanju od 17. rujna 2018. je rješenjem ovog suda broj: Z – 21093/18 pravo vlasništva sa imena ME prešlo na VJ. Rješenjem ovog suda broj: Z – 25208/2021 a temeljem presude Općinskog suda u Pagu posl. broj: P – 212/2010-16 od 15. travnja 2011. preneseno je pravo suvlasništva sa ZJ u korist tužitelja, svakog za ½ dijela.
18. Uvidom u odluku Sreskog suda u Pagu broj: R III 236/33 od 18. lipnja 1934. utvrđeno je da je temeljem prijavnog lista br. 1/33 Katastarske uprave u Pagu, a temeljem diobe zajednice između C i ZJ dozvoljen između ostalog i otpis čest. zem. [katastarska čestica] iz dotadašnjeg zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u novi zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva u korist IJ pok. Č za cijelo. U odnosu na nekretnine koje su označenom odlukom pripale obitelji IJ utvrđeno je da je izvršen otpis čest. zem. [katastarska čestica] iz dotadašnjeg zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u novoosnovani uložak [broj ZK uloška] te je uknjižbeno pravo vlasništva u korist UJ pok. R. Zatim je izvršen otpis čest. zem. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] te je izvršena uknjižba prava vlasništva u korist AJ pok. NJ, ŠJ i UJ pok. R, svaki za 1/3 dijela. Uvidom u izvadak iz prijavnog lista br. 1/33 za k. o. [katastarska općina] (list spisa 31), a koji prijavni list je sastavni dio označene odluke Sreskog suda u Pagu broj: R III 236/33 utvrđeno je da su prema dotadašnjem stanju u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao posjednici bili evidentiran veći broj osoba a među njima i ŽJ. Č za udio od 5/80 dijela te su predmetnim prijavnim listom kao novi posjednici označeni NJ pok. NJ, ĆE pok. NJ i CJ pok. R.
19. Uvidom u uvjerenje DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava Pag od 29. ožujka 2011. proizlazi da je katastarski operat za cijeli otok Pag za vrijeme II Svjetskog rata stradao u požaru, te je revizijom posjedovnog stanja od 1954. do 1956. obnovljen cjelokupni katastarski operat koji je stradao u požaru na način da su kao posjednici upisane osobe koje su obrađivale i koristile određeno zemljište kod izlaganja na terenu, te su u posjed korisnici upisani na temelju korištenja i obrade zemljišta radi razreza poreza a ne temeljem nekog dokumenta.
20. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama izdanu od strane DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Pag od 20. ožujka 2018. proizlazi da se je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od revizije posjedovnog stanja 1956. za k. o. [katastarska općina] vodila kao pašnjak površine 2212 m2, te su kao posjednici bili upisani ZE pok. ŽJ, FJ pok. ŽJ, ĐJ pok. ŽJ, IJ pok. ŽJ i EJ pok. ŽJ, svaki za 7/40 dijela i TE pok. ŽJ za udio od 5/40 dijela. Temeljem rješenja o nasljeđivanju broj: O
– 76/67 posjed sa FJ je godine 1968. prešao na KJ. FJ, a temeljem rješenja o nasljeđivanju broj: O – 23/86-2 posjed iza JE pok. ŽJ je prešao na ČE pok. ČJC i FE, svakog za ½ dijela. Temeljem darovnog ugovora broj: UP/I 52/96 dio IJ pok. ŽJ je prešao na RJC. Godine 2001. a temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju dio KJ ud. FJ prelazi na RJ i ČJ, svakog za ½ dijela. Godine 2002., a temeljem ostavinskog rješenja broj: O – 81/00-7 iza ĐJ pok. ŽJ na njegov dio se upisuju IJ i ŽE pok. ĐJ, svaki za ½ dijela. Temeljem rješenja broj: O – 115/08 iza EJ pok. ŽJ kao posjednici u odnosu na njegov dio se upisuju VE i RE, svaki za ½ dijela. Godine 2015., a temeljem rješenja broj: O – 8/06 iza KE pok. ŽJ na njegov dio se upisuju OE r. KE, UE r. KE, GE r. KE i HE r. KE, svaki za ¼ dijela. Godine 2010., a temeljem prijavnog list došlo je do promjene kulture i površine na način da se predmetna nekretnina sada vodi kao pašnjak sa 3869 m2 i izgrađeno zemljište sa 30 m2. Godine 2015. a temeljem ostavine iza pok. ČE kao posjednica njegovog dijela se upisuje AE. Stanka. Uvidom u posjedovni list proizlazi da je naziv čest. zem. [katastarska čestica] [adresa].
21. Uvidom u zbirku isprava ovog suda broj: Z – 78/62 utvrđeno je da se ista odnosi na rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Pagu broj: O – 36/62 od 9. kolovoza 1961. te je istim utvrđeno da je ostavinsku imovinu ostavitelja IJ pok. P“ koji je preminuo **.**.1961. činila čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te su njegovim nasljednicima na temelju pisane oporuke od 25. rujna 1956. proglašeni sinovi CJ i CE, svaki za ½ dijela uz pravo doživotnog uživanja na ¼ dijela i pravo doživotnog uzdržavanja u korist NE ud. pok. ŽJ.
22. Uvidom u zbirku isprava ovog suda broj: Z – 46/74 utvrđeno je da se ista odnosi na rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu broj: O – 33/73-4 od 26. studenog 1973. te je istim utvrđeno da je ostavinsku imovinu ostavitelja UJ pok. ŽJ činila čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, te su njegovim nasljednicima na temelju pisane oporuke od 25. rujna 1956. proglašeni sinovi dr. IJ, PE te kćerka ĆJ, svaki za 1/3 dijela.
23. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: Z – 951/03 utvrđeno je da je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O – 316/03 od 17. travnja 2003. iza pok. PE pok. CJ suvlasnički udio ostavitelja od 1/6 dijela u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižen u korist ZJ ud. MJ.
24. Uvidom u zbirku isprava ovog suda broj: Z – 4826/17 utvrđeno je da istoj prileži Ugovor o darovanju od 15. veljače 2017. koji je zaključen između CE kao darovatelja i DJ i ŠE kao daroprimatelja (potpis darovatelja ovjeren ood strane javnog bilježnika Elizabete Škunca iz Paga broj: OV – 432/17 od 23. veljače 2017.), te je istim darovatelj darovao daroprimateljima svoj suvlasnički udio od 3/6 dijela. U ugovoru je ugovoreno da daroprimatelji u posjed predmetne nekretnine stupaju danom potpisa ugovora. Temeljem označenog ugovora sud je rješenjem broj:
Z – 4826/17 od 19. travnja 2017. izvršio prijenos prava vlasništva sa imena darovatelja u korist daroprimatelja, svakog za ½ dijela.
25. Uvidom u rješenje ovog suda posl. broj: Z – 21093/2018 od 18. prosinca 2018. utvrđeno je da je temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 17. rujna 2018. izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu LE (Anka) za udio od 1/6 + ¼ dijela u korist VJ.
26. Uvidom u spis Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 76/67 utvrđeno je da se ostavinski postupak vodio povodom smrti FJ pok. ŽJ koji je preminuo **.**.1967. U označenom postupku je doneseno rješenje o nasljeđivanju posl. broj: O
– 76/67 od 7. prosinca 1967., te je utvrđeno da predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena u ostavinsku imovinu ostavitelja, ni kao zemljišnoknjižno ni kao izvanknjižno vlasništvo, a nasljednicima ostavitelja su proglašeni KJ. FJ, te tužitelji ČJ i RJ u jednakim udjelima, s time da je kćerka ostavitelja I odbila primitak nasljedstva.
27. Uvidom u spis Općinskog suda u Pagu posl. broj: P – 212/10 utvrđeno je da se parnični postupak vodio između tužitelja ČJ i RJ i tuženika CE, ŠE, IJ i ZJ a radi utvrđenja prava vlasništva predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Po provedenom postupku sud je donio presudu dana 15. travnja 2011. kojom je utvrđeno da tužitelji imaju valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/6 dijela, te je određeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene ZJ. Točkom II. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrde vlasnicima u preostalom potraživanom dijelu za 5/6 dijela i to u odnosu na tuženike CE, BE i IJ. Označena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru posl. broj: Gž – 1929/11-2 od 30. kolovoza 2013., dok je revizija koja je izjavljena od strane tužitelja odbačena rješenjem Vrhovnog suda RH posl. broj: Rev – 2626/13-2 od 15. travnja 2015.
28. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: P – 2321/18 utvrđeno je da se parnični postupak vodio između tužitelja ČJ i RJ i tuženika CE (a kasnije njegovih nasljednika ĐE, EE i ČB), ŠE, IJ i ZJ a radi utvrđenja prava vlasništva predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Po provedenom postupku sud je donio presudu posl. broj: P – 2321/18-122 od 2. rujna 2021., ispravljenu rješenjem posl. broj: P – 2321/18-146 od 7. prosinca 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da su tužitelji dosjelošću stekli vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svaki za 1/2 dijela. Povodom izjavljene žalbe Županijski sud u Karlovcu je rješenjem posl. broj: Gž – 60/2022-5 od 13. prosinca 2023. ukinuo označenu presudu i rješenje i odbacio tužbu tužitelja. Iz obrazloženja označenog drugostupanjskog rješenja proizlazi da je drugostupanjski sud tužbu odbacio iz razloga što se je već u predmetu posl. broj: P – 212/2010 odlučivalo jesu li tužitelji po osnovama darovanja, nasljeđivanja i dosjelošću stekli vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno sud je utvrdio da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Povodom izjavljene revizije Vrhovni sud RH je rješenjem posl. broj: Revd – 1354/2024-2 od 26. ožujka 2024. reviziju tužitelja odbio i odbacio.
29. Uvidom u ovjerenu izjavu ČE od 28. lipnja 2010. razvidno je da isti potvrđuje da ne polaže nikakva vlasnička ni posjedovna prava u odnosu na predmetnu nekretninu te je isti naveo da je predmetna nekretnina a sukladno njegovom saznanju u posjedu RJ pok. FJ i ČJ pok. FJ. Isti je naveo da su otac tužitelja i njegov otac pok. JE bili braća koja su se zajedno s ostalom braćom prije 50 godina podijelili na način da je čest. zem. [katastarska čestica] zv. [adresa] u k. o. [katastarska općina] pripala pok. FJ.
30. Uvidom u potvrdu izdanu od strane Vodovod Povljana d.o.o. od 19. veljače 2018. proizlazi da se na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi vodomjer od početka osnivanja označenog poduzeća, odnosno od 2013., te da je vodomjer u vlasništvu ČJ.
31. Iz iskaza svjedoka RE (rođen 1969., u srodstvu s tužiteljima) koji je međaš s predmetnom nekretninom od rođenja proizlazi da je predmetna nekretnina ranije bila vlasništvo njegovog djeda IJ zv. „ M“, da je djed preminuo 1944., da je imao osmero sinova i dvije kćeri a predmetna nekretnina zv. [adresa] da je nakon djedove smrti pripala njegovom stricu FJ budući su se njegov otac i ostala braća podijelili a njihove sestre da su im ustupile svoje nasljedne dijelove nakon smrti oca. Svjedok je naveo da je dioba izvršena prije njegovog rođenja. Nakon smrti FJ predmetna nekretnina da je pripala tužiteljima budući je njihova sestra I istima ustupila svoj nasljedni dio iza oca. Svjedok je naveo da otkad pamti za sebe da je predmetnu nekretninu koristio ČJ a njegov brat RJ da se je odselio u [adresa], da je Ć nekretninu koristio za ispašu ovaca, da se je na istu nosilo sijeno, točila voda kao i da je na predmetnoj nekretnini prije njegovog rođenja izgrađena štala koju ČJ i dan danas koristi za potrebe svojih ovaca. Isti je naveo da je često komunicirao sa svojim stričevima te da nitko od njih nije osporavao da bi bila izvršena ranije spomenuta dioba. Svjedok je naveo da on na susjednoj nekretnini ima sagrađenu obiteljsku kuću u kojoj stanuje te da nikada nije vidio CE na predmetnoj nekretnini kao i da CE sukladno njegovima saznanjima u blizini predmetne nekretnine nema svojih nekretnina, kao i da nikada nije čuo da bi prednici ili slijednici pok. CE polagali ikakva prava u odnosu na ovu nekretninu.
32. Iz iskaza svjedoka UJ (rođen 1952., u srodstvu s tužiteljima i tuženicima) proizlazi da je istom po priči njegovog oca BJ poznato da je predmetna nekretnina zv. "Obatnica" vlasništvo oca tužitelj FJ a nakon njega da je ista postala vlasništvo njegovih sinova RJ i ČJ. Svjedok je naveo da on u blizini predmetne nekretnine, na udaljenosti od 20 metara ima svoju nekretnina na koju često dolazi, a od 1980. da stalno prebiva u [adresa], te da mu je poznato da se je predmetna nekretnina oduvijek koristila za ispašu stoke isključivo od obitelji pok. FJ a na taj način da se koristi i dan danas. Na istoj da se nalazi i štala na kojoj je on 1970. na zahtjev tužitelja ČJ postavljao krov, te je naveo da u toj štali tužitelj drži kokoši i muze ovce. Isti je naveo da pretpostavlja da su se nasljednici IJ koji je imao osam sinova međusobno podijelili budući mu je poznato da se svatko od njih odnosno sada njihovi nasljednici nalaze u posjedu točno određenog dijela nekretnina koje su im pripale te je naveo da između njih nikada bilo sporova. U odnosu na prednike tuženika, pok. PJ i UJ svjedok je naveo da su mu poznati ali da oni nikada nisu koristili predmetnu nekretninu niti su istu svojatali, te je naveo da nije čuo da bi treće osobe polagale ikakva prava u odnosu na ovu nekretninu. Svjedok je naveo da se kuća tužitelja ČJ nalazi na udaljenosti od 30-50 metara od predmetne nekretnine, kao i da nekretnine svjedoka RE, zatim RB, SB, IJ, VE, VB i tužitelja ČJ graniče s predmetnom nekretninom. Svjedok je naveo da mu nije poznato da bi PJ ili UJ tužiteljima osporavali vlasništvo ove nekretnine. Nadalje je naveo da su njegova baka i majka UJ iz obitelji „ Z“ dvije sestre.
33. Iz iskaza svjedoka GJ (rođen 1955., u srodstvu s tužiteljima i daljnjem srodstvu s tuženicima) proizlazi da isti u neposrednoj blizini predmetne nekretnine koja se zove „Stari Laz“ i koja se nalazi u predjelu „ [adresa] ima svoju nekretninu te da mu je po priči djeda pok. GJ poznato da je pok. IJ još 1933. bio u posjedu predmetne nekretnine. Djed da mu je pričao da mu se te godine IJ požalio da mu treće osobe RB i HJ prijete da će na predmetnu dovesti čuvati svoje ovce a što je svjedokov djed spriječio. Nadalje iz iskaza istoga proizlazi da se isti sjeća još dok je bio dijete da je u posjedu predmetne nekretnine bio FJ a nakon njega tužitelj ČJ koji je sagradio štalu na predmetnoj nekretnini 70- ih godina prošlog stoljeća, te je naveo da ČJ ima i brata RJ koji se u dobi od 15 godina odselio u [adresa] i sestru DB. Isti je naveo da mu je poznato da su nasljednici pok. ČJC, FJ, ĐJ, TE, ŽJ, T. EJ, DE i ĆE, te kćeri J i F, da su se nasljednici međusobno podijelili a navedeno da mu je poznato budući je iste viđao da svaki od njih koristi svoju nekretninu te je naveo da između njih nije bilo nikakvih sporova. Međaši s predmetnom nekretninom da su VB i CB. Nadalje je naveo da članovi obitelji tuženika odnosno PJ i UJ a kasnije njihovi nasljednici nikada nisu polagali prava na predmetnu nekretninu. Prvi puta da je za sporove između tužitelja i tuženika u vezi predmetne nekretnine saznao prije 15-ak godina, da je tada njegova majka otišla kod CE pok. ŽJ i njegove supruge ĐE da ih pita u vezi toga a oni da su joj rekli da predmetna nekretnina nije njihovo vlasništvo, a navedeno da mu je ispričala majka.
34. Iz iskaza svjedoka SE (rođen 1957., u srodstvu s tužiteljima i tuženicima) proizlazi da je predmetna nekretnina ranije bila vlasništvo njegovog pradjeda IJ kojeg su naslijedili sinovi ČJC (koji je bio svjedokov djed), FJ, ĐJ, TE, ŽJ, EJ, DE i ĆE te kćeri J i F. Isti je naveo da mu je po priči djeda ČJC poznato da su se nasljednici IJ međusobno podijelili na način da je FJ, prednik tužitelja dobio u isključivo vlasništvo predmetnu nekretninu a ostali nasljednici da su dobili u isključivo vlasništvo druge nekretnine koje se nalaze u blizini predmetne nekretnine, te da između istih nikada nije bilo sporova. Svjedok je naveo da su od pamtivijeka u posjedu predmetne nekretnine bili FJ i ČJ a nakon Matine smrti njegovi sinovi ČJ i RJ. Predmetnu nekretninu da su isti uvijek koristili za ispašu stoke te se na takav način i dan danas koristi. Na nekretnini da se nalazi i štala koju je sagradio ČJ. Svjedok je naveo da obitelji IJ a kasnije njihovim nasljednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine odnosno da su sporovi nastali tek u novijoj povijesti.
35. Iz iskaza svjedoka VE (rođen 1958., u srodstvu s tužiteljima i tuženicima) proizlazi da je istom poznato da je vlasnik predmetne nekretnine koja se nalazi u predjelu [adresa] i koja se zove Stari Laz bio svjedokov djed, pok. IJ, a njegovi nasljednici da su sinovi ČJC, FJ, ĐJ, TE, ŽJ i svjedokov otac EJ. Djed da je imao i nasljednike Ž i ŠJ koji su se odrekli svoga nasljednog dijela radi dječjeg doplatka kao i kćeri J i F koje su svoj nasljedni dio ustupile braći. Nasljednici IJ da su se podijelili te je u toj diobi predmetna nekretnina pripala FJ a njega da su naslijedili sinovi, tužitelji ČJ i RJ. Svjedok je naveo da od 6 godine života dolazi na nekretnine koje su u toj diobi pripale njegovom ocu i koje se nalaze u neposrednoj blizini predmetne nekretnine te je naveo da se je već tada u posjedu predmetne nekretnine nalazio isključivo ČJ koji je na istoj čuvao ovce kao i dan danas. Na nekretnini da je sagrađena i štala, istu da je sagradio ČJ, te je naveo da ČJ ima i priključak za vodu na nekretnini. Svjedok je naveo da su međaši s predmetnom nekretninom njegov brat RE, zatim VB pok. ŽJ, RB, kao i treće osobe koji su vlasnici manjih vrtlića. Nadalje je naveo da su mu poznati prednici tuženika PJ i UJ ali da mu nije poznato da bi isti polagali ikakva prava u odnosu na predmetnu nekretninu kao i da bi isti ranije tužiteljima osporavali vlasništvo i korištenje ove nekretnine, odnosno da su sporovi između tužitelja i tuženika započeli prije 10-ak godina.
36. Iskaze saslušanih svjedoka sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim budući isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama posjedovanja predmetne nekretnine te su iskazi istih u bitnom u međusobnom suglasju kao i suglasju s dokumentacijom priloženom predmetnom spisu. Uzimajući u obzir da je većina saslušanih svjedoka u srodstvu i s tužiteljima i s tuženicima a s kojima nisu u zavadi, sud iskaze istih ne nalazi pristranim odnosno ne nalazi da bi isti bili osobno zainteresirani za ishod predmetnog postupka. Tako iz iskaza svjedoka od kojih je većina rođena 50ih godina prošlog stoljeća (izuzev svjedoka RE) proizlazi da je istima osobno poznato da se predmetna nekretnina od njihovog rođenja nalazila u posjedu obitelji tužitelja, odnosno u posjedu FJ pok. ŽJ kojeg su naslijedili tužitelji, da su FJ a kasnije njegov sin, tužitelj ČJ predmetnu nekretninu koristili za ispašu ovaca, da je tužitelj ČJ na istoj sagradio štalu prije 50ak godina i doveo priključak za vodu, te da mu od tada pa do prije 15ak godina nitko nije osporavao posjed ove nekretnine. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da isti na predmetnoj nekretnini nikada nisu vidjeli tuženike niti njihove prednike. Nadalje je sud poklonio vjeru i svjedocima u dijelu u kojem isti iskazuju da je u posjedu predmetne nekretnine prije FJ bio njegov otac ŽJ FJ pok. P iako o tome isti nemaju neposrednih saznanja već isti saznanja o toj činjenici crpe po priči svojih prednika (posebice svjedok GJ) a navedeno je u skladu i s utvrđenjem suda temeljem spisu priložene materijalne dokumentacije a kako je to obrazloženo u nastavku ove odluke. Sud nije cijenio navode saslušanih svjedoka na okolnost izvršene diobe između nasljednika pok. IJ pok. Č u vezi predmetne nekretnine kao i na okolnosti stjecanja prava vlasništva tužitelja glede iste a temeljem nasljeđivanja, darovanja i dosjelosti smatrajući da je navedeno irelevantno budući je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbačen a kako je to ranije navedeno.
37. Tužitelj ČJ je u svom iskazu naveo da je predmetna nekretnina zv. Stari Laz prvotno bila vlasništvo njegovog djeda IJ pok. Č koji je preminuo 1944. i kojeg su naslijedili njegov otac FJ i ostali sunasljednici koji su se međusobno podijelili na način da je ova nekretnina pripala njegovom ocu. Njegovog oca da je naslijedila njegova majka KJ a majku da su naslijedili on i brat. Predmetna nekretnina da se oduvijek u njegovoj obitelji koristila kao pašnjak te da se na taj način i dan danas koristi, te je naveo da obitelj tuženika nikada nije bila u posjedu ove nekretnine. Na predmetnoj nekretnini on da je sagradio štalu prije više od 50 godina, da su se na istoj ranije držale svinje, kokoši i ovce a da sada on drži samo kokoši i ovce, te sijeno, traktor i drva, te da je on prije 30ak godina napravio priključak za vodu na predmetnoj nekretnini. Nadalje je naveo da se u blizini predmetne nekretnine nalaze i druge nekretnine u njegovom vlasništvu i vlasništvu njegovog strica, kao i da se njegova kuća nalazi na udaljenosti od 15-20 m od predmetne nekretnine. Tužitelj je naveo da su se njegovi prednici ranije međusobno podijelili, te da na istoj nikada nije vidio prednika tuženika, IJ kao ni njegove nasljednike. Isti je naveo da je osoba koja je 40-ih godina prošlog stoljeća bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, IJ pok. KE bio njegov prednik, odnosno da se radi o IJ zv. K.
37.1. Iskaz tužitelja, a posebno u dijelu u kojem isti navodi da bi upisani vlasnik IJ pok. KE bio njegov prednik, kao i u dijelu u kojem navodi da se predmetna nekretnina oduvijek nalazila u posjedu njegove obitelji, kao i da istu on sada koristi, te u dijelu u kojem iskazuje da on kao i njegovi bliski srodnici, odnosno stric u neposrednoj blizini predmetne nekretnine imaju svoje druge nekretnine sud je cijenio istinitim, vjerodostojnim i u suglasju s dokumentacijom priloženom spisu kao i u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka, a koje iskaze je sud cijenio istinitim a kako je to ranije navedeno.
