Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-2165/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KC, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tužene ŠC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao zakonska nasljednica iza pok. JC, zastupane po punomoćniku Adeli Budinić – Kušeta, odvjetnici iz [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave održane 4. ožujka 2025., 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ŠC da tužiteljici KC isplati iznos od 36.000,00 eura (tridesetšesttisućaeura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom da joj tužena na iznos od 36.000,00 eura plati ugovorene kamatne stope od 5% godišnje, na iznos od 15.000,00 eura od 15. rujna 2012. do 14. prosinca 2018., na iznos od 15.000,00 eura od 24. rujna 2015. do 14. prosinca 2018., i na iznos od 6.000,00 eura od 14. prosinca 20174 do 14. prosinca 2018., sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2018. pa do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračune za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.754,23 eura (šesttisućasedamstopedesetčetrieuraidvadesettricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenje ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 2.690,80 eura (dvijetisućešestodevedeseteuraiosamdesetcenta).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 7. siječnja 2020. protiv pravne prednice ŠC, sada pok.JC, pokrenula parnični postupak zahtijevajući da joj ista, kao univerzalna nasljednica iza pok. NC plati iznos kunske protuvrijednosti 36.000,00 eura po prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan presude, te ugovorene kamate po stopi od 5% koje na iznos od 15.000,00 eura teku od 15. rujna 2012. do 14. prosinca 2018., na iznos od 15.000,00 eura teku od 24. i rujna 2015. do 14. prosinca 2018., a na iznos odo 6.000,00 eura teku od 14. prosinca 2017. do 14. prosinca 208, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 15. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tužiteljica je također zatražila da joj JC naknadi trošak parničnog postupka sa istom zakonskom zateznom kamatom, kao u toč.1. obrazloženja.

3. Iz navoda tužbe proizlazi da je pok. NC sa tužiteljicom **.**.2012. dogovorio pozajmicu – zajam u iznosu od 15.000,00 eura sa kamatom od 10%, rokom povrata od godinu dana, a koji iznos da mu je tužiteljica predala.

4. Dalje proizlazi da je tužiteljica NC usmeno odobrila odgodu roka vraćanja pozajmljenog iznosa, da mu je potom 24. rujna 2015. pozajmila iznos od 15.000,00 eura, a 14. prosinca 2017. i dalji iznos od 6.000,00 eura, da su početkom 2018. tužiteljica i pok. NC sačinili novo pismeno u kojem su naveli smanjenje kamatne stope na 5% na sve navedene zajmove.

5. Iz navoda tužiteljice proizlazi da pok. NC tužiteljici nije vratio navedene iznose, da je u ostavinskom postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem O-445/2019 (omaška –ostavinski postupak se vodio pod brojem O- 443/2019) JC proglašena jedinom zakonskom nasljednicom iza pok. NC, dok se ŠC odrekla prava na nasljeđivanje iza NC.

6. Na raspravi održanoj kod ovog suda 9. srpnja 2024. (list 81), tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je umjesto iznosa kunske protuvrijednosti od 36.000,00 eura po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan presude, sada ostao kao tužbeni zahtjev iznos od 36.000,00 eura.

7. Tužena JC je u odgovoru na tužbu (list 12 do 13), osporila navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporila da bi njen sin, pok. NC imao prema tužiteljici bilo kakav dug, navela da je navodni ugovor o zajmu ništetan zbog ugovorene lihvarske kamate u visini od 10% i 5%, te i zbog činjenice da je u vrijeme zajma bilo zabranjeno pozajmljivanje strane valute između domaćih osoba.

8. Također, tužena JC je navela kako je nelogično da bi tužiteljica pok. NC 2012. pozajmila iznos od 15.000,00 eura, potom ponovno 2015. iznos od 15.000,00 eura, a potom 2017. i dodatnih 6.000,00 eura, ukoliko joj on prethodno nije vratio posuđeni iznos a niti plaćao kamate.

9. Tužena JC izjavila je prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja.

10. Tijekom parničnog postupka prvotno tužena JC je preminula, te je u postupak, kao njena zakonska nasljednica, a temeljem ovosudnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-3267/2022-4 od 19. listopada 2022. stupila tužena ŠC.

11. Tužena ŠC ustrajala je u svim navodima koje je prethodno iznijela njena pravna prednica JC.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja , sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 3),rješenje o nasljeđivanju iza pok. NC poslovni broj O-443/2019-16 od 25. listopada 2019. (list 5 do 6), pismeno – zajam od 24., rujna 2015. i 14. prosinca 2017. (list 7), pismeno zajam i dodatak uz zajam (list 8 do 9), odgovor na tužbu od 11. ožujka 2020. (list 12 do 13), podnesak tužitelja od 26. kolovoza 2020. (list 16 do 18), e mail poruke sa lista 19, podnesak tuženika od 11. siječnja 2022. (list 33 do 34), liječnička potvrda dr. FC od 24. siječnja 2022. (list 42), povijest bolesti za pok. JC (list 43 do 47), dopis Policijske postaje Mali Lošinj od 19. siječnja 2022. (list 52), podnesak tužitelja od 8. kolovoza 2023. (list 66),izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa]

– grad (list 67 do 68), rješenje o nasljeđivanju iza pok. JC poslovni broj O- 3267/22-4 UPP/OS-103/22 od 19. listopada 2022. (list 69 do 70), podnesak tužitelja od 2. srpnja 2024. (list 80), saslušao svjedoke ČC i AC (list 82 do 84), saslušao stranke (list 84 do 87), izvršio uvid u račun tumača Ondina Saganić Stanić broj 73-02-01/2024 od 9. srpnja 2024. (list88), proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mag. Valteru Dolušiću, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Valtera Dolušića od 16. studenog 2024. (list 98 do 107), račun vještaka broj 19/24 od 19. studenog 2024. (list 108), dopis vještaka od 26. studenog 2024. (list 111), ispravljen nalaz i mišljenje vještaka (list 112 do 121), troškovnik tužitelja (list 129), troškovnik tuženika (list 130), ovosudne spise O-3396/2019 i O- 3267/2022.

13. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. Mada tužena osporava da bi pok. NC od tužiteljice pozajmio 15. rujna 2012. iznos od 15.000,00 eura, uz ugovorenu kamatu od 10% sa rokom povrata od godinu dana, da je potom od tužiteljice 24. rujna 2015. pozajmio dodatni iznos od 15.000,00 eura, te 14. prosinca 2017. još i iznos od 6.000,00 eura, iz pismena naziva "Zajam" sa lista 7 i 8 spisa, utvrđeno je da je pok. NC 2018. potpisao i naknadni dogovor sa tužiteljicom (list 8), a iz kojeg dogovora proizlazi utvrđenim da te 2018. NC svojim potpisom potvrđuje postojanje naprijed navedenih dugova, te dogovara sa tužiteljicom da se na sva tri naprijed navedena iznosa ugovorna kamata smanji na stopu od 5%.

15. Da je pok. NC potpisao pismena sa lista 7 i 8 spisa, sud je utvrdio uvidom u izvornike navedenih pismena, te provedenim grafološkim vještačenjem po vještaku Valteru Dolušiću

16. Vještak Dolušić je u svom nalazu od 16. studenog 2024., na temelju spornih i nespornih potpisa pok. NC utvrdio da je na pismenima sa lista 7 i 8 spisa, potpisan pok. NC.

17. Sud nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost nalaza vještaka Dolušića obzirom da stranke nalazu nisu prigovorile, a niti je sud iz drugih dokaza priležećih spisu imao razloga posumnjati u istinitost nalaza vještaka Dolušića.

18. Mada tužena navodi kako je nelogično da bi tužiteljica pok. NC, a nakon što nije vratio prvu pozajmicu, još u dva navrata pozajmljivala novčane iznose, iz njenih navoda sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da do svih pozajmica tužiteljice danih pok. NC doista nije i došlo.

19. Iz navoda tužiteljice proizlazi da su ona i pok. NC bili prijatelji, da su se družili, poslovno uspješno surađivali, da je ona pozajmicama imala namjeru pomoći pok. NC da riješi financijske probleme, te da je u njega imala povjerenje.

20. Da su tužiteljica i njen suprug ČC sa NC bili veliki prijatelji i s njim poslovno surađivali, potvrdio je svojim iskazom i svjedok ČC, a isti je potvrdio da je tužiteljica tuženiku u tri navrata pozajmila novac, a koji novac NC njoj nije vratio.

21. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka ŽC proizlazi da su oni izgubili povjerenje u NC nakon što je on prodao svoju nekretninu, a njima novac ni nakon te prodaje nekretnine nije vratio.

22. Svjedok AC je naveo kako je bio prisutan jednoj pozajmici između tužiteljice i pok. NC, te da se radilo o pozajmici iznosa od 15.000,00 eura.

23. Neovisno o tome što je svjedok ČC iskazao da misli kako je tužiteljica pok. NC drugi puta pozajmila iznos od 4.000 ili 5.000,00 eura iz sadržaja pismena sa lista 7 i 8 spisa sud je sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica pok. NC u dva navrata (12. rujna 2012. i 24. rujna 2015.) pozajmila iznose od po 15.000,00 eura, te da mu je 14. prosinca 2017. pozajmila iznos od 6.000,00 eura.

24. Kako je već naprijed navedeno navedene pozajmice je svojim potpisom 2018. pok. NC i potvrdio.

25. Cijeneći tu činjenicu u kontekstu s iskazima tužiteljice i saslušanih svjedoka, sud je sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica pok. NC – pravnom predniku tužene isplatila ukupno iznos od 36.000,00 eura, da je među njima 2018. ugovorena godišnja kamatna stopa od 5%.

26. Međutim, iz pismena sa lista 8 ne proizlazi utvrđenim da su tužiteljica i pok. NC nakon dogovora 2018. ugovorili rok povrata navedenog iznosa.

27. Naime, među njima je samo 15. rujna 2012. ugovoren povrat zajma u iznosu od 15. 000,00 eura na rok od godinu dana.

28. Kako je iz provedenih dokaza utvrđeno da je taj rok istekao, da u tom roku pok. NC nije vratio tužiteljici navedeni iznos, da mu je ona potom još u dva navrata pozajmljivala iznose od 15.000,00 eura i 6.000,00 eura, a da nisu ugovorili rok vraćanja, to je sud utvrdio da je između tužiteljice i pok. NC, nakon isteka roka od godinu dana za vraćanje prvog pozajmljenog iznosa, egzistirao ugovor o zajmu bez ugovorenog roka vraćanja.

29. Nije sporno a to je sud utvrdio i iz rješenje o nasljeđivanju iza pok. NC poslovni broj O-443/2019-16 od 25. listopada 2019., te uvidom u rješenje poslovni broj O-3396/2019-5 od 9. travnja 2020., da je pravna prednica tužene sada pok. JC proglašena univerzalnom zakonskom nasljednicom (čl.5. Zakona o nasljeđivanju, Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15,14/19), da se prihvatila njenog zakonskog nasljednog dijela iza pok. NC, dok se u ostavinskom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem O-443/2019 tužena ŠC odrekla prava nasljeđivanja iza pok. K.

30. Mada se tužena ŠC odrekla prava nasljeđa iza pok. NC, te primjenom odredbe čl.139. st.2. ZON ne bi odgovarala za dugove pok. NC, uvidom u ovosudni spis O-3267/22, i rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-3267/22, UPP/OS-103/22 od 19. listopada 2022. , sud je utvrdio da je tužena ŠC proglašena zakonskom nasljednicom iza pok. ĐC, te da se u tom ostavinsku postupku prihvatila svog nasljednog dijela imovine.

31. Obzirom da je JC naslijedila imovinu pok. NC, da je dio te imovine bio i predmet ostavinske imovine iza JC, te da je tužena ŠC naslijedila i taj dio imovine, ista je temeljem odredbe čl.139. st.1. ZON odgovorna za dugove ostavitelja NC, odnosno JC.

32. Naime, sud je uvidom u rješenje o nasljeđivanju O-443/2019-16 od 25. listopada 2019. i O-3267/22-4 UPP/OS-103/22 od 19. listopada 2022., utvrdio da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća 103 m2 i dvor od 261 m2 u 2/8 dijela, predstavljala i ostavinsku imovinu iza pok. NC i ostavinsku imovinu iza pok. JC.

33. Kako ni pok. NC, a ni pok. JC nisu tužiteljici vratili iznos od 36.000,00 eura koji je pozajmio NC od tužiteljice, to je za dug pok. NC temeljem nasljeđa bila odgovorna pok. JC, a za njen dug koji u sebi sadrži dug pok. NC odgovara tužena ŠC temeljem čl.139. st.1. ZON.

34. Tužena nije tijekom postupka osporila vrijednost naslijeđene imovine, pa sud nije niti utvrđivao istu vrijednost odnosno, nije utvrđivao da li imovina koju je naslijedila tužena predstavlja manju ili veću vrijednost od postojećeg duga (čl.139. st.3. ZON), odnosno sud je utvrdio da tužna kao nasljednik odgovara za puni iznos duga (36.000,00 eura).

35. Iz pismena sa lista 7 i 8 spisa utvrđeno je da je tužiteljica pok. NC pozajmila novac u stranoj valuti - Euro.

36. U vrijeme zaključenja ugovora o zajmu (15. rujna 2012., 24. rujna 2015, 17. prosinca 2017.) te i u vrijeme postizanja naknadnog dogovora između KC i [adresa]., u [adresa], u smislu odredbe čl. 17. Zakona o devizom poslovanju (dalje ZDP, Narodne novine 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13), bilo je zabranjeno između fizičkih osoba pozajmljivati iznose u stranoj valuti, što je u to vrijeme valuta Euro bila.

37. Dakle, predmetni ugovori o zajmu zaključeni su protivno odredbi čl.17 ZDP, te su slijedom toga, a u smislu odredbe čl.322 st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) ništetni.

38. Sukladno odredbi čl.323. st.1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, a što je sud u ovom postupku utvrdio, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

39. Posljedica ugovora o zajmu deviza sklopljenog suprotno prisilnim propisima je ništetnost takvog ugovora, te takav ugovor ne može proizvoditi nikakve pravne učinke.

40. Ništetnost nastupa na osnovi Zakona i to od trenutka sklapanja pravnog posla, a na nju sud pazi i po službenoj dužnosti.

41. u ovom slučaju je i tužena u odgovoru na tužbu tvrdila da su premetni ugovori o zajmu nišetni.

42. Iz provedenih dokaza sud je sa sigurnošću utvrdio da je između tužiteljice i pravnog prednika tužene bio zaključen ugovor o zajmu u stranoj valuti, bez ugovorenog roka povrata pozajmljenog, a sud je utvrdio da se radi o ništenom pravnom poslu.

43. Kako je sud već naprijed naveo, obveza pravnog prednika tužene, pok. NC, bila je vratiti tužiteljica ukupan iznos od 36.000,00 eura (čl.499. st.1. ZOO), uvećan za kamate po godišnjoj stopi od 5%.

44. Kako je utvrđeno da između tužiteljice i pok. [adresa]. nije ugovoren rok vraćanja navedenog iznosa, to je tužena u smislu odredbe čl. 504. ZOO dužna vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od 2 mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva, odnosno, u ovom slučaju 2 mjeseca od podnošenja tužbe tužiteljice 7. siječnja 2020., odnosno tužena je bila dužna već 8. ožujka 2020. vratiti tužiteljici dugovani iznos.

45. mada je tužiteljica još u ostavinskom postupku iza pok. NC podnijela prijedlog za izdvajanje ostavine radi naplate postojećeg duga, od tog prijedloga je u istom postupku odustala, pa sud smatra da je tužiteljica zahtjev za povrat duga postavila tek u tužbi.

46. Kako tužena nije tužiteljici do 7. ožujka 2020. vratila iznos od 36.000,00 eura, to joj počev od 8. ožujka 2020. pa do isplate, a sukladno odredbi čl.29. i čl.31. ZOO dužna na iznos od 36.000,00 eura platiti zakonske zatezne kamate na način kao je to navedeno u toč.I. izreke ove presude.

47. Naime, obzirom na utvrđenu ništetnost ugovora o zajmu u ovom slučaju ne primjenjuju se odredbe o kamatama kod ispunjenju obveza , nego odredbe obveznog prava o stjecanju bez osnove (čl.1115 ZOO).

48. Sukladno odredbi čl.1115 ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelja nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.

49. Kako je utvrđeno da rok povrata zajma između tužiteljice i pok. NC nije bio ugovoren, to su pravni slijednici pok. NC, a obzirom da ni on ni oni nisu tužiteljici vratili pozajmljeni iznos od 36.000,00 eura, postali nepošteni stjecatelji navedenog iznosa istekom 7. ožujka 2020., odnosno istekom roka od dva mjeseca od dana podnošenje tužbe tužiteljice u ovom postupku (7. siječnja 2020.).

50. Stoga je tužena dužna platiti zakonske zatezne kamate na iznos od 36.000,00 eura koje teku od 8. ožujka 2020. i dalje kako je navedeno u toč.I. izreke ove presude.

51. Slijedom toga, a primjenom odredbe čl.31. ZOO utvrđen je neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.II. izreke ove presude, odnosno njen zahtjev da joj tužena plati ugovorene kamate po stopi od 5% godišnje koje teku na način kako je navedeno u toč.II izreke ove presude.

53. Naime kako je već naprijed navedeno, obveza vraćanja iznosa od 36.000,00 eura za tuženu je nastala tek 8. ožujka 2020., odnosno sud smatra da je tada dug dospio na naplatu, pa od tog dana teku i zatezne kamate.

54. Neosnovan je prigovor zastare potraživanja tužiteljice istaknut od strane tužene.

55. Naime, tužena je tužiteljici dužna platiti dug nastao temeljem ništetnog ugovora o zajmu, te joj dug vratiti sukladno odredbi čl. 323. st.1. ZOO.

56. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a kakav je stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev -1102/2021 od 21. svibnja 2024.

57. U ovom slučaju, a obzirom da je sud u ovom postupku tvrdio da su ugovori o zajmu ništetni, zastarni rok će početi teći od pravomoćnosti ove presude.

58. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.5. ZPP, cijeneći da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, odnosno nije uspjela u zahtjevu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.

59. Stoga je odlučeno da je tužena dužna tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka.

60. O visini troškova odlučeno je u skladu sa utvrđenom vrijednosti predmeta spora (36.000,00 eura), zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova, radnjama punomoćnika tužiteljice poduzetim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), te odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23) i nužnim troškovima nastalim vještačenjem i tumačenjem iskaza svjedoka.

61. Slijedom navedenog sud je tužiteljici dosudio zatraženi trošak sastava podneska od 18. svibnja 2020. u iznosu od 1.000,00 eura (tbr.8.1. Tarife), za sastav podneska od 26. kolovoza 2020. zatraženi iznos od 250,00 eura (tbr.8.1 Tarife), za zastupanje tužiteljice na ročištima 17. siječnja 2022., 9. srpnja 2024. i 3. ožujka 2025. po 1.000,00 eura (tbr.9.1. Tarife), za sastav podnesaka od 3. lipnja 2022. i 8. kolovoza 2023. u iznosima od po 50,00 eura (tbr.8.4 Tarife) i za trošak PDV-a iznos od 1.087,50 eura.

62. Sud nije tužiteljici dosudio trošak sastava podnesaka od 11. svibnja 2021., 21. srpnja 2021., 1. ožujka 2022., jer se radi o podnescima koji nisu bili nužni za odlučivanje u postupku, radi se o požurnicama upućenim sudu, za koje troškove odgovornost ne snosi tužena.

63. Tužiteljici nije dosuđen sastav podneska od 2. srpnja 2023. jer takav podnesak ne prileži spisu.

64. Sud nije tužiteljici dosudio trošak sastav podnesaka od 13. lipnja 2022. i 8. kolovoza 2023. u zatraženim iznosima od po 250,00 eura, jer se radi o podnescima sastavljenim sukladno tbr.8.4. Tarife (prijedlog za nastavak postupka i obavijest o zakonskom nasljedniku).

65. Slijedom navedenog tužiteljici je s osnova zastupanja po odvjetniku dosuđen ukupan iznos od 4.350,00 eura, a ne iznos od 6.500,00 eura koliko je tužiteljica zatražila.

66. Također, PDV je obzirom na dosuđeni iznos (tbr.46 Tarife), dosuđen u iznosu 1.087,50 eura, a ne u zatraženom iznosu od 1.625,00 eura.

67. Tužiteljici je također dosuđen trošak sudskog vještačenja po vještaku Dolušiću u iznosu od 482,13 eura, trošak sudskog tumača Ondine Saganić Stanić u iznosu od 25,00 eura, te troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 404,80 eura.

68. Tužiteljica je zatražila trošak sudske pristojne u iznosu od 912,90 eura pa je po tom osnovu, a cijeneći određenu sudsku pristojbu prema vrijednosti predmeta spora od 36.000,00 eura, njen zahtjev za sudsku pristojbu previsoko postavljen za iznos od 103,30 eura.

69. Kako je sud ukupan trošak utvrdio na iznos od 6.754,23 eura, a tužiteljica je troškovnikom zatražila trošak u visini od 9.445,03 eura, to ju je sud odbio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 2.690,80 eura kao neosnovanim.

Mali Lošinj, 11. travanj 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Marija Erdec, odvjetnica

2. Punomoćniku tuženika – Adela Budinić – Kušeta, odvjetnica