REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1224/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., Ulica Nikole Tesle - Via Nikola Tesla 11, Umag - Umago, OIB: 60787614257, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Galjufa 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 131,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37,88 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom III. izreke presude.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. lipnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 2. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu Tesla Model 3, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu osiguranika LŠ iz [adresa], kao i da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu na temelju police automobilskog kasko osiguranja. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete 15. siječnja 2024., kao i da je potom utvrdio da je šteta pravno osnovana te 28. ožujka 2024. poslao obavijest o izvršenoj uplati, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 55-P1-2 u iznosu od 525,96 eura. Predmetni račun tužitelj je poslao tuženiku putem e-maila te je tuženik po tom računu izvršio isplatu od 394,50 eura, dok razliku od 131,46 eura odbija podmiriti iz razloga što ne priznaje veću cijenu sata rada limara i lakirera od nesporno plaćene. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. travnja 2024. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje potraživanje u iznosu od 131,46 eura, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 131,46 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 17. lipnja 2024. tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te naveo da je isplatom iznosa od 394,50 eura u cijelosti nadoknadio nastalu štetu na vozilu oštećenika povodom predmetnog štetnog događaja pa da oštećenik nije mogao ugovorom o ustupu potraživanja ustupiti tražbinu ovdje tužitelju te je istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije. Osim toga, istaknuo je da se oštećenik 11. ožujka 2024. obvezao da će eventualnu razliku iznosa odštete snositi on sam. Nadalje je naveo da oštećenik prilikom odabira servisne radionice nije postupio pažnjom dobrog domaćina budući da u njegovom mjestu prebivališta postoje radionice koje imaju niže cijene sata rada i potrošnog materijala od onih koji su iskazane na predmetnom računu, kao i da cijenu sata rada u iznosu od 16,00 eura uvećano za PDV smatra primjerenom, a da viši iznosi satnica predstavljaju neopravdano bogaćenje ili podredno doprinos oštećenika nastanku štete. Osporio je i zatraženu stopu zateznih kamata te je predložio da sud po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 22. srpnja 2024. tužitelj je osporio sve prigovore tuženika iz odgovora na tužbu te dodatno obrazložio pojedine navode.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun tužitelja br. 55-P1-2 (list 9.- 10. spisa), izvid štete od 15. siječnja 2024. (list 11. spisa), e-mail korespondenciju (list 12.-13. spisa), cjenik tužitelja (list 16. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja s notifikacijom (list 17. -20. spisa), e-mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 21.-22. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 51. -54. spisa), suglasnost od 11. ožujka 2024. (list 72. spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 73. -75. spisa) i dokumentaciju iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano uz cijenu sata rada (list 79. - 106. spisa).

5. Osim toga, sud je razgledao fotografije oštećenog vozila (list 14. -15. spisa).

6. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka LŠ i zakonskog zastupnika tužitelja, kao niti provođenjem prometnog vještačenja, sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno- relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a ZPP-a prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 131,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu br. 55-P1-2 od 15. ožujka 2024. na ime popravka vozila Tesla Model 3, reg. oznake [registarska oznaka], po osnovi police kasko osiguranja koju je osiguranik tuženika LŠ imao zaključenu s tuženikom.

9. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, osnova, odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Među strankama nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja osiguranik tuženika LŠ imao s tuženikom zaključen ugovor o automobilskom kasko osiguranju, niti je sporno da je tuženik na temelju prijave štete i računa popravka dana 28. ožujka 2024. oštećeniku isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 394,50 eura, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti jer ne priznaje traženu cijenu sata rada u punoj visini.

11. Uvidom u izvid štete broj 2410201866 (list 11. spisa) proizlazi da je tuženik 15. siječnja 2024. izvršio pregled predmetnog vozila na temelju police osiguranja broj P32-1024789249 te je navedenim izvidom utvrdio dijelove za zamjenu i popravak, a ujedno je procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 2,5 sati te lakirera u trajanju od 6,2 sata. Osim toga, predmetnim izvidom tuženik je procijenio i potrošni materijal limara i lakirera, koji za limara iznosi 4,05 eura, a za lakirera 215,05 eura.

12. Nadalje, uvidom u račun tužitelja broj 55-P1-2 od 15. ožujka 2024. (list 9.- 10. spisa) utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio oštećeniku LŠ iz [adresa], na ime popravka vozila i to na temelju tuženikovog izvida štete broj 2410201866, na iznos od 525,96 eura s uključenim PDV-om. Osim toga, na računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati autolakirera u trajanju od 6,2 sata te da potrošni materijal lakirera iznosi 215,05 eura, koje stavke u cijelosti odgovaraju procijenjenoj količini radnih sati i cijeni potrošnog materijala lakirera iz izvida štete. Iz predmetnog računa ujedno proizlazi kako je obračunata cijena radnog sata lakirera u iznosu od 33,18 eura bez PDV-a.

13. Iz uvida u e-mail zaposlenice tuženika od 2. travnja 2024. (list 13. spisa) vidljivo je da je zaposlenica tuženika izjavila kako je utuženi račun umanjen za cijenu sata rada.

14. Cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 16. spisa), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., a na kojem je naznačeno da tužiteljeva cijena sata za navedene radove iznosi 33,18 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%.

15. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je tužitelj osiguraniku tuženika obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila, kao i da se servisna radionica tužitelja nalazi u [adresa], a i sam osiguranik tuženika također ima prebivalište u [adresa].

16. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. travnja 2024. (list 17.-18. spisa) utvrđeno je da je on sklopljen između LŠ kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku u preostalom iznosu od 131,46 eura sukladno računu popravka broj 55-P1-2 (članci 1. i 2. tog ugovora).

17. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

18. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

19. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

20. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom slučaju i učinjeno notifikacijom o ustupanju tražbine od 9. travnja 2024. (list 19. spisa), koju je tuženik zaprimio e-mailom od 15. travnja 2024. (list 20. spisa).

21. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tužiteljev prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

22. Osim toga, po provedenoj analizi izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila.

23. Po stavu ovog suda, a protivno navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta ili boravišta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

24. Osim toga, iz dokumentacije vezano uz cijenu sata rada (list 79.-106. spisa) proizlazi da su cijenu sata rada limara i/ili lakirera u iznosu koji se kreće u rasponu od od 40,00 eura do 60,00 eura (bez PDV-a) tijekom 2022., 2023. i 2024. godine obračunavale i druge servisne radionice, slijedom čega je tužiteljeva cijena u iznosu od 33,18 eura bez PDV-a u to vrijeme prema mišljenju ovog suda bila tržišna cijena.

25. Također, iz predmetne dokumentacije proizlazi da su cijenu sata rada lakirera i limara u iznosu od 42,11 eura bez PDV-a tijekom 2022. i 2023. godine priznavala druga osiguravajuća društva, slijedom čega je tužiteljeva cijena prema mišljenju ovog suda svakako bila tržišna cijena.

26. Vezano za prigovor tuženika kojim tvrdi da oštećenik LŠ nije mogao na pravno valjan način prenijeti na tužitelja svoju obvezu, ovo stoga jer se u Suglasnosti od 11. ožujka 2024. obvezao da će eventualnu razliku iznosa odštete kojeg priznaje tuženik i iznosa po računu popravka snositi on sam, potrebno je navesti da je navedeni prigovor neosnovan.

27. Naime, uvidom u Suglasnost vlasnika vozila od 11. ožujka 2024. (list 72. spisa; dalje: Suglasnost) vidljivo je da je oštećenik LŠ potpisao izjavu kojom se navodi da je on suglasan da tuženik temeljem računa popravka isplati naknadu štete ovdje tužitelju. Osim toga, iz navedene Suglasnosti vidljivo je da je na istoj navedeno da će oštećenik, u slučaju razlike iznosa odštete kojeg priznaje tuženik i iznosa po računu popravka, snositi o vlastitom trošku.

28. S obzirom da iz spisa proizlazi da je predmetni račun popravka izdan 15. ožujka 2024., kao i da je tuženik dana 28. ožujka 2024. oštećeniku isplatio nesporni iznos štete u visini od 394,50 eura, jasno proizlazi da oštećeniku, u trenutku potpisivanja Suglasnosti od 11. ožujka 2024., nije bila poznata ukupna visina štete na ime popravka vozila budući da mu je račun ispostavljen tek 15. ožujka 2024., niti mu je bio poznat nesporni iznos štete koji će mu biti isplaćen od strane tuženika, ovo stoga jer mu je tuženik nesporni iznos podmirio tek 28. ožujka 2024.

29. Stoga, po stavu ovog suda, predmetna izjava kojom se u naravi ograničava pravo oštećenika da od tuženika potražuje potpunu isplatu osigurnine u slučaju djelomičnog ispunjenja obveze od strane tuženika, nema učinka u ovoj parnici budući da oštećeniku u trenutku njezinog potpisivanja nije bio poznat niti puni opseg (visina) štete, niti mu je bio poznat iznos (visina) potraživanja kojeg se odriče.

30. Slijedom svega iznesenog, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan isplatiti utuženi iznos sukladno odredbi članka 921. i 943. ZOO-a i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata i potrošnog materijala u iznosu od 131,46 eura.

31. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenice na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a po stopi iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, budući da nije riječ o potraživanju po osnovi trgovačkog ugovora. Imajući u vidu da je na tužitelja preneseno utuženo potraživanje za nepodmireni dio računa koji je dospio na naplatu 30. ožujka 2024., tuženik je pao u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 31. ožujka 2024. (članak 300. stavak 1. ZOO-a), od kada tužitelju nastaje šteta.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude. 33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavnog zahtjeva, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

34. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 5. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 22. srpnja 2024. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 6. ožujka 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), što iznosi ukupno 150,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 187,50 eura

35. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.

36. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (protivno traženju tužitelja, nije riječ o potraživanju po osnovi trgovačkog ugovora), koje teku od 11. travnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

37. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu.

38. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prije podnošenja tužbe putem e- Komunikacije dana 4. lipnja 2024. (list 61. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

39. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

40. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III. - V. izreke presude.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).