38. Tuženik VJ u svom iskazu je naveo da je predmetna nekretnina koja se nalazi u predjelu [adresa] ranije bila vlasništvo njegovog pradjeda IJ pok. Č kojeg su naslijedili njegovi sinovi, odnosno tuženikov djed UJ i njegov brat CE. UJ da su naslijedili tuženikova majka ME, ujak SJ (tuženik ad.1.) i ujak PB. Majka da je njemu darovala svoj udio a tužitelj DJ da je dio nekretnine naslijedio od nasljednika ranije spomenutog CE pok. ŽJ. Isti je naveo da su tužitelji u vezi predmetne nekretnine pokrenuli dva sudska postupka, da se je njegov ujak SJ tome protivio iz razloga što tužitelji a ranije njihovi prednici nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, te da su tužitelji u tom postupku uspjeli isključivo u odnosu na ZJ koja im je navodno priznala vlasništvo svog dijela. Nadalje je tuženik naveo da je na predmetnoj nekretnini sagrađen objekt - štalica te da vjeruje da je istu sagradio njegov pradjed. Isti je naveo da na predmetnoj nekretnini nije vidio nikog, a da mu je majka rekla da je istu ranije za ispašu stoke – ovaca koristila O koja je bila sestra njegovog djeda CJ te IB koja je bila sestra njegove bake U. Tuženik je naveo da se predmetna nekretnina danas ne koristi. Nadalje je naveo da je revizija katastra bila u studenom/prosincu 1956. te da mu je poznato da je u postupku revizije potpisan prijavni list br. 158, da je na istom potpisan IJ pok. Č međutim da to nije potpis njegovog pradjeda jer se isti u to vrijeme nije mogao potpisati budući je bolovao od artritisa a što proizlazi i iz činjenice da je isti oporuku potpisao kažiprstom. Tuženik je naveo da on živi u [adresa], da svaku godinu dolazi u [adresa], da obilazi predmetnu nekretninu, te da mu to nitko nikada nije branio.
39. Tuženik DJ je u svom iskazu u pogledu pravnog slijeda stjecanja vlasništva predmetne nekretnine iskazivao kao i tuženik VJ te je dodao da su on i Ana Hudi 2017. od CE pok. ŽJ stekli suvlasništvo predmetne nekretnine zv. [adresa] te da su u vezi toga platili porez. Temeljem tog ugovora da su oni nasljednicima PJ dali svoje udjele na drugim nekretninama koje se nalaze u [adresa]. Nadalje je naveo da do 2010. nije bilo nikakvih sporova u vezi predmetne nekretnine odnosno sve dok ih tužitelji nisu tužili. Budući su u [adresa] postojali stari i novi katastarski plan te je postojala razlika u površini to da su tužitelji mimo njihovog znanja vršili usklađenje a o čemu oni nisu bili obaviješteni iako su u zemljišnoj knjizi bili upisani kao vlasnici nekretnine. Tuženik je osporio da bi njegov prednik IJ potpisao zapisnik br. 158. Nadalje je naveo da on na predmetnu nekretninu povremeno dolazi budući živi u [adresa], da na istoj nikada nije nikog zatekao niti da bi vidio ikakve ovce, te je naveo da njemu nitko nije branio pristup na istu, osim jednom tužitelj ad.1. i to prilikom ranije spomenutog sudskog postupka koji se vodio u vezi predmetne nekretnine. Tuženik je naveo da su se njegov djed UJ i njegov brat PJ bavili poljoprivredom te da su imali i ovce međutim da ovce nisu čuvali na predmetnoj nekretnini jer je ista dosta udaljena od njihovih štala, da su pored štala imali svoje parcele koje su bile dosta velike i dovoljne za ispašu ovaca, te da nije bilo potrebe da se ovce sele na druge pašnjake koji su bili dosta udaljeni. Isti je naveo da mu nije poznato tko je sagradio štalu na predmetnoj nekretnini, da je moguće da je istu sagradio njegov pradjed ŽJ.
40. Tuženik SJ je u svom iskazu naveo da je narodni naziv predmetne nekretnine " [adresa] te da je ista vlasništvo njegove obitelji odnosno njega a on da je istu stekao nasljeđivanjem oce UJ a on od svoga oca IJ. Tuženik je naveo da je njegova obitelj predmetnu nekretninu oduvijek koristila za ispašu ovaca te da su je na taj način koristili do Domovinskog rata a posljednji da ju je koristio njegov stric CE. Na nekretnini da je sagrađena i štalica a pretpostavlja da su istu gradili njegov otac i stric. Isti je naveo da tužitelji neovlašteno koriste predmetnu nekretninu, te da su se oni tome usmeno protivili. Tuženik je naveo da je u 10 godini života prvi put stupio na predmetnu nekretninu, da je na istoj postavljao klopke za zečeve i to na zidu predmetne nekretnine te da se ne sjeća da li su već tada bile izgrađena štalica na istoj budući nije ulazio u unutrašnjost nekretnine. Isti je naveo da ne zna tko posljednjih 20ak godina koristi predmetnu nekretninu kao i da mu nije poznato tko je postavio priključak za vodu na nekretninu.
41. Iskaze tuženika na okolnost pravnog slijeda njihovog upisa u zemljišnu knjigu od upisanog zk vlasnika IJ pok. Č sud je cijenio istinitim budući isto proizlazi i iz materijalne dokumentacije priložene spisu, a navedeno ni tužitelji nisu osporavali. Na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine sud je poklonio vjeru tuženiku MB iz čijeg iskaza proizlazi da iako su se njegovi prednici, djed CJ i njegov brat PJ bavili poljoprivredom i imali ovce da iste nisu čuvali na predmetnoj nekretnini jer se radi o nekretnini koja je udaljena od njihovih štala te da za navedeno nisu ni imali potrebe jer su imali druge parcele koje su bile dosta velike i dovoljne za ispašu. Sud u tom dijelu nije poklonio vjeru iskazu tuženika IJ koji je naveo da su njegovi prednici predmetnu nekretninu koristili do Domovinskog rata a istu da je posljednji koristio CE budući je iskaz istoga u tom dijelu kontradiktoran iskazu svjedoka DJ i iskazu saslušanih svjedoka, kao i povijesti posjeda iz koje proizlazi da se predmetna nekretnina zasigurno od 50ih godina prošlog stoljeća nalazila u posjedu obitelji tužitelja. Također sud u pogledu korištenja predmetne nekretnine od strane prednika tuženika nije poklonio vjeru ni iskazu tuženika VJ iz čijeg iskaza bi proizlazilo da su predmetnu nekretninu koristile sestra njegovog djeda O i IB budući je isto u kontradiktornosti s iskazima saslušanih svjedoka čije iskaze je sud cijenio istinitim, a i u suprotnosti s iskazima ostalih tuženika.
42. Odredbom čl. 388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ('Narodne novine' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVSP prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinak.
