Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-93/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Anamariji Kovačević Turac u parničnom predmetu tužitelja ZB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Hrvoju Nikoliću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika KB, vl. obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Odvjetnikom društvu Volić&Ružička & Cabadaj Cafuta iz Garešnice, radi raskida ugovora i isplate, nakon glavne rasprave održane 25. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o ugradnji, postavljanju, puštanju u pogon i trajnom priključenju solarne elektrane na distribucijsku mrežu putem solarnih kolektora tipa SCHÜCO PS 04 240 WATA sklopljen u travnju 2017.g. između tužitelja ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao naručitelja i KB vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao izvođača.

II Nalaže se tuženiku KB vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da o vlastitom trošku demontira 58 solarnih kolektora tipa SCHÜCO PS 04 240 WATA s kompletnom podkonstrukcijom i dovede krovište tužitelja ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa], u prvobitno stanje.

III Nalaže se tuženiku KB vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 32.517,09 EUR (245.000,00 kn po tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 15.04.2017.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12.2023. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31.12.2023. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku ŠB vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati troškove parničnog postupka u iznosu od 4.932,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je u travnju 2017.g. kao naručitelj sklopio sa tuženikom kao izvođačem usmeni Ugovor o ugradnji, postavljanju, puštanju u pogon i trajnom priključenju solarne elektrane na distribucijsku mrežu, kao i sistema grijanja vode putem solarnih kolektora na krovište nekretnine u vlasništvu tužitelja. Tužitelj je u cijelosti avansno isplatio tuženiku cjelokupni dogovoreni iznos, što je razvidno iz javnobilježničke ovjere potvrde tuženika da je novac primio. Međutim, tuženik nikada nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Naime, ugovoreno je postavljanje 58 novih solarnih panela i sve prateće opreme, te sve ostale potrebne usluge, te je tužitelj sukladno ugovoru isplatio tuženiku avansno iznos od 245.000,00 kuna. Predmetnim ugovorom ugovorena je kupnja i montaža 58 novih solarnih panela koji su trebali biti montirani i u potpunosti osposobljeni za rad od strane tuženika, kao i sva ostala prateća oprema i radovi, uključujući ishođenje svih suglasnosti i puštanje cjelovite solarne elektrane u rad. U ponudi tuženog sastavni dio radova je i ishođenje dokumentacije kod HEP- ODS na temelju valjanog tehničkog projekta kojeg je trebao izraditi tuženik, što nikada nije napravio. Nakon što je avansno primio iznos ugovorene cijene, tuženik je naknadno izradio i dostavio „ponudu“ – Specifikacija opreme za kuću 2000 W i Specifikacija opreme za ordinaciju 14000-14500 W, sve od dana 10.05.2017. u kojoj je samoinicijativno i neistinito naveo specifikaciju opreme koja nije dogovorena. Navedeno se prvenstveno odnosi na solarne module snage 240 W.

1.1.Tuženik je samoinicijativno i bez najave pristupio montaži solarnih panela, dana 01.05.2017.g., bez da je prethodno uveden u posao i bez mogućnosti nadzora angažiranog nadzornog inženjera. Tuženik je izvršio montažu 58 solarnih panela na taj način, ne ostavivši tužitelju da pravodobno reagira na licu mjesta te montirao stare, rabljene solarne panele. Montirane panele nije priključio, odnosno nije ih osposobio za rad, već ih je isključivo fizički montirao na krov. Iz tog razloga predmetni paneli se nikada nisu mogli koristiti. Nakon pregleda postavljenih solarnih ploča, tužitelj je ustanovio da su postavljene ploče rabljene, iako je bilo ugovoreno postavljanje novih solarnih ploča. Također tuženik nije nikada dostavio standardnu dokumentaciju - bar kodove i flash liste, glavni projekt, niti dokaz da ishodio elektroenergetsku suglasnost. Zbog toga je tužitelj uputio tuženiku dva dopisa, kojima konstatira da su postavljene rabljene ploče te traži standardnu dokumentaciju postavljenih ploča i to barkod listu i flash listu, međutim na oba dopisa tuženik se oglušio. Dana 05.10.2017.g., tužitelj je uputio tuženiku i treći dopis, u kojemu ga poziva da u roku od 15 dana od primitka dopisa demontira solarne module s kompletnom podkonstrukcijom i dovede krovište tužitelja u prvobitno stanje, kao i da tužitelju u cijelosti vrati isplaćeni iznos. Tužitelj je putem punomoćnika tuženika zaprimio odgovor na taj dopis dana 20.10.2017.g. u kojemu punomoćnik tuženika navodi da će tuženik demontirati predmetne solarne module s krovišta tužitelja, no uz tržišnu naknadu za taj posao. Na poziv tužitelja za vraćanje isplaćenog iznosa, tuženik se oglušio. Tužitelj je potom, ponovno pozvao tuženika da mu ispuni dogovoreno, i to uputivši mu dva nova dopisa, dana 09.03.2020.g. te dana 18.03.2020.g., no tuženik se i na ta dva dopisa oglušio. Budući da tuženik niti nakon svih ostavljenih rokova nije ispunio ugovornu obvezu, predmetni ugovor je raskinut. Do danas tuženik nije vratio iznos od 245.000,00 kuna tužitelju.

1.2. S obzirom da ni tada tuženik nije dostavio dokumentaciju koju standardno dostavlja proizvođač i sastavni je dio proizvodne garancije fotonaponskih modula, niti je zamijenio stare solarne ploče novima, to je tužitelj dana 08.01.2018.g. Općinskom sudu u Velikoj Gorici podnio Prijedlog radi osiguranja dokaza, temeljem kojega je navedeni sud donio rješenje kojim se utvrđuje da je proveden postupak radi osiguranja dokaza po prijedlogu predlagatelja ZB, ovdje tužitelja, od dana 26.04.2018.g., pod poslovnim brojem R1-5/2018. U navedenom postupku radi osiguranja dokaza utvrđeno je da je tuženik kupio predmetne solarne ploče još 2012. godine te su se do montaže na krov tužitelja nalazile kod tuženika preko četiri godine. Dakle, ni u kojem slučaju se solarne ploče koje je tužitelj naručio od tuženika i avansno mu ih platio, ne mogu smatrati novima iz čega nepobitno proizlazi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Iako već samom činjenicom da je isporučio stare solarne ploče tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, tužitelj ističe da su iste i rabljene stoga je nakon što imenovani sudski vještak nije bio u mogućnosti na očevidu utvrditi kako su solarne ploče korištene, budući da nisu bile spojene, tužitelj poslao u Njemačku jednu ploču na vještačenje kod proizvođača, a predmetnim vještačenjem je utvrđeno kako u su trenutku montaže predmetne ploče već nekoliko godina bile izvan proizvodnje te da daju snagu od 222 W. Budući da su ploče, kada su bile nove, trebale davati snagu od 240 W, a da je nesporno kako korištenjem ploče gube na snazi, to je jasno kako su predmetne ploče, ne samo stare, već i korištene. Dapače, montirani tip solarnih panela ne odgovara niti tehničkim karakteristikama solarnih panela koje je tužitelj naručio. Naime, ugovoreno je postavljanje panela snage 300 W, a tuženik je isporučio panele snage 240 W, koja, temeljem ispitivanja provedenog u Njemačkoj, daju 222 W. Već iz navedenog je jasno kako su ploče koje je tuženik montirao stare i korištene. U trenutku isporuke – montaže, predmetne ploče kod proizvođača SCHÜCO su bile ukinute u proizvodnji već nekoliko godina.

1.3. Kako je navedeno, tužitelj je je višekratno pozivao tuženika da ispuni ugovor te da ugradi, postavi, pusti u pogon i trajno priključi solarnu elektranu na distribucijsku mrežu, kao i da ugradi sistem grijanja vode putem solarnih kolektora, što tuženik nikada nije napravio. U tehnološkom smislu, solarna tehnologija napreduje svakodnevno te je tehnologija od prije nekoliko godina u današnje vrijeme neisplativa. Stoga je osnovni uvjet bio ugradnja potpuno nove i nekorištene tehnologije, što tuženik nije napravio. Tužitelj je dogovorio i u cijelosti isplatio sustav koji nikada nije dobio. Dobio je stare nespojene solarne ploče koje su i danas namontirane na krovu njegove kuće u [adresa]. Tuženik nije nikada predao tužitelju standardnu dokumentaciju - bar kodove i flash liste, glavni projekt, niti dokaz da je ishodio elektroenergetsku suglasnost. Slijedom svega navedenog, tuženik nije nikada ispunio obvezu iz Ugovora o ugradnji, postavljanju, puštanju u pogon i trajnom priključenju solarne elektrane na distribucijsku mrežu, kao i sistema grijanja vode putem solarnih kolektora na krovište nekretnine u vlasništvu tužitelja. Budući da je tuženiku opisanim postupanjem tuženika nastala i materijalna šteta, tužitelj pridržava pravo uređenja tužbenog zahtjeva tokom postupka kojim će specificirati iznos nastale štete kao i predložiti dokaze na okolnost nastanka i visine materijalne štete.

1.4. Slijedom svega navedenog, tuženik je ugovorio dobavu i postavljanje sustava koji može koristiti, u cijelosti je isplatio ugovorenu naknadu, a od svega je dobio stare ploče, kao dio sustava, koji nisu u bilo kakvoj funkciji. Slijedom navedenoga, tuženikovo neuredno ispunjenje ugovornih obveza sadržava i materijalne i pravne nedostatke, zbog čega tužitelj ima pravo na raskid predmetnog ugovora, na povrat isplaćenog iznosa od 245.000,00 kuna, kao i na naknadu štete koju mu je time tuženik prouzročio. U skladu sa svime navedenim, tužitelj predlaže da naslovni sud donese presudu kojom se utvrđuje da je raskinut ugovor o ugradnji, postavljanju, puštanju u pogon i trajnom priključenju solarne elektrane na distribucijsku mrežu, kao i sistema grijanja vode putem solarnih kolektora tipa SCHÜCO PS 04 240 WATA sklopljen u travnju 2017.g. između tužitelja ZB kao naručitelja i KB vl. obrta [obrt] kao izvođača, zatim kojom se nalaže tuženiku da o vlastitom trošku demontira 58 solarnih kolektora tipa SCHÜCO PS 04 240 WATA s kompletnom podkonstrukcijom i dovede krovište tužitelja na adresi [adresa], u prvobitno stanje, te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 245.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.04.2017. pa do isplate te da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je istakao kako tužitelj svoje navode iz toč.2. nije potkrijepio niti jednim dokazom odnosno iz pisanih ponuda koje je tuženik dostavio tužitelju proizlaze točni zadaci koje je tuženik trebao izvršiti za tužitelja odnosno dobaviti opremu te istu opremu pustiti u pogon, no isto nije bilo moguće učiniti jer tužitelj nikada nije dostavio tuženiku građevinsku dozvolu kao inicijalni dokument koji je potreban kako bi se sve ostale radnje od strane tuženika mogle obaviti, niti je pribavljena ostala dokumentacija od HEP-a i ostalih nadležnih tijela. Tuženik je stoga suprotno navodima tužitelja obavio gotovo posao u cijelosti osim ranije puštanja u pogon a koje nije niti mogao napraviti obzirom da tužitelj nije kao investitor pribavio sve potrebno kako bi isto bilo učinjeno. Navodi iz točke 3. tužbe su u cijelosti neistiniti obzirom da kompletan problem i ovaj postupak se vodi isključivo iz neznanja investitora a ovdje tužitelja koji prije usmenog dogovora sa tuženikom niti se informirao o mogućnostima a niti se informirao na koji način projekt koji je zamislio u glavi je uopće provediv u djelo. Samo opaska da je tužitelj tuženiku isplatio cjelokupan iznos bez da je zahtijevao da tuženik prije toga dođe na lice mjesta i utvrdi točne mogućnosti što i kako dovoljno govori o neozbiljnosti investitora i da se prethodno nije raspitao o mogućnostima ovoga projekta. Tužitelj je nakon pregleda lokacije od strane tuženika utvrdio da je jednostavno nemoguće to što je on zamislio, te je tada prvi puta a tijekom cijelog poslovnog odnosa još u nekoliko navrata izmijenio svoju ideju i svoj plan što je u konačnici dovelo do toga da ovaj projekta nije okončan do samoga kraja iako je više od 90% posla od strane tuženika učinjeno. Tužitelj opetovano u cijeloj tužbi neistinito interpretira provedeni postupak osiguranja dokaza, obzirom da tužitelj tvrdi da je ugrađena oprema rabljena i neispravna a sasvim suprotno proizlazi iz zaključka vještaka u tom izvanparničnom postupku gdje je isti naveo da oprema nikada nije ranije korištena te nije utvrdio da bi ista bila neispravna kako to tvrdi tužitelj. Ad.4. tužbe se u cijelosti osporava jer tužitelj i opet izvodi zaključak koji ne proizlazi iz dokumentacije koju sam dostavlja, odnosno tužitelj je dostavio samo tehničke specifikacije dijela ugrađene opreme iz koje se vide odstupanja od samo nekoliko vati koja su za vrst takvog posla posve zanemariva. Posebno se ističe da je tužitelj svoju investiciju prvo planirao na jednom objektu u svome dvorištu u [adresa], uplatio novce tuženiku za projekt te tek tada tuženika doveo na lokaciju i tek tada se utvrdilo da objekt kako je to zamislio tužitelj tehnički ne može biti objekt za ugradnju toga sustava te tek tada tužitelj investitor mijenja građevinu odnosno pronalazi dvorišnu zgradu na koju odlučuje ugraditi navedenu opremu. No ta zgrada nema dovoljnu površinu krova te tužitelj zahtijeva da tuženik izvrši radove mimo pravila struke, odnosno da paneli vire preko ruba krova na susjedovu nekretninu na što tuženik nije htio pristati. Isto tako tužitelj nakon tuženikovog dolaska na mjesto investicije a zbog tada ukazanih mu problema oko orijentacije svijeta na koju moraju gledati paneli mijenja svoju ideju te inzistira da tuženik ugradi panele na orijentaciji koja nije sukladna pravilima struke. Apsolutno nikada nije bio govora o tome suprotno navodima tužbe da se tužitelju izgradi sustav za toplu vodu, to je besmislica koja ne proizlazi niti iz ponuda koje su sačinjene po uplati tužitelja. Tužitelj da bi pustio u funkciju sustav koji je naručio bez ikakve sumnje morao je pribaviti dozvole HEP-a a za koje je potrebna građevinska dozvola ali i dobaviti priključak struje i vode kakav zahtjeva ovaj sustav, što tužitelj nikada nije učinio. Tužitelj zbog nepribavljanja građevinske dozvole i ostale dokumentacije, ali i zbog činjenice što je na državnoj razini stopirana daljnja izgradnja sustava za proizvodnju energije shvaća da uslijed svojih nekoliko izmjena i ideja i uslijed dovoljne needuciranosti kao i zbog nedostatnih objekata na koje je htio ugraditi sustav shvaća da je u problemima i isključivo zbog toga na teret tuženika se pokušava izvući iz svoje loše investicije.

2.1.Tuženik nikada nije odbio završiti tužitelju naručeni posao no za navedeno su potrebne dozvole i dokumenti koje tužitelj nikada nije pribavio. O ozbiljnosti ove investicije od 245.000,00 kuna dovoljno govori da ne postoji nikakav pisani ugovor. Cijela tužba sadrži netočne navode pa tako i navod tužitelja da bi tuženik samoinicijativno odnosno valjda bez dozvole tužitelja došao i postavio opremu. Tuženiku doista nije jasan ovaj navod tužitelja kao i cijela tužba, te se protivi istoj u cijelosti.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj je naveo da su navodi iz odgovora na tužbu u dubokoj proturječnosti s dokumentacijom koju je sastavio i potpisao sam tuženik. Odgovor na tužbu nema uporište u činjenicama, zakonskim odredbama, niti je u pojedinim dijelovima životno logičan. Očigledno je kako tuženik neistinito i proizvoljno pokušava prikazati činjenice te na taj način prikriti svoje propuste i paušalnim navodima se pokušati osloboditi odgovornosti. Naime, nepobitne činjenice koje proizlaze iz dokumentacije koja je već dostavljena u spisu su sljedeće: tuženik je trebao i dužan je izraditi projekt, tuženik je tužitelju potpisao primitak utuženog novčanog iznosa kao naknadu za sustav za proizvodnju električne energije, tuženik na višekratne usmene, telefonske i pisane pozive do danas nije isporučio bilo kakav sustav za proizvodnju električne energije, niti je ono što je tuženik isporučio moguće na bilo koji način staviti u funkciju. Potpuno je neistinito kako je tužitelj tuženiku trebao dostaviti građevinsku dozvolu niti je takav argument životno logičan, naprotiv, metafizički je nemoguć. Naime, da bi se ishodila bilo kakva građevinska dozvola, sve da je u konkretnom slučaju ista i potrebna, potrebno je prethodno imati projekt, temeljem kojega se izdaje građevinska dozvola. Budući da ne može biti sporno kako je izrada projekta - obaveza tuženika, jer je isto sastavni dio ponude koju je sastavio sam tuženik, to ovaj argument jednostavno ne stoji i ovi navodi su neistiniti. Tužitelj postavlja pitanje: kako je tuženik, kao stručnjak u svom poslu, postavio bilo što na krov tužitelja bez: a) bilo kakvog projekta, b) bilo kakve dozvole, c) bez bilo kakvog pregleda građevine i građevinske dokumentacije koja se odnosi na samu nekretninu tužitelja, a kako tuženik navodi u odgovoru na tužbu. Notorna je činjenica kako je upravo tuženik, kao stručnjak u poslu, trebao izraditi projekt, dostaviti i ugraditi sustav za proizvodnju električne energije. Umjesto toga, tuženik je bez izrađenog projekta, bez prethodne najave, samoinicijativno izvršio montažu rabljenih i starih panela na krov kuće tužitelja. Nakon što je predloženi svjedok CB utvrdio navedene činjenice, te nakon što je tužitelj pozvao tuženika na uredno izvršenje obaveza, tuženik se više nikada nije pojavio, odgovorio niti ispunio ugovorne obaveze. Navodi o tome kako je tužitelj više puta mijenjao projekt su potpuno promašeni, neistiniti i nelogični. Tužitelj je doktor dentalne medicine te posjeduje prosječna znanja o sustavima za proizvodnju električne energije, a nikako stručna znanja za izradu projekata. Također, tužitelj je vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja kuću i pomoćni objekt, od kojih svaki krov na dvije strane. Stoga ne postoji niti bilo kakva mogućnost izrade nekoliko projekata, kako to pokušava prikazati tuženik. Upravo stoga se tužitelj obratio tuženiku i naručio sustav za proizvodnju električne energije po sistemu „ključ u ruke“. Tužitelj nikako nije „u lošoj investiciji zbog needuciranosti i zbog nedostatnih objekata“ kako to navodi tuženik, već iz razloga jer tuženik nije isporučio ugovorene sustave. Tuženik je izvršio montažu starih i rabljenih panela, koji sami za sebe nemaju bilo kakvu funkciju. Pokušaj relativizacije činjenice da se radi o starim i rabljenim panelima je potpuno neosnovan, budući da svi solarni paneli imaju vijek trajanja i to samom činjenicom proteka vremena, kao i činjenicom da se korišteni. Upravo su paneli dio sustava koji se vremenom mijenja, a tužitelj sasvim sigurno nije naručio stare i rabljene panele. Nakon što je „uhvaćen“ u samoinicijativnom pokušaju montaže takvih panela te nakon što je tužitelj odbio primiti takve panele, tuženik se više nikada nije javio radi otklanjanja tih nedostataka i dovršetka posla. Radi cjelokupnog postupanja tuženika, tužitelj ističe da je podigao kaznenu prijavu radi prijevare protiv tuženika te da se postupak vodi pred nadležnim tijelima u Požegi. Očigledno je kako tuženik neistinito pokušava prikazati činjenice i potpuno proizvoljno pokušava argumentirati svoje propuste, pripisujući nepobitne činjenice „needuciranosti i promašenoj investiciji tužitelja“.

4.U dokaznom postupku izvršen je uvid u izjavu od 15. travnja 2017., specifikaciju opreme str. lista 10-3, specifikaciju opreme str. spisa 11-4, uvid u Tehnički (informacijski) list za modul, ovjereni prijevod s njemačkog jezika na hrvatski jezik, od 26.08.2019.g., broj ovjere: 163/2019 ,dopis tužitelja tuženiku s povratnicama, elaborat nalaza i mišljenja vještaka Marka Bošnjaka str. lista 24-15 do 45-16, spis Općinskog suda u Velikoj Gorici R1-5/2018 te ostale priloge i podneske spisu, i priloženu sudsku praksu. Nadalje je sud saslušao svjedoke SB, CB, te tužitelja i tuženika osobno u svrhu dokazivanja.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6.U postupku je sporna osnova tužbenog zahtjeva.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili usmeni ugovor o djelu na ime kojega je tužitelj isplatio tužitelju avans u iznosu od 245.000,00 kuna, a tuženik je djelomično obavio posao.

8. Među strankama je sporno što su točno ugovorile obzirom je ugovor zaključen usmeno. Prema tužitelju su ugovorili ugradnju, postavljanje, puštanje u pogon i trajno priključenju solarne elektrane na distribucijsku mrežu, kao i sistem grijanja vode putem solarnih kolektora na krovište nekretnine u vlasništvu tužitelja. Prema tuženiku stranke su ugovorile samo ugradnju solarne elektrane na krovište nekretnine u vlasništvu tužitelja. Međutim nije sporno da je tuženik postavio 58 solarnih kolektora i da nisu u funkciji, za što svaka od stranaka smatra odgovornom drugu stranu.

9. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Člankom 590. ZOO propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

9.1. Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla i predati naručitelju izrađenu ili popravljenu stvar. Izvođač koji je samo djelomično obavio posao nije izvršio svoju ugovornu obvezu, pa naručitelj ima pravo izjaviti da raskida ugovor.

10. Na sporne okolnosti sud je saslušao svjedoke i stranke.

11. Svjedok SB, zaposlenik tuženika, iskazala je da ona osobno nije bila prisutna prilikom ugovaranja posla koji je predmet spora, ali je čula više telefonskih razgovora koje je njen šef kao ovdje tuženik obavio s tužiteljem. U tim telefonskim razgovorima je čula da je tužitelj naručio solarni sustav za proizvodnju struje i nakon što je njen šef postavio solarne panele i konstrukciju do nesporazuma je došlo nakon što je djelatnik HEP-a izašao na teren a misli da se radi o poznaniku tužitelja, te je došlo do problema zbog nedostatka dokumentacije. Inače dokumentaciju pribavljaju oni i konkretno ona radi na tim poslovima, ali prije toga je prvi korak da im klijent dostavi građevinsku dozvolu, a što su oni pozvali tužitelja, a on ju nikada nije dostavio. Ona je iz telefonskih razgovora shvatila da tužitelj ne poznaje sustav za proizvodnju struje odnosno u telefonskim razgovorima je čula da tužitelj spominje HROTU, naime radilo se o agencije s kojom se sklapao ugovor prema povlaštenoj cijeni struje a koja u trenutku telefonskog razgovora nije postojala već tri godine, inače je 2017. godine su tužitelj i tuženik sklopili ugovor. Radilo se o usmenom ugovoru. Inače sklapaju uglavnom pismene ugovore, nekad se radi i o usmenim ugovorima, a u konkretnom slučaju koliko je njoj poznato nije zaključen pisani ugovor jer su se njen šef i tužitelj dogovarali izvan radnog vremena, tako da se ona nikada nije ni vidjela tužiteljem. Naime na veliki četvrtak te godine je njen šef vraćajući se s terena navratio kod tužitelja u [adresa] gdje su postigli sporazum, na veliki petak je tužitelj je došao u Požegu gdje su se našli u kafiću, a na veliku subotu su išli ovjeriti kod javnog bilježnika izjavu tuženika da je primio novac od tuženika u iznosu od 245.000,00kuna. Njen šef nije znao da će tužitelj doći na veliki petak već ga je tužitelj nazvao da je došao i donio mu je novce. Na pitanje na koji način su se radili dogovori iskazala je da su se njen šef i tužitelj našli dakle na veliki četvrtak u [adresa], zatim je na veliki petak tužitelj došao u Požegu i otprilike 2-3 tjedna nakon što je njen šef potpisao izjavu kod javnog bilježnika o preuzimanju novca, tužitelj je došao u ured s tim da je bila večer i ona nije radila, ali živi iznad pa je čula i tada mu je njen šef pokazao opremu koju će ugraditi i tada je on pristao. Svi ostali dogovori su se odvijali telefonski. Na pitanje što ona radi u firmi tuženika odgovorila je da radi na pribavljanju dokumentacije i sklapanju ugovora a u istoj je prostoriji sa šefom tako da je mogla čuti telefonske razgovore, osim kad on odlazi na teren montirati opremu. Na pitanje koja konkretno dokumentacija se radi odgovorila je da nakon što im se dostavi građevinska dozvola od strane klijenta izrađuje se glavni projekt, koji izrađuje ovlašteni projektant, nakon toga ona šalje zahtjeve u HEP koji na osnovu njenih zahtjeva i glavnog projekta izdaje elektro- energetsku suglasnost. Na pitanje kako to da je njen šef postavio opremu bez dokumentacije odgovorila je da je tužitelj tražio da se što prije postavi jer je tek imao namjeru prijaviti se za nekakva sredstva. Na pitanje da li je tijekom izvođenja radova i na čije inzistiranje se projekt mijenjao iskazala je da smatra da je problem nastao kada je djelatnik HEP-a izašao na teren nakon čega je tužitelj počeo spominjati HROTE u kojem slučaju se radi o otkupu el. energije u korist agencije a ne u korist klijenta, a prilikom ugovaranja posla je tužitelj spominjao korištenje el. energije za svoje potrebe i iz toga je shvatila njegovo nerazumijevanje sustava. Između ostaloga misli da je problem nastao kada je djelatnik HEP rekao tužitelju da mora izmjestiti van brojilo koje je bilo u kući a što se plaća u iznosu otprilike 20.000,00 kuna odnosno tako mu je rekao djelatnik HEP-a.U trenutku dogovaranja posla tužitelj i tuženik uz solarnu elektranu nisu dogovarali i grijanje vode. Na pitanje da li su naknadno dogovorili i sustav grijanja vode odgovorila je da nisu nego je tužitelj počeo spominjati i sustav za grijanje ali to je sasvim druga tehnologija. Postavljaju se sasvim drugi paneli i oprema ako se ugovara i grijanje. Na pitanje, osim završne dokumentacije, da li je sve odrađeno i ugrađeno kako treba odgovorila je da je. Na pitanje što sadržava sustav koji su stranke dogovorile iskazala je fotonaponske panele, konstrukciju, pretvarač, kablovi, zaštitu i opremu od HEP-a i dokumentaciju. Njen šef je ugradio tužitelju nove panele. Na pitanje koji su radovi od cijelog sustava izvedeni odgovorila je da su izvedeni svi radovi osim poribljavanja dokumentacije a kad ju se pita koji nisu pribavljeni odgovorila je da nije dostavljena građevinska dozvola, nije napravljen glavni projekat, nisu upućeni zahtjevi HEP-u i nije dobivena eletrko-energetska suglasnost. Nije pribavljena građevinska dozvola za objekt na kojemu je tužitelj planirao postaviti solarne panele. Na pitanje tko je izradio specifikaciju opreme za kuću i za ordinaciju koja je priložena u spisu kad mi se predoči odgovara da je specifikaciju izradio obrt u kojem sam zaposlena, dakle tuženik. Na pitanje da li joj je poznato za što trebaju barkodovi i fleš liste iskazala je da joj je poznato da svaki panel ima svoj bar kod odnosno fleš listu kao i proizvodi u trgovini. Na pitanje ako su paneli bili novi zašto nisu imali bar kod ili fleš listu odgovorila je da ona sada ne može reći jesu imali ili nisu bar kod ili fleš listu, on su stavili panele koje su imali na stanju, odnosno oni su ostali otkad je HROTA bila aktivna a to je bilo do 2014. godine a nakon toga su se ugrađivali sustavi za vlasatu proizvodnju međutim postavljali su se ista vrsta panela. Bar kod inače stoji na panelu i ne skida se. Na pitanje kada se taj bar kod skida sa panela, da li prilikom ugradnje ili radnije odgovorila je da se bar kod odnosno fleš lista ne skidaju sa panela. Bar kod je postavljen na panelu a fleš lista u papirnatom obliku. Nije joj poznato da li je tužitelj tražio bar kod odnosno fleš listu i ako je zašto mu nije dostavljena. Na pitanje može li reći što na predočenoj specifikaciji za ordinaciju nije ugrađeno odgovorila je da nije ispitivanje el. instalacije, mjerenje kvalitete i dokumentacija. Na pitanje kada se ispostavlja specifikacija opreme odmah ili nakon ugradnje odgovorila je nakon ugradnje. Na pitanje kako to da je na specifikaciji opreme za ordinaciju u cjeniku navedena i dokumentacija, a rekla je da nije izrađena, odgovorila je da ne zna. Iskazala je da sustav nije ugrađen jer je tužitelj prekinuo suradnju.

12. Svjedok CB iskazao je da je diplomirani inženjer elektrotehnike i da je tužitelja slučajno upoznao prilikom montaže elektrane trećoj osobi te su navedenom prilikom sklopili usmeni dogovor o nadzoru postavljanja elektrane na njegovoj kući. Uputio je tužitelja da ga zove kada budu montirani paneli te iako je primijetio da nema dokumentacije nikome nije izrekao ovu svoju sumnju. Na montiranim panelima primijetio je flekove na aluminijskim okvirima koji prema njegovom mišljenju nastaju od izloženosti suncu te je na prvom panelu primijetio da je spoj žice izoliran izolacijskom trakom te na temelju toga i flekova zaključio da paneli nisu novi o čemu je usmeno obavijestio tužitelja. Nakon nekog vremena i provedenog vještačenja uzeo je jedan panel na ispitivanje te ga proslijedio firmi ovlaštenoj za ispitivanja u Hamburgu te dobio povratnu informaciju da firma Schuko koja je proizvela panele već ne postoji pet godina, a na ispitivanju je utvrđeno da isti ne proizvode 240 vata. Sve ove provjere izvršio je u dogovoru sa tužiteljem, a sa tuženikom nije kontaktirao. Na pitanje da li mu je poznato što je trebalo ugraditi svjedok odgovara da je o tome naknadno čuo, te da se on razumije u dio foto napona sunčeve elektrane gdje je primijetio da nedostaje akt o građenju koji je potreban sukladno Zakonu o građenju, a tek naknadno da je imao uvid u ponudu. Iskazao je da mu je poznato da su na kući tužitelja ugrađeni foto naponski paneli koji su po njegovom mišljenju stari i navedeni paneli nisu u funkciji. Na pitanje što je tužitelj želio u ovome projektu odgovorio je da je želio foto naponsku elektranu te da nije bio posebno upoznat sa dijelom koji se odnosi na grijanje i dizalicu topline i da ne može sa sigurnošću odgovoriti da li je to bio istovremeni cjeloviti projekt, ali da je mislio da je. Svjedok je iskazao da je navedenim poslovanjem prema njegovom mišljenju povrijeđena struka te smatra da radovi nisu trebali biti izvedeni bez dozvola i nedjeljom.

13. Tužitelj ZB je iskazao da je htio je na kuću postaviti solarni sustav. O tome je razgovarao sa vlasnikom obrta [obrt] Pipinić, KB, koji mu je rekao da će otići u Elektru u Gundulićevu, da će on sve isposlovati, da mu tužitelj da novce i da nema dalje s tim ništa. Tužitelj je došao u Požegu na Veliki Petak, u subotu su otišli kod javnog bilježnika i on je tuženiku isplatio 245.000,00 kuna. To je bio sredinom travnja. Za tjedan dana tuženik je već došao i postavio nosače za ploče, a tjedan dana nakon toga za 1. svibanj tužitelj je bio u Požegu i nazvala ga je sestra da dolaze majstori i da postavljaju ploče na krov. Bio je ugodno iznenađen jer je smatrao da će za 2 tj. već imati struju. Nakon što su ploče postavljene, tuženik mu se uopće više nije javljao. Stoga je angažirao inženjera koji mu je rekao da to nije ta snaga koju mu je tuženik rekao da je, 300 vata a ploče su bile 240 vata. Inženjer mu je rekao da tuženika zamoli da mu da flash listu odnosno popratnu dokumentaciju jer je svaka ploča morala biti zapakirana i imati dokumentaciju. Sestra mu je rekla da nisu imale dokumentaciju niti bile zapakirane, nego samo iz kombija stavljane na krov. Radi se o 58 ploča. Tužitelj je iskazao da je dokumentaciju tražio od tuženika ali ju on nije nikada predao. Budući mu je tuženik rekao da ode u HEP on je otišao u Gorici u HEP i rekao da bi trebalo spojiti jer je postavio ploče na krov, međutim tamo su bili iznenađeni jer nije imao nikakvu dokumentaciju pa su mu tamo rekli da mora imati elekrtoenergetski certifikat, odobrenje od HEP-a na temelju kojega je tuženik trebao izraditi projekt koji se dostavlja HEP-u i oni nakon primitka projekta i obavljenih radova od strane izvođača dolazi na lice mjesta i pregledava sustav i pušta u pogon, međutim tuženi ništa od toga nije napravio osim što je postavio nove nosače i na njih ploče. Iz HEP-a inženjer Z je razgovarao s tuženikom i rekao mu što treba napraviti, međutim nije to napravio i HEP nije dolazio nakon toga. Budući je postupak osiguranja dokaza pred sudom u [adresa], vještak je tražio da se jedna ploča skine, i vještak je u nalazu naveo da su ploče nove, međutim on je tu ploču poslao u Varaždin proizvođaču, da mora kontaktirati tvornicu proizvođača Schüco i poslao je tu ploču na vještačenje u Hamburg gdje su rekli da je ploča korištena jer ima napon 222,a ne 240 što znači da je bila korištena jer napon ne može padati od stajanja, jer ploča može stajati vječno, napon pada samo ako je ploča uključena, ako proizvodi struju. Molio je tuženika da obračunaju cijenu tih ploča i da mu on vrati barem preostali iznos novca koji mu je dao, koji se ne odnosi na vrijednost samih ploča i rekao mu je nema i ne da. Tuženik je bio prvi puta kad je gledao nekretninu, drugi puta kad je postavio nosače, treći put kad je postavio ploče. Poslije toga nije dolazio više. Nakon toga je četvrti put bio kad je bio vještak u postupku osiguranja dokaza. Na pitanje je izjavio da je prvi puta kada je bio kod tuženika i pitao ga da li mu može napraviti centralu za proizvodnju struje, rekao je da može. On ga je pitao kako to izgleda, odveo ga je u prostoriju gdje su ploče, rekao je da je proizvođač Schüco, da su to najbolje ploče, udarao je nogom da mu pokaže kvalitetu i tužitelj je rekao da mu vjeruje. Tada nisu razgovarali o detaljima niti o cijeni. Razmijenili su brojeve telefona i on je rekao da će doći pogledati u Goricu kuću. Nakon toga tuženik je došao k njemu pogledati kuću i tom prilikom još nisu dogovorili cijenu. Dogovor je bio da se čuju telefonom. Nakon što su se čuli, rekao mu je da donese akontaciju, na upit da li mu je dovoljno 245.000,00 kuna tuženik je rekao da je dovoljno 245.00,00 kuna, da će to biti dovoljno za sve. U subotu su otišli zajedno kod javnog bilježnika, a onda svi zajedno k njemu u [adresa], on mu je predao te novce 245.000,00 kuna, a tuženi ih nije htio niti prebrojiti. Tu mi je već bilo sumnjivo što netko ne broji toliki iznos novca, ali nije sumnjao da će obaviti posao jer se raspitao kod rodbine, rekli su mu da je dobar dečko, ako se nije pokvario. On s njim nije sastavio ugovor nego mu je on potpisao izjavu da je primio 245.000,00 kuna za izgradnju solarnog sustava. Iskazao je da ga tuženik nikada nije tražio dokumentaciju kako bi ishodio projekt. Dogovorili su se da obavi posao ključ u ruke, odnosno da mu obavi posao, nosače i ploče, da mu spoji na struju, napravi ugovor s HEP-om da ima svoju struju te da višak struje prodaje HEP-u.

14. Tuženik KB iskazao je da se na veliki četvrtak 2017. godine vraćao sa terena, te se na poziv tužitelja skrenuo kod tužitelja u [adresa], dakle to je učinio usput. Tamo je zatekao da prijatelje tužitelja koji su se bavili ugradnjom dizalica topline, koje je on pozvao kako bi im on prezentirao ugradnju solarnih panela. Njegova prezentacija je trajala dva sata te je pregledao i objekt na kojem je tužitelj htio izgraditi panel, najmanje tužitelj prisustvovao prezentaciji. Objekt na kojem je tužitelj htio izgraditi panele je stariji objekt do ulice a u dvorištu se nalazi i novi objekt. Mrežna pravila su se mijenjala tako da su prvi sustavi a radi se o 2011.2012 i 2013. i zaključno 2014. godini odnosili na poticajnu cijenu za otkup el. energije po cijeni 3,40 kn a zatim je bilo jedno tri godine potpune pauze i nakon toga kreću sustavi za vlastite potrebe koji su i danas aktualni. 2017. godine je dakle bio aktualan sustav za vlastite potrebe kod kojih nema poticajne cijene. Oprema i način ugradnje su isti, samo u HEP-u su drugačija mrežna pravila i uvjeti kojima se treba prilagoditi. Slijedeći dan, dakle na veliki petak 2017. godine u popodnevnim satima ga je tužitelj nazvao da će doći kod njega da se dogovore oko ponude, koliko to iznosi po kilovatu, a on mu je rekao da je za njegove potrebe iznos 250.000,00 kuna. Tužitelj došao točno u ponoć na veliki petak, otišli su u grad na piće, sa tužiteljem je bila još jedna osoba i s njim prijatelj koji radi na izgradnji solarnih panela i tu su razgovarali da bi tužitelj postavio solarne panele na kuću do ceste, radi se o staroj kući, ali mu je on rekao da je ta kuća do ulice malim dijelom na južnoj strani a koja je preporučljiva da se na njoj postave solarni paneli jer se postavlja na strani koja je sunčanija. Rekao je tužitelju da mora otići na lokaciju da detaljno premjeri objekt. Iskazao je da je inzistirao da ujutro odu kod javnog bilježnika potpisati izjavu o preuzimanju novca u iznosu od 245.000,00 kuna. Tužitelj je inzistirao da plati. Tužitelj je tražio da mu se postavi sustav za proizvodnju el. energije. Tužitelj je iskazao da inače postupa na način da pogleda objekt, premjeri ga i onda vidi koliko panela bude stalo odnosno bude ugrađeno i tada kaže cijenu. Sa tužiteljem je te večeri razgovarao okvirno bez da je premjerio objekt. Razgovarali su o 16-17 kw što bi iznosilo 245.000,00 kuna a radi se o otprilike oko 58-60 panela. Paneli u to vrijeme a i danas su imali svoju deklariranu snagu i bar kod koji je ugrađen i ne može se skinuti i ploče su bile od 215-220-240 do 300 W. Oni te večeri nisu uopće razgovarali o snazi panela. Sljedećeg dana je rekao svojoj suradnici SB što su razgovarali i njoj nije bilo drago što su se tako površno dogovorili odnosno da ona nije prisustvovala, odnosno da nije definirano. Otišao je na lokaciju u [adresa] dva, tri dana kasnije i ustanovio da tih 16kw za koje je primio iznos mu ne stane na tu staru kuću do ulice, jer na južnoj strani krova nema dovoljno površine. Tužitelj mu je tada rekao da ne brine, da će on sve riješiti na način da će produžiti krovište i produžiti rogove na južnoj stani objekta na što mu je tuženik rekao da će to utjecati na postojeću građevinsku dozvolu ali je tužitelj rekao da se ne brine da će on to riješiti. Tužitelj je izmjerio i otišao. Kada je otišao sa lokacije nije znao kako će u konačnici to krovište izgledati niti su se oni to detaljno dogovorili. Nakon jedno dva, tri tjedna je tužitelj nazvao i rekao da ipak neće moći riješiti krov kako je mislio i tuženik ga je tom prilikom tražio da mu dostavi dokumentaciju od postojećeg objekta, odnosno građevinsku dozvolu postojećeg objekta jer bez toga se ne može izraditi elektro projekt za ugradnju fotonaponske elektrane za izgradnju struje. Nakon toga par dana tužitelj ga je nazvao i rekao da ipak ne želi postaviti panele na staru kuću do ulice obzirom ne može povećati krovište kako je mislio već da želi postaviti panele na ordinaciju, tuženik mu je rekao da je to krovište orijentirano istok-zapad i da to nije najbolja orijentacija za postavljanje ploča jer ne donosi maksimalni prinos. Tuženik je rekao tužitelju da će pristati na to ali da će mu 35-40 % biti smanjena proizvodnja obzirom nije na južnoj strani krovište. Nakon toga ga je nazvao da pristaje da mu se postavi na dvorišnu zgradu. Imali su puno telefonskih razgovora i normalnu komunikaciju. Tuženik nadalje iskazuje da je rekao tužitelju da pristaje da mu postavi solarne panele na tu zgradu u dvorištu ali obzirom da je ista postavljena u smjeru istok zapad da trebaju razmislit koji panel postaviti zbog smanjene proizvodnje i koliko ploča. Ponudio mu je da postave panel od 300w ali da taj panel mora provjetriti da li imaju u tvornici Solar World u Njemačkoj i koliko dugo traje dostava jer u RH i Europi je došlo do zastoja proizvodnje panela. Provjerio je u roku dva, tri dana i dobio informaciju da se čeka od 6 tjedana do 2 mjeseca. Tužitelj se nije složio s tim da mu je to dugo čekati i da traži hitnije rješenje. Tuženik ga je zvao da dođe kod njega da mu pokaže robu koju ima na stanju. I on je došao kod njega u jedan dan u noćnim satima i pokazao mu je robu koju je imao na stanju, koje su ugrađivali u 2011. i 2012. godini, radi se o panelima SCHUCO jačine 240w, a obzirom da su paneli stajali on mu je ponudio po cijeni 1 cent manje od nabavne cijene koju on plaća. Ta roba je na stanju bila 5 godina ali se radi o najkvalitetnijem panelu. Tužitelj je rekao da mu odgovara roba koju je pokazao i da dođe ugraditi. Obzirom se radi o snazi od 240w a ne 300w trebalo je ugraditi par ploča više otprilike 56 panel ploča. Tužitelj je rekao da može i tuženik je došao i ugradio te panele od 240w za 1. maj 2017. jer se tužitelju žurilo da što prije postavi panele iz razloga što je pošteno platio za posao i htio je da se to obavi. Njemu je je prvi slobodan termin bio za 1. maj i tužitelj je pristao da dođe. Popeo se na krov ordinacije na dvorištu i ustanovio da je na jednoj strani krova na istoku duža u odnosu na zapad. Tako da na istočnu stranu stane tri reda panela a na zapadnu dva reda panela i tako je to montirao. Tužitelj tada nije bio kod kuće ali ga je zvao telefonski i on je na to pristao. Nakon dva dana ga je nazvao i inzistirao da mora doći ponovno i na tu istočnu stranu također postaviti treći red panela. Tuženik mu je rekao da će mu stršiti prema susjedu, otprilike 70cm bi prelazilo preko međe susjeda pa je predložio da tu razliku panela koja se ne može postaviti na ordinaciju postavi na kuću do ulice, staru kuću. Tužitelj se nije s tim složio već je rekao da dođe na lokaciju i treći red panela postavi na ordinacije ali ne okomito već vodoravno na taj zapadni krov. Tuženik ponovno dolazi na lokaciju i mora nešto prepravljati, postojeći dio je demontirao, pa je ponovno montirao da stane i treći red na zapadnoj strani i to vodoravno. Još je među njima bila normalna komunikacija ali tužitelj je iskazivao sve više i više inzistiranja što želi i promjene koje želi. Tuženik se popeo na krov i pustio žice kako bi testirao da li su paneli ispravni obzirom da ih je demontirao i ponovno montirao i prepravljao. Nakon što je istestirao i paneli su radili, prerezao je žicu i stavio izolir traku, to je bilo samo da bi se trenutno testiralo. Tako odgovara kad ga se pita kako objašnjava iskaz svjedoka TB da je on na namontiranim panelima uočio flekove na aluminijskim panelima i na jednom panelu spoj žice izoliran izolacijskom trakom, dakle da je on kako je gore naveo odrezao žicu i izolirao trakom a sve skupa radi testiranja. Dao je savjet tužitelju da provjere način na koji će se dalje priključivati na elektrodistribucijsku mrežu. A njegovo se brojilo nalazilo unutar objekta na staroj kući. Tužitelj mu je rekao da će to riješiti, da ima kolegu u HEP-u i iz tog razloga tuženikova djelatnica nije upućivala prema HEP-u zahtjeve što je i inače činila ali i tužitelj im nije priložio građevinsku dozvolu. Tuženik navodi da je prije nego što je pristupio ugradnji tužitelja tražio građevinsku dozvolu. Njemu je tužitelj rekao da ima, ali nije mu fizički donio. Legalnost objekta je pretpostavka za postavljanje panela. Tuženik je stoga pristupio postavljanju panela jer mu je tužitelj rekao da ima građevinsku dozvolu a koju oni trebaju tek u trenutku kad postavljaju zahtjev prema HEP-u, kod izrade elektro projekta od strane HEP-a. U trenutku postavljanja panela 2017. godine HEP je imao mrežno pravilo da se priključak nalazi podzemno a brojilo izmjestiti na rub čestice, a kako bi HEP-u bilo dostupno 24 sata da oni imaju mogućnost pristupiti brojilu. Tuženik je uputio tužitelja, a obzirom da i svaki HEP ima interna pravila, da pita svog prijatelja u HEP-u kako da riješi svoj problem. Tužitelj ga je pitao, a obzirom da on radi u HEP-u, da to naprave na način da sami postave brojilo na rub čestice "na crno" i tuženik nije pristao, već mu je rekao da to napravi redovnim putem. Tužitelj to nije učinio. Samim tim nije ispunjen uvjet da se elektrana može pustiti u pogon. Tužitelj je nakon toga pozvao djelatnika HEP-a, a on je molio tužitelja da sluša razgovor ukoliko može pomoću prilikom realizacije svega i tom prilikom je djelatnik rekao da treba izvjesiti brojilo van i da ima puno poslao oko toga i da se mora kopati i to košta, možda čak i bušenje ceste ako je s druge strane ulice glavna mreža. Ne zna šta su oni dalje razgovarali. Nakon toga ga je tužitelj zvao na telefon i oštro inzistirao da odustaje od postavljanja panela i traži cjelokupni povrat novce i da dođe skinuti postavljeno o svom trošku. Na to tuženik nije pristao. Isti dan ga je nakon toga nešto smireniji nazvao i rekao da više ne zna što s tim može napraviti i rekao da želi specifikaciju opreme koja bi se odnosila na tih 245.000,00 kuna koje mu je dao na što mu je on dao specifikaciju planiranih radova. To je ova specifikacija koja je priložena u spisu, to je njegov prvi dokument pisani tužitelju, inače postupaju drugačije, na način da prvo ugovore radove, specificirano. Na pitanje što se dogovorio s tužiteljem da će izvesti i u kojem trenutku, odgovorio je u prvom terminu, na veliki petak, ugradnja solarne elektrane. Na pitanje da li je specifikacija ono što je trebalo izvesti odgovorio je da načelno je. Smatra da je za iznos od 245.000,00 kuna većinom izvršio radove, nije izvršen dio vezan za dokumentaciju i AC pretvarač. Na pitanje je odgovorio da solarni paneli nisu u funkciji, da elektrana nije puštena u rad, da nije izrađen projekt. Na pitanje da li je ispitivanje električnih instalacija i puštanje u rad izvršeno odgovorio je da je djelomično, a kad ga se pita što nije izvršeno, odgovorio je da nije puštanje u rad. Na pitanje da li je sustav u funkciji odgovorio je da nije, a na pitanje da li je ikada bio u funkciji odgovorio je da nije.

15. Uvidom u Specifikaciju opreme za kuću 2000 W od 10.5.2017. utvrđeno je da se navodi artikl solarni modul Schuco PS 04 240 W, konstrukcija bazni profil MSE BP 160S, međudržač modula 43-2, krajnji držač modula 43-1, krovna sidrišta inox crijep, vijsci za konstrukciju- Oneturn, sponice profila i vijci za pričvršćivanje sidrišta za krov, pretvarač trofazni inverter 18.0 kW Kaco Powador, te pod ostali materijal: solarni kabel crveni RT/100, solrni kabel plavi BL 100, MC-T4 utikač SET/20, MC-T4 utičnica SET/20, AC/DC zaštita, fid sklopka, osigurači, glavni elektro projekat, ostala dok., potrošni elektro materijal, ispitivanje el.inst. puštanje u rad, mjerenje kvalitete, analiza, probni rad, ugradnja i monataža i trnsport u ukupnom iznosu od 51.332,34 kuna. U Specifikaciji opreme za ordinaciju 14000-14500 W od dana 10.05.2017. navedena je identična specifikacija opreme u ukupnom iznosu od 196.908,75 kuna.

15.1. Nije sporno da je tuženik naknadno na zahtjev tužitelja izradio i dostavio specifikaciju opreme.

16. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranka, čiji iskazi nisu u suprotnosti u bitnom, te dokumentacije u spisu nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik ugovorili usmenim putem postavljanje solarne elektrane na krovište nekretnine tužitelja na ime kojega je tuženik postavi solarne panele ali ovaj sustav nikada nije stavljen u funkciju.

16.1. Dakle nije sporno da je tuženik postavio 58 solarnih panela tipa SCHÜCO PS 04 240 W koji nisu nikada stavljeni u funkciju jer nije izrađena potrebna dokumentacija, što je potvrdio i tuženik. Svjedok SB iskazala je da su izvedeni svi radovi osim pribavljanja dokumentacije i to da nije dostavljena građevinska dozvola za objekt na kojemu je tužitelj planirao postaviti solarne panele, nije napravljen glavni projekat, nisu upućeni zahtjevi HEP-u i nije dobivena elektro-energetska suglasnost. Tuženik je na pitanje da li je specifikacija ono što je trebalo izvesti odgovorio da načelno je i da je za iznos od 245.000,00 kuna većinom izvršio radove, nije izvršen dio vezan za dokumentaciju i AC pretvarač ali i da sustav nikada do kraja nije ugrađen, potvrdio je da solarni paneli nisu u funkciji, da nije izrađen projekt i da elektrana nije puštena u rad. Dakle nije sporno da sustav nije u funkciji.

16.2.Tužitelj navodi da je ugovorio i sistem grijanja vode putem solarnih kolektora što tuženik osporava, a tuženik osporava i navode tužitelja da je tuženik montirao stare, rabljene solarne panele iako je ugovoreno postavljanje novih solarnih ploča. Što se tiče ugrađenih solarnih panela, nema dokaza a bi bili ugrađeni rabljeni paneli. Naime svjedok SB je iskazala da su ugrađeni novi paneli a to zna zašto što su bili "na stanju", a da je iskaz ovoga svjedoka istinit iako se radi o zaposleniku tuženika proizlazi i iz postupka osiguranja dokaza Općinskom sudu u Velikoj Gorici po prijedlogu predlagatelja ZB, ovdje tužitelja, pod poslovnim brojem R1-5/2018 u kojemu je vještak utvrdio da solarne ploče koje su isporučene nisu ranije korištene i da su u skladu sa pravilima struke montirane na raspoloživoj površni krova. Isto tako je vještak ustvrdio da se prema stanju skinute solarne ploče radi o solarnim pločama ranije proizvodnje koje su prije montaže od 2012.godine bile uskladištene. Tužitelj u navedenom dijelu navodi da montirani tip solarnih panela ne odgovara niti tehničkim karakteristikama solarnih panela koje je tužitelj naručio i da je ugovoreno postavljanje panela snage 300 W, a tuženik je isporučio panele snage 240 W koja temeljem ispitivanja provedenog u Njemačkoj daju 222 W. Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je roba bila na stanju pet godina ali da se radilo o najkvalitetnijem panelu i da je on tužitelju pokazao robu koju je imao na stanju koju su ugrađivali u 2011. i 2012. godini, radi se o panelima SCHUCO jačine 240w, a obzirom da su paneli stajali on je ponudio tužitelju po cijeni 1 cent manje od nabavne cijene koju on plaća i da je tužitelj pristao. U odnosu na iskaz svjedoka TB da je on na namontiranim panelima uočio flekove na aluminijskim panelima i na jednom panelu spoj žice izoliran izolacijskom trakom sudu je logičan iskaz tuženika u dijelu da je on prilikom testiranja panela odrezao žicu i izolirao trakom, obzirom da ih je prethodno na zahtjev tužitelja demontirao i ponovno montirao i prepravljao.

16.3. Iz iskaza saslušane SB i tuženika proizlazi da je tužitelj u nekoliko navrata mijenjao zahtjeve. Također su iskazali da im je tužitelj rekao da ima građevinsku dozvolu koju im nikada nije priložio, što je glavni razlog zašto nije izrađena potrebna dokumentaciji i zašto paneli nisu stavljeni u funkciju nakon postavljanja. Tuženik pak navodi u podnesku od 26.9.2024. da je dao građevinsku dozvolu na uvid prilikom prvog posjeta tužitelju te da je uporabna dozvola (a ne građevinska) potrebna samo kao dokaz legalnosti objekta, te nije preduvjet niti podloga za bilo kakvu izradu projekta. Svjedok SB je iskazala da ona radi u firmi tuženika na pribavljanju dokumentacije i sklapanju ugovora i da uobičajeno nakon što im se dostavi građevinska dozvola od strane klijenta izrađuje se glavni projekt, koji izrađuje ovlašteni projektant, nakon toga ona šalje zahtjeve u HEP koji na osnovu njenih zahtjeva i glavnog projekta izdaje elektro-energetsku suglasnost. Međutim i ona i tuženik su iskazali da nisu izradili potrebnu dokumentaciju. Iz svega navedenog sud je stava da je obveza tuženika bila izraditi potrebnu dokumentaciju prema specifikaciji i pravilima struke i da tuženik nije mogao pristupiti bilo kakvim radovima bez potrebne dokumentacije (ugradnji sustava bez izrade projekta).Ukoliko je građevinska dozvola polazni dokument za ovakav projekt tuženik ju je trebao pribaviti i bez nje ne započeti radove, odnosno ako je legalnost objekta pretpostavka za postavljanje panela kako je iskazao sam tuženik, nije mogao započeti radove bez dokaza o legalnosti. Pri tom sud smatra, da ukoliko su i točni navodi tuženika i svjedoka SB da je tužitelj inzistirao da se što prije postavi oprema i da je mijenjao zahtjeve tijekom vremena, da je na tuženiku koji obavlja profesionalnu djelatnost da upozna naručitelja sa sustavom u slučaju nerazumijevanja i odgovornost da postupa u skladu sa zakonom i pravilima struke bez obzira na zahtjeve investitora, što u konkretnom slučaju znači da je tuženik odgovoran za neispunjenje ugovora.

16.4. U odnosu na okolnost da li su stranke ugovorile i sistem grijanja vode svjedok SB iskazala je da u trenutku dogovaranja posla tužitelj i tuženik uz solarnu elektranu nisu dogovarali i grijanje vode, a nisu niti naknadno dogovorili i sustav grijanja vode nego je tužitelj počeo naknadno spominjati i sustav za grijanje ali to je sasvim druga tehnologija i postavljaju se sasvim drugi paneli i oprema ako se ugovara i grijanje. Sud poklanja vjeru iskazu svjedoka u navedenom dijelu i ne nalazi dokazanim da su stanke ugovorile i sistem grijanja vode, a u spisu nema dokaza u suprotno, pa je ovaj dio ispušten iz izreke, međutim ova okolnost nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari obzirom da je nesporno da solarna elektrana čije postavljanje je ugovoreno nikada nije stavljena u pogon pa tužitelj nema mogućnost korištenja niti električne energije što ne osporava niti tuženik, čime je tuženik djelomično obavio posao. Izvođač koji je samo djelomično obavio posao nije izvršio svoju ugovornu obvezu, pa naručitelj ima pravo izjaviti da raskida ugovor.

17. U slučaju raskida ugovora, ugovorne strane su oslobođene svojih obveza utvrđenih ugovorom. Međutim, raskidom ugovora nastaje obveza restitucije ili povrata onoga što je primljeno na ime ispunjenja. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je i da stranke nisu ugovorile usmenim ugovorom rok za ispunjenje obveze.

18. U slučaju kada ispunjenje obveze u roku nije bitan sastojak ugovora, a vjerovnik želi raskinuti ugovor, on mora dužniku ostaviti primjereni rok za ispunjenje njegove obveze (čl. 362.st.2.ZOO) te se u tom slučaju, ako dužnik ne ispuni obvezu niti u tom naknadno ostavljenom roku, ugovor raskida po sili zakona protekom naknadno ostavljenog roka čl. 362.st.3.ZOO).

19. Uvidom u dopise tužitelja tuženiku od 31.05.2017. i od 17.07.2017.razvidno je da je tužitelj pozivao tuženika da mu dostavi barkod listu i flash listu za postavljene solarne panele a dopisom od 05.10.2017.da poziva tuženika da u roku od 15 dana demontira solarne panele s kompletnom podkonstrukcijom i dovede krovište u prvobitno stanje te vrati u cijelosti isplaćeni iznos, te u dopise od 09.03.2020. od 18.03.2020. da ga dodatno poziva na ispunjenje ugovora u roku od 8 dana.

20. Tako je sud utvrdio da je predmetni ugovor prestao raskidom (čl.262.st.2.i 3. ZOO) i da su nastupili učinci raskida, odnosno da je tužitelj stekao pravo tražiti vraćanje danog jer tuženik niti u naknadno ostavljenom roku na poziv tužitelja nije ispunio ugovornu obvezu. U smislu odredbi čl. 368. ZOO-a, u slučaju raskida ugovora svaka strana ima pravo zahtijevati da joj se vrati ono što je dala.

21. Stoga je osnovan deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je predmetni ugovor raskinut čime je tužitelj stekao pravo tražiti vraćanje danog a to je pravo na povrat avansa u iznosu od 245.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dana kada je tuženom platio avans, te je istodobno osnovan zahtjev za demontiranje dijelova koje je tuženik ugradio a to je 58 solarnih kolektora tipa Schüco PS 04 240 W sa kompletnom podkonstrukcijom, pa je odlučeno kao u izreci. Pri tome je sud odlučivao u okviru zahtjeva tužitelja, a tuženik u ovom postupku nije postavljao zahtjeve.

22. Budući je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, na temelju članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – Odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19., 80/22) sud priznao tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku i naložio je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe 500,00 eura, zastupanje na pripremnom ročištu 14.10.2020. u iznosu od 500,00 eura, ročištima za glavnu raspravu održanima dana 25.2.2021., 11.9.2024. i 25.2.2025. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište, sastav podneska od 29.10.2020. i od 26.9.2024. u iznosu od 500,00 eura za svaki, što iznosi 3.500,00 eura što uz obračunati PDV od 25% iznosi 4.375,00 eura. Sud nije priznao tužitelju trošak pristupa na ročište od 28.9.2023. obzirom je ročište odgođeno prije početka raspravljanja na suglasni prijedlog obje stranke ranijim podneskom, te nije priznao sastav podnesaka od 19.5.2021., 26.10.2021.,16.2.2022., 9.3.2022.i 29.12.2023. svaki u iznosu od 500,00 eura obzirom se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23). Nadalje je sud priznao trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 185,81 eura i presudu u iznosu od 371,62 eura. Tako je ukupni trošak koji je sud priznao i dosudio tužitelju 4.932,43 eura.

23. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude

U Požegi, 11. travnja 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Hrvoj Nikoliću, odvjetniku iz Zagreba

2. Odvjetnikom društvu Volić&Ružička & Cabadaj Cafuta iz Garešnice