REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-926/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice PC iz [adresa], V6M 4B7, 101-5614 Balsam St., Kanada, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Stjepan Šporčić, odvjetnik u Vukovaru, A. Hebranga 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi nepripadno isplaćene mirovine, 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/22-03/03169030042, URBROJ: 341-99-06/2-22-2777 od 3. svibnja 2024.

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Vukovaru KLASA: 140-02/21-01/03169030042, URBROJ: 341-22-05/3-21- 15917 od 27. rujna 2021. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur (dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur (dvije tisuće petsto eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Vukovaru KLASA: 140-02/21-01/03169030042, URBROJ: 341-22-05/3-21-15917 od 27. rujna 2021. kojim je, u točki I. izreke, tužiteljici utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 31. listopada 2020. u svoti od ukupno 26.373,44 kn. Točkom II. izreke određeno je da je tužiteljica navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja obvezna uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu ovog rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je osporavano rješenje doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava uz povrede pravila postupka. Navodi da je točno da joj je na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Vukovaru od 25. studenog 2011. priznato pravo na starosnu mirovinu te da je točno da u Kanadi radi na pola radnog vremena jer ima pravo raditi na pola radnog vremena sukladno odredbi članka 99. stavka 3. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe da tuženik svoju odluku nije obrazložio na valjan način te da je obrazloženje osporavanog rješenja šturo pa ga se zbog toga ne može ispitati. Smatra da se ne može otkloniti sumnja da je osporavano rješenje rezultat arbitrarnog i samovoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog prava čime je povrijeđeno pravo na pravično vođenje postupka. Navodi da tuženik u osporavanom rješenju paušalno navodi da tužiteljica ima pravo razgledati spise predmeta i izvršiti provjeru obračuna ali da do sada nije pozvana izvršiti provjeru. S obzirom na navedeno tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2021.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Dodaje da je tužiteljica u izjavi od 1. ožujka 2021. navela da od 2006. nadalje radi u Kanadi 24 sata tjedno i da je dostavila potvrdu Gateway Property Managemant od 25. veljače u kojoj stoji da je počevši od 1. siječnja 2011. zaposlena na 24 sata tjedno. Ističe da je nositelj mirovinskog osiguranja u Kanadi utvrdio u ugovorenoj tiskanici CAN-HR 2 od 7. travnja 2021. da se tužiteljica nalazila u osiguranju u Kanadi od 2006. do 2017. neprekidno i da od 2006. do 2019. radi skraćeno radno vrijeme. Nadalje navodi da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru od 9. kolovoza 2021. tužiteljici obustavljena isplata starosne mirovine s danom 21. prosinca 2011. te da joj je uspostavljena isplata starosne mirovine od 1. siječnja 2014. Poziva se na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013. i Zakona o mirovinskom osiguranju koji je na snazi od 1. siječnja 2014. Smatra da je tužiteljici pravilno utvrđena nepripadnost isplate mirovine za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 31. listopada 2020. te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U očitovanju na odgovor na tužbu od 18. veljače 2025. tužiteljica u bitnome ponavlja navode iz tužbe te ističe da tuženik u ponovljenom postupku nije postupio po uputi drugostupanjskog tijela nego je donio identično rješenje 9. kolovoza 2021.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, kod ovoga suda održana je javna rasprava 14. ožujka 2025. na koju je pristupio opunomoćenik u zamjeni tužiteljice dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je rasprava u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 39/2024. , dalje: ZUS) održana u njegovoj odsutnosti. Opunomoćenik u zamjeni tužiteljice izjavio je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i kod navoda iz podneska od 18. veljače 2025. u kojem u bitnome ponavlja navode tužbe, te je zatražio trošak upravnog spora za sastav tužbe, za pristup na ročište 14. veljače 2025., za sastav podneska od 18. veljače 2025. te za pristup na ročište 14. ožujka 2025. u ukupnom iznosu od 4.000,00 eur uz pripadajući PDV u iznosu od 1.000,00 eur, odnosno sveukupno 5.000,00 eur.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Odredbom članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/1998., 127/2000., 59/2001., 109/2001., 147/2002., 117/2003., 30/2004., 177/2004., 92/2005., 43/2007., 79/2007., 35/2008., 40/2010., 121/2010., 139/2010., 61/2011., 114/2011., 76/2012., 112/2013., 133/2013 i 157/2013.), koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013., propisano je da osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu (stavak 1.). Obveza vraćanja da zbog stjecanja bez osnove. Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1) kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu, 2) kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće (stavak 2.).