42.1. Uzimajući u obzir da tužitelji traže utvrđenje nevaljanim uknjižbe iz 1962., 1974., 2003., 2017. i 2018. to se u predmetnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o zemljišnim knjigama (Službene novine Kraljevine Jugoslavije br. 146/30, Službeni list FNRJ br. 86/1946, dalje: ZZK/30) i odredbe Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013 i 108/2017 – dalje: ZZK/96).
42.2. Iz odredbe paragrafa 68. st.1. ZZK/30 proizlazi da onaj koji misli, da je kojom uknjižbom povrijeđen u svom knjižnom pravu i koji osporava takvu uknjižbu može pokrenuti parnični postupak iz razloga nevaljanosti i tražiti povrat u prijašnje knjižno stanje.
42.3. Iz odredbe paragrafa 70. st.2. ZZK/30 proizlazi da ukoliko su treće osobe osporavanom uknjižbom stekle knjižno pravo ili je temelju te uknjižbe došlo do daljnje uknjižbe, a te osobe u pogledu valjanosti uknjižbe nisu postupale u dobroj vjeri to brisovna tužba ne zastarijeva.
42.4. Odredbom čl. 129. st.1. ZZK/96 propisano je da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. je propisano da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim: ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. označenoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. označenog članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena. Brisovna tužba je na identičan način uređena i odredbom čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22 i 155/23).
43. Uzimajući u obzir postavljeni tužbeni zahtjev to je predmet spora pružanje zaštite tužiteljima prema odredbi čl. 168. ZVDSP kojom odredbom je propisano ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava. Predmet postupka je zahtjev za brisanjem neistinite uknjižbe prava vlasništva koje vrijeđa nositelja knjižnog prava odnosno njegove sljednike.
44. Temeljem citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je zastarni rok za podnošenje brisovne tužbe propisan samo u odnosu na poštenog stjecatelja te da brisovna tužba ne zastarijeva prema osobi koja je ishodila nevaljani upis kao ni prema osobi koja je od te osobe stekla prava na temelju tog nevaljanog upisa ukoliko je znala ili morala znati da je upis njezina prednika bio nevaljan. Pravo na podnošenje brisovne tužbe pored osobe koja je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe imaju i osobe koje su nasljednici ranijeg nositelja knjižnog prava, budući te osobe predstavljaju univerzalne pravne slijednike nositelja knjižnog prava koje sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju stječu nasljedstvo po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja te su isti nasljeđivanjem stekli materijalnopravna ovlaštenja prema predmetnoj nekretnini odnosno knjižnim pravima na njoj a kakva je imao i njihov univerzalni prednik (navedeno proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev – 531/1998 od 14. lipnja 2001. i Rev x – 651/2009 od 18. studenog 2010.). Nadalje, pasivno legitimirani u parnicama radi brisanja upisa je ona osoba u čiju korist je upisano određeno knjižno pravo koje je prema tvrdnjama nositelja knjižnog prava nevaljano. Kao što na aktivnoj strani može doći do univerzalne sukcesije tako i na pasivnoj strani može, zbog smrti osobe koja je ishodila određeno knjižno pravo nevaljanim ili neistinitim upisom doći do univerzalne sukcesije tako da će pasivno legitimirana osoba u toj vrsti parnice biti nasljednik te osobe.
45. U odnosu na navode tuženika da se sadržaj isprava čije brisanje tužitelji traže ne bi mogao mijenjati predmetnom brisovnom tužbom te da te isprave, a suprotno navodima tužitelja, nisu nezakonite, ukazuje se da neistinitost i nezakonitost nisu identični pojmovi. Naime, ovaj sud niti jedan upis čije brisanje tužitelji traže ne nalazi nezakonitim budući su svi upisi izvršeni na temelju valjanih isprava na temelju kojih je bilo moguće i dopušteno vršiti upise u zemljišnu knjigu. Međutim, činjenica da sud te upise ne nalazi nezakonitim ne znači da su isti ujedno i istiniti i da su njima stečena prava koja su upisana, ako ta prava nisu pripadala predniku svakog pojedinog upisa. Brisovna tužba sadržajno predstavlja stvarnopravni zahtjev za zaštitu od provedbe nevaljanog odnosno neistinitog upisa pri čemu nevaljani ili neistiniti upis u zemljišnoj knjizi postoji kada u času kad je upis bio zahtjevan za njegovu provedbu i nastupanje pravnih učinaka nisu bile ispunjene pretpostavke određene pravilima zemlijšnoknjižnog prava, a u konkretnom slučaju tužitelji tvrde da je upis knjižnog prava neistinit jer u času kada je prvi upis bio zahtjevan nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje knjižnog prava, u konkretnom slučaju pretpostavka knjižnog prednika a koje pretpostavke određuju odredbe materijalnog prava koje određuju takvo knjižno pravo. Tužitelji tvrde da se radi o neistinitom, nevaljanom upisu kojim je povrijeđeno njihovo zemljišnoknjižno pravo te isti osporavaju sadržaj određenog upisa, te ističu da je upis tuženika a ranije njihovih prednika na prijeporu neistinit, slijedom čega isti na podnošenje takve tužbe nisu ograničeni rokom budući isti tvrde da je nekretnina i dalje uknjižena kao vlasništvo osoba za koje tvrde da je uknjižba izvršena nevaljanim upisom.
46. U konkretnom slučaju bilo je potrebno utvrditi je li IJ pok. Č koji je temeljem prijavnog lista br. 1/33 Kotarske uprave u Senju i Odluke Sreskog suda u Pagu broj: R III 236/33 od 18. lipnja 1934. upisan kao vlasnik predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio prednik tužitelja ili prednik tuženika. Uzimajući u obzir da je u prijavnom listu br. 1/33 navedeno da se radio o diobi zajednice C i IJ to je potrebno utvrditi je li u toj diobi sudjelovao IJ. Č koji je prednik tužitelja ili je sudjelovao IJ koji je prednik tuženika. Iako se u označenoj Odluci Sreskog suda kao jedan od djelitelja i vlasnik navodi IJ pok. Č bez nadimka, sud je uvidom u sam Prijavni list br. 1/33 a na kojem se temelji odluka o upisu prava vlasništva, između ostalog i u odnosu na predmetnu nekretninu, utvrdio da se radi o IJ pok. Č. Naime, u prijavnom listu, odnosno u izvatku iz prijavnog lista (list spisa 31) se u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i koja je predmet ove diobe navodi da su kao suvlasnici/suposjednici označene nekretnine upisane fizičke osobe, između ostalog i IJ pok. Č za 5/80 dijela, te da je sukladno izvršenoj diobi zajednice ta nekretnina prešla u vlasništvo NJ i ĆB pok. NJ i UJ pok. R. Iz navedenog bi proizlazilo da je u toj diobi sudjelovao prednik tužitelja IJ. Č budući je isti bio upisan kao suvlasnik označene nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također je sud i u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koje su bile predmet diobe utvrdio da su iste prešle u vlasništvo „plemena“ obitelji tužitelja, odnosno da su iste prešle u vlasništvo CJ pok. R. Uzimajući u obzir da iz spisu priloženog rodoslovlja tužitelja proizlazi da je PB bio šukundjed tužitelja, a njegovi unuci da su bili ranije spomenuti AJ i UJ pok. NJ a UJ pok. R da je praunuk istoga, a koje rodoslovlje tuženici tijekom postupka nisu osporavali (a navedeno bi proizlazili i iz rodoslovlja tužitelja utvrđenog od strane tuženika u predmetu posl. broj: P – 2321/18 – l.s. 25-26) i koja obitelj nesporno ne pripada „plemenu“ obitelji tuženika, to je sud utvrdio da je označena dioba zajednice na temelju koje je sačinjen predmetni prijavni list br. 1/33 i na temelju koje je donesena odluka o upisu prava vlasništva glede predmetne nekretnine bila vršena od strane prednika tužitelja, odnosno od strane nasljednika pok. ŠJ a u kojoj diobi je kao jedan od djeljenik sudjelovao i djed tužitelja IJ slijedom čega je sud utvrdio da u toj diobi nije sudjelovao prednik tuženika, IJ budući se radi o dva različita „plemena“ IJ. Nadalje, da je upravo obitelj IJ koja je sudjelovala u spomenutoj diobi bila obitelj tužitelja proizlazi i iz činjenice da su nekretnine koje graniče s predmetnom nekretninom i koje nose oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (da iste graniče s predmetnom nekretninom, odnosno da se nalaze u neposrednoj blizini iste proizlazi iz svih skica izmjere, odnosno sudskog očevida, sačinjenih za potrebe predmeta posl. broj: P – 2321/18) u toj diobi pripale obitelji tužitelja, a u odnosu na koje su sada upisani RB, UJ i dr. čiji prednik je zajednički prednik i tužitelju a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i spisu priloženog rodoslovlja tužitelja. Uzimajući u obzir navedeno, zatim uzimajući u obzir izjave djeljenika iz diobe od 1934. (list spisa 35-37 i 39) iz kojih proizlazi da stanje određeno tom diobom predstavlja faktično stanje iz čega bi proizlazilo da su se nekretnine koje su bile predmet podjele već tada nalazile u posjedu upisanih vlasnika (koji su se upisali temeljem odluke Sreskog suda u Pagu posl. broj: R III – 236/33 od 18. srpnja 1934.), zatim uzimajući u obzir povijest posjedovanja iz koje proizlazi da se predmetna nekretnina od 1954. (kada je izvršena revizija posjeda k. o. [katastarska općina] i od kada sežu službeni katastarski podaci za k. o. [katastarska općina]) nalazi u posjedu nasljednika djeda tužitelja, te uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka čija neposredna saznanja sežu od 50ih godina prošlog stoljeća a posredna i ranije, to je sud utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo prednika tužitelja, odnosno vlasništvo pok. IJ, a ne vlasništvo prednika tuženika pok. IJ pok. Č. Nadalje se ističe da činjenica da predmetna nekretnina nije uvrštena u ostavinsku imovinu ostavitelja IJ pok. Č nije dokaz da ista uistinu ne bi predstavljala njegovo vlasništvo budući i neke druge nekretnine koje su vlasništvo pok. IJ nisu uvrštene u ostavinsku imovinu iza smrti istoga a iste se i dan danas u zemljišnoj knjizi vode kao njegovo vlasništvo, kao npr. nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 104), a što tuženici nisu ni osporavali.
46.1. Budući prvotno upisani vlasnik IJ pok. Č nije bio prednik tuženika već prednik tužitelja, to sud nalazi da je nevaljan odnosno neistinit upis u korist nasljednika pok. IJ pok. Č i to u u korist CJ i CE a koji upis je izvršen rješenjem suda broj: Z – 78/62, a slijedom toga su nevaljani i daljnji upisi u korist njihovih nasljednika, odnosno u korist tuženika, a koji upisi su izvršeni rješenjima suda broj: Z - 46/74, Z- 951/03, Z - 4826/2017 i Z - 21093/2018 i to iz razloga što u trenutku kad je prvi takav upis bio zahtjevan nisu bile ispunjene pretpostavke određene pravilima zemlijšnoknjižnog prava, odnosno nije bila ispunjena pretpostavka knjižnog prednika budući upisani IJ pok. Č nije bio prednik tuženika slijedom čega upis nije mogao biti vršen u korist njegovih nasljednika i to prvotno sinova PJ i UJ a nastavno tome i u korist njihovih slijednika. Naime, ostavinski sud je rješenjem posl. broj: O – 36/61 pogrešno utvrdio da bi predmetna čestica bila vlasništvo prednika tuženika IJ pok. Č te istu pogrešno rasporedio na sinove ostavitelja PJ i UJ. Ovdje se ujedno ističe da su neosnovani navodi tuženika da bi njihov prednik IJ pok. Č oporučno raspolagao upravo ovom nekretninom budući je sud uvidom u sudsku oporuku od 25. rujna 1956. (koja prileži spisu posl. broj: P – 212/10 – l.s. 63) utvrdio da ostavitelj nije raspolagao pojedinačno određenim nekretninama nego svojom cjelokupnom imovinom navodeći da „cjelokupnu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja na jednake dijelove svojim sinovima“. Uzimajući u obzir da su se prednici tuženika, i to PJ i UJ uknjižili kao suvlasnici temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj: O – 36/61 iza pok. IJ pok. Č a za kojeg je sud utvrdio da isti nije bio niti upisani vlasnik a niti posjednik predmetne nekretnine to su njegovi nasljednici stupili u njegovu pravnu poziciju u pogledu njegova nevaljanog stjecanja prava vlasništva, te isti ne mogu kao nasljednici steći više prava nego što je to pripadalo njihovom predniku. Identična je situacija i u odnosu na njihove nasljednike, odnosno dr. IJ, ZB i PE koji su se uknjižili temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj: O – 33/73-4 od 26. studenog 1973., a koja uknjižba je provedena rješenjem suda broj: Z – 46/74, kao i u odnosu na ZJ koja se je uknjižila temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj: O – 316/03 i to rješenjem suda broj: Z – 951/03 a koja uknjižba je također bila nevaljana zbog ranije navedenih razloga. U odnosu na takve upise sud ne nalazi da bi bilo odlučno jesu li u dobroj vjeri stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer su nasljeđivanjem a ne pravnim poslom, stupili u pravnu poziciju svog prednika, u odnosu na kojeg, sukladno odredbi čl. 68. st.1. ZZK/30 i odredbi čl. 129. st. 1. ZZK/96 također nije odlučno, kao neposrednim stjecateljima knjižnih prava na temelju nevaljane uknjižbe, jesu li prilikom stjecanja vlasništva postupali u dobroj vjeri. Što se tiče upisa stjecatelja DJ i VJ koji su svoje suvlasničke udjele stekli temeljem ugovora o darovanju nekretnine a koji ugovori su provedeni rješenjima ovog suda broj: Z – 4826/17 i Z – 21093/18 sud je uzimajući u obzir da je rješenjem ovog suda posl. broj: Z – 966/15 u odnosu na predmetnu nekretninu u trenutku provedbe označenih darovnih ugovora bila izvršena zabilježba spora koji se pred ovim sudom vodio pod posl. brojem. P – 1518/15 između ovdje označenih tužitelja i prednika tuženika DJ i VJ, i to ZJ i TB kao tuženika, utvrdio da isti nisu postupali u dobroj vjeri. Da su tuženici bili upoznati da postoji spor glede predmetne nekretnine proizlazi i iz iskaza tuženika DJ koji je naveo da su ih tužitelji tužili u vezi ove nekretnine još 2010.
46.2. Odredbom čl. 8. st.3. ZZK/96 propisano je da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Uzimajući u obzir da su DJ i VJ svoj upis ishodili temeljem besplatnog pravnog posla, odnosno darovanjem, te da je u to vrijeme u zemljišnoj knjizi egzistirala zabilježba spora, odnosno zabilježba da se vodi spor glede prava vlasništva u vezi predmetne nekretnine, to sud ne nalazi da su DJ i VJ postupali u dobroj vjeri, odnosno da bi bili savjesni u stjecanju vlasništva nekretnine jer su imali dovoljno razloga posumnjati da je ono što je upisano u zemljišnu knjigu različito od izvanknjižnog stanja.
47. Slijedom svega navedenog sud nalazi da je neosnovan prigovor tuženika glede nedostatka aktivne legitimacije jer su tužitelji unuci, odnosno univerzalni sljednici oštećenog nositelja knjižnog prava, odnosno isti su nasljednici pok. FJ koji je nasljednik IJ pok. Č a u čiju je korist upisano knjižno pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom slijedom čega su isti ovlašteni podnijeti predmetnu tužbu. Nadalje, budući je tuženik IJ univerzalni slijednik upisanih CJ i CE u čiju korist je provedena nevaljana, neistinita uknjižba rješenjem broj:
Z – 78/62 to je isti pasivno legitimirani u predmetnoj parnici. Također su pasivno legitimirani i DJ i VJ u čiju korist su nevaljanim upisanim knjižnim pravo raspolagali univerzalni slijednici CJ i CE, i to JB i ZJ i temeljem čega su isti uknjižili svoje pravo, te isti predstavljaju treće osobe odnosno singularne sljednike iza univerzalnih slijednika. Uzimajući u obzir da je predmetna tužba podnesena protiv tuženika SJ koji je univerzalni slijednik osobe u čiju je korist neposredno provedena nevaljana, neistinita uknjižba a pri čemu je irelevantno da li su te osobe postupale u dobroj vjeri ili ne, te da su ostali tuženici svoje pravo izvodili iz neistinitog, nevaljanog prednikova upisa i u odnosu na koje upise sud nalazi da isti nisu imali status poštenog stjecatelja jer su u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju kao i u vrijeme podnošenja prijedloga za upis imali dovoljno razloga posumnjati da je upis njihovog prednika nevaljan i neistinit (postojala je zabilježba spora) to sud nalazi da bi bio neosnovan prigovor nastupa zastare za podnošenje predmetne brisovne tužbe, odnosno uzimajući u obzir da stjecatelji nisu postupali u dobroj vjeri to se u predmetnoj stvari radi o stvarnopravnom zahtjevu koji ne zastarijeva neovisno što se na određeni način radi o kombinaciji vlasničke tužbe i tužbe zasnovane na zemljišnoknjižnim propisima.
47.1. Slijedom svega navedenog a kako je sud utvrdio da je nevaljan upis izvršen rješenjem ovog suda posl. broj: Z – 78/62, a na kojem upisu se posljedično temelje i ostali upisi određeni i izvršeni rješenjima suda posl. broj: Z – 46/74, Z – 951/03, Z – 4826/2017 i Z – 21093/18 to je primjenom ranije citiranih odredbi valjalo naložiti brisanje uknjižbi izvršenih označenim rješenjima i naložiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe označenih rješenja, a kako je to odlučeno izrekom presude.
48. Uzimajući u obzir da su tužitelji i tuženici djelomično uspjeli u parnici u približno jednakim dijelovima, to je svaka stranka sukladno odredbi čl. 154. st.4. ZPP dužna snositi svoje troškove a kako je to odlučeno točkom II. izreke ovog rješenja.
49. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.
U Pagu 11. travnja 2025.
Sudac:
Marija Knez
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravkapresude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
Dostavna naredba:
1. Tužiteljima po punomoćnicima,
2. Tuženicima po punomoćnici.
