Poslovni broj: Usl – 2771/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3a, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200, OIB: 88362248492, nakon javne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske Klasa: UP/II-118-01/24-01/10 Urbroj: 534-07-1-2/4-24-02 od 30. kolovoza 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime troškova upravnog spora naknaditi tužitelju iznos od 2.000,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja.

II. U ostalom dijelu odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-118-01/24-01/10 Urbroj: 534-07-1-2/4-24-

02 od 30. kolovoza 2024.:

- poništava se rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika Klasa: UP/I- 034-05/23-04/9 Urbroj: 351/09-24-5 od 31. svibnja 2024., kao nezakonito (točka 1.);

- predmet se dostavlja na nadležno rješavanje Agenciji za znanost i visoko obrazovanje na postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije magistar medicinsko – laboratorijske dijagnostike (točka 2.).

2. Rješenjem od 31. svibnja 2024., u predmetu priznavanja inozemne stručne kvalifikacije stečene 26. rujna 2023. na Farmaceutsko zdravstvenom fakultetu, Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina, na studijskom programu drugog

Poslovni broj: Usl – 2771/2024-10

ciklusa „Medicinsko – laboratorijska dijagnostika“ odbijen je tužiteljev zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije „Magistar medicinsko – laboratorijske dijagnostike“.

3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi tvrdi da se rješenje temelji na netočno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a time i pogrešnoj primjeni prava. Protivi se tuženikovom stavu o nenadležnosti Hrvatske komore zdravstvenih radnika, jer sukladno odredbi članka 177. stavak 1. i 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (koju u tužbi citira) ovakve postupke provodi nadležna komora. Tuženik se pogrešno poziva na članak 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, jer Agencija provodi postupak vrednovanja inozemnih stručnih kvalifikacija, koji postupak nije identičan i ne predstavlja postupak priznavanja. Vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije nema nikakve veze s priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije, jer se radi o dva potpuno različita pojma. Vrednovanje može biti samo dio postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije. Agencija može vrednovati inozemnu stručnu kvalifikaciju, ali nije nadležna donositi odluku o priznavanju iste. Hrvatska komora zdravstvenih radnika u sklopu upravnog postupka može eventualno zatražiti od Agencije da izvrši vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije. Odredbom članka 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija nije propisana nikakva nadležnost Agencije u pogledu priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, već samo vrednovanje. Priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije u smislu tog Zakona ima isključivu svrhu pristupa ili nastavka obrazovanja, što kod tužitelja nije slučaj. Agencija vrši priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije stranim učenicima ili studentima kada isti dolaze u Republiku Hrvatsku s namjerom da nastave obrazovanje. Tada se vrednuje strana kvalifikacija i priznaje određeni stupanj, sve kako bi se utvrdilo u kom dijelu isti moraju nastaviti obrazovanje u Republici Hrvatskoj. Takav postupak da se često provodi u sklopu upisnog postupka na sveučilištu ili neku drugu obrazovnu ustanovu. Sve to da jasno proizlazi iz Glave III. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine 69/22) i to članka 11. do 16. Tužitelj nije tražio priznavanje inozemne stručne kvalifikacije sa svrhom nastavka obrazovanja, iz čega bi proizlazila nadležnost Agencije. Tužitelj je zahtjev podnio 11. prosinca 2023., a o istom je odlučeno pola godine nakon, dakle, nakon proteka rokova propisanih Pravilnikom o postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija Hrvatske komore zdravstvenih radnika, zbog čega je trebalo donijeti odluku u korist tužitelja odnosno smatrati da je zahtjev usvojen. Umjesto toga, prvostupanjskim rješenjem zahtjev se odbija pozivanjem na mišljenje Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, kojeg tužitelj, kao i dopis Agencije za znanost i visoko obrazovanje ENIC/NARIC, kao stranka u postupku, nikada nije zaprimio. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu uvodno se citiraju odredbe članka 6. i 20. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija te članka 177. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, u primjeni kojih je osporeno rješenje doneseno i uzvraća da predmetna profesija nije regulirana profesija u Republici Hrvatskoj, što znači da tuženik ni Hrvatska komora zdravstvenih radnika nisu nadležna tijela za vođenje postupka. Na dan donošenja prvostupanjskog rješenja „magistar/magistra medicinsko – laboratorijske dijagnostike“ nije regulirana profesija u Republici Hrvatskoj i ne nalazi se na Popisu reguliranih profesija, zbog čega je u ovom slučaju za provođenje postupka nadležna Agencija za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju.

