REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1347/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na kuće za odmor, 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/23- 01/63, URBROJ: 513-04-24-2 od 31. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Rijeke, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/I-410-01/23-01/489, URBROJ: 2170-1-11-00-23-1 od 8. svibnja 2023., kojim je tužiteljici, za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], utvrđena obveza plaćanja porez na kuću za odmor za 2023. u iznosu 172,59 €.

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi izlaže kako slijedi. U bitnom, navodi da je u konkretnom slučaju riječ o stanu koji je naslijedila od svojih roditelja temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju; da na adresi [adresa] ima prijavljeno prebivalište te da u tom stanu živi od 1965. Navedeno da potvrđuju i dokazi koje je dostavila uz žalbu i to preslika osobne iskaznice te računi koji se tiču troškova stana, a koje uredno podmiruje. Nadalje, navodi da tuženik u potpunosti ignorira dostavljene dokaze a svoju odluku temelji na njezinom navodu iz podneska od 23. ožujka 2023., a koji je izvučeni iz konteksta. Pojašnjava da je u spomenutom podnesku doista navela da ne živi u stanu na adresi [adresa] no da je zapravo mislila na trenutno stanje budući da su u to vrijeme u predmetnom stanu bili izvođeni građevinski radovi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazložena pobijanog rješenja.

4. U sporu je održana rasprava na ročištu održanom 10. travnja 2025. čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora. Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužiteljice kojim je zatražila odgodu ročišta navodeći kao razlog kratak rok za pripremu budući da je tužiteljica tek dan prije dala punomoć za zastupanje Odvjetničkom društvu Vukić i partneri. Po mišljenju Suda ne radi se o opravdanom razlogu budući da je tužiteljica poziv za ročište primila 12. ožujka 2025. te je stoga imala i više nego dovoljno vremena za angažiranje opunomoćenika.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sukladno odredbi čl. 2. tč. 12. Zakona o lokalnim porezima (NN br. 115/16, 101/17, 114/22; dalje: Zakon) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

9. Prema čl. 25. st. 1. Zakona porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

10. Odredbom čl. 6. Odluke o porezima Grada Rijeke (NN br. 12/19, 138/21, 150/22 dalje: Odluka) propisano je da se porez na kuće za odmor plaća godišnje u visini od 1,99 € po četvornom metru korisne površine kuće za odmor.

11. Odredbom čl. 88. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s čl. 6. st. 2. OPZ- a, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

12. Među strankama ovog spora nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine u Rijeci na adresi [adresa]. Zatim, nesporna je i površina predmetne nekretnine (86,73 m[2] ), kao i da tužiteljica na navedenoj adresi ima prijavljeno prebivalište te sjedište svoje firme Dejhalla trade d.o.o. Također, nesporno je i da tužiteljica na području grada Rijeke ima u vlasništvu još jedan stan na adresi [adresa].

13. Sporno je da li nekretnina koja se nalazi na adresi prijavljenog prebivališta tužiteljice ima status kuće za odmor, a budući da tužiteljica tvrdi da u predmetnoj nekretnine stanuje.

14. Kod određivanja statusa kuće za odmor odlučan je način korištenja same nekretnine bilo od vlasnika ili trećih osoba, odnosno treba utvrditi da li se nekretnina koristi za stalno stanovanje u kojem slučaju se ne radi o kući za odmor, za razliku od nekretnine koja se koristi samo povremeno ili sezonski koja kao takva ima status kuće za odmor u smislu odredbe čl. 2. st. 1. tč. 12. Zakona.

15. Razmatrajući istaknuta sporna pitanja Sud prvenstveno naglašava da, u situaciji kada neka fizička osoba na određenoj adresi ima prijavljeno prebivalište, navedeno predstavlja (oborivu) presumpciju da ista na toj adresi uistinu i prebiva te istu koristi za stalno stanovanje. Međutim, uvažavajući prirodu ove pravne stvari, a osobito dokaze izvedene od strane javnopravnih tijela na okolnost utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje, Sud ističe da prijava prebivališta na koju se tužiteljica poziva kao na dokaz da joj ista služi za stalno stanovanje, sama po sebi ne znači da se nekretnina doista koristi za stalno stanovanje, već je tu činjenicu potrebno dokazati i drugim dokazima. Takvo shvaćanje je ovaj Sud izrazio u više svojih odluka, a isto je u skladu i sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudama poslovni broj: Us-188/2008 od 13. svibnja 2008., Us-1341/2009 od 23. lipnja 2011., Us-1339/09 od 2. lipnja 2011. i dr.

16. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da se stan na adresi [adresa] u odgovarajućim evidencijama vodi kao stambeni prostor, da je prijavljeno sjedišta društva u vlasništvu tužiteljice Dejhala trade d.o.o. samo formalno te da društvo obavlja svoju djelatnost u poslovnom prostoru na adresi [adresa], a na kojoj adresi se nalazi trgovina nakita "Contour". Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužiteljica u dopisu od 23. ožujka 2023., kao odgovoru na poziv upravnog tijela da se očituje vezano na korištenje stana na adresi [adresa], navela da od 2010. stalno živi u stanu na adresi [adresa], da u stanu na adresi [adresa] ne živi nitko već da istog samo koristi kao spremište. Također, da se predmetna nekretnina koristi samo povremeno proizlazi i iz podataka o potrošnji vode koji su sadržani u Kartici zaduženja komunalne naknade i troškova vode.

17. Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku kao i onih utvrđenih u ovom sporu, te cijeneći navode tužiteljice iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, ovaj Sud nalazi da je primjenom citirani odredbi Zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu – stan na adresi [adresa], tužiteljici pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2023., budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđena odlučna činjenica da se predmetna nekretnina u tom poreznom razdoblju koristila samo povremeno, odnosno sezonski, a što istoj daje status kuće za odmor.

18. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da osporavanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 11. travnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5