Poslovni broj: Us I-2182/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Duji Koceiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. Humboldta 4a, OIB: 18683136487, zastupanog po službenoj osobi KG, radi teške povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Klasa: UP/II-114-02/24-01/6, Urbroj: 513-02-8988-24-3 od 12. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-114-02/24-01/6, Urbroj: 513-02- 8988-24-3 od 12. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Klasa: UP/I-114-02/23-01/27, Urbroj: 513-02-8989-24-15 od 2. svibnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj, ovlašteni carinski službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, raspoređen na radno mjesto carinika III. vrste na Graničnom carinskom uredu Kamensko, proglašen je odgovornim što je dana 3.3.2023., kao uređujući carinski službenik na Graničnom carinskom uredu Kamensko, RGP Kamensko, nakon što ga je oko 18.30h prilikom izlaska iz [adresa] OG u razgovoru obavijestio da u Bosnu i Hercegovinu ide kupiti neke stvari za kuću i cigarete, nije izvršio pregled vozila marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka], u kojem su se prilikom povratka u RH u 19.15h nalazili OG i njegova supruga NG, nego im je rukom dao znak da mogu ući u Republiku Hrvatsku bez pregleda, a naknadnom kontrolom navedenog vozila i putnika u 19.20h, carinski službenici Službe za unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu, Područna jedinica – Odjel za unutarnji nadzor i unutarnju kontrolu Split, istom pronašli šteku cigareta CHESTERFIELD TUNED BLUE 200 kom i rezani duhan težine 0.50 kg, odnosno trošarinske proizvode u količini većoj od dozvoljenog količinskog oslobođenja od uvoznih davanja, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/05, 142/06, 77/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12-pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22; dalje: Zakon o državnim službenicima) koja je propisana kao “neizvršavanje, nesavjesno ili nemarno izvršavanje službenih dužnosti, pa mu se temeljem članka 110. stavka 2. točke a) Zakona o državnim službenicima izriče novčana kazna na vrijeme od šest mjeseci u mjesečnom iznosu od 20 % plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga, tužitelj u bitnom navodi da je u odnosu na prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu u kojoj je u bitnome kazao da ostaje kod svih navoda iznesenih na usmenoj raspravi dana 12. ožujka 2024., a to je da u potpunosti odbacuje navode da mu je OG rekao kako ide po cigarete i duhan. Ističe kako se radi o bivšem kolegi s kojim je tužitelj radio na graničnom prijelazu, koji je ujedno i policijski službenik sa 30 godina radnog staža te kojem je itekako bilo i moralo biti poznato koja roba i u kojoj količini se može odnosno ne može prenositi preko granice. Nadalje, da je njegovim postupanjem izigrano tužiteljevo povjerenje prvenstveno kao bivšeg kolege, a naročito s obzirom na to da je tužitelj taj dan radio u smjeni od 8 – 20 sati i u trenutku njegova prolaska stajao na cesti i upravo pregledavao kombi. Lokalnom analizom rizika tužitelj je smatrao kako bivši kolega, koji je ujedno i policijski službenik, neće počiniti nikakav nezakonit unos u Republiku Hrvatsku. Navode tužiteljeve žalbe tuženik je odbio uz obrazloženje koje u bitnome odgovara obrazloženju prvostupanjskog upravnog tijela i temelji se isključivo na slobodnoj ocjeni dokaza prvostupanjskog tijela, koje je uzgred rečenom prvostupanjsko rješenje donijelo bez ikakvog relevantnog dokaza i samo na temelju sumnji i insinuacija, a što je u konkretnom slučaju nezakonito. Dakle, drugostupanjsko tijelo u bitnome potvrđuje navode iz obrazloženja prvostupanjskog tijela, međutim po mišljenju tužitelja suprotno odredbama Zakona o općem upravom postupku (NN 47/09 – dalje: ZUP), kao i Zakona o carinskoj službi Međutim, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je pobijano rješenje donijeto praktički isključivo temeljem procjene službenika prvostupanjskog tijela bez uzimanja u obzir bilo kakvih drugih parametara, što je u konkretnom slučaju podložno značajnoj kritici. Naime, takvim načinom postupanja povrijeđene su odredbe Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o državnim službenicima i to iz sljedećih razloga. Dakle, načinom postupanja navedenih tijela tužitelju je onemogućeno ostvarivanje njegovih prava, a posebno to u situaciji kada stranka predloži nekolicinu nepobitno važnih dokaza koje prvostupanjsko tijelo odbija bez bilo kakvih eventualnih posljedica, kao i to da prvostupanjsko tijelo donosi rješenje koje u suštini ne sadrži nepobitne dokaze koje bi utvrdile tužitelja odgovorni za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. toč. 1. Zakona o državnim službenicima. Štoviše, proveden je ispitni postupak, ali samo forme radi jer na istom nisu utvrđivane činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje pravog stanja stvari. Citira i poziva se na odredbu članka 51. stavka 1. i članka 52. stavka 1. i 2., te odredbu članka 30. ZUP-a, te navodi da nije pravilno proveden ispitni postupak, te nisu pravilno i potpuno utvrđene činjenice i okolnosti koje bi rezultirale donošenjem prvostupanjskog rješenja, jer niti su ispitani svjedoci niti je nadzornom kamerom na koju se Carinska uprava poziva moguće utvrditi tužiteljevo neizvršavanje, nesavjesno ili nemarno izvršavanje službenih dužnosti, kao što nije niti izvršen pregled mobilnih uređaja (mobitela) tužitelja i OG kojim bi se jasno utvrdio sadržaj njihovih razgovora, ako je uopće i egzistirao. U tom smislu ističe se kako je tužitelj prilikom vršenja svojih dužnosti svoj posao obavljao uobičajeno kao i svaki drugi carinski službenik, te je prilikom postupanja prema OG obavio sve što mu nalaže protokolarni dio opisa radnog mjesta, pa je tako između ostalog