- 1 -              Rev 1154/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1154/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., R., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u R., protiv tuženika T. d.o.o., S., OIB ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-280/2020-2 od 2. srpnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-464/2019-10 od 6. ožujka 2020., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. prosinca 2017. godine, kojom se tužitelju S. M., OIB – ..., iz R., daje izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 28.03.2017. godine i Anexa br. 2/17 ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 27.09. 2017. godine, nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad na mjesto poslovođe prodavaonice u roku od 8 dana.

 

Dužan je tuženik platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od osam dana.“

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.“.

 

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da preinači pobijane presude ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednome otkazu ugovora o radu, za utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao i za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

- da je tuženik, poslodavac, 27. prosinca 2017., donio odluku o izvanrednome otkazu ugovora o radu s tužiteljem, radnikom,

 

- da je tu odluku tuženik obrazložio tvrdnjom da je tužitelj osobito teško povrijedio obveze iz radnoga odnosa tako što je zlorabio radne obveze u namjeri pribavljanja osobne imovinske koristi i nanošenja štete poslodavcu tuženiku, konkretno, da je tužitelj kao poslovođa u prodavaonici neovlašteno uzeo novac iz blagajne i zadržao ga za sebe, što je utvrđeno 12. prosinca 2017.,

 

- da je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane i

 

- da je o namjeravanoj odluci o otkazu tuženik obavijestio sindikalnoga povjerenika.

 

8. Zato su nižestupanjski sudovi zaključili da su ispunjeni uvjeti iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje: ZR) prema kojem poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

9. Neosnovano se tužitelj u odnosu na obje nižestupanjske presude poziva na bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, obrazloživši to tvrdnjom da „postoji proturječnost između navoda o razlozima presude u svezi s inventurom sačinjenom 05.12. 2017., i sadržaja te isprave“. Tužitelj u nastavku revizije zapravo ne obrazlaže u čemu je proturječnost između sadržaja navedene isprave i onoga što sudovi tvrde da je njen sadržaj, za što ne bi ni imao razloga, jer takve proturječnost nema, već ukazuje na to da su na temelju sadržaja zapisnika od 5. prosinca 2017. nižestupanjski sudovi trebali zaključiti kako je već toga dana tuženik saznao za povredu radne obveze koju tužitelju stavlja na teret, iz čega pak proizlazi da je spornu odluku o otkazu donio nakon proteka roka od petnaest dana od saznanja za činjenicu na kojoj je otkaz utemeljio, što je protivno čl. 116. st. 2. ZR. Tužitelj u reviziji inače više ne osporava da je počinio ono što mu se spornom odlukom o otkazu stavlja na teret, već osnovanost tužbenoga zahtjeva osporava odnosno zakonitost nižestupanjskih presuda pobija isključivo pozivanjem na to da je otkaz dan protekom navedenoga zakonskog roka.

 

10. Među strankama inače nije sporno da je prvo saznanje o mogućoj počinjenoj povredi obveze radnoga odnosa tužitelja tuženik saznao pregledom snimka video nadzora i izjava drugih tuženikovih radnika, o čemu je sačinjen zapisnik 5. prosinca 2017. Međutim, tuženik je, kako bi nedvojbeno utvrdio o čemu je riječ, pričekao da se tužitelj vrati s godišnjega odmora te tada, 12. prosinca 2017. u prisutnosti troje svjedoka i tužitelja, kako bi mu omogućio obranu, sačinio inventuru i utvrdio stvarno stanje u vezi s tužiteljevim postupcima, odnosno utvrdio točni iznos manjka, u vezi s čim je toga dana sačinio zapisnik. Kod takvoga stanja stvari, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da samo na temelju video snimke i kazivanja ostalih radnika tuženik nije trebao donijeti odluku o izvanrednome otkazu, već je trebao potpuno utvrditi stvarno stanje, što je učinjeno 12. prosinca 2017. Zato je sporna odluka o otkazu od 27. prosinca 2017. donesena u petnaestodnevnome roku iz čl. 116. st. 2. ZR. Dakle, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 8. studenoga 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.