Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P-267/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E NJE

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivica Grubišić u pravnoj stvari tužitelja Tehnostan d.o.o. za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom, OIB 91347134540, Dr. Franje Tuđmana 23, 32000 Vukovar zastupanog po punomoćniku Slaven Karaban, protiv tuženika ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku odvjetniku Martina Alagić radi isplate, bez održavanja ročišta, temeljem čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pl-97/2024-2 od 4. listopada 2024. te se nalaže se tuženiku ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Dr. Franje Tuđmana 23, 32000 Vukovar, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 2024, namiri tražbinu u iznosu od 295,71 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 21,42 EUR od 01.08.2023.,

- na iznos od 21,42 EUR od 01.09.2023.,

- na iznos od 21,42 EUR od 01.10.2023.,

- na iznos od 21,42 EUR od 01.11.2023.,

- na iznos od 23,02 EUR od 01.12.2023.,

- na iznos od 27,00 EUR od 01.01.2024.,

- na iznos od 29,27 EUR od 01.02.2024.,

- na iznos od 29,66 EUR od 01.03.2024.,

- na iznos od 27,37 EUR od 01.04.2024.,

- na iznos od 26,95 EUR od 01.05.2024.,

- na iznos od 25,34 EUR od 01.06.2024.,

- na iznos od 21,42 EUR od 01.07.2024., pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 01813-054-24, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Dr. Franje Tuđmana 23, 32000 Vukovar, naknadi trošak postupka u iznosu od 88,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 69,14 eura.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se parnične stranke sa zahtjevom za održavanjem ročišta.

Obrazloženje

1. Dana 4. srpnja 2024. ovrhovoditelj je dostavio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku koji je utvrdio da ovršenik nema prijavljeno prebivalište u [adresa], a iz ispisa MUP-a je vidljivo da je boravište odjavio u [adresa] Hrvatskog zrakoplovstva 19. srpnja 2023. i adresu prebivališta i boravišta prijavio u [adresa].

2. Sud je rješenjem poslovne oznake Pl-97/2024. od 4. listopada 2024. kojim je tuženiku naložio plaćanje tražbine sadržane u platnom nalogu. Tuženik je pravovremeno izjavio prigovor na platni nalog kojim osporava i osnovu i visinu novčanog potraživanja tužitelja. Ističe da tuženik ne koristi usluge tužitelja budući sa istim nema potpisan ugovor o pružanju usluga isporuke toplinske energije budući je izdvojen iz zajedničkog sistema grijanja. Tuženik uz prigovor dostavlja i primjerak Ugovora o potrošnji toplinske energije broj CTS15/15 od 21.12.2015. godine sa predstavnicom suvlasnika zgrade na adresi [adresa]. i 4. u [adresa], a koji je tipičan u poslovanju tužitelja Tehnostan d.o.o. prema krajnjim kupcima. Temeljem svega navedenoga proizlazi kako je krajnji kupac dužan dvostruko plaćati troškove održavanja toplinske instalacije, a na način da isto već prvotno plaća uplaćivanjem obavezne pričuve na suvlasnički račun, da bi zatim isto plaćao i putem tzv. „fiksnog troška“ pružatelja usluga, a koji bi fiksni trošak za svrhu naplate imao upravo svrhu uplate suvlasničke pričuve, na koju se u čl. 6. st. 5. upravo pružatelj usluge i poziva na način da izričito navodi kako se svi radovi na održavanju toplinske instalacije, osim onih navedenih u čl. 6. st. 3. Ugovora, naplaćuju posebnim računom kojim se tereti račun suvlasničke pričuve zgrade.

3. Tužitelj je predložio da se sasluša svjedok GI, a tuženik u prigovoru je predložio da se sasluša tužitelj kao stranka u postupku, sa čime su u biti stavili prijedlog za održavanje ročišta. Odredbom čl. 461 a st. 4. ZPP-a propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena žalba.

3.1. Parnične stranke su tijekom postupka dostavile dokumentaciju na kojoj zasnivaju svoje potraživanje odnosno kojom osporavaju potraživanje tužitelja. Stoga po ocjeni ovoga suda, a kako je riječ o sporu male vrijednosti, i pravno je pitanje da li je potraživanje tužitelja osnovano ili ne, za pravično vođenje postupka nije potrebno izvoditi predložene dokaze i održavati ročište. Naime, izvođenje predloženih dokaza odugovlačio bi se postupak i stvarali novi troškovi, a ne bi se moglo utjecati na utvrđivanje odlučnog činjeničnog stanja od kojeg zavisi donošenje pravilne odluke. Slijedom navedenog valjalo je odbiti prijedlog za održavanjem ročišta kao neosnovan.

4. Prilikom donošenja odluke sud je izvršio uvid u ispis dugovanja/otvorenih stavki za isporučenu toplinsku energiju odnosno druge troškove za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 31. svibnja 2024., uvid u ugovor o potrošnji toplinske energije:CTS- 15/15 od 1. prosinca 2015., ugovor o potrošnji toplinske energije CTS 33/16 od 22. ožujka 2016., izvadak iz sudskog registra, ugovor o koncesiji i obavijest o dodjeli koncesije, te odluci Grada Vukovara, računi, nalog za obustavu isporuke toplinske energije.

5. Predmet spora je plaćanje tzv. fiksnih troškova tužitelju od 01. lipnja 2023. do 31.svibnja 2024. u ukupnom iznosu od 295,71 eura.

6. Sporno je među parničnim strankama osnova i visina novčanog potraživanja tužitelja jer da tužitelj nije dostavio uredno sklopljen ugovor sa tuženikom, da tuženik ne koristi usluge tužitelja kao i da tužitelj svoj zahtjev temelji na izvatku iz poslovnih knjiga za navodno isporučenu toplinsku energiju. Tuženik iznosi tvrdnju i da prema ugovoru o potrošnji toplinske energije broj CTS 15/15 od 12. prosinca 2015. je dužan dvostruko plaćati troškove održavanja toplinske instalacije s obzirom da je prvotno obvezan na plaćanje pričuve, a potom tzv. i fiksnih troškova.

7. Nije sporno među parničnim strankama, a što proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige da se predmetni stan nalazi u k. o. [katastarska općina], zk. uložak br. [broj ZK uloška], u stambenoj zgradi koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] i da je tuženik upisan kao suvlasnik na dijelu 96/10000 etažno vlasništvo (E-74) stan br. 54 na sedmom katu, lijevo, dvosoban stan s lođom površine 56,49 m[2] , te sporedni prostor spremište br. 54 u podrumu veličine 2, 70 m[2] .

8. Člankom 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" RH broj 80/13., 14/14., 102/14, 94/15, 76/18 i 86/19 ) st. 1. i 2. propisan je postupak izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, a stavkom 3. navedenog članka propisano je da je krajnji kupac koji se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

9. Čitanjem naloga za obustavu isporuke toplinske energije i zapisnika provedbe naloga obustave sud je utvrdio da su kod tarifnog kupca ĐI na adresi [adresa], stan br. 54 [adresa] radnici tužitelja 21.11.2016. izvršili obustavu isporuke toplinske energije tako što su odvojeni radijatori od zajedničke instalacije grijanja kao i demontažom vodomjera, blindiranjem i plombiranjem ventila na zajedničkom dovodu PTV.

10. Uvidom u ugovor o potrošnji toplinske energije CTS-33/16 od 22. ožujka 2016. sud je utvrdio da tužitelj isporučuje toplinsku energiju zgradi u [adresa] i da je ugovor sklopljen između tužitelja i krajnjih kupaca toplinske energije navedene zgrade odnosno suvlasnika zgrade po ovlaštenom predstavniku suvlasnika. Člankom 20. st. 2. navedenog ugovora ugovoreno je da krajnji kupci koji su se izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava dužni su plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Iz članka 29. istog ugovora proizlazi da potpisom i ovjerom ovog ugovora prestaju važiti ranije zaključeni ugovori i ugovornih odnosa vezanih za isporuku toplinske energije između krajnjih kupaca toplinske energije i Tehnostana d.o.o. [adresa]. Iz navedenog proizlazi da se tuženik u prigovoru neosnovano poziva na ugovor o potrošnji toplinske energije 15/15 od 21.12.2015. Čitanjem izvatka iz sudskog registra sud je utvrdio da je predmet poslovanja tužitelja između ostalog opskrba električnom energijom, plinom, parom i toplom vodom, upravljanje zgradama, upravljanje energetskim postrojenjima itd. Iz ugovora koji su sklopili Grad Vukovar i tužitelj 4. srpnja 2006. sud je utvrdio da davatelj koncesije daje tužitelju kao koncesionaru koncesiju za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije na distributivnom području Grada Vukovara na vrijeme od 30 godina. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe kao isporučitelj toplinske energije u zgradi u [adresa] u kojoj je tuženik vlasnik stana.

11. Točno je da u ugovoru o potrošnji toplinske energije u čl. 4. st. 5. je navedeno od čega se sastoje troškovi snage, pa je tako navedeno da ti troškovi obuhvaćaju nastale fiksne troškove nužne za obavljanje djelatnosti proizvodnje toplinske energije i djelatnosti distribucije toplinske energije kao što su troškovi održavanja proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže, amortizacije, ispitivanje uređaja i opreme, izrada atestne dokumentacije, naknada za emisije u zrak, troškova električne energije za pogon uređaja i opreme u kotlovnici, te ostalih fiksnih troškova poslovanja proizvođača toplinske energije i distributera toplinske energije. Člankom 5. istog ugovora ugovorena je naknada za djelatnost opskrbe toplinske energije, naplaćuje se u fiksnom iznosu mjesečno po izdanom računu. U članku 6. predmetnog ugovora navodi se da naknada za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije obračunava se na temelju grijane površine samostalne uporabne cjeline (m[3] ) pomnožene sa jediničnom cijene naknade za djelatnost kupca (kuna/m ). Netočan je navod tuženika da krajnji kupac odnosno tuženik je dužan plaćati dvostruko troškove održavanja toplinske instalacije je da jednom te troškove plaća uplaćivanjem obvezne pričuve na suvlasnički račun, a zatim da isto plaća tzv. fiksnim troškovima tužitelju. Naime čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. ovoga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Dakle, iz navedene definicije već je razvidno da zajedničkom pričuvom se pokrivaju troškovi održavanja i poboljšavanja suvlasnika nekretnine, a predmetnim fiksnim troškovima podmiruju se troškovi za održavanje postrojenja namijenjenih za grijanje prostora i vode.

12. Navedenom demontažom radijatora i vodomjera od 21. studenog 2016. tuženik više ne koristi toplinsku energiju tužitelja, pa niti u utuženom razdoblju od 1. lipnja 2023. do 31. svibnja 2024. u kojem razdoblju je izvršena obustava isporuke. Kako je sud utvrdio da je tuženik vlasnik predmetnog stana to je isti primjenom odredbe čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije obveznik plaćanja svih troškova osim troškova toplinske energije koju tužitelj i ne potražuje. Stoga je tužitelj dokazao osnovanost svog potraživanja prema tuženiku. Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je tužitelj kao koncesionar ovlašten temeljem zaključenih ugovora naplaćivati od tuženika sve troškove osim troškova isporuke toplinske energije.

13. Sukladno odredbi čl. 2. st. 2. t. 2. Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14,27/15 i 124/15- dalje Pravilnik) ukupni troškovi toplinske energije se sastoje od troškova isporučene toplinske energije i troškova priključne snage iz termo energetske suglasnosti, odnosno ako ne postoji termoenergetska suglasnost priključna snaga se utvrđuje primjenom faktora 50W/m[3] uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

14. Po ocjeni ovog suda tuženik je kao vlasnik navedenog stana nakon obustave opskrbe toplinskom energijom zbog ne plaćanja u obvezi tužitelju platiti fiksne troškove za razdoblje od lipnja 2023. do svibnja 2024. jer je ugovor o potrošnji toplinske energije broj CTS-33/16 od 22. ožujka 2016. sklopljen između tužitelja kao isporučitelja odnosno kupca toplinske energije i krajnjih kupaca toplinske energije odnosno suvlasnika zgrade u [adresa], koje je zastupao ovlašteni predstavnik. Budući da je nesporno da tužitelj isporučuje toplinsku energiju u zgradi na navedenoj adresi i da je tuženik nesporno vlasnik stana koji se nalazi u istoj zgradi utvrđena je i pasivna legitimacija na strani tuženika jer je sa tužiteljem u obveznom odnosu temeljem ugovora o potrošnji toplinske energije od 22. ožujka 2016.

15. Za napomenuti je da je ovaj sud promijenio pravno shvaćanje u istovjetnoj pravnoj stvari s obzirom na Odluku Suda Europske unije u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, a nakon čega je i Vrhovni sud RH u povodu revizija tužitelja u brojnim svojim odlukama npr. Rev-578/2023-2 od 13. rujna 2023., Rev-41/2022-2 od 19.4.2023. zauzeo pravno shvaćanje da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije, koju energiju tuženik za grijanje stana i vode i ne koristi.

16. Čitanjem računa tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj za troškove, a ne isporučenu toplinsku energiju, za predmetnu nekretninu ispostavio tuženiku račune broj:

- 21141 za lipanj 2023. na iznos od 21,42 eura sa dospijećem 31.7.2023.

- 24803 za srpanj 2023. na iznos od 21,42 eura sa dospijećem 31.8. 2023.

- 28465 za kolovoz 2023. na iznos od 21,42 eura sa dospijećem 30.9.2023.

- 32127 za rujan 2023. na iznos od 21,42 eura sa dospijećem 31.10.2023.

- 35726 za listopad 2023. na iznos od 23,02 eura, dospijeće 30.11.2023.

- 39327 za studeni 2023. na iznos od27,00 eura , dospijeće 31.12.2023.

- 42932 za prosinac 2023. na iznos od 29,27 eura , dospijeće 31.1.2024.

- 2784 za siječanj 2024. na iznos 29,66 eura, dospijeće 29.2.2024.

- 6383 za veljaču 2024. na iznos od 27,37 eura , dospijeće 31.3.2024.

- 9983 za ožujak 2024. na iznos od 26,95 eura, dospijeće 30.4.2024.

- 13582 za travanj 2024. na iznos od 25,34 eura , dospijeće 31.5.2024.

- 17181 za svibanj 2024. na iznos od 21,42 eura, dospijeće 30.6.2024 ukupno 295,71 eur.

17. Stoga je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a sud u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pl- 97/2024-2 od 4. listopada 2024. i naložio tuženiku plaćanje iznosa od 295,71 eura koji iznos predstavlja dug za neplaćene fiksne troškove.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (NN 35/05 i dr.). Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na pojedinačne utužene iznose od dana pada u zakašnjenje s plaćanjem novčane obveze jer nije o dospjelosti ispunio tražbinu.

19. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 164. ZPP-a. VPS je 295,71 eura.

Sud je tužitelju priznao, trošak javnog bilježnika 12,50 eura, trošak obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 23.2.2025. u iznosu od 62,50 eura sa PDV, sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 eura. Tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 88,27 eura.

Za napomenuti je da tužitelju za sastav obrazloženog podneska pripada 25 bodova, a ne 50 koliko tužitelj traži navedenim podneskom jer je VPS 295,71 eura.

Na dosuđeni parnični trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana presuđenja temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

Tuženik nije uspio u sporu te je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 69,14 eura.

U Vukovaru, 11. travnja 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

1. Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud . Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

2. Protiv rješenja nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Slaven Karaban iz Vinkovaca,

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Martina Alagić iz Vukovara