REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Posl.br. Povrv-308/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41 (za Podružnicu Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82), kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan rasprave,11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milke Čergar sa sjedištem u [adresa], posl. br. Ovrv-407/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-52/2024 od 06.02.2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8,96 Eur sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 Eur sa zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 134,13 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika bilježnika Milke Čergar sa sjedištem u [adresa], posl. br. Ovrv-407/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-52/2024 od 06.02.2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24,64 Eur sa zateznim kamatama te se utvrđuje da je tužba povučena.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari proveden je povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar sa sjedištem u [adresa], posl. br. Ovrv-407/2024, javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-52/2024 od 06.02.2024. donesenog na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 31.10.2023. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 33,60 Eur s pripadajućim zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik u prigovoru osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Ističe kako izvod iz poslovnih knjiga nije vjerodostojna isprava te nije razvidno na što se odnosi tražbina tužitelja

3. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj je u podnesku od 02.01.2025. naveo kako povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 24,64 Eur te u odnosu na račune koji su dospjeli u razdoblju od 16.3.2020. do 15.1.2021. jer je od dospijeća ovih računa do utuženja protekao trogodišnji zastarni rok u kojem zastruje tražbina tužitelja. U preostalom dijelu tužitelj prigovor tuženika smatra neosnovanim. Vjerodostojna isprava je podobna za predlaganje i određivanje ovrhe jer su istom naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Tužitelj je tuženom kao vlasniku sada odjavljenog obrta [obrt], vl. MC, [adresa], osnovano 1.1.1989., pružao i u utuženom razdoblju na toj adresi kao korisniku poslovnog prostora površine 17 m2 javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada, a sukladno čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom koju tuženik nije platio. Tuženik nije nikada obavijestio tužitelja o bitnim činjenicama koje utječu na svojstvo korisnika usluge tužitelja, niti ga obavijestio o odjavi obrta, a tužitelj je samostalnom provjerom te izlaskom na teren temeljem nalog br. N-579/2023 od 25.9.2023. utvrdio kako je obrt tuženika odjavljen 4.6.2021., a tuženik se stoga smatra korisnikom poslovnog prostora sve dok o bitnim činjenicama koje utječu na svojstvo korisnika prostora ne obavijesti tužitelja. Budući da je tužitelj tuženiku pružio javnu uslugu za poslovni prostor i gospodarske potrebe, a ne za potrebe kućanstva, na tražbinu tužitelja se primjenjuje trogodišnji zastarni rok.

4. U podnesku od 08.01.2025. tuženik je naveo kako se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe no da potražuje naknadu troškova postupka. Ističe kako osnovanost prigovora tuženika potvrđuju i sada priloženi računi koji nisu navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga koji navodi dokumente označene oznakom “P” dok tužitelj sada prilaže dokumentaciju obilježenu slovnom oznakom “R”. Nema osnova za izdavanje niti sada priloženih računa u odnosu na obrt kao niti za obračun visine naknade prema površini prostora kao niti za osnovano utuženje istih u odnosu na tuženika. Izdavanje pogrešnih računa prema nepostojećem obrtu jest propust tužitelja koja je pravna osoba sa brojnim stručnim službama na prostorima tržnica Grada Zagreba, uz napomenu da su isti protivni kogentnim propisima i kao takvi bez učinka. Poriče se da bi tužitelj u utuženom razdoblju pružao tuženiku usluge kao što se poriče korištenje i površina prostora, dok predmetni računi nisu niti dostavljeni tuženiku. Pravno je odlučno da se visina naknade ne obračunava primjenom kriterija površine, već sukladno tada važećem Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Prema čl. 33. st. .1 Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje ZOGO):“Davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje, te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, sukladno odredbama ZOGO, uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO”. Prema odredbi 33. st.2 Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona. Prema odredbi čl. 33.st.3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine iz članka 30. stavka 9. ovoga Zakona”. Prema odredbi čl. 33.st.4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona”. Prema odredbi čl. 33.st.5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. Davatelj usluge dužan je cjenik objaviti na svojoj mrežnoj stranici odnosno dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju”. Jedinična cijena određuje se prema masi predanog otpada ili volumenu spremnika otpada. Tužitelj protivno kogentnim normama obračun utužene obavlja navodeći veličinu prostora u m2 što je nedopustivo i nezakonito. Odredbom čl. 57. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu (NN br. 60/08) Grad Zagreb, grad i općina kao kriterij iz članka 17. Zakona o otpadu (NN br. 178/04, 111/06 i 110/07) umjesto jedinice mase ili volumena otpada ili broja članova kućanstava prema tome zakonu, do 31.12.2009. za obračun komunalnog otpada mogu primjenjivati i druge obračunske kriterije u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. Tužitelj je bio dužan uskladiti svoje pravilnike prema načelu »onečišćivač plaća« jer je samo do 31.12.2009. mogao koristiti kriterij površine stambenog prostora iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, odnosno nakon 01.01.2009. takav obračunski kriterij nije bio dozvoljen. Obzirom da je tužitelj izvršio obračun naknade za gospodarenje otpadom primjenom površine prostora a što je nezakonito i suprotno Zakona o održivom gospodarenju otpadu kao lex specialis, to tuženik predlože Naslovnom sudu da isključi primjenu kriterija površine sukladno odredbi čl. 37.st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH. Sada priloženi računi protivni su i odredbi čl. 24. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da za račune izdane nakon 08.04.2014. prilikom ispostavljanja računa za pružanje javnih usluga potrošačima trgovac mora primjenjivati obračun i cijene uređene posebnim propisima. Osim toga čl. 33. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadu davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. Zakona, a što tijekom postupka tužitelj nije ničim dokazao. Stoga tužitelj ne može obračunati količinu otpada prema površini (kvadraturi) korisnog prostora, jer za isto nema uporište u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom koji kao lex specialis točno propisuje kriterije po kojem tužitelj može obračunati cijenu javne usluge, a što tužitelj nije učinio, te svakako nije dokazao slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Tužitelj je podneskom od 02.01.2025. povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva za iznos glavnice od 24,64 Eur budući da je dio glavnice u zastari te ostao pri potraživanju ostatka glavnice u iznosu od 8,96 Eur sa zakonske zatezne kamatama na pojedine iznose, kako je to pobliže navedeno u predmetnom podnesku od njihovih dospijeća do isplate. Sud je stoga ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naložen platež iznosa od 26,64 Eur i u skladu sa čl. 456. st 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba u tom odijelu povučena. Tuženik je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa je odlučeno na temelju odredaba čl. 193. st. 2 i čl. 456. st. 1. ZPP-a kao u izreci ovog rješenja.

6. Budući da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR to se postupak proveo prema odredbama ZPP-a koje vrijede za postupke u sporovima male vrijednosti.

7. Odredbom čl. 461.a st.3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani podnesak, pa kako nijedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta i kako po mišljenu ovog suda to nije bilo potrebno radni provođenja dokaznog postupka to je sud donio ovdje predmetno presudu bez održavanja ročišta.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 34 i 35), račune (list 36-39 spisa), nalog za teren 25.9.2023. (list 40 spisa).

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet spora je, nakon povlačenja tužbe za potraživanje koje je u zastari, zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih, a neplaćenih naknada za odvoz komunalnog otpada na adresi u [adresa], sistemski br objekta 19090798, MC Alen postolar, za razdoblje od veljače do svibnja 2021.

11. Uvidom u utužene račune vidljivo je da su isti izdani za stranku MC postolar za nekretninu na adresi u [adresa], temeljem čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom redu i utvrđene površine objekta te je u istima obračunata cijena prikupljanja mješovitog komunalnog otpada za 17,00 m2 po cijeni od 0,88 po m2 uvećano za PDV 25%.

12. Iz naloga za teren br. 579/23 proizlazi kako je za obračunsko mjesto na adresi [adresa], evidentiranog korisnika MC vl. odjavljenog obrta – M potrebna provjera poslovnog prostora, stranka zadužena po kvadratima po obrtnom registru.

13. Iz Izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je obrt, MC vl. obrta za popravak obuće [obrt] odjavljen 04.06.2021.

14. Iz sudskog registra proizlazi da je tužitelj komunalno društvo i da se bavi pružanjem usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada.

15. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13., dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Odredbom stavka 5. istog članka ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge iz stavka 1. na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, dok je stavkom 6. istog članka propisano da je korisnik dužan koristiti javnu uslugu iz stavka 1. tog članka na način određen tim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju tog Zakona (točka 1.) te snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge (točka 3.).

16. Prema čl. 33. st. .1 Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje ZOGO):“Davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje, te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, sukladno odredbama ZOGO, uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO”. Prema odredbi čl. 33. st.2 Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona. Prema odredbi čl. 33.st.3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine iz članka 30. stavka 9. ovoga Zakona”. Prema odredbi čl. 33.st.4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona”. Prema odredbi čl. 33.st.5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom: “Davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. Davatelj usluge dužan je cjenik objaviti na svojoj mrežnoj stranici odnosno dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju”. Jedinična cijena određuje se prema masi predanog otpada ili volumenu spremnika otpada.

17. Ističe se kako je tužitelj protivno pozitivnim propisima obračun utužene naknade vršio navodeći veličinu prostora u m2. Odredbom čl. 57. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu (NN br. 60/08) Grad Zagreb, grad i općina kao kriterij iz članka 17. Zakona o otpadu (NN br. 178/04, 111/06 i 110/07) umjesto jedinice mase ili volumena otpada ili broja članova kućanstava prema tome zakonu, do 31.12.2009. za obračun komunalnog otpada mogu primjenjivati i druge obračunske kriterije u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. Tužitelj je bio dužan uskladiti svoje pravilnike prema načelu »onečišćivač plaća« jer je samo do 31.12.2009. mogao koristiti kriterij površine stambenog prostora iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, odnosno nakon 01.01.2009. takav obračunski kriterij nije bio dozvoljen

18. Tuženik je u postupku osporio da bi tužitelj u utuženom razdoblju pružao tuženiku usluge, poriče korištenje i površinu prostora te navodi kako predmetni računi nisu niti dostavljeni tuženiku.

19. Tužitelj u spis nije dostavio svoje podatke iz matičnih evidencija pa tako ni za utuženu 2021., odnosno za račune koji nisu u zastari, a niti je dostavio podatak tko je vlasnik ili korisnik navedenog prostora, da bi se mogao primijeniti čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, 98/19), koji je vrijedio u vrijeme dospijeća utuženih računa od 15. veljače 2021. do 15. travnja 2021., u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

20. U odnosu na utuženo razdoblje od veljače do svibnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj tuženicu na računima teretio za uslugu prikupljanja otpada i to za površinu prostora od 17 m2. Iz istih računa dakle proizlazi da tužitelj tuženika tereti za uslugu prikupljanja otpada, a koji je tuženik osporio da je tužitelj istom vršio te je tuženik osporio da je koristio poslovni prostor. Tužitelj na okolnost obavljanja usluge prikupljanja komunalnog otpada za tuženika u navedenom periodu nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je tuženiku u tom periodu ta usluga i pružena. Tužitelj u postupku ne obrazlaže zašto je tuženiku u navedenom periodu naplaćivao uslugu prikupljanja otpada i to baš u visini naznačenoj na računima iz tog razdoblja. Također, ne dokazuje da je tuženiku tu uslugu i pružio. Dakle, tužitelj pored činjenice da navodi kako se u svim utuženim računima radi o cijenama, za koju ne dokazuje da je izvršena, a također i ne dokazuje da je obračunata i naplaćena u skladu sa važećim aktima tužitelja.

21. S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, tužitelj je temeljem čl. 461.a st. 6. ZPP-a već, nakon što mu je dostavljen tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi, odnosno rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

22. Međutim, kako to tužitelj nije učinio odnosno dostavio je samo utužene račune koji nisu u zastari, ali nije dostavio podatke o vlasniku ili korisniku predmetne nekretnine u [adresa] za 2021., kako je već rečeno, to sud onda smatra da tužitelj nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, odnosno tužitelj nije dokazao svoju tražbinu dokumentacijom koju je dostavio uz ovršni prijedlog i u podnesku od 05.01.2025. Stoga je osnovan prigovor pasivne legitimacije tuženika.

23. Slijedom izloženog, sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom

24. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak u visini od 100,00 Eur (Tbr.7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 140/23 – dalje OT), što uz porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) te trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u u iznosu od 6,63 Eur, ukupno iznosi 134,13 Eur. Tužitelju ne pripada pravo na trošak ovršnog postupka – sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi obzirom da se cjelokupni postupak smatra jedinstvenim parničnim postupkom, te je predmetni trošak uključen u trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak.

U Sesvetama 11. travnja 2025.

Sudac:

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku