- 1 -              Rev 555/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 555/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T., K. L., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S., protiv tuženika J. R., R., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica A. K., dipl. iur., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-243/2019-2 od 28. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1073/15 od 29. studenoga 2018., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika po kojem je tužitelj obavljao poslove " šalterskog djelatnika II" od 13. kolovoza 2015.gog pod poslovnim brojem tuženika M-50518,

Tuženik je dužan u roku od 8 dana vratiti tužitelja na rad na radno mjesto koje odgovara njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti utvrđenoj po specijalisti medicine rada, a čiji je nalaz i mišljenje sastavni dio ove presude.

Tuženik je dužan u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn uvećano za PDV od 25%. "

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 kn sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

 

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da preinači pobijane presude tako da prihvati tužbene zahtjeve ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391 st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu i za vraćanje na rad kod tuženika.

 

7. Tužitelj je u reviziji uvodno naznačio da drugostupanjsku presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka ne naznačivši pritom, oznakom zakonske odredbe, o kojoj se povredi radi, no iz tvrdnje iznesene u reviziji da „drugostupanjski sud nije uopće odgovorio na žalbene navode“ ovaj sud zaključuje da se radi o povredi iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP. Ovaj revizijski razlog, međutim, nije ostvaren, jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud ocijenio sve odlučne žalbene navode.

 

8. Iz revizijskih tvrdnji kojima tužitelj prvostupanjskome sudu prigovara da nije poštivao načelo saslušanja stranaka proizlazi da tužitelj ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP. Glede toga je za navesti da tužitelj pogrešno smatra kako je stranci onemogućeno raspravljati pred sudom već samim tim što nije izveden dokaz njenim saslušanjem. Odredbom čl. 264. ZPP važećom u stupnju prvostupanjskom postupku bilo je propisano da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka (st. 1.), kao i da sud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica (st. 2.). Dakle, dokaz saslušanjem stranaka sud nije dužan izvesti ako smatra da i bez njega može utvrditi odlučne činjenice. Tužitelj pak ne iznosi druge prigovore koji bi ukazivali na to da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, pa ovaj revizijski razlog također nije osnovan.

 

9. Nije u postupku sporno da je tuženik 13. kolovoza 2015. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, osobno uvjetovanom otkazu, pozivom na to da tužitelj zbog zdravstvenoga stanja više nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnoga odnosa (čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu, Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR) pri čemu tuženik smatra i da su ispunjeni uvjeti iz čl. 41. st. 3. ZR jer unatoč poduzimanju mjera iz st. 2. toga članka ne može tuženiku osigurati odgovarajuće poslove, a radničko se vijeće s otkazom suglasilo.

 

10. U postupku je nesporno među strankama:

 

- da je tužitelj započeo raditi kod tuženika na temelju ugovora o radu na radnome mjestu „mladić sobe“ 27. lipnja 1996., te da je radio i na radnome mjestu „mladića kuhinje“ i „kuhara“ za koje radno mjesto je 6. prosinca 1999. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da je Rješenjem Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 7.listopada 2005. utvrđeno da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije: bez rada na terenu, bez rada na brodu, bez stajanja i hodanja, bez rada s vodom i bez dizanja i nošenja tereta,

- da je tuženik bez obzira na to što je tužitelj po zanimanju kuhar u skladu s preostalom radnom sposobnošću tužitelju ponudio obavljanje poslova radnog mjesta šalterskoga djelatnika II u Agenciji S., koje poslove je tužitelj prihvatio i počeo ih obavljati od 1. siječnja 2011.,

- da je u postupku pokrenutom na tužiteljev zahtjev radi priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, rješenjem HZMO od 5. svibnja 2014. odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na opću nesposobnost za rad, međutim, da je u tom postupku utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, te pored dotadašnjih utvrđenih kontraindikacija (isključenje rada na terenu, rada na brodu, stajanja i hodanja, bez rada s vodom, bez dizanja i nošenja tereta) da su utvrđeno i nove kontraindikacije, a to je rad bez dugotrajnog sjedenja i rad sa strankama, a tim je rješenjem tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu,

- da je 1. siječnja 2015. kod tuženika stupio na snagu novi pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta,

- da je nakon zaprimanja rješenja HZMO od 5. svibnja 2014. tuženik donio spornu odluku o osobno uvjetovanome otkaz ugovora o radu s kojom se suglasilo radničko vijeće tuženika.

 

11. Na temelju izvedenoga dokaza saslušanjem medicinskoga vještaka, specijalista medicine rada, prvostupanjski sud je utvrdio da prema priloženoj sistematizaciji radnih mjesta nema radnih mjesta koja bi odgovarala stručnoj spremi i osposobljenosti za rad tužitelja, a uzimajući u obzir njegovo zdravstveno stanje, odnosno njegovu preostalu radnu sposobnost te da nema radnih mjesta koje bi tuženik mogao prilagoditi tome.

 

12. Tužitelj u reviziji neosnovano ukazuje na to da se drugostupanjski sud nije očitovao o njegovu prigovoru da prije otkazivanja ugovora o radu tuženik nije utvrdio postoji li radno mjesto koje se može prilagoditi njegovim preostalim radnim sposobnostima. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud s time u vezi prihvatio razloge koje je dao prvostupanjski sud, koji je utvrdio da je tuženik razmatrao pitanje postojanja drugoga radnog mjesta za tužitelja, ali ga nije našao. Neosnovano tužitelj smatra da je odlučno to što tuženik pritom nije zatražio mišljenje liječnika specijalista medicine rada. Naime, u ovome je postupku izveden dokaz takvim vještačenjem, u skladu s čl. 41. st. 4. ZR, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi iscrpna analiza svih eventualnih mogućnosti tužiteljeva zapošljavanja s obzirom na njegovu preostalu radnu sposobnost u usporedbi s postojećim radnim mjestima kod tužitelja, a u situaciji kada tužitelj na radnome mjestu ne može stajati, hodati, a ni dugotrajno sjediti, te ne smije raditi na terenu, na brodu, općenito raditi u doticaju s vodom te ne smije dizati ni nositi teret. Tužitelj u odnosu na takav nalaz i mišljenje u reviziji ističe mogućnost njegova zapošljavanja kao telefonista, pri tome, međutim, ne objašnjavajući kako bi obavljanje takvoga posla bilo moguće pored nesporno utvrđenih zdravstvenih ograničenja koja obuhvaćaju nemogućnost obavljanja poslova pri stajanju, hodanju, a ni dugotrajnijem sjedenju.

 

13. Pored takvih utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je sporna odluka o osobno uvjetovanome otkazu u skladu s čl. 115. st. 1. t. 2. ZR kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostaloga i ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), kao i u skladu s čl. 41. toga Zakona, jer je tuženik razmotrio mogućnost sklapanja ugovora o radu s tužiteljem za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio, uz razmatranje mogućnosti da radi osiguranja takvih poslova prilagodi poslove tužiteljevim sposobnostima, izmijeni raspored radnoga vremena, odnosno poduzme druge mjere da tužitelju osigura odgovarajuće poslove (st. 1. i 2.), ali je utvrđeno da takvi poslovi kod njega ne postoje, s tim da se radničko vijeće s otkazom suglasilo (st. 3.).

 

14. Dakle, proizlazi da ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava nije osnovan.

 

15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 8. studenoga 2023.

 

                                                                      Predsjednica vijeća

                                                                      Renata Šantek, v.r.