8. Člankom 90. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se korisniku koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja, osim u slučaju iz članka 10. stavka 1. točke 8. i članka 16.a ovoga Zakona, isplata mirovine obustavlja.

9. Odredbom članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022., dalje: ZOMO) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (stavak 1.). Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada (stavak 2.).

10. Stavkom 3. istoga članka propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

11. Člankom 99. ZOMO-a propisano je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine se obustavlja (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, mirovina se ne obustavlja: 1. korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovoga Zakona i nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu 2. korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovoga Zakona i korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu ovoga Zakona koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena (stavak 2.).

12. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru od 25. studenog 2011. godine priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 21. prosinca 2011.

13. Nadalje proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Vukovaru KLASA: UP/I 140-02/21-03/03169030042, URBROJ: 341-22-06/2-21-29 od 22. siječnja 2021. poništeno rješenje Područnog ureda u Vukovaru od 25. studenog 2011. kojim je tužiteljici priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 21. prosinca 2011. te je odbijen zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu. Protiv navedenog rješenja od 22. siječnja 2021. tužiteljica je izjavila žalbu.

14. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 140-02/21-03/03169030042, URBROJ: 341-22-06/2- 21-10311 od 15. travnja 2021. utvrđeno je da je tužiteljici navedenim rješenjem obustavljena isplata starosne mirovine s danom 21. prosinca 2011. te ta se tim rješenjem mijenja rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru od 22. siječnja 2021. kojim je poništeno rješenje Područnog ureda u Vukovaru od 25. studenog 2011. kojim je tužiteljici priznato pravo na starosnu mirovinu i odbijen zahtjev za priznanjem prava na starosnu mirovinu.

15. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/21-03/03169030042, URBROJ: 341-99-06/2-21-5253 od 21. srpnja 2021. djelomično je uvažena žalba tužiteljice i poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 15. travnja 2021. i predmet vraćen na ponovni postupak uz obrazloženje da tužiteljica u razdoblju od 21. prosinca 2011. do 31. prosinca 2013. nema pravo na isplatu starosne mirovine (odnosno najniže mirovine koja joj se isplaćivala) jer u tom razdoblju nije postojala mogućnost istovremenog korištenja mirovine i radnog odnosa ali da prema odredbama ZOMO-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., ima pravo na uspostavu isplate starosne mirovine od 1. siječnja 2014. godine.

16. U ponovnom postupku u izvršenju rješenja tuženika od 21. srpnja 2021. prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje KLASA: UP/I 140-02/21-03/03169030042, URBROJ: 341-22-06/2-21-14227 od 9. kolovoza 2021. kojim se, u točki I. izreke, tužiteljici, korisnici starosne mirovine, obustavlja isplata starosne mirovine s danom 21. prosinca 2011. U točki II. izreke određeno je da se tužiteljici uspostavlja isplata starosne mirovine od 1. siječnja 2014. u svoti od 1.080,85 kn mjesečno. Točkom III. izreke određeno je da se tužiteljici određuje, počevši od 1. kolovoza 2021., najniža mirovina u iznosu od 1.395,99 kn te da žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.

17. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica u izjavi od 1. ožujka 2021. navela da od 2006. nadalje radi u Kanadi 24 sata tjedno te je dostavila potvrdu Gateway Property Management o d 25. veljače 2021 u kojoj je navedeno da je počevši od 1. siječnja 2011. zaposlena na 24 sata tjedno.

