Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-127/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jasni Lekić, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, protiv tuženika Revian plus d.o.o., Varaždin, Zagrebačka ulica 70, OIB: 42301755433, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Kozjak&Rendić iz Varaždina, radi isplate, izvan rasprave, u pisanom postupku u predmetima male vrijednosti predmeta spora, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 19. rujna 2024. donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Danijela Marković iz Ivanca pod poslovnim brojem sudskog predmeta Ovrv-9584/2024, kojim se nalaže tuženiku REVIAN PLUS d.o.o., OIB: 42301755433, Zagrebačka ulica 70, 42000 Varaždin, da tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, 10000 Zagreb,

namiri tražbinu u iznosu od 2.881,70 EUR

uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 11. travnja 2020.

po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR

uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. rujna 2024. kao dana donošenja rješenja o ovrsi

po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od vršitelja dužnosti javnog bilježnika Danijele Marković iz Ivanca, poslovni broj sudskog predmeta Ovrv- 9584/2024 od 19. rujna 2024., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.881,70 EUR sa ovršnim troškom, sve sa zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, osporavajući isto u cijelosti, rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-190/2024-2 od 14. listopada 2024., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a nakon pravomoćnosti rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu.

3. Budući da rješenjem Općinskog suda u Varaždinu iz toč. 2. nisu obuhvaćena sva pitanja regulirana čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je donio rješenje o upravljaju postupkom 04. prosinca 2024. pod poslovnim brojem Povrv-127/2024-3. Tim rješenjem stranke su upozorene u toč. IV. istog da je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave predmetnog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a u toč. V. istog rješenja, tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od dostave tužiteljevog podneska iz toč. IV. predmetnog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Navedeno je rješenje dostavljeno tuženiku dana 10. prosinca 2024.

4. Tuženik u prigovoru pobija rješenje o ovrsi u osnovi i u visini, s obzirom da ne postoji nikakva tražbina tužitelja prema tuženiku. Osporava da bi tužitelj imao bilo kakvo opravdano nenamireno potraživanje prema tuženiku. Napominje da iz sadržaja vjerodostojne isprave nije moguće utvrditi o kakvoj bi se tražbini radilo, dok nikakvi daljnji dokazi na okolnosti postojanja i visine tražbine tužitelja nisu priloženi. Navodi da tuženik u svojoj poslovnoj dokumentaciji nema evidentirano dugovanje prema tužitelju. Napominje kako će se detaljnije očitovati o predmetnoj tražbini po primitku tužiteljevog činjeničnog obrazloženja osnove potraživanja.