i pitao OG prenosi li nešto što bi bilo nedozvoljeno, na što je jasno dobio negativan odgovor, kao i dodatno pojašnjenje kako je upravo OG bivši carinski službenik te itekako dobro zna što je dopušteno i u kojim količinama prevoziti preko granice RH. Dakle, u ponašanju tužitelja nije bilo nikakvih neuobičajenih postupanja, a što može osim OG i njegove supruge potvrditi i kolega tužitelja koji je taj dan s tužiteljem bio u smjeni CG. Ne samo da tužitelj nije činio nikakva neuobičajena postupanja koja odstupaju od uobičajenih provjera carinskih službenika, već isti niti je imao saznanja da bi OG prevozio trošarinske proizvode u količini od dozvoljenog količinskog oslobođenja, a niti to po logici stvari ima smisla jer je količina pronađena kod OG materijalno zanemariva da bi tužitelj od iste imao bilo kakvih koristi. Nadalje, tužiteljevi navodi su životni i logični, i kada navodi kako je lokalnom analizom rizika smatrao kako bivši kolega, koji je ujedno i policijski službenik, neće počiniti nikakav nezakonit unos u Republiku Hrvatsku, te nikako ne mogu biti skandalozni niti utjecati na odluku kako to tuženik u svom obrazloženju navodi. U tom smislu carinsko vijeće nije u obvezi priklanjati se navodima tužitelja, niti navodi tužitelja članovima vijeća moraju biti logični, pa niti istiniti, ali da bi određenog carinskog služba utvrdili odgovornim za tešku povredu službene dužnosti to trebaju dokazati, a to ovako donesenim rješenjem nije učinjeno. Ne može se temeljiti odluka samo i isključivo na nadzornoj kameri koja uzgred rečenom nema niti zvukovni zapis, već donošenje ovakvog rješenja treba sadržavati niz dokaza koji bi ukazivali na tešku povredu službene dužnosti od strane tužitelja. Sve to iz razloga što je teška povreda službene dužnosti, a koja se tužitelju stavlja na teret dosta općenita i ne sadrži jasne parametre koja bi to postupanja carinskih službenika rezultirala povredom iste, čime je dodatno stavljen teret dokaza na strani carinskog vijeća je sve suprotno bi ukazivalo na ili pretjerani formalizam ili pravnu arbitrarnost pri odlučivanju koja tužitelju s jedne strane onemogućava obranu, a s druge strane daje carinskom vijeću ovlasti da donosi odluke bez jasno utvrđenih činjenica i samo na temelju sumnji i indicija. To da se tužitelj pri obavljanju svog posla ponašao neuobičajeno, odnosno izvan normi uobičajenog postupanja, tada bi ovako doneseno rješenje potencijalno bilo na zakonu osnovano, ali kod situacije gdje jedini dokaz usmjeren protiv tužitelja je nadzorna kamera bez zvukovnog zapisa tako doneseno rješenje je nezakonito. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava osporeno rješenje tuženika, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je nakon u bitnom iznošenja navoda tužbe naveo da je tuženik u potpunosti prihvatio obrazloženje prvostupanjskog tijela kojim je tužitelj proglašen odgovornim za povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, iz razloga jer se krivnja državnog službenika temelji na dokazima koje je Prvostupanjski disciplinski sud cijenio svaki zasebno i sve dokaze zajedno. Naime, Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave je riješio upravnu stvar na način da je proglasio državnog službenika odgovornim za počinjenje teške povrede službene dužnosti dana 3. ožujka 2023., te je prilikom donošenja takve odluke prethodno utvrdio pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari. Nadalje, Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave je samostalno utvrdio činjenice i okolnosti u postupku na kojima je temeljio svoju odluku u ovoj upravnoj stvari, cijeneći pri tome sve činjenice i okolnosti koje je uzeo dokazanima, te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, riješio ovu upravnu stvar. Uvidom u prvostupanjsko rješenje vidljivo je da je isto temeljito i detaljno obrazloženo, te je tuženik nedvojbeno utvrdio da je državni službenik počinio tešku povredu službene dužnosti, kao i da je u istom detaljno obrazloženo na kojim dokazima temelji krivnju državnog službenika, navodeći pri tome dokaze koji su provedeni na usmenoj raspravi dana 12. ožujka 2024. U odnosu na navode tužitelja da mu je onemogućeno ostvarivanje njegovih prava, te da prvostupanjsko tijelo donosi rješenje koje u suštini ne sadrži nepobitne dokaze koje bi utvrdile tužitelja odgovornog za počinjenje teške povrede službene dužnosti i da je proveden je ispitni postupak, ali samo forme radi, tuženik da je zauzeo stajalište da je prvostupanjsko tijelo za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge, te kvalitetno argumentiralo svoju odluku. Naime, prema tuženiku prvostupanjsko tijelo je nakon na usmenoj raspravi izvedenih svih potrebnih dokaza, pravilno cijeneći svaki dokaz posebno te dovodeći iste u međusobnu svezu, utvrdilo sve odlučne činjenice te izvelo na zakonu osnovani zaključak o opstojnosti teške povrede službene dužnosti na strani tužitelja. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da je prilikom vršenja svojih dužnosti svoj posao obavljao uobičajeno kao i svaki drugi carinski službenik, ne ekskulpira ga od odgovornosti u konkretnom slučaju. Navedeno da je pojašnjeno u obrazloženju pobijanog rješenja. Stoga, a budući da tužitelj svojim navodima ne upire u postojanje novih činjenica niti argumentirano dovodi u sumnju utvrđeno činjenično stanje, to tuženik tužbu smatra neosnovanom i predlaže donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. U sporu je održana rasprava 13. ožujka 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 ; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka OG i ZG, za pregledom nadzorne kamere i pribavom i pregledom poziva između tužitelja i OG, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku na ročištu za raspravu popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

10. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12. Među strankama je sporno je li tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima, na način kako mu se to stavlja na teret prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika.

13. Odredbom članka 5. Zakona o državnim službenicima propisano je da državni službenici u obavljanju državne službe postupaju na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona, te je odredom članka 8. istog Zakona propisano da su državni službenici dužni ostvariti postavljene ciljeve i odgovaraju za svoje postupke i rezultate rada.

14. Odredbom članka 15. istog Zakona propisano je da je državni službenik obvezan svoje dužnosti predviđene opisom poslova radnog mjesta obavljati ispravno, na vrijeme, savjesno, stručno, ne koristeći ih radi osobnog probitka, u skladu s načelom javnosti, poštujući pri tome ustavni i pravni poredak Republike Hrvatske.

15. Prema odredbi članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima teške povrede službene dužnosti su neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.

16. Odredbom članka 4. stavka 3. točke 2. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine broj 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19; dalje: Zakon o carinskoj službi) propisano je da su poslovi carinske službe osobito osiguravanje pravilne primjene carinskog zakonodavstva koje se odnosi na unos, iznos, provoz, prijenos, skladištenje i drugo raspolaganje robom koja podliježe mjerama nadzora.

17. Prema odredbi članka 110. stavka 1. Zakona o carinskoj službi postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće ravnatelj ili carinski službenik kojeg on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom Prvostupanjskom disciplinskom sudu. Stavkom 2. istog članka propisano je da za teške povrede službene dužnosti disciplinski postupak vodi i donosi odluku Prvostupanjski disciplinski sud.

18. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti pročelnika Područnog carinskog ureda Split, Klasa: 114-02/23-01/49, Urbroj:

513-02-8009/1-23-2 od 18. rujna 2023. protiv tužitelja radi teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima.

19. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu podatke spisa predmeta, te citirane odredbe, pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem tužitelj utvrđenim odgovornim za tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima na način kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

20. Ovaj sud drži da su upravna tijela osporena rješenja donijela na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te da su za svoja utvrđenja sadržana u osporenim rješenjima imali uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

21. Naime, provedba mjera graničnog carinskog nadzora u području otkrivanja, sprječavanja, suzbijanja i sankcioniranja nezakonitog unosa robe temeljna je zadaća i dužnost carinske službe, pa time i carinskog službenika koji obavlja poslove graničnog carinskog nadzora.

22. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da tužitelj, koji je spornog dana obavljao poslove graničnog carinskog nadzora na graničnom prijelazu Kamensko, nije pregledao predmetno vozilo kojim je upravljao OG, već mu je rukom bez pregleda dao znak da može ući u Republiku Hrvatsku, a koju činjenicu u konačnici tužitelj niti se spori. Postupivši na navedeni način tužitelj nije utvrdio protupravno postupanje od strane OG (nezakoniti unos šteke cigareta CHESTERFIELD TUNED BLUE 200 kom i rezani duhan težine 0.50 kg) i osigurao dokaze, a što je posljedično dovelo do toga da je navedena roba nezakonito unesena u Republiku Hrvatsku. Naime, pravilno zaključuju upravna tijela da ovakvim postupanjem tužitelja, koji je kao ovlašteni carinski službenik, svakako morao znati obveze carinskog službenika u provedbi mjera carinskog nadzora i provjere robe i putnika na carinskom prijelazu, isti nije poduzeo niti minimum nužnih i dužnih radnji pri provedbi carinskog nadzora, pri čemu je svojim nemarnim i nesavjesnim postupanjem putniku OG omogućio prelazak granične crte bez provedbe carinskog nadzora na pravilan i zakonit način, a isti je nezakonito unio robu koja je pod zabranama ili ograničenjima. Ovakvim postupanjem tužitelja u cijelosti su ostvarena obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima, a za koju je tužitelj utvrđen odgovornim prvostupanjskim rješenjem, koje je potvrđeno ovdje osporenim rješenjem tuženika.

23. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da je na tužbene prigovore, a koji su u suštini istovjetni žalbenim prigovorima, već odgovoreno u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, da su za te odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, koji razlozi proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka, te koje razloge prihvaća i ovaj sud.

24. Dakle, navodi tužitelja da je ovakvim postupanjem OG, koji je ujedno njegov bivši kolega i policijski službenik, izigrao njegovo povjerenje, te da je smatrao da isti kao bivši kolega i policijski službenik neće počiniti nikakav nezakoniti unos u Republiku Hrvatsku budući bi mu trebala biti dobro poznata pravila vezana uz prijenos robe preko graničnog prijelaza ne umanjuju tužiteljevu odgovornost, a kako to pravilno zaključuje i tuženik u osporenom rješenju.

25. Isto tako, pravilno tuženik utvrđuje da je neprihvatljivo da se prema izjavi tužitelja uspostavlja model postupanja prema kojim carinski službenici koji rade na graničnim prijelazima ne provjeravaju carinske i policijske službenike prilikom prelaska graničnog prijelaza, te da takva modela postupanja ne samo tužitelja nego i ostalih carinskih službenik ne ekskulpira tužitelja od odgovornosti u konkretnom slučaju.

26. Nadalje, neosnovano tužitelj prigovora da je postupanjem upravnih tijela tužitelju onemogućeno ostvarivanje njegovih prava osobito u situaciji kada stranka predloži nekolicinu dokaza koje prvostupanjsko tijelo odbija bez kakvih eventualnih posljedica, te da ispitni postupak nije proveden u skladu s relevantnim odredbama ZUP-a. Ovo stoga jer je iz podataka spisa predmeta razvidno da tužitelj tijekom upravnog postupka nije predlagao izvođenje dokaza, te je iz spisu priležećeg zapisnika o usmenoj raspravi od 14. ožujka 2024. a na kojem je dokazni postupak završen razvidno da na upit strankama imaju li daljnje dokazne prijedloge, stranke izjavljuju da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te stoga prvostupanjsko tijelo tijekom upravnog postupka nije niti odbilo dokazne prijedloge tužitelja jer takvih prijedloga nije niti bilo.

26.1. Nadalje, po ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito je u skladu s odredbama ZUP-a proveden ispitni postupak, te se predmeta odluka o tužiteljevoj odgovornosti za predmetnu povredu, a suprotno navodima tužitelja, ne temelji se samo na jednom dokazu odnosno snimci nadzorne kamere, već na temelju ocjene svih spisu priležećih dokaza (službena bilješka od 6.3.2023.,izvod iz osobnog očevidnika, zapisnik o uzimanju izjave od tužitelja od 7.4.2023., dopis i izvješće Službe za unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu Klasa: 042-03/23-03/23, usmenom iskazu tužitelja na zapisniku o održanoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom od 12. ožujka 2024., podaci NKC-a) odnosno na rezultatima cjelokupno provedenog postupka.

27. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, pravilno je i zakonito je tužitelj utvrđen odgovornim za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima.

28. Naposljetku, u pogledu izbora disciplinske kazne u predmetnom slučaju, sud ističe da spomenuto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti budući da je odredbom članka 110. stavka 2. točke a) Zakon o državnim službenicima za tešku povredu službene dužnosti propisana kao moguća kazna: novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena, pri čemu je, prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o državnim službenicima cijenjena težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti prijavljenog policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti.

29. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke.

30. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 11. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.