REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-681/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I. tužene AJB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Inga Slijepčević, odvjetnica u Zagrebu i II. tužene AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Margetić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, I. i II. tužene osobno i punomoćnice II. tužene, 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili AJB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tužene za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se II. tužena zaposlila kod I. tužene 4.12.2023. da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (zdravstvenu zaštitu i druge naknade) na teret tužitelja. Naime, II. tužena je 29.6.2023. izgubila status osiguranika te je 4.12.2023. zasnovala radni odnos kod I. tužene u trajanju do 5.12.2023. Nakon toga je ostvarila status zdravstveno osigurane osobe (kao nezaposlena osoba) koja se prijavila zavodu u roku od 30 nakon prestanka radnog odnosa. Cilj II. tužene i I. tužene bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Članak. 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnost navedenog ugovora o radu.

2. U odgovoru na tužbu I. i II. tužena navode da spore tužbeni zahtjev u cijelosti. Navode da je I. tužena s II. tuženom 4.12.2023. sklopila ugovor o radu za poslove pomaganja u kućanstvu te da je isti ugovor završio sporazumnim raskidom ugovora 6.12.2023. Naime, kćer I. tužene ŠJ boluje od karcinoma dojke te je II. tužena bila zaposlena upravo kako bi pomogla I. tuženoj oko obavljanju poslova u kućanstvu kao i skrbi oko bolesne ŠJ. Nadalje, I. tužena ima 75 godina, zdravstvenih problema s kukom, te nije mogla skrbiti o bolesnoj kćeri, a pomoć u kućanstvu bila joj je prijeko potrebna. Razlog da I. tužena zaposli upravo II. tuženu za obavljanje poslova u kućanstvu je okolnost da je II. tužena stručno osposobljena za obavljanje medicinskih poslova u kućanstvu. II. tužena od 2019. godine radi u Velikoj Britaniji kao „carer“ što bi na hrvatskom jeziku označavalo posao medicinske pomoći u kući odnosno njegovateljice. Osim toga, II. tužena je stručno osposobljena za prvu pomoć, premještanje bolesnih osoba, aplikacija lijekova, temeljni principi održavanja života i slično. Nakon što je II. tužena upoznala kćer s I. tuženom, iste nisu „kliknule“, odnosno bilo je jasno vidljivo da se kćer I. tužene ne slaže s II. tuženom niti podržava ideju svoje majke da plaćaju bilo koju osobu za pomoć u kući. Naime, kćer I. tužene je vrlo ponosna osoba, te ni na koji način nije htjela svoju bolest prezentirati kao teret niti je smatrala da im je potrebna pomoć u kućanstvu. Iz tog razloga I. i II. tužena su zaključile da nema smisla održavati radni odnos uz izričito protivljenje kćeri I. tužene te su sporazumno raskinuli ugovor 6.12.2023. S obzirom na činjenicu da Zakon o radu ne sadrži kogentne norme kojima bi propisao uvjete za valjanost oblika ugovora o radu, niti je ugovor u suprotnosti s kojom drugom zakonskom normom ili pravnim propisom niti moralom društva, predmetni ugovor o radu sklopljen 4.12.2023. između I. i II. tužene nikako ne može biti ništetan. Slijedom svega gore navedenoga, I. i II. tužena predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova istima.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao I. i II. tuženu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu od 4.12.2023. zaključenog između I. tuženice kao poslodavca i II. tuženice kao radnice.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno da su I. i II. tužena zaključile ugovor o radu 4.12.2023. između II. tužene kao radnice i I. tužene kao poslodavca za pomoć u kući. Nije sporno da nije bilo obavljanja rada. Nije sporno da prije zasnivanja navedenog radnog odnosa II. tuženica nije imala prava iz zdravstvenog osiguranja.

7. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR)).

8. Odredbom čl. 7. st. 1. ZR propisana je obveza poslodavca u radnom odnosu dati radniku posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a obveza radnika da osobno obavlja preuzeti posao prema uputama poslodavca.

9. Sukladno odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. I. tužena je iskazala da II. tuženu poznaje preko 20 godina. Imala je zdravstvenih problema jer je trebala ići na operaciju oka, a živi u kući s mužem koji također ima zdravstvenih problema i sa kćerkom koja se liječi od raka. Trebala joj je pomoć u kući pa je s II. tuženom sklopila ugovor o radu i prijavila istu u radni odnos. II. tužena je došla u kuću kako bi radila, no kćerka se naljutila kada ju je vidjela pa je shvatila da to neće funkcionirati, stoga ju je odjavila iz radnog odnosa. Navodi da je sklopila pisani ugovor o radu s II. tuženom i prijavila ju u radni odnos jer je smatrala da je to njena zakonska obveza. Znala je i ranije imati pomoć u kući i te osobe je također prijavljivala u radni odnos. Osobno je išla na HZMO II. tuženu prijaviti u radni odnos i odjaviti.

11. II. tužena je iskazala da je u cijelosti istinit iskaz I tužene. U vrijeme sklapanja ugovora o radu s I. tuženom nije bila zaposlena. Prije sklapanja predmetnog ugovora o radu već je radila poslove njegovateljice u Engleskoj od 2019. do 2023. pa je imala iskustva. Navodi da nije neobično da klijent odbije njegovatelja jer osobe ponekad "ne kliknu". U Hrvatskoj se nije bavila poslovima njegovateljice osim što je njegovala oca, muža i baku. Prije sklapanja ugovora o radu nije obavila razgovor s kćerkom I. tuženice.

12. Sud nije prihvatio iskaze I. i II. tuženice kao neuvjerljive i neživotne. Ovo stoga jer nije životno da bi iste pristupile sklapanju ugovora o radu za pomoć u kući i već slijedeći dan ugovor o radu raskinule "jer se kćerka I. tužene naljutila". Naime, da je doista njihova namjera bila da II. tužena obavlja poslove pomoći u kući u kojoj živi I. tužena sa svojom obitelji te da se pritom očekivalo da kćerka I. tužene na to pristane, tada bi II. tužena najprije došla u kuću I. tužene i tek po dogovoru s ostalim ukućanima pristupilo bi se sklapanju ugovora o radu.

13. Pored činjenice da II. tužena u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o radu nesporno nije imala prava iz zdravstvenog osiguranja, te da nije bilo nikakvog obavljanja rada, uzevši u obzir da se za poslove pomoći u kući uobičajeno ne sklapa ugovor o radu kako je to ovdje učinjeno, već se sklapa ugovor o djelu iz čl. 590. ZOO, zaključak je suda da u konkretnom slučaju cilj ugovora o radu nije ni bilo obavljanje rada već isključivo stjecanje prava na zdravstveno osiguranje.

14. Slijedom iznesenog, predmetni ugovor o radu trebalo je utvrditi ništetnim jer je isti protivan prisilnim propisima (čl. 10. ZR) i moralu društva. Ovo stoga jer II. tužena prije navedenog zapošljavanja nije imala status osigurane osobe koji je stekla nakon odjave iz radnog odnosa kao nezaposlena osoba, dakle, ugovor o radu je zaključen sa ciljem ostvarivanja imovinske koristi.

15. Budući da su I. i II. tužena izgubile parnicu, odbijene su sa zahtjevima za naknadu parničnih troškova, dok tužitelj troškove nije imao.

16. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. I. tuženoj po punomoćniku

3. II. tuženoj po punomoćniku