5. Tužitelj je 20. prosinca 2024. dostavio podnesak u kojem iznosi činjenice i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Navodi da je tuženik utuženi iznos primio na ime potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, a koja potpora se dodjeljivala temeljem odluke Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kojom se uvodi mjera očuvanja radnih mjesta s ciljem očuvanja radnih mjesta kod poslodavaca kojima je zbog posebnih okolnosti uvjetovanih koronavirusom narušena gospodarska aktivnost. Zbog velike količine zahtjeva i kratkih rokova za isplatu za sve učitane zahtjeve, vršila se automatska isplata sredstava prema podacima iz učitanih zahtjeva, a zatim se kasnije vršila kontrola predmeta i donosila odluka odnosno obavijest o pozitivnoj ili negativnoj ocjeni zahtjeva. U slučaju pozitivne ocjene zahtjeva pristupalo se potpisivanju ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, a u slučaju negativne ocjene zahtjeva dostavljala se obavijest o negativnoj ocjeni te poziv za povrat nepripadno primljenih sredstava. Navodi da je tužitelj je 3. travnja 2020. zaprimio zahtjev tuženika za mjeru Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19. Tuženik je na zahtjevu naznačio da predaje zahtjev iz razloga "Pad prometa zbog zabrane kretanja i zabrane aktivnosti koje nisu neophodne. Slijedom toga zatvorena je naša poslovnica od 23. ožujka 2020.", te je priložio tablicu poslovnih prihoda za period veljača do lipanj 2019. i za 2020. godinu, tablicu s upisanim radnicima za koje se traži potpora te izjavu korisnika potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 o točnosti podataka i razloga za korištenje potpore. Na temelju zaprimljenog zahtjeva tuženika tužitelj je isplatio na žiro račun tuženika 10. travnja 2020. iznos od 6.500 kuna, zatim 18. svibnja 2020. iznos od 8.000 kuna, 10. lipnja 2020. iznos od 8.000 kuna što ukupno iznosi 22.500 kuna ili 2.986,26 eura. Nakon pregleda i ocjene zahtjeva tužitelj je dana 7. srpnja 2020. dostavio tuženiku obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, kojom je tuženikov zahtjev za dodjelom potpore zaprimljen 3. travnja 2020. ocijenjen negativnim iz razloga što uz zahtjev nije dostavljena dokumentacija kojom poslodavac dokazuje poteškoće u poslovanju zbog posebnih okolnosti. Priložena je tablična usporedba prihoda gdje je vidljivo da poslodavac nije imao evidentiran pad prihoda u promatranom razdoblju ožujak, travanj i svibanj 2020. u odnosu na ožujak, travanj i svibanj 2019. godine. Zatim je 20. srpnja 2020. tuženiku dostavljen poziv za povrat nepripadno primljenih sredstava kojim je tuženik pozvan na povrat nepripadno primljenih sredstava u iznosu od 22.500,00 kuna ili 2.986,26 eura. Dana 17. kolovoza 2020. tužitelj je tuženika putem e-maila ponovno pozvao na povrat nepripadno primljenih sredstava te mu ponudio vratiti sredstva obročnom otplatom sklapanjem sporazuma o izvansudskoj nagodbi. Po poslanim opomenama i pozivima na plaćanje tuženik je vršio povremene uplate te je na račun tužitelja dana 9. svibnja 2022. tuženik uplatio iznos od 2.500 kuna ili 331,81 eura, a dana 21. prosinca 2022. iznos od 2.000 kuna ili 265,45 eura, te je nakon toga preostalo dugovanje iznosilo 18.000 kuna odnosno 2.389,01 eura. Nakon 21. prosinca 2022. tuženik više nije vršio uplate po predmetnom dugovanju niti odgovarao na pozive tužitelja te je tužitelj morao pristupiti prisilnoj naplati potraživanja. S obzirom da je tužitelj isplatio tuženiku predmetnu potporu bez osnove, to su ispunjene pretpostavke za primjenu materijalno pravnih odredaba stjecanja bez osnove, te je tuženik sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti nepripadno stečenu imovinu.

6. Temeljem navedenog, sporna je među strankama i osnova i visina tužbenog zahtjeva, pri čemu valja reći da su u obzir uzeti samo navodi tuženika iz prigovora, budući da se on nije očitovao na gore opisani podnesak tužitelja, a bio je u obvezi očitovati se na podnesak tužitelja u roku od 15 dana koji mu je određen rješenjem o upravljanju postupkom od 04. prosinca 2024., u kojem je navedeno da je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska u kojem tužitelj iznosi sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica.

7. U dokaznom je postupku sud vezano za sporne bitne činjenice proveo slijedeće dokaze uvidom u isprave slijedećeg naziva: provedbena uputa potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, web adresa na kojoj se može izvršiti uvid u javno objavljene kriterije na službenim stranicama tužitelja, zahtjev tuženika od 3. travnja 2020. prilog zahtjeva od 3. travnja 2020.( tablica s poslovnim prihodima, tablica zaposlenika za koje se traži potpora, izjava o točnosti podataka i razloga za korištenje potpore), izvadak HFZR sa isplatama tužitelja od 18.12.2024. i e-mail tužitelja od 7. srpnja 2020. sa prilogom obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 od 26. lipnja 2020., poziv za povrat nepripadno primljenih sredstava od 15. srpnja 2020. i e-mail tužitelja od 17. kolovoza 2020. i e-mail od 19. prosinca 2022. i e-mail tužitelja od 31. svibnja 2024., izvadak HFZR sa povratom tuženika od 18. prosinca 2024. analitičke kartice za razdoblje 1.1.2020. do 31.12.2020., 1.1.2021. do 31.12.2021., 1.1.2022. do 31.12.2022., 1.1.2023. do 31.12.2023., 1.1.2024. do 10.12.2024., izračun dugovanja (obračun kamata) od 19.7.2024. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza koje je proveo, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti. Sud nije odredio glavnu raspravu sukladno mogućnosti koju propisuje čl. 461.a st. 4. ZPP-a, prema kojem će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, budući da niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog u tom pogledu, niti je sam sud to smatrao potrebnim.

8. Iz Provedbene upute koju je tužitelj dostavio proizlazi da je vezano za potporu na stranici pet kao kriterij naveden kao opravdani razlog pad prometa, a na koji se upravo i tuženik pozvao u svom zahtjevu za potporu. Nadalje, na stanici šest upute, kao dokumentaciju kojom se opravdava pad prihoda navodi se da je potrebno dostaviti tabličnu usporedbu prihoda do kraja mjeseca u kojem je podnesen zahtjev sa istim mjesecom prethodne godine uz projekciju prihoda u narednom razdoblju za tri mjeseca s usporedbom istog razdoblja prethodne godine. Prihvatljiv je pad veći od 20%. Budući da iz zahtjeva za mjeru koji je tuženik podnio, točnije iz tablične usporedbe prihoda za period ožujak-lipanj 2020. u odnosu na isti period 2019., proizlazi da tuženik nije imao evidentiran pad prihoda u traženom postotku, štoviše tuženik bilježi veći prihod, sud utvrđuje da je sredstva potpore stekao bez osnove pa je sukladno pravilima o stjecanju bez osnove, ista dužan vratiti.

9. Naime čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) propisuje: (1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

10. Iz obračuna kamata koje je tužitelj dostavio vidljivo je da je tužitelj od uplata tuženika prvo obračunavao kamate, a tek onda zatvarao glavnicu što je u skladu sa čl. 172. ZOO-a: Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Tako da je nakon plaćenih 4.500 kuna od strane tuženika, što tužitelj dokazuje izvatkom iz HFZR (Hrvatski fond za razvoj) tužitelju još uvijek ostala otvorena glavnica u iznosu od 2.881,70 eura, budući da samo kamata na ukupno mu uplaćeni iznos od strane tužitelja prema sukcesivnim plaćanjima tužitelja, te nakon odbijanja dijela plaćanja tuženika, iznosi 527,20 eura. Sud je u potpunosti prihvatio dostavljeni obračun kamata tužitelja, jer je našao da je isti u skladu sa važećim primijenjenim kamatnim stopama.

11. Stoga uzimajući u obzir činjenice i dokaze koje je tužitelj izložio sudu, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, a o svemu je odlučeno pod toč. I. izreke presude. O zateznoj je kamati na glavnicu sud odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, budući da je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već da se radi o "ostalim odnosima" u kojem su se stranke našle.

12. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tužitelj je zatražio naknadu ovršnog troška dok nije tražio naknadu parničnih troškova, a tuženik koji je izgubio u sporu nema pravo na naknadu troškova. Nastali troškovi ovršnog postupka odnose se trošak javnobilježničke naknade te pripadajući PDV što iznosi 25,00 EUR, koji je obračunat u skladu sa čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.). O nastalom ovršnom trošku odlučeno je pod toč. I. izreke presude, pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održan na snazi i platni nalog iz rješenja o ovrsi.

U Varaždinu 11. travnja 2025.

Sutkinja

Jasna Lekić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-Tužitelju

-Tuženiku po punomoćniku