Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-228/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NN, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona (''Narodne Novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11) u vezi članka 52. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj K-309/2024 od 5. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog NN kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-309/2024 od 5. veljače 2025. optuženi NN proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, te je na temelju članka 179.a. stavak 3. KZ/11 optuženom NN utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi NN osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2024. pa nadalje. Na temelju članka 69. KZ/11, optuženom NN je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi NN je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi NN po branitelju Damiru Ježiću, odvjetniku iz Zagreba, a žali se kako navodi iz svih žalbenih osnova iz članka 467. ZKP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Prije svega, treba naglasiti da iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe sve žalbene osnove, navodima žalbe obrazlaže se samo žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok ostale žalbene osnove nisu argumentirane. Naime, žalbeni navodi ukazuju da ono što optuženik zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima.
7. Međutim, suprotno stavu optuženika istaknutom u žalbi, ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni dokazi te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi NN počinio dva kaznena djela i to: kazneno djelo prijetnje iz članka 139. KZ/11 i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 za koja je i oglašen krivim.
7.1. Naime, pod točkom 9., a potom i pod točkom 12. pisanog obrazloženja presude gdje je i dao svoj konačni zaključak, prvostupanjski je sud doveo u svezu svjedočki iskaz oštećene (žrtve) CN i obranu optuženika. Upravo ti međusobno analizirani svjedočki iskazi, potvrđuju izvedeni zaključak prvostupanjskog suda, s kojim se u cijelosti slaže i ovaj sud kao drugostupanjski, da je optuženik kroz duži vremenski period učestalo pod utjecajem alkohola verbalno vrijeđao, psovao, tjerao van iz kuće žrtve, odnosno nasilnički se ponašao prema istoj upravo na način kako je to i opisano činjeničnim opisom, a time je i ostvareno zakonsko obilježje kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.
7.2. Ono na što se posebno žalbenim navodima upire, a to je osporavanje kaznenog djela prijetnje na način kako je to navedeno činjeničnim opisom, treba naglasiti da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da već i sama činjenica pokazivanja šakom skupljenom i stavljenom u položaj ispred lica oštećene uz psovanje i vrijeđanje, a kako je to i opisala oštećenica, jasno ukazuje na jasnu i izravnu namjeru prijetnje spram oštećenice. Naime, ta je okolnost uz činjenicu nasilja koje se posebno i ne osporava žalbenim navodima i za koje je utvrđeno da traje duži vremenski period također jasno ukazuje na cilj, a time i izravnu namjeru na strani optuženika. Osim toga treba naglasiti i da je kazneno djelo prijetnje, kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno već i sa samim ciljem da se kod žrtve stvori osjećaj nespokojstva i nesigurnosti zbog izgovorenih riječi pri čemu nije potrebno da je počinitelj imao stvarnu namjeru ostvarenja kaznenog djela kojim prijeti. Kako je dakle nesporno da su riječi sadržajno označene u izreci ove presude, podobne da se kod žrtve ali i kod svake druge prosječne osobe stvori osjećaj nesigurnosti, uznemirenosti ili nespokojstva, a za što je sve prvostupanjski sud u svojoj odluci dao valjane te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za kazneno djelo prijetnje, pa žalbu optuženika u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u cijelosti valjalo otkloniti kao neosnovanu.
8. Kako žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obuhvaćaju i žalbu na odluku o kazni, koju je drugostupanjski sud dužan razmatrati u smislu članka 478. ZKP treba istaknuti da je prvostupanjski sud u pisanom obrazloženju svoje presude istaknuo koje su sve okolnosti bile od utjecaja na izrečenu vrstu i visinu kazne dajući u svojoj presudi argumente i za izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Naime, upravo kao što to u svojoj presudi okolnosno i navodi prvostupanjski sud, odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog kaznenog ili u konkretnom slučaju kaznenih djela pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja, ostvarujući ujedno i svoju svrhu sa osnove generalne prevencije. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti na strani samog optuženika koje je naveo prvostupanjski sud u svojoj presudi, kao i okolnosti konkretnih kaznenih djela, izrečene pojedinačne kazne kao i ukupna kazna na koju je optuženik osuđen u cijelosti su primjerene konkretnom počinitelju, i kaznenim djelima za koja je oglašen krivim.
9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Lidija Vidjak