Poslovni broj: Usl – 2771/2024-10

5. U podnesku od 4. ožujka 2025. tužitelj, osvrćući se na navode iz tužbe, ukazuje na službene stranice Medicinskog fakulteta u Osijeku, na kojima se spominje Sveučilišni diplomski studij Medicinsko laboratorijska dijagnostika i stječe akademski naziv: sveučilišni/a magistar/magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike (univ. mag. med. lab. diag.). Ovdje se radi o profesiji koja tužitelju daje pravo na samostalan rad, pravo na upis u strukovnu komoru, jer se ova profesija nalazi na popisu akademskih naziva i stupnjeva; u šifrarniku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nalazi se pod šifrom 774, kao i u Bazi stečenih obrazovanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Time se otvaraju pitanja vrši li Hrvatska komora zdravstvenih radnika upise u strukovnu komoru sveučilišnim magistrima medicinsko laboratorijske dijagnostike nakon studija u Osijeku ili se takvi upisi odbijaju jer se radi o nereguliranoj profesiji; jesu li takve osobe zaposlene u zdravstvenom sustavu; postoje li u javnom zdravstvenom sustavu zaposleni magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike i tko je priznao takvu stručnu kvalifikaciju.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 13. ožujka 2025.), bez nazočnosti tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja ponavlja ranije iznesene navode i u prilog svojim tvrdnjama poziva se na i prilaže presude Upravnog suda u Osijeku poslovnog broja UsI-708/22 i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-4638/21 iz kojih proizlazi da se tuženik prihvatio odlučivanja u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacije.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja te priloženu tijekom spora.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj 11. prosinca 2023. pokrenuo postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za stručnu kvalifikaciju "Magistar medicinsko – laboratorijske dijagnostike" koju je stekao na Farmaceutsko zdravstvenom fakultetu u Travniku, Univerzitetu u Travniku, Bosna i Hercegovina.

12. Isto tako, nije sporno da je prvostupanjskim rješenjem tužiteljev zahtjev odbijen, uz obrazloženje da stručna kvalifikacija stečena na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi ne odgovara stručnim kvalifikacijama koje su za obavljanje profesije "Magistra medicinsko – laboratorijske dijagnostike" propisane u Republici Hrvatskoj. Zaključak iz tog rješenja temelji se na mišljenju Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer, Medicinskog fakulteta u Osijeku Klasa: 602-04/24-01/05 Urbroj: 2158-61-35-24-09 od 22. ožujka 2024. prema kojem nije moguća usporedba završenog drugog ciklusa visokog obrazovanja, smjer "Medicinsko – laboratorijska dijagnostika" koji se izvodi na Farmaceutsko zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Travniku sa "Sveučilišnim diplomskim studijem Medicinsko – laboratorijska dijagnostika" koja se u Republici Hrvatskoj izvodi na Medicinskom fakultetu Osijek Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer.

13. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tijelu nadležnom za rješavanje zahtjeva za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije. To se pitanje pojavilo spornim tijekom žalbenog postupka zbog tuženikovog stava da na dan donošenja rješenja magistar/magistra medicinsko – laboratorijske dijagnostike, dakle, profesija za koju je podnesen zahtjev, nije regulirana profesija i ne nalazi na Popisu regularnih profesija u Republici Hrvatskoj.

