Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-22/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOPRIVREDA NOVSKA d.o.o., Novska, Ulica kralja Zvonimira 97, OIB: 34038875975, kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Jutriša & Jutriša iz Zagreba, Masarykova 23, protiv tuženika NIVO d.o.o., Zagreb, Čerinina ulica 4, OIB: 27132460480, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, Pilareva 28, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VODOPRIVREDA NOVSKA d.o.o. koji glasi: "Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, broj OVR-2386/2018 koja se vodi temeljem Rješenja o ovrsi broj OVR-2386/18 od 28.11.2018. izdanog po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja na novčanim sredstvima tužitelja.

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.550,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se tužitelju VODOPRIVREDA NOVSKA d.o.o. da tuženiku NIVO d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.812,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj VODOPRIVREDA NOVSKA d.o.o. je podnio tužbu protiv tuženika NIVO d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda, Stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-2386/2018 od 19. prosinca 2018. upućen da pokrene parnicu u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe. Navodi da je predmet ovršnog postupka provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, i smatra da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje sudske ovrhe jer da je ovrhovoditelj mogao zatražiti izravnu naplatu putem FINE, te da sudu mora priložiti potvrdu da se nije mogla provesti izravna ovrha. Navodi da mu nisu poznati razlozi zbog koje je FINA odbila provesti izravnu naplatu ako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, istu pokrenuo iako nema potvrde o tome. Nadalje, tužitelj smatra da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave sukladno članku 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona jer da tuženik ne raspolaže ovršnom ispravom koja glasi njegovo ime. Navodi da je u Ugovoru o prijenosu potraživanja od 15. ožujka 2013. potpisani direktor odgovorna osoba, na strani ovdje tuženika AĆ, nikada nije bio direktor, a prokurist društva je postao tek 29. listopada 2014. Navodi da je društvo Nivo j.d.o.o. osnovano 5. ožujka 2013. da bi 10 dana kasnije potpisalo fiktivni Ugovor o prijenosu potraživanja. Iz podataka financijskih izvještaja sa stranice sudskog registra, proizlazi da je ukupni bruto prihod NIVO d.o.o. za 2017. iznosio 586.209,00 kn, dakle skoro onoliko koliko se ovom ovrhom traži naplata. Društvo NIVO d.o.o. ima troje zaposlenih i to HĆ koji je povezan sa ukupno 17 pravnih subjekata, MĆ njegova supruga i EĆ kćerka od ĆĆ. Tužitelj smatra da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja jer nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju budući su ugovori o prijenosu tražbine, koji bi takvo što trebali dokazati, ništetni. Navodi da se protiv AĆ i MĆ vodi više od deset postupaka pred Općinskim sudom U Požegi i Županijskim sudom u Osijeku zbog kaznenih djela iz članka 292. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona – kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja. Tvrtka BOROVAC-TRANSPORT d.o.o. nalazi se trenutno u stečaju, a 2013. kada je NIVO d.o.o. preuzelo potraživanje bilo je u gubitku, odnosno bila je u blokadi vise od 120 dana. U parničnom postupku u kojem je proizašla presuda P-1713/13 kao svjedok pojavio se i AĆ koji je dao lažan iskaz na temelju kojega je Trgovački sudu u Zagrebu donio presudu odnosno AĆ je omogućio i donošenje takve presude. Naime, prilikom davanja iskaza sud (11.12.2014.) svjedok AĆ je zatajio sudu da je već sklopio ugovor o cesiji. Što više, na poseban upit "surađuje li danas sa tužiteljem ili nekom njegovim povezanih društvom" AĆ je odgovorio da ne surađuje iako je već u tom trenutku sa tužiteljem Borovica Transport imao sklopljen Ugovor o cesiji (15.3.2013.), a samo 30 dana prije davanja iskaza sklopio je i Anex ugovoru o cesiji (25.10.2014.) što mu nije moglo biti nepoznato u trenutku davanja iskaza pred sucem. Dakle, motivi ovog svjedoka su sada jasni i poznati, on želi steći tražbinu na koju nema pravo. Za davanje lažnog iskaza i krivotvorenje dokumentacije tužitelj je podigao kaznenu prijavu. Predlaže da se utvrdi nedopuštenom ovrha u predmetu ovoga suda, Stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-2386/2018 koji se vodi na temelju rješenja o ovrsi od 28. studenog 2018. na novčanim sredstvima tuženika, kao ovršenika, te traži naknadu troška postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenje niti žalbe u ovršnom postupku, a niti posljedično interes za podnošenje tužbe za proglašenje ovrhom nedopuštenom. Sukladno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1713/2013 od 21. siječnja 2015., te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3578/2015 od 19. ožujka 2018. tužitelj u obvezi prema pravnom predniku tuženika, tvrtki Borovica- transport d.o.o. isplatiti iznos od 30.000,00 eura. u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2008. pa do isplate. Svi prigovori koje navodi tužitelj u svojoj žalbi, a time i sadržaj tužbe u ovom predmetu se svode na moralnu podobnost odgovornih osoba ovrhovoditelja i odnose ovrhovoditelja i njegovog pranog prednika. Činjenica je da tužitelj im obvezu utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom koju mora platiti. Postavlja se pitanje dali je bitno kome se ova obveza treba platit dali ovrhovoditelju kao stjecatelju tražbine ili njegovom predniku na koga glasi ovršna isprava. Ova činjenica je posebno bitna u odnosu na razloge privremene mjere koju tužitelj predlaže sudu da donese u ovom postupku. Prije svega nije vidljivo iz žalbe koja je podnesena u ovršnom postupku iz kojeg od žalbenih razloga iz članka 50. Ovršnog zakona je žalba podnesena, te iz kojeg žalbenog razloga je tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopušteno, Ova činjenica je bitna iz razloga što se parnica za proglašenje ovrhe nedopuštenom može vodi samo iz razloga radi kojih je uložena žalba, a radi odlučivanja o ovim žalbenim razlozima se sukladno odredbi čl. 52 Ovršnog zakona ovršenika upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj navodi da je tuženik morao uz prijedlog za sudskom ovrhom dostaviti dokaz da nije mogao provesti ovrhu neposrednom naplatom kod FINE. Nema zapreke da ovrhovoditelj pokrene ovršni postupak pred Općinskim sudom jer je njegov zahtjev podnesen FINA-i vraćen ovrhovoditelju. FINA nije odbila provesti rješenje o ovrsi zbog toga što isprave o prijenosu tražbine nisu valjanje i krivotvorene jer FINA ne može utvrđivati činjenicu da li je neka isprava krivotvorena ili ne. Isprave temeljem kojih je tražbina prenesena na ovrhovoditelja nisu zasigurno krivotvorene, a ovrhovoditelj nije iskoristio sud da provede sudsku ovrhu na temelju ovakvih isprava kako se to navodi u žalbi i u ovoj tužbi. Neosnovan je navod tužitelja da ovrhovoditelj, ovdje tuženik ne raspolaže ovršnom ispravom podobnom za provođenje ovrhe. Ovrhovoditelj, ovdje tuženik raspolaže sa ovršnom ispravom podobnom za provođenje ovrhe u ovom predmetu je je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1713/13 od 21.1.2015 godine i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-3578/2015 od 19.3.2018. kojima je naloženo tužitelju kao ovršeniku da pravnom predniku tuženika Borovica-transporti d.o.o. isplati novčani iznos koji se traži u ovoj ovrsi. Ova isprava u cijelosti udovoljava svim uvjetima iz Ovršnog zakona da bi bila ovršna isprava i time podobna da se temeljem nje odredi ovrha protiv ovršenika. Presuda sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti te je time valjana ovršna isprava sukladno odredbama Ovršnog zakona. Temeljem navedene ovršne isprave tužitelj je u obvezi platiti tuženikovom pravnom predniku kao vjerovniku njegovo potraživanje. Vjerovnik Borovica-transporti d.o.o. je prenio svoje potraživanje dopuštenim pravnim poslom na tuženika kao ovrhovoditelja čine je tuženik stekao tražbinu po navedenoj pravomoćnoj presudi prema tužitelju kao ovršeniku, koju može naplatiti od tužitelja, pa i pokrenuti ovršni postupak protiv njega. Ovršna isprava stoga ne mora glasiti na ovrhovoditelja, već je dovoljno da ovrhovoditelj dokaže svoje pravno sljedništvo u odnosu na vjerovnika koji ima ovršnu ispravu, a što je ovrhovoditelj dokazao dostavljanjem ugovora o preuzimanju potraživanja sklopljenim sa vjerovnikom na koga glasi ovršna isprava. Ugovor je i javnog ovjeren po javnom bilježniku, čime je postao javna isprava sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu. Ugovor o preuzimanju i potraživanja i Aneks br. 1 Ugovora o preuzimanju potraživanja nisu nikakve fiktivne isprave. Radi se o dopuštenom pravnom poslu u kome je jedna ugovorna strana prenijela svoje potraživanje drugoj ugovornoj strani za novčanu naknadu. Nije jasno što je u tome fiktivno i koji se to stvarni posao fingira ovim po tužitelju fiktivnim poslom. Tužitelj bi morao ove činjenice navesti i dokazati po pravilima o dokazivanju, a ne samo konstatira da se radi o fiktivnom pravnom poslu. Krivotvorenje isprave i fiktivnost isprave, pogotovo javne isprave se ne pretpostavlja kako bi se moglo zaključiti iz tužbe tužitelja. Tužitelj bez ikakvog argumenta konstatira kako je isprava fiktivna i krivotvorena. Krivotvorenje isprave se dokazuje u kaznenom postupku, a fiktivnost u posebnom parničnom postupku, uz obvezu dokazivanja naprijed navedenih činjenica. Ugovor i Aneks ugovora broj 1 o preuzimanju potraživanja ovjereni kod javnog bilježnika čime su postali javne isprave, a koje su nastale zasigurno najkasnije do 13. lipnja 2018. što je vremenski prije podnošenja prijedloga za ovrhu. O prijenosu tražbine je ovršenih obaviješten prije podnošenja prijedloga za ovrhu, što i on izričito izjavljuje u žalbi. Isprave imaju potrebnu formu i sadržaj da bi se temeljem njih prenijela tražbina, a nastale su na datume koji su na njima i naznačeni. Borovica transport d.o.o. se nalazi u stečaju od 9.11.2017. što je vidljivo iz dokumenta koji je tužitelj dostavio u ovršni sudski spis. Rješenjem od 9.11.2017 je poreknut prethodni stečajni postupka. Učinak ovoga rješenja je u tome da se otvara prohodni postupak u kome će se utvrditi postojanje stečajnih razloga, a što znači da se stečajni postupak možda uopće neće otvoriti. Iza navedenog rješenja pod 9.11.2017. je vidljivo da se zakazuje ročište za 5.12.2017. na kojem će se utvrđivati uvjeti za otvaranje stečajnog postupka. Iz ovjere javnog bilježnika je vidljivo da stečajni postupak nije bio otvoren niti dana 13.6.2018. što javni bilježnik potvrđuje na temelju uvida u registar Agencije. Bilježnik je u dokumentu ovjere potpisa osobe ovlaštene za zastupanje prenositelja potraživanja Borovica-transport d.o.o. naveo da je njegovo pravo na zastupanje utvrdio uvidom u registar Agencije privrednih društava. Obzirom da je navedenu konstataciju dao javni bilježnik koji ima potrebno znanje za utvrđivanje ovih podataka i obvezu kao osoba koja ima javna ovlaštenja utvrditi ovaj podatak, nije jasno temeljem čega bi se dovelo u pitanja ispravnog konstatacije javnog bilježnika da je na dan **.**.2018. GĆ bio ovlaštena osoba u tvrtki Borovica-transport d.o.o. tužitelj osim svoje tvrdnje nije dostavio bilo kakav dokaz o tome da je na dan 13.6.2018. bio otvoren stečajni postupak nad Borovica- transport d.o.o. Činjenica što je stečaj bio otvoren na dana 7.12.2018. što je vidljivo iz izvoda iz Registra koji je tužitelj dostavio ne dokazuje da je javni bilježnik 13.6.2018. prilikom ovjere potpisa osobe ovlaštene za zastupanje Borovica-transport d.o.o. otvoren nakon 13.6.2018. ukoliko je stečaj i otvoren u međuvremenu ta činjenica nema nikakvog znače ja za valjanost ovjere potpisa na ugovorima, a pogotovo ne a pravo ovrhovoditelja da vodi ovršni postupak. AĆ imao ovlaštenje za potpisivanje Ugovora o preuzimanju potraživanja, a kako je to vidljivo iz sudskog registra, Odluke o davanju prokure od 21. listopada 2014., prije potpisivanja Aneksa ugovora i smatra da ova činjenica nema utjecaja na valjanost ovrhe jer je iz prijedloga za ovrhu vidljivo da je zakonska zastupnica ovrhovoditelja, ovdje tuženika, AĆO upisana u sudski registar. Smatra očitim da je ona suglasna za zastupanje u ime i za račun AĆ za potpisivanje ugovora i da joj nije upitno njegovo ovlaštenje za potpisivanje ugovora. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u rješenje ovoga suda, Stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-2386/2018 od 19. prosinca 2018. (list 7 i 8 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 9-12 spisa), ugovor o preuzimanju potraživanja i Aneks ugovora (list 13-18 spisa), kaznenu prijavu protiv AĆ i trgovačkog društva Nivo d.o.o. (list 23-27 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 46- i 47 spisa), podatke o solventnosti (list 48 (list 48 spisa), rješenje ovoga suda, Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr-2386/2018-13 od 25. 1. 2019. (list 55 spisa), obavijest FINE o vraćanju osnove za plaćanje od 10. kolovoza 2018. (list 56, 66 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 67 i 68 spisa), specifikaciju troškova (list 69 i 70 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3578/2015 od 19. ožujka 2018 (list 71-74 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1713/2013 od 21. siječnja 2015. (list 75-82 spisa), ugovor o ustupanju i pružanju pravne pomoći (list 83-87 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž Ovr-301/2023-2 od 20. 2. 2024., te u predmet ovog, Stalna služba u Glini br. Ovr-42/2020.

5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom u ovršni predmet ovog suda, Stalna služba u Glini br. Ovr-42/2020 (ranije Ovr-2386/2018) utvrđeno je da je u navedenom predmetu po prijedlogu ovrhovoditelja NIVO d.o.o., ovdje tuženika, protiv ovršenika VODOPRIVREDA NOVSKA d.o.o., ovdje tužitelja, doneseno rješenje o ovrsi br. Ovr-2836/18 od 28. studenog 2018., na temelju ovršne isprave - presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1713/2013 od 21. siječnja 2015.,radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 30.000,00 eur sa zateznima kamatama od 20. 5. 2008., kao i troškova parničnog postupka u iznosu od 15.280,00 n, sa zateznim kamatama, na novčanim sredstvima po računima ovršenika

7. Povodom žalbe ovršenika u predmetu Ovr.-2386/2018, rješenjem ovoga suda, Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr-2386/2018 od 19. prosinca 2018. tužitelj je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, a iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je odluka o upućivanju u parnicu utemeljena na odredbi čl. 50. toč. 7. Ovršnog zakona.

8. Nadalje, rješenjem ovog suda, Stalna služba u Glini br. Ovr.2386/2018-13 od 25. siječnja 2019. odgođena je ovrha u tom ovršnom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, pod br. P-20/2019 koji se vodi kod ovog suda te je naloženo Financijskoj agenciji da odgodi prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja zaplijenjenih temeljem ovosudnog rješenja o ovrsi od 28. studenog 2018., pod br. Ovr-2386/2018, a do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod br. P-20/2019.

9. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž Ovr-781/2019-4 od 6. veljače 2020. žalba ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr-2386/2018-13 od 25.siječnja 2019. se prihvaća i ukida pobijano rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž Ovr-781/2019-2 od 6. veljače 2020. prihvaćena je kao osnovana žalba ovršenika, ukinuto je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr-2386/18 od 28.studenog 2018. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U odnosu na trošak žalbenog postupka, odlučeno da će se istom odlučiti u konačnoj odluci. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da su isprave na temelju kojih je određena ovrha ovršne isprave u smislu čl. 23. točka 1. i čl. 25. st. 1. OZ-a, koje nisu ukinute, poništene, preinačene ili na drugi način izgubile svoju djelotvornost i nije utvrđeno da bi bile bez učinka, a nije protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha. Prijenos tražbine je u smislu čl. 32. OZ-a dokazan privatnim pisanim ispravama ovjerenim u Republici Srbiji koje prema čl. 19. Zakona o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije, čiji pravni slijednik je Republika Srbija (Narodne novine broj 6/1998) koje isprave ovjerene po nadležnom tijelu u Republici Srbiji, po javnom bilježniku, nije potrebno dalje ovjeravati za uporabu na teritoriju Republike Hrvatske. Međutim, unatoč naprijed navedenom ovrhovoditelj nije ponudio dokaz da je Financijska agencija odbila provesti predloženu ovrhu. Radi se o bitnoj pretpostavci za određivanje nadležnosti suda u smislu odredbe čl. 211. OZ-a prema kojoj nije dopuštena sudska ovrha na novčanim sredstvima na računu ako se ista može zatražiti od Agencije izravnom naplatom. Skreće se pozornost na odredbu čl. 209. st. 8. OZ-a prema kojoj će Agencija provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a, dakle ako se ispravom dokaže prijenos tražbine. Budući ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokaz o nemogućnosti izravne naplate, ukida se pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavljenom postupku će sud primjenom čl. 109. ZPP-a u vezi čl. 21. OZ-a pozvati ovrhovoditelja da dostavi dokaz o nemogućnosti izravne naplate preko Agencije. Nakon pribavljanja navedenog podatka, ponovno će odlučiti o prijedlogu za ovrhu.

11. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž Ovr-781/2019-3 od 6. veljače 2020. žalba ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr-2386/2018-6 od 19. prosinca 2018. u odnosu na točku I. izreke odbačena je kao nedopuštena te je prihvaćena kao osnovana žalba ovršenika, i ukinuto je rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr- 2386/18-6 od 19.prosinca 2018. u točki II. izreke i predmet u tom ukinutom dijelu vraćen je prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Potom, zaključkom br. Ovr-42/2020-5 od 17. 3. 2020. sud poziva ovrhovoditelja da dostavi dokaz o nemogućnosti izravne naplate preko Financijske agencije, uz prijetnju obustavom postupka te nadalje, rješenjem br. Ovr-42/2020-14 od 4. 8. 2022. određuje predloženu ovrhu i ovrhovoditelju odmjerava trošak u iznosu od 5.937,50 kn.

13. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru br.Gž Ovr-301/2023-2 od 20. veljače 2024. prihvaćena je kao osnovana žalba ovršenika, ukinuto je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr-42/2020-14 od 4.kolovoza 2022. i sve provedene radnje te je prijedlog za ovrhu odbačen kao nedopušten (toč. I.), zatim, ovršeniku je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 883,38 €1/6.656,25 kuna, a plaćanje nalaže ovrhovoditelju u roku od 15 dana (toč. II.) te trošak žalbenog postupka nije ovrhovoditelju dosuđen (toč. III). Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi u bitnome da ovrhovoditelj unatoč upozorenju u rješenju ovog suda poslovni broj Gž Ovr-781/2019-2 od 15.siječnja 2019. kojim je ukinuto ranije rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2386/2018 nije ispitao sadrži li prijedlog za ovrhu sve potrebno. Dakle, prema odredbi članka 39. stavak 1. i 3. OZ-a prijedlog za ovrhu pored ostaloga sadržaj ovršnog zahtjeva mora sadržavati naznaku ovršne isprave na temelju koje se traži ovrha, a u slučaju prijenosa tražbine u smislu odredbe članka 32. OZ-a i naznaku isprave o prelasku tražbine na novog vjerovnika. Uvidom u prijedlog za ovrhu, predloženi sadržaj rješenja o ovrsi ne sadrži naznaku ovršne isprave niti isprave o prijenosu tražbine pa je unatoč pogrešno donesenom rješenju o ovrsi Financijska agencija vratila rješenje o ovrsi sudu radi nemogućnosti postupanja po istom, prema dopisu Fine od 21.prosinca 2022. koji je pobijano rješenje o ovrsi vratio uz naznaku „nemogućnost izvršenja, nepodobno za provođenje“. Osnovano žalitelj prigovara i da ovrhovoditelj nikada nije postupio po odredbi članka 209. stavak 1. OZ-a provođenjem izravne naplate putem Fine. Naime, prema podacima iz sudskog spisa Fina je 5.prosinca 2018. vratila prijedlog za izravnu naplatu jer nije dostavljen dokaz da je plaćena naknada za provedbu ovrhe, kao što je učinjeno i 10.kolovoza 2018. i 7.studenog 2011. uz dodatnu naznaku da je neispravan naziv ovrhovoditelja, a i 16.kolovoza 2022. zbog ne dostavljanja dokaza o ispravno uplaćenoj naknadi za provedbu osnove za plaćanje. Na temelju činjenice da rješenje o ovrsi ne sadrži naznaku isprava na temelju kojih je određena ovrha, kao i da ovrhovoditelj nije dokazao da nije moguća izravna naplata u smislu odredbe članka 209. OZ-a, prihvaća se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbacuje kao nedopušten primjenom odredbe članka 211. OZ-a.

14. Dakle, utoliko što je uvidom u predmet ovog suda, Stalna služba u Glini br. Ovr-42/2020 utvrđeno da je ovršni postupak u kojem je ovdje tužitelj rješenjem br. Ovr- 2386/2018 od 19. prosinca 2018. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pravomoćno okončan na način da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž Ovr-301/2023-2 od 20. veljače 2024. ukinuto rješenje o ovrsi broj Ovr- 42/2020-14 od 4. 8. 2022. i sve provedene radnje te je prijedlog za ovrhu odbačen kao nedopušten, zaključak je ovog suda da više nema pravnog interesa tužitelja za vođenjem ovog spora radi proglašenja navedene ovrhe nedopuštenom te je sukladno odredbi čl. 221.a ZPP, u vezi s odredbom čl. 187. st. 2. ZPP, prema kojoj pravni interes tužitelja za podnošenje deklaratorne tužbe mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe i egzistirati sve do donošenja konačne odluke, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

15. Radi tužitelja je za istaknuti, obzirom da isti prema navodima s ročišta za glavnu raspravu održanog 11. ožujka 2025. pravni interes za vođenjem ovog spora nalazi u naplati novčanog iznosa od 70.000,00 eura od strane ovrhovoditelja, da ovršenik u tom ovršnom postupku kroz institut protuovrhe ima pravo zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, sukladno odredbi čl. 62. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/25) zbog čega takvi navodi tužitelja nisu relevantni za vođenje ove parnice.

16. Stoga, kako više nema ovršnog postupka nema niti pravnog interesa tužitelja za proglašenje ovrhe u tom ovršnom postupku nedopuštenom.

17. Konačno, obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja iz naprijed navedenih razloga, nisu relevantni, a niti ih je ovaj sud cijenio, navodi stranaka o postojanju ili nepostojanju pretpostavki za vođenje sudske ovrhe, prijenosu tražbine, o tome da li je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave, da li je ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, valjanosti ovršne isprave kao i o dokaznoj snazi ovršne isprave iz tog ovršnog postupka.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku nadoknaditi parnični trošak koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sasta odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanja na ročištima 1. 3. 2019., 15. 4. 2019., 23. 6. 2021. i 11. 3. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 25. .2. 2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eur (Tbr.10. st.1.), te PDV u iznosu od 362,50 eur, ukupno 1.812,50 eur.

19.Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 1. 6. 2021. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora (čl. 155. st.1. ZPP).

20. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 11. travnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.