Baza je ažurirana 17.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Kž-185/2020-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-185/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava kao predsjednika vijeća, te sudaca Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nike Tomaš kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi općinskog državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-337/2020 od 24. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku optuženi I. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, označenog i kažnjivog po članku 190. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela omogućavanje trošenja droga, opisano i kažnjivo po članku 191. stavka 1. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 191. stavka 1. KZ/11 mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je na temelju čl. 51. KZ/11 optuženi I. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca s tim da je na temelju odredbe članka 57 KZ/11 optuženom I. B. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne, temeljem članka 57. stavak 2. KZ/11 iznosi 6 (šest) mjeseci dok se u odnosu na ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. KZ/11 optuženom I. B. izriče kojom se utvrđuje da se dio kazne na koju je optuženi I. B. osuđen ne izvrši, ako isti u vrijeme provjeravanja u 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1 Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženom I. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. ožujka 2020. do 24. srpnja 2020.
1.2. Na temelju odredbe članka 190. stavak 8. u svezi s članka 79. stavak 1. KZ/11 od optuženog I. B. je oduzeto 64,46 grama konoplje tipa droge marihuana, 32,25 grama smjese droge tipa marihuana i duhana, 3,18 grama droge tipa amfetamin – speed, dvije drobilice, jedna digitalna precizna vaga natpisa USA Weigh New York i jedno ogledalo dimenzija 20x10 cm, koji će se predmeti po pravomoćnosti presude uništiti.
1.3. Na temelju odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 optuženom I. B., po pravomoćnosti presude, vratit će se jedan mobitel marke Samsung, model S-9, jedna SIM kartica T-Mobile telefonskog operatera pozivnog broja … i jedna micro SD kartica, kapaciteta 32 GB.
1.4. Na temelju odredbe članka 556. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u nastavku teksta ZKP/08) od optuženog I. B. je oduzeto 16 (šesnaest) krivotvorenih novčanica u apoenu od 200,00 kuna, sve sa serijskim brojem … koje će se po pravomoćnosti presude uništiti.
1.5. Na temelju odredbe članka 77. KZ/11 u svezi članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 9.550,00 kn (slovima: devettisućapetstotinapedeset kuna), predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni I. B. ostvario kaznenim djelom te da naprijed navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Naloženo je okrivljenome I. B. da Republici Hrvatskoj isplatiti novčani iznos od 6.411,12 kn (slovima: šesttisućačetiristotinejedanaest kuna i dvanaest lipa) u korist Državnog proračuna RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
1.6. Privremeno oduzeti novac od okr. I. B. u ukupnom iznosu od 3.138,88 kuna (slovima: tritisućestotinutridesetosam kuna i osamdesetosam lipa) – 5x200,00 kuna, 15x100,00 kuna, 6x20,00 kuna, 4x10,00 kuna, protuvrijednost 50,00 Eur-a, što iznosi 379,40 kuna i protuvrijednost 20,00 kanadskih dolara što iznosi 99,48 kuna, a koji se nalaze u ovosudnom CD-u, uplatiti će se u korist Državnog proračuna RH, po pravomoćnosti presude, a u ime razlike imovinske koristi do ukupnog iznosa od 9.550,00 kuna.
1.7. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi I. B. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik putem branitelja po službenoj dužnosti F. G., odvjetnika u O., a žale se zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne višu jedinstvenu kaznu zatvora slijedom čega i viši neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora dok optuženik predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači tako da primjenom članka 48. u svezi s člankom 49 KZ/11 okrivljeniku izrekne blažu kaznu.
2.1. Odgovori na žalbe nisu podnesen.
2.2. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba okrivljenika nije osnovana.
O žalbi državnog odvjetnika
4. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanje visine kazne nedovoljno cijenio činjenicu da se radi o teškim kaznenim djelima protiv zdravlja ljudi i baš u ovom konkretnom slučaju okrivljeniku izrekao minimalno propisane kazne. Smatra da je sud precijenio činjenicu okrivljenikova priznanja i kajanja jer je i bez priznanja okrivljenika u ovom postupku bilo dovoljno dokaza za utvrđivanje njegove krivnje, te je priznanje okrivljenika dano radi izbjegavanja vlastite odgovornosti. Nadalje, drži da je sud nedovoljno cijenio činjenicu kako je okrivljenik u dužem vremenskom razdoblju neovlašteno posjedovao i prodavao nedozvoljene tvari više osoba, kao i da je u cilju stjecanja protupravne koristi davao svoje prostorije radi konzumacije nedozvoljenih tvari.
4.1. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženom Ivanu Baniću izrekao preblagu kaznu. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti utvrdio njegove osobne prilike (niži obrazovni status i mlađu životnu dob), njegovo priznanje i kajanje dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio raniju prekršajnu osuđivanost.
4.2. Međutim, državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kaznena djela za koja je optuženi I. B. proglašen krivim. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je sud u odnosu na optuženika podcijenio otegotne okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o težini kaznenih djela za koja je optuženi I. B. oglašen krivim te jačini ugrožavanja i povredi zaštićenog dobra imajući u vidu da su predmet ovog kaznenog postupka kaznena djela kojima se ugrožava zdravlje ljudi, osobito mlađe populacije u odnosu na koje je zlouporaba droga posljednjih godina općepoznato porasla.
4.3. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je visina neuvjetovanog dijela izrečena kazne zatvora neadekvatna te da nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti navedenog počinitelja, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
4.4. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, međutim tim okolnostima nije dao valjan značaj. S obzirom na društvenu opasnost kaznenih djela zbog kojih je okrivljenik proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je okrivljeniku potrebno izreći stroži neuvjetovani dio kazne zatvora. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 uzeo kao utvrđenu kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine dok mu je za kazneno djelo za kazneno djelo iz članka 191. stavak 1. KZ/11 uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te je imenovanom optuženiku za navedena kaznena djela temeljem citiranih zakonskih propisa, a uz daljnju primjenu članka 51. KZ/11 uzeta kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca time da mu je daljnjom primjenom članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio jedinstvene kazne iznosi 8 (osam) mjeseci zatvora, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi I. B. u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
4.5. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da ovakva sankcija može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
O žalbi okrivljenika
5. S obzirom na prethodno navedeno, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud okrivljeniku mogao izreći blažu kaznu jer suprotno tvrdnjama žalbe prvostupanjski sud nije imao osnova za izricanje blaže kazne zatvora jer utvrđene olakotne okolnosti kod optuženika ne daju dovoljno osnova za ublažavanje kazne.
6. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni, a kako je utvrđeno da žalba okrivljenika nije osnovana, ovom presudom na temelju članka 482. ZKP/08. je odbio žalbu optuženika kao neosnovanu.
7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dubrovnik, 8. studenog 2023.
Predsjednik vijeća:
Pero Miloglav,v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.