Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Broj: Pp-117/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje zapisničarke Larise Hajdarović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PĆ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pokrenutog povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, broj Klasa: 211-07/25-5/1812, Ur. broj: 511-21-05-25-1 od 23. siječnja 2025., temeljem članka 183.st.1 i primjenom čl. 222. Prekršajnog zakona (NN br.107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), nakon zaključene glavne rasprave 08. travnja 2025., objavio je i 11. travnja 2025.,

presudio je

Okrivljenik: PĆ, sin P i C, rođ. T, rođen **.**.1982., u [adresa], po narodnosti V, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa]., sa završenom sss, nezaposlen, neoženjen, otac jednog djeteta, prekršajno nekažnjavan, nije u drugom postupku,

k r i v  j e

I. što se 13. prosinca 2024., u 16,00 sati, u Čakovcu, L. Bezeredija kbr. 39., nasilnički ponašao u obitelji prema sinu PĆO, tako da je na njega vikao, galamio i govorio da će biti kako on kaže i da će ga na natjecanje juda voziti majka, te ga potom dva puta otvorenim dlanom udio u predjelu lica, te u dnevnom boravku srušio na pod i pritiskao koljenom, a takvim svojim ponašanjem je kod njega izazvao osjećaj strah i uznemirenosti, te povrijedio njegovo dostojanstvo, te primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

dakle, u obitelji se nasilnički ponašao kao otac prema sinu CĆO,

II. čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. kažnjivo po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 70/17., 126/19.,114/22. i 36/24.),

pa mu se radi toga, temeljem istog propisa

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka presude temeljem čl. . 1 Prekršajnog zakona, a ukoliko izrečenu kaznu ne plati u roku od 30 (trideset) od primitka presude, ista će se naplatiti prisilno.

Temeljem čl. . 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana od primitka presude.

IV. Temeljem čl.139. st. 6. u svezi čl. 138. st. 3. točka a. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa plaćanja troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec, broj Klasa: 211-07/25-5/1812, Ur. broj: 511-21-05-25-1 od 23. siječnja 2025., podnijela je ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika PĆ, radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik PĆ u obrani je iskazao da je oko tri godine trajala izvanbračna zajednica sa CĆ, a zajedno su živjeli kad se dijete rodilo, njihov sin CĆO, rođen 2007. godine. Nakon dvije godine starosti djeteta izvanbračna zajednica je prestala, a dijete je bilo dodijeljeno majci, a on je imao određene susrete i viđanja. Bivša izvanbračna supruga udala se negdje 2010. i dobila drugo dijete, a ta bračna zajednica je prestala nakon 2013., a zatim su bili neki obiteljski problemi između nje i njezine majke TĆ. CĆ bila je smještena u sigurnu kuću najprije u Šenkovcu, zatim u [adresa] i u [adresa], zajedno sa djecom oko godinu dana. Nakon toga se sa djecom vratila doma i unuci su smješteni kod bake TĆ, jer je kod nje živio i bivši suprug od CĆ. VĆ rođen je kao nedonošče, a nakon druge godine života dijagnosticiran mu je poremećaj u autističnom spektru, jer se povremeno javljaju određeni spektri koji se manifestiraju na intelektualnom i emotivnom polju. Majka djeteta nije živjela kod bake sa djecom, živjela je u Vukovaru i Istri, te su vodili sporove u vezi viđanja i kontakata sa sinom. U zadnjem sporu pristao je da svaki drugi tjedan dijete bude kod CĆ, u [adresa]., a inače je cijelo vrijeme kod bake. Dijete viđa svaki dan, jer ga vozi u školu, a i vikende provode zajedno, kao i vrijeme poslije posla. Bio je petak 13.12.2024., kad je u jutro došao po sina VĆ i odvezao ga u školu i u jutro je razgovarao sa bakom TĆ, te joj rekao da je VĆ rekao majci CĆ, da ide na judo trening u Veliku Goricu. Kad je to čula baka, počela je psovati „koju pičku materinu si joj to govoril, VĆ ne ide nikud, jer su ga oni trebali voziti, pošto je on radio tu subotu. Baka je rekla VĆ da ga djeda neće voziti, jer tamo ne želi vidjeti kćerku CĆ, a ni baka neće imati posla s tim, da ga niti ona neće voziti, neka ga onda vozi mama. Rekao je rekao baki da ne radi tenzije i da prestane o tome pričati. Razgovarao je sa VĆ da je sve u redu, ali je baka opet psovala zašto je to morao reći majci CĆ i to je ponavljala više puta. Tijekom vožnje u školu smirio je sina, a vratio se taj dan u poslijepodnevnim satima da porazgovara sa sinom o tome da li se smirio i da li hoće ići. Kad je došao kod njih, VĆ je bio u svojoj sobi, te su sjeli u dnevnu sobu da porazgovaraju o svemu tome. VĆ je bio vidno uzrujan i nervozan, pitao ga je što je s tim treningom da li želi ići ili ne, a on je rekao da ne želi ići. Bilo mu je čudno i pitao ga je u čemu je problem, a on je odgovorio da ga nitko ne želi voziti. Rekao je sinu da radi i da ga ne može voziti, a ako ga baka i djeda ne žele voziti, zašto ga mama ne bi vozila. VĆ je rekao da mamu neće vidjeti, rekao je da mrzi i mamu i njega, jer ga on sili da ide kod mame. Pitao ga je da li je to zbog bake, pa mu je rekao da nije, pitao ga je da li to znači da u nedjelju ne idu na izlet, te ga je vjerojatno i to pogodilo. Rekao je sinu „ VĆ ako si već rekao mami idi na taj trening“, rekao mu je „sad ćeš imati 18 godina i ne možeš se ponašati kao malo dijete, moraš biti odgovoran“. VĆ je bio užasno ljut i revoltiran, ustao je s kauča i udario ga nogom u prsa, a nakon toga ga je lupio tri puta šakom u glavu. Okrivljenik je naveo da je ustao sa fotelje, a sjedili su jedan nasuprot drugome i VĆ srušio na kauč, rukama ga je htio obuhvatiti oko tijela da se smiri. Kad je vidio da ne može ništa jer ga je VĆ ugrizao za ruku, nakon toga je, na žalost, refleksno reagirao i pljusnuo VĆ da ga pusti. Nakon toga se VĆ nogom odgurnuo od kauča i pali su na pod između stola i kauča. Hrvali su se, VĆ je ležao na podu potrbuške, a on je bio s gornje strane i u tom trenutku je došla baka s drvenom kuhačom, a ima veliku ukrasnu kuhaču. S kuhačom ga je počela lupati i vikati „pusti, zašto tučeš dijete“. Probao je objasniti da ga ne tuče, nego ga pokušava smiriti, ali ona je samo psovala. Zamolio je VĆ da se smiri i da siđu dolje, išao je s bakom dolje i bio užasno nervozan i uznemiren. Probao je razgovarati s njim a on je rekao baki „istukao sam tatu“, a ona je rekla „dobro i trebao si“. Pokušao je s njim razgovarati, ali je postao još više razdražljiv, a baka je počela vikati da se gubi iz njihove kuće i da više ne dolazi. Nakon toga događaja se nisu vidjeli za vikend, a u ponedjeljak u jutro je došao po njega za školu, a djed je bio kod auta sa VĆ i polubratom, jer ih je trebao voziti u školu. Rekao je VĆ idi s tatom kad je došao po tebe i on je išao s njim. Tijekom vožnje VĆ mu je u jednom trenutku rekao „ti si psihopat“, što ga je užasno uznemirilo, jer zna da to nije došlo od djeteta i misli da mu je to rekla baka. Jako se uznemirio, pitao ga je odakle mu to, da li je to rekla baka, na što je on rekao da nije, da je to sam izmislio. Rekao je da prestane slušati baku, da baka priča gluposti i da to nije dobro za njega. VĆ je „stao“ na njezinu stranu i rekao da on nije normalan. VĆ je ostavio pred školom. Taj dan je sina zvao popodne, ali ga je blokirao na mobitelu, ali mu je poslao poruku na WhatsApp, ali sin mu je rekao da ga ne želi više vidjeti i da će zvati policiju ako dođe. Od toga trenutka više s njim ne komunicira, a u školi su mu isto rekli da ne dolazi, a tako mu je rekao i odvjetnik. Smatra da nije počinio nasilje, jer da su smatrali da je počinio nasilje u petak, isto bi bilo odmah prijavljeno policiji, a misli da je VĆ nešto rekao baki u ponedjeljak, kad su prijavili. VĆ je 08.02.2025. postao punoljetan, a polazi 3. razred Graditeljske škole u Čakovcu, za pomoćnog podopolagača.

3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok, žrtva nasilja CĆO sin okrivljenika, koji je propisno upozoren na blagodat nesvjedočenja prihvatio blagodat i odbio svjedočiti. U ovom postupku ne želim svjedočiti, razumio sam pouku suda, da mogu svjedočiti u postupku protiv oca, a ukoliko ne želim da ne moram svjedočiti. Moja odluka je da ne želim svjedočiti i sada mi je puno lakše.

3.1. Žrtva nasija CĆO nakon iskaza bake upoznat je sa izjavom svjedokinje TĆ, u vezi pružanja medicinske pomoći, te je suglasan da sud ne određuje drugu stručnu pomoć u vezi toga događaja, jer će postupiti u skladu sa dosadašnjom praksom kamo ga je vodila baka.

4. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja TĆ koja je iskazala da sa okrivljenikom, nije u rodu, on je samo otac njezinog unuka. Nikada nije živio vanbračno sa njezinom kćerkom TĆO, niti su bili vjenčani. Od samog rođenja njezina kćerka i okrivljenik loše su se odnosili prema djetetu, nisu ga prihvatili, a HZSR je smatrao da je okrivljenik kao otac bolja solucija da mu bude skrbnik od njezine kćerke. CĆO je dijete sa posebnim potrebama, ima sindrom autizma na govor. Inače je nadprosječno inteligentan i sada završava treći razred Graditeljske škole, za podopolagača, a bavi se judom. Nakon što se dogodio taj incident, nazvala je sve adekvatne službe i željela se prihvatiti skrbništva, jer prije isto nije prihvatila iz razloga što su se njezina kćerka i Svenov otac stalno sudski sporili. Sada je skrbnica CĆO gospođa G iz [adresa], a donijela je odluku da će ona i suprug preuzeti tu obvezu. Taj dan okrivljenik PĆ je došao kod njih i na vratima se sreo s njezinim mužem koji je izlazio, a ona je čistila hodnik i pitao je „de je CĆO, de je CĆO“. CĆO je bio u svojoj sobi. Okrivljenik je otišao gore i čula je da je okrivljenik govorio CĆO, kao zapovijed „ti sutra ideš sa mamom u Samobor na judo, ne ideš sa djedom i bakom“. CĆO je tri puta odgovorio da neće ići sa majkom, da radije neće ići nikamo. Čula je da okrivljenik šamara CĆO po obrazu. Odmah je išla nazvati muža i rekla mu da okrivljenik tuče CĆO. Čula je „natjeravanje i tresak“, na katu kuće. Kad je došla gore vidjela je CĆO da leži na parketu, sa glavom dolje, a okrivljenik je koljenima klečao na njegovim leđima i ruke mu je držao otraga, a glavu mu je tiskao na parket. CĆO je vikao „baka u pomoć“. Okrivljeniku je govorila „životinjo siđi s mojega unuka dolje, makni se, više nema zraka“. CĆO je vikao „nemam zraka, zovi dedu, zovi dedu“. Uzela je metarnu kuhaču, tukla po stepenicama i vikala „siđi s njega dole“. Okrivljenik joj je govorio „udari me“. Nije mu ništa napravila, nije ga udarila, samo je tukla po ogradi stepeništa. Vikala je „ko luđakinja, ko u hororu“. Ništa od toga nije pomoglo, samo je razmišljala da ništa ne napravi, da ne bude ista kao okrivljenik. Tada je viknula „ CĆO ide deda“. Okrivljenik je odmah skočio s njega dolje, a CĆO je otežano disao. CĆO je pobjegao dolje u kuhinju, a ona za njim da je ne bi okrivljenik po stepenicama gurnuo. CĆO je bio crven, imao je jako visoki tlak, odmah mu mjerila, polijevala ga sa vodom, a kad je došao k sebi, dala mu je piti vodu i mjerila tlak koji je divljao. Dala mu je dvije tablete za tlak, koje je CĆO prije dvije godine koristio. Okrivljenik je sjeo u dnevnu sobu kao da se ništa nije dogodilo i nešto je govorio. Vikala mu je „marš van iz moje kuće, nestani, da te nikad više moje oči ne vide u mojoj kući i dvorištu“, otvorila je vrata, istjerala ga van i zaključala. Nakon toga događaja potražila je liječničku pomoć u [adresa] i [adresa]. CĆO je razgovarao sa svim liječnicima s kojima je bio u kontaktu zbog svog liječenja prije toga događaja, a to su osobe kojima vjeruje i ima povjerenje. S njima je razgovarao i o tom događaju, pa zbog toga smatra da sud CĆO ne treba uputiti kao žrtvu stručnoj osobi, jer je to već sve bilo obavljeno neposredno nakon događaja, a ukoliko bude bilo kakve potrebe CĆO je vrlo otvoreno razgovarao sa dr. D, koji ga u potpunosti razumije, a CĆO mu se može vratiti bilo kada tako da nema potrebe da sud poduzima bilo kakvu mjeru. Napomenula je još da je CĆO tiskao vrata u dnevnoj sobi, jako velikom snagom, a PĆ je htio otvoriti ta vrata, a kad se to događalo razbio je i lampion od njezine majke.

4.1. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika PĆ i svjedokinje TĆ. Svjedokinja: „bila sam na hodniku i čula sam šamaranje, tri puta si ga pitao da li ide s mamom na judo, tri puta ti je rekao da ne ide s njom na judo, nitko ga nije prisiljavao da ide s nama“. Okrivljenik: „pitao sam CĆO da li ide, više puta, rekao je da me mrzi i mamu mrzi, ustao je s kauča i napao me, da ga smirim sam ga shrvao na kauč, ugrizao me a ja sam ga pljusnuo da ga smirim, imam slike, vidjeli su i moji roditelji i odvjetnici“. Svjedokinja: „ja sam gledala, sve si sam napravio, sam si se izgrizao, to si si sam kasnije napravio“. Okrivljenik je okretao glavom. Okrivljenik: „nisam mu klečao na rebrima, jer znam da 110 kg ako klečim na rebrima pucao bi prsni koš, nisam klečao djetetu na rebrima“. Svjedokinja se smijala. Okrivljenik: „držao sam ga da me ne napada, samo sam ga držao jer je bio jako uzrujan zbog manipulacije bake". Svjedokinja je sjela i vikala "lažeš".

5. HZSR, PU Čakovec na traženje suda dostavio je socioanamnestičke podatke u postupku protiv okrivljenika PĆ. Dostavljeni su podaci o roditeljima žrtve nasilja, a u vezi žrtve nasilja VĆO, navedeno je da je sama trudnoća bila komplicirana, održavana i opterećena terapijom antiepileptika, porođaj je bio induciran u 36 tjednu trudnoće, a bio je kompliciran hipoksijom i reanimacijom. VĆ bio je uključen u neurorazvojnu gimnastiku, uočene su poteškoće u govoru, hodanju, a zbog uočenog psihomotornog zaostajanja bio je obrađivan u Kukuljevićevoj bolnici, KBC Zagreb i Suvag-u, te nakon ospsežne dijagnostičke obrane Pri Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, dijagnosticiran mu je poremećaj iz autističnog spektra. HZSR vrlo opširno opisuje razvojni put žrtve nasilja, te sudske postupke koji su pratili maloljetnika u vezi povjeravanja na čuvanje i odgoj između roditelja. Odnosi sa majkom djeteta nisu održavani redovito i sukladno sudskom rješenju, te su prema roditeljima TĆO i PĆ, bile izricane preventivne mjere zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, različitog intenziteta, te mjere stručne pomoći i potpore, mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi. Istovremeno su bili pokretani roditeljski sporovi zbog nepoštivanja obveze onemogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem i postupak obveznog savjetovanja s ciljem izmjene odluke o povjeri djeteta. Shodno tome, bila je izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora. Nesporno je da je žrtva nasilja CĆO, cijelo vrijeme živio kod bake TĆ. U sociopedagoškoj anamnezi navedeno je da je CĆO sa lakšim intelektualnim teškoćama, s problemima samoregulacije emocija i ponašanja, slabije razvijene ekspresivne komponente komunikacije uz često izostajanje kontakta očima, a djelomično je samostalan u aktivnostima svakodnevnog života, te mu je potrebna svakodnevna pomoć i njega druge osobe, podrška u planiranju i organizaciji svakodnevnih aktivnosti, usmjeravanje i navođenje radi čega će cijelog života biti ovisan o skrbi treće osobe te je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti kako bi se isti zaštitio institutom skrbništva.

6. U postupku je izvršen uvid u socijalnu anamnezu HZSR, PU Čakovec od 19.03.2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, broj: Klasa:740-04/25-02/15837, Ur. broj: 514-05-02-01-02-25-02 od 03.02.2025. o nekažnjavanosti okrivljenika.

7. Provedeni dokazni postupak zaključen je na osnovu provedenih dokaza, te je donijeta presuda kojom je okrivljenica proglašena krivom i kažnjena za počinjeno prekršajno djelo.

8. Odredbom čl. 10. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, te da je psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, dok je odredbom čl. 22. st. 1. propisano da tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

8.1. Ovlašteni tužitelj je naveo u optužnom aktu da je prekršajno djelo počinjeno po čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u činjeničnom opisu prekršaja nije opisano sukladno citiranom stavku, da je prekršajno djelo počinjeno na štetu djeteta ili osobe sa invaliditetom. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja dana 13.12.2024., žrtva CĆO (rođen **.**.2007.), nije bio dijete, ali je osoba sa invaliditetom, što nije opisano u činjeničnom opisu prekršaja, a sud isto ne može dodati po službenoj dužnosti, jer bi isto bilo na štetu okrivljenika. Prekršajno djelo, kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja, sankcionirano je po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno:

- da je okrivljenik PĆ, otac žrtve nasilja VĆO, dakle, radi se o članovima obitelji,

- da okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan, što je utvrđeno uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, Klasa:740-04/25-02/15837, Ur. broj: 514-05-02-01-02-25-02 od 03.02.2025.

- da je žrtvi nasilja dijagnosticiran poremećaj iz autističnog spektra,

- da žrtva nasilja pohađa treći završni razred Graditeljske škole u Čakovcu,

- da komunikacija za žrtvom nasilja nije otežana,

- da je žrtva nasilja bila upozorena u skladu sa Zakonom u vezi rodbinskih odnosa sa okrivljenikom, te je u potpunosti razumio upozorenja, a nakon izjašnjenja da ne želi svjedočiti, dodao je da mu je "sada puno lakše".

9.1. Okrivljenik PĆ ne smatra se krivim za prekršaj, a to je njegov subjektivni odnos prema počinjenom prekršajnom djelu. Dio obrane okrivljenika podudara se sa iskazom svjedokinje TĆ i to u dijelu koji opisuje svjedokinja kad se nalazila u prizemlju kuće i čula zvukove na katu kuće, a isto je opisao u svojoj obrani i okrivljenik, da je došlo do međusobnog naguravanja i pada na pod. Okrivljenik smatra da se morao braniti te je refleksno reagirao i pljusnuo sina, jer ga je navodno ugrizao za ruku. Svjedokinja TĆ neposredno je vidjela dio događaja kad je žrtva nasilja CĆO ležao na podu sa glavom okrenutom u pod. Obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje razilaze se u dijelu gdje okrivljenik tvrdi da je bio s gornje strane žrtve nasilja, a svjedokinja tvrdi da je okrivljenik koljenima klečao na njegovim leđima i držao mu ruke otraga. Ovlašteni tužitelj uz optužni prijedlog nije dostavio medicinsku dokumentaciju koja bi u kazneno pravnom smislu dokazivala da je tom prilikom žrtva nasilja CĆO zadobio tjelesne ozljede. Nesporno je utvrđeno na temelju obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje da je žrtva nasilja bila revoltirana, ljuta, crvena u licu i uznemirena. Povod tome događaju bio je to što okrivljenik nije mogao voziti na trening žrtvu nasilja, te je žrtvi govorio da će ga voziti majka, što je žrtvu nasilja uznemirilo jer ne održava kontakte sa majkom, kao ni baka. Sud utvrđuje da dovođenje žrtve nasilja pred gotov čin da će ga majka voziti na natjecanje juda, kao osobe sa poremećajem autističnog spektra, značilo je psihičko nasilje, a uz to je okrivljenik primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastala tjelesna ozljeda.

9.2. Okrivljenik kao otac žrtve nasilja nije mogao dozvoliti sam sebi da refleksno reagira i ošamari žrtvu nasilja, ni da dođe do naguravanja i držanja na podu žrtvu nasilja. Dakle, tjelesno nasilje koje se dogodilo između okrivljenika i žrtve nasilja nije imalo za posljedicu zadobivanje tjelesnih ozljeda u kazneno pravnom smislu, već su te okolnosti znatno odrazile na psihičko stanje žrtve nasilja, kome je svjedokinja pružila adekvatnu pomoć.

9.3. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Prilikom odlučivanja o odgovornosti okrivljenika, nije odlučna okolnost da je ponašanje okrivljenika potaknuo svjedok žrtva nasilja jer se protivio da ga vozi majka, jer je okrivljenik kao otac dužan poštivati volju žrtve nasilja, te se prema žrtvi nasilja ophoditi sa dužnom pažnjom i biti obziran i uzor istome, a ne reagirati na agresivan način.

9.4. Sud utvrđuje da su riječi koje je okrivljenik govorio žrtvi nasilja da će ga voziti majka, vrlo negativno utjecale na žrtvu, što je okrivljenik mogao i morao znati, jer su odnosi između majke i žrtve nasilja, teško i trajno poremećeni. Primjena fizičke sile okrivljenika prema žrtvi nasilja ne predstavlja nužnu obranu niti krajnju nuždu, već refleksno reagiranje, šamaranje žrtve nasilja, kao što navodi okrivljenik, ocijenjeno je kao tjelesno nasilje prema žrtvi nasilja. Opisanim ponašanjem okrivljenik je svakako prešao granice normalnog uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja.

10. Prilikom odlučivanja o kazni, uzete su u obzir odredbe članka 36. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona i to posebno stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, kao i otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, s time da otegotne i olakotne okolnosti nisu utvrđene, te se očekuje da će minimalnom kaznom ostvariti opća i posebna svrha prekršajnog kažnjavanja, a ujedno utjecati na okrivljenika i na druge da ne čine takve prekršaje.

11. Temeljem članka 139. st. 6. u svezi sa čl. 138. st. 3. točka a. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa dužnosti naknade troškova postupka, jer je osoba slabog imovnog stanja, te bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje nužno uzdržavanje okrivljenika.

U Čakovcu, 11. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Larisa Hajdarović

Spomenka Zanjko Kolman

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.

Dostavna naredba:

Okrivljeniku,

Tužitelju,

Žrtvi,

Za spis,

Za izvršenje.