Poslovni broj: Usl – 2771/2024-10

14. Uporište za takvo odluku tuženik nalazi u odredbi članka 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 69/22) kojom je propisano da postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj provode a) agencija nadležna za odgoj i obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom osnovnom i srednjem obrazovanju u općim, gimnazijskim i umjetničkim programima, b) agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnim programima te o završenom programu na razini poslije srednjoškolskog obrazovanja koje nije visoko obrazovanje i c) agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju.

15. Tužitelj se takvom tumačenju protivi ističući da je tuženik pogrešno utvrdio da se ovdje radi o profesiji koja nije regulirana u Republici Hrvatskoj, kao i da se ne nalazi na Popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj. U prilog svojim tvrdnjama dostavlja internetski izlist sa službene stranice Sveučilišnog diplomskog studija Medicinsko laboratorijska dijagnostika (Medicinski fakultet Osijek) na kojem se stječe akademski naziv: sveučilišni/a magistar/magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike.

16. Za potrebe spora sud je izvršio uvid u javno objavljenu Bazu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje gdje se kao profesije u grupi Medicinsko - laboratorijska djelatnost navode prvostupnik medicinsko - laboratorijske dijagnostike (bacc.med.lab.diag.) i zdravstveno laboratorijski tehničar.

17. U izloženom, ovaj sud, za sada, ne može sa sigurnošću otkloniti dvojbe koje je tužitelj stvorio glede tuženikova zaključka da na dan donošenja osporenih rješenja magistar/magistra medicinsko – laboratorijske dijagnostike nije regulirana profesija i ne nalazi se na Popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj. S obzirom na javno dostupe podatke da se na fakultetu u Republici Hrvatskoj, konkretno Medicinskom fakultetu u Osijeku, Sveučilišni diplomski studij, Medicinsko laboratorijska dijagnostika, provodi program na kojem se završetkom stječe akademski naziv identičnog naziva kojeg je tužitelj označio u svom zahtjevu za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije, sud ne može prihvatiti nespornim da se radi o nereguliranoj profesiji. Tuženik se na te okolnosti tijekom spora nije posebno očitovao niti iznio razumljive navode kojima bi kod suda otklonio dvojbe glede ovog za rješavanje spora odlučnog pitanja.

18. U tome sud nalazi razlog za poništenje osporenog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak i odlučivanje tuženiku. U ponovnom će postupku tuženik, ukoliko ostaje pri stajalištu da se radi o zahtjevu koji je u nadležnosti Agencije za znanost i visoko obrazovanje svoju odluku obrazložiti na način koji će od zaključka da se radi o profesiji koja nije regulirana u Republici Hrvatskoj otkloniti bilo kakvu dvojbu. U protivnom, tuženik će u okviru ovlasti koje za njega proizlaze iz odredbe članka 115. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21) ispitati osnovanost žalbenih navoda.

19. Prema odredbi članka 144. ZUS troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

20. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

Poslovni broj: Usl – 2771/2024-10

21. Na ročištu održanom 13. ožujka 2025. opunomoćenik tužitelja popisao je trošak sastava tužbe i podneska od 4. ožujka 2025. te zastupanja na ročištu, za svaku radnju 500 bodova, bez PDV.

22. Prema Tbr. 27. točka 1. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe u prvostupanjskom upravnom sporu i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

23. U smislu prethodno navedenih odredba tužitelju se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanja u sporu, u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

24. Zainteresiranoj osobi ne priznaje se trošak sastava podneska od 4. ožujka 2025. Odredbe ZUS-a koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, što trošak takvog podneska u kojem opunomoćenik iznosi navode koje je imao priliku iznijeti na ročištu nije, zbog čega se u tom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora odbija.

U Splitu, 11. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude žalba nije dopuštena (članka 127. stavak 1.).

Protiv rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis tuženog tijela

- u spis