18. Uvidom u ugovorenu tiskanicu CAN-HR 2 od 7. travnja 2021. utvrđeno je da se tužiteljica nalazila u osiguranju u Kanadi od 2006. do 2017. neprekidno i da od 2006. do 2019. radi skraćeno radno vrijeme.

19. Uzimajući u obzir naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je prvostupanjskim rješenjem od 22. siječnja 2021. poništeno rješenje od 25. studenog 2011. kojim je tužiteljici priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 21. prosinca 2011. te je odbijen zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu, da je prvostupanjskim rješenjem od 15. travnja 2021. izmijenjeno rješenje od 22. siječnja 2021. i tužiteljici obustavljena isplata starosne mirovine s danom 21. prosinca 2011. kao i činjenicu da je tužiteljici rješenjem od 9. kolovoza 2021. uspostavljena isplata starosne mirovine (odnosno najniže mirovine) od 1. siječnja 2014. Sud smatra da je donošenjem pobijanog rješenja tuženika od 3. svibnja 2024. kao i prvostupanjskog rješenja od 27. rujna 2021. došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice. Naime, iz obrazloženja osporavanog rješenja nije moguće utvrditi na koji je način tužiteljici utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 31. listopada 2020., iako joj je prvostupanjskim rješenjem od 9. kolovoza 2021. uspostavljena isplata starosne mirovine počevši od 1. siječnja 2014. u skladu s odredbom članka 99. stavka 2. ZOMO-a, a od 1. kolovoza 2021. određena joj je najniža mirovina.

20. Stoga, prema shvaćanju ovoga suda, niti prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2021. niti osporavano rješenje tuženika ne sadrže obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. odnosno članka 120. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP) jer ne sadrže konkretne razloge zbog kojih je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 31. listopada 2020. u iznosu od 26.373,44 kn iako joj je rješenjem od 9. kolovoza 2021. uspostavljena isplata starosne mirovine od 1. siječnja 2014. nadalje.

21. Slijedom navedenog, budući da osporavana rješenja ne sadrže obrazloženja sukladno odredbi članka 98. odnosno članka 120. ZUP-a iz kojih bi bilo jasno vidljivo radi čega je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za navedeno razdoblje i u navedenom iznosu, Sud je primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I i II izreke ove presude, jer s obzirom na prirodu stvari i potrebu utvrđenja prethodno navedenih činjenica, sud nije mogao sam riješiti stvar.

22. U ponovnom postupku prvostupanjsko će tijelo ponovno donijeti odluku o ovoj upravnoj stvari, u roku od 60 dana od dostave presude, koju odluku će valjano obrazložiti, pri čemu je na temelju članka 151. stavka 2. ZUS-a vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog suda.

23. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbi članka 144. i članka 147. stavka 1. ZUS-a kojima je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je Sud tužiteljici, kao osnovano zatraženi trošak priznao trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eur uključujući PDV i trošak pristupa na ročište 14. ožujka 2025. u iznosu od 1.250,00 eur uključujući PDV budući da je navedeni trošak zatražen u skladu s Tbr. 27. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023., dalje: Tarifa), te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

24. Trošak koji se odnosi na sastav podneska od 18. veljače 2025. s PDV-om u ukupnom iznosu od 1.250,00 eur, ovaj Sud nije smatrao opravdanim jer je njime tužiteljica suštinski ponovila već istaknute navode tijekom ovog postupka odnosno isti podnesak ne sadrži nova činjenična i pravna razlaganja bitna za ovaj spor koja stranka nije mogla iznijeti na ročištu u ovom sporu za koju je trošak dosuđen. Sud je odbio i zahtjev tužiteljice za naknadu troška pristupa na ročište 14. veljače 2025. stoga što je isto odgođeno prije početka raspravljanja Naime, Tarifa propisuje naknadu za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja u parničnom postupku, dok u upravnom sporu takva mogućnost ne postoji (Tbr. 27. stavak 2.). Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

U Osijeku 11. travnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude točke I i II izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke III i točke IV izreke dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku