Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-62/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Grguriću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Grada Ogulina, OIB 58264108511, Bernardina Frankopana 11, Ogulin, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekao u vlasništvo nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], pašnjak polje površine 844 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], što mu je tuženik Grad Ogulin, OIB 58264108511, Bernardina Frankopana 11, Ogulin, dužan priznati i istovremeno trpjeti upis prava samovlasništva u zemljišnim knjigama na ime tužitelja, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je upisan kao vlasnik većeg broja nekretnina upisanih u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] i posjedovni list broj 134 k. o. [katastarska općina], a između kojih su upisane kč. br. [katastarska čestica] – livada Podkućnica površine 282 čhv, kč. br. [katastarska čestica] – kuća broj 5 dvor i zgrada u polju površine 66 čhv, kč. br. [katastarska čestica] – kuća broj 6 dvor i gosp zgrada površine 58 čhv i kč. br. [katastarska čestica] – livada kod kuće površine 454 čhv. Vlasništvo ovih nekretnina tužitelj je stekao temeljem ugovora o darovanju nekretnina, sklopljenog dana 7. ožujka 2016. godine s njegovom majkom MB, a koja je iste stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sačinjenog dana 23. rujna 1977. godine s djedom tužitelja OB.

Između navedenih nekretnina i javnog puta položenog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se kč. br. [katastarska čestica] – pašnjak polje površine 844 m2, upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na Grad Ogulin. U stvarnosti se radi o uređenom putu kojim se koriste isključivo članovi obitelji tužitelja kroz dugi niz godina, te okućnici - livadi koju kroz dugi niz godina isključivo koriste i održavaju članovi obitelji. I međašne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu su mještana sela [adresa], tako da predstavnici tuženika nikada u stvarnosti nisu dolazili na predmetnu nekretninu niti vršili bilo kakve posjedovne čini.

Pošto je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je faktično stanje na terenu različito od upisanih podataka u zemljišnim knjigama, kao i da je na predmetnoj nekretnini izgrađen i prilazni put do obiteljske kuće, odnosno da članovi obitelji tužitelja uživaju istu kroz razdoblje od preko 70 godina, to tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je spreman priznati tužbeni zahtjev u cijelosti, ali predlaže da se obavi očevid na terenu uz prisustvo mjerničnog vještaka radi identifikacije utužene nekretnine kao i da se saslušaju tužitelj i predloženi svjedoci, a sve to pod uvjetom da tužitelj od tuženika ne potražuje troškove postupka.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem Izvatka iz zemljišne knjige (list br. 3 spisa), Prijepisa posjedovnog lista (list br. 5 – 6 spisa ), Zapisnika – Ugovora o doživotnom uzdržavanju list. br. 7 spisa), Rješenja (list br. 9 spisa), Rješenja (list br. 10 – 11 spisa), Ugovora o darovanju nekretnina (list br. 12 – 13 spisa), Izvatka iz zemljišne knjige (list br. 15 spisa), Izvoda iz katastarskog plana (list br. 16 spisa), Skica sa Geo portala (list br. 18 spisa).

Održan je očevid na licu mjesta u nazočnosti mjerničkog vještaka (list 29-33 spisa), saslušani su svjedoci KB, JB i NB (list br. 30 – 31 spisa) te tužitelj ŠB, kao stranka (list 32 spisa spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo kč. br. [katastarska čestica], pašnjak polje površine 844 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

6. Nije sporno da je na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tuženik upisan kao vlasnik, što proizlazi i iz priloženog zk. izvatka.

6.1. Nije sporno da je tužitelj vlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] a koje parcele međe s prijepornom parcelom te da je navedene parcele tužitelj stekao temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od svoje majke MB, a ona temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. rujna 1977. sklopljenog sa svojim ocem OB iz [adresa], a što proizlazi iz priloženog Ugovora o darovanju nekretnina i Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

8. Očevidom na licu mjesta (list 30 spisa) uz nazočnost i identifikaciju mjerničkog vještaka ĆB, ing.geod., utvrđeno je da se prijeporna površina nalazi u selu [adresa] te nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Na terenu to je prilaz sa javne površine odnosno mjesnog puta preko kojeg tužitelj ostvaruje prilaz do svoje kuće na adresi [adresa]. Na prijepornoj površini nalazi se jedno stablo jasena te drveni stup niskonaponske mreže. Inače ostatak predmetne površine je livada na kojoj je jasno vidljivo da se kosi. Predmetna parcela upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u vlasništvu Grada Ogulina te također i u posjedovnom listu br. 116 također na ime Grada Ogulina. Upis kulture u posjedovnom listu je pašnjak.

Utvrđuje se da predmetna parcela zajedno s parcelama kčbr. [katastarska čestica] koje su u vlasništvu tužitelja čini jednu jedinstvenu cjelinu kuće i okućnice tužitelja i sam prilaz kući i okućnici odvija se preko predmetne površine na kojoj je i prilazna asvaltirana površina tužitelja.

9. Tužitelj ŠB saslušan kao stranka (list br . 42 spisa) u svom iskazu navodi da je bio uvjeren da je cijelo ovo imanje koje je od kada je sagrađena kuća 1948. godine jedinstven posjed kuće i okućnice u vlasništvu sve kompletno njegove obitelji. U ovoj kući najprije su živjeli baka i djed Š i PB, oni su roditelji od tužiteljeve majke MB. Baka je umrla prije, 1981. godine, a djed je umro 1985. godine. Tužiteljeva majka MB s djedom je imala ugovor o doživotnom uzdržavanju i dodvorila ga je do smrti i njegova majka darovnim ugovorom darovala je tužitelju cijelo ovo imanje 2016. godine. Kada je počeo malo obnavljati kuću uvidio je da ova parcela nije upisana na njega iako je darovni ugovor proveo, zato je podnio ovu tužbu. Preko 80. godina ova parcela koju je utužena je u nesmetanom posjedu tužiteljeve obitelji i ona je jedinstven posjed kuće i okućnice. Nikada nitko od Grada ili općine nije dolazio, niti mu je osporavao pravo vlasništva.

10. Svjedok KB (list br. 30 spisa) u svom iskazu navodi da ovaj prijepor o kojem sada iskazuje je bio koliko se god sjeća dio jedinstvenog posjeda kuće i okućnice a koja kuća se i sada nalazi na terenu i nosi broj [adresa]. U kući je živio djed tužitelja ČB, on je umro 1985. godine, a on je u ovoj kući živio od 1948. godine do smrti. Cijelo to vrijeme ovaj prijepor uživan je kao jedinstvena cjelina kuće i okućnice. Nakon smrti ČB na ovom cijelom jedinstvenom imanju naslijedila ga je njegova kćer MB, rođena ČB, to je bio ugovor o doživotnom uzdržavanju kćeri i oca. MB je i danas živa i ona je ovo cijelo imanje zajedno s prijeporom darovala svome sinu ŠB 2016. godine i od tada o ovom imanju brine i uživa ga kao svoje vlasništvo ŠB. Nikada ga nitko nije smetao u posjedovanju i uživanju ovog cijelog imanja, pa i ove nekretnine o kojoj iskazuje. Nikada nitko od predstavnika Grada ili Općine nije dolazio na ovo zemljište i ovo je vlasništvo sada tužitelja, a prije njegove majke i prije njegovog djeda i nikada nikoga niti tužitelja, niti njegove prednike nitko nije smetao u uživanju ove nekretnine, niti na bilo koji način osporavao pravo vlasništva, a niti je itko dolazio osim obitelji tužitelja.

11. Svjedok JB (list 31) u svom iskazu navodi da ovaj prijepor je od ŠB, to su oni uživali i to je njegovo. Prije njega to je bilo od MB, njegove majke, a to je ona dobila od svog oca OB. Svjedok navodi da je u [adresa]. godine i da je ovdje došla udajom i prva je susjeda na kućnom broju Muslinski Potok br. 24 i iz tog razloga iz neposrednog saznanja zna sve kako je i tko uživao ovu nekretninu. Kada je došla 1965. godine ova kuća na kbr. 22 već je bila. U njoj je živio djeda OB, baba PB i njegova djeca. Cijelo vrijeme su uživali cijelo imanje, pa i prijepor kao jedinstvenu cjelinu kuće i okućnice. Nikada ih nitko nije smetao u tome. Nikada nitko iz Grada ili općine nije dolazio ovamo, to je od tužiteljeve obitelji. Iza djeda OB to je bilo od MB, koja je sada u Svetom Jakovu u Ogulinu, a ona je to darovala svome sinu ŠB koji se sada brine o ovom cijelom imanju i uređuje ga kao svoje vlasništvo.

12. Svjedok NB (list. br. 31 – 32 spisa) u svojem iskazu navodi da cijeli svoj život živi na adresi [adresa] i prva je susjeda ovoj nekretnini o kojoj iskazuje odnosno kući i imanju na adresi [adresa]. Oduvijek od kad se sjeća i po pričanju zna da je ovo cijelo imanje zajedno s nekretninom o kojoj iskazuje od obitelji ŠB. Sjeća se njegove bake i djeda, tu je rasla, zvali su se OB i PB. Oni su tu živjeli do smrti. Baka PB je prva umrla i onda djed OB. Nakon djeda OB ovo cijelo imanje bilo je od Robertove mame MB i tu su bili Robertova mama i tata i ŠB i brat. MB ovu nekretninu darovala je ŠB, svome sinu. Nikada ih nitko nije smetao u vlasništvu cijelog imanja i cijelo imanje se jednako uređuje i održava, kosi odnosno sve je jedna uređena cjelina.

13. Sud je u cijelosti prihvatio opisane iskaze svih saslušanih svjedoka te tužitelja, kao iskrene i vjerodostojne jer su uvjerljivi i međusobno sukladni te u skladu s materijalnim dokazima u spisu.

14. U istinitost iskazanog u pogledu stanja predmetne nekretnine, posebno njenog položaja, uređenosti i obrađenosti, sud se i osobno uvjerio na očevidu provedenom dana 3. travnja 2025. Na očevidu je pristupio i mjernički vještak ĆB, koji je identificirao prijepor.

15. Mjernički vještak nakon izvršene identifikacije na očevidu dostavio je DKP s ortofoto snimkom (list 34 spisa) na koju identifikaciju ni tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbe.

16. Sud prihvaća nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka kao stručno i objektivno kojem stranke nisu prigovarale.

17. U članku 159 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (st. 2 ). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (st. 3 ). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. (st. 4).

18. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (čl. 18 st 1 ZV-a), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja (st. 2. ZV-a), a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3. ZV-a). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine (redovna dosjelost) ili barem pošteni posjed nekretnine (izvanredna dosjelost).

19. Sukladno čl. 160 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Prema st. 2 istog članka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

20. Temeljem rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u ukupnosti, a s obzirom na sve raspoložive materijalne dokaze i nakon očevidom utvrđenog stanja na terenu, nakon saslušanja mjerničkog vještaka ĆB, tužitelja kao stranke i iscrpnog saslušanja svjedoka VB, JB i NB, sud je utvrdio da su predmetnu nekretninu kao dio jedinstvenog posjeda posjedovali još tužiteljevi baka i djed, OB i PB, da je baka umrla prije djeda te je djed s majkom tužitelja BB sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg je majka tužitelja postala vlasnica cijelog jedinstvenog posjeda kojeg je darovala Ugovorom o darovanju nekretnine 2016. sinu ŠB, tužitelju koji je nastavio nesmetani posjed, da su baka i djed živjeli u kući na adresi [adresa], koja kuća se i danas nalazi na jedinstvenom posjedu te da je taj posjed tužitelja po navedenim prednicima bio samostalan i kontinuiran najmanje od 1948. kada je izgrađena predmetna kuća pa do danas i da nitko tužitelja i njegove prednike nije smetao u posjedovanju ovog prijepora kroz cijelo vrijeme posjedovanja.

21. Posjed tužitelja je pošten jer nije znao niti je s obzirom na okolnosti (stjecanje posjeda od prednika) imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetne kč. br. [katastarska čestica] u površini od 844 m2 koje je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik, a koja je u ovom postupku identificirana od strane mjerničkog vještaka. Neprekidni samostalni posjed predmetne nekretnine traje dulje od 70 godina iz kojeg je razloga sud utvrdio da su u cijelosti ispunjene pretpostavke iz čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

22. O stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, Vrhovni sud se izjasnio u odluci Rev-291/14 od 17. travnja 2018. na način "u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

23. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

24. Nakon toga je u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96 i dr.), u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

25. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

26. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju stava zauzetog u presuda Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), kao i na presudama istoga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radmija i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi. Radi se o shvaćanju da „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

27. U smislu odredbe članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima poštenje posjeda bitna je pretpostavka, a pošten je samo onaj posjednik koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je prijepor obitelj tužitelja obrađivala i posjedovala najmanje od 1948. godine po pravnom prednicima djedu i baki OB i PB, zatim majci tužitelja MB te tužitelju, kontinuirano i nesmetano od bilo koga do danas i da su je priveli svrsi kakva je utvrđena na terenu. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje Zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe, te saznanje o upisu te osobe sama po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na posjed. Prema odredbi članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Prema rezultatima izvedenih dokaza proizlazi da tužitelja i njegove prednike u posjedu predmetne parcele tijekom navedenog razdoblja nitko nije smetao niti mu taj posjed osporavao, a niti pokazivao da polaže pravo vlasništva na spornu nekretninu.

28. Budući stranke nisu potraživale troškove postupka sud o troškovima nije ni odlučivao.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Ogulinu 11. travnja 2025..

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Boris Grgurić, odvjetnik iz Ogulina, Josipa bana Jelačića 8

2. Grad Ogulin, Ogulin, B. Frankopana 11