Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2617/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2617/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz V., OIB, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel (P-DO-608/2016), radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-8/2023-2 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-698/2016 od 21. listopada 2022. u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

 

II. Tuženici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj R-8/2023-2 od 2. ožujka 2023. radi slijedećeg pravnog pitanja:

 

„Da li djelatnoj vojnoj osobi pripada u razdoblju nakon 08. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tom uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?“

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj R-8/2023-2 od 2. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-698/2016 od 21. listopada 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

 

„1. Na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi evidencije radnog vremena i korištenja slobodnih dana, odnosno, u konkretnom slučaju da li je tužitelj kao radnik dužan dokazati po kojoj osnovi je koristio i da li je zaista koristio slobodan dan?

 

2. Da li je dnevna evidencija radnog vremena bez priloženog Naloga o korištenju slobodnog dana dovoljan dokaz da bi se zaista i sa sigurnošću utvrdilo da li je radnik koristio slobodan dan i po kojoj osnovi?“ navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja prihvaćenih od sudova drugog stupnja (Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: R-202/19 od 29. svibnja 2019., R-144/2019-2 od 24. listopada 2019. te R-394/2018 od 21. rujna 2020., Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-196/19-2 od 11. veljače 2020., R-722/2018-2 od 6. srpnja 2020., Gž-865/19-2 od 26. ožujka 2020., te R-974/2018 od 22. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: R-23/2019-4 od 5. ožujka 2020., R-825/2018-3 od 2. travnja 2020. i R-12/2019-4 od 1. rujna 2020., Županijskog suda u Osijeku br. R-281/2021-2 od 1. rujna 2022.).

 

2. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv iste odluke suda drugog stupnja (citirane u toč. 1. obrazloženja) postavljajući slijedeće pravno pitanje:

 

„Da li djelatnoj vojnoj osobi pripada u razdoblju nakon 08. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tom uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?“ navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12), te drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-143/19-2 od 3. listopada 2019., presudi Županijskog suda u Splitu broj: R-1083/20-2 od 8. prosinca 2020. i presudi Županijskog suda u Osijeku broj: R-429/2018-2 od 7. ožujka 2019.).

 

3. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

 

4. Tužitelj i tuženica prijedloge za dopuštenje revizije temelje na razlozima propisanim čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

 

5. Ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja tužitelja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a ZPP.

 

5.1. Ovo iz razloga što postavljanim pitanjima polazi od ocjene dokazne snage isprava koje su stranke tijekom postupka predale, a koju ocjenu vrši sud (čl. 8. ZPP). Stoga i pozivanje tužitelja na različitu praksu drugostupanjskih sudova ne koincidira u odnosu na konkretan slučaj jer se pitanja tužitelja odnose na činjenične okolnosti konkretnog slučaja u pogledu kojih okolnosti je sud u pobijanoj odluci iznio razloge.

 

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao pod I. izreke.

 

7. Pravno pitanje tuženice je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Splitu poslovni broj R-1083/2020-2 od 8. prosinca 2020.) a ne postoji praksa revizijskog suda o tome (tako u Revd-438/2021-2 od 22. ožujka 2022.).

 

8. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP u odnosu na postavljeno pravno pitanje tuženika odlučeno kao pod II. izreke.

 

Zagreb, 8. studenoga 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu