Posl. br. P-525/2020-28
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ujedno i kao preuzimatelji postupka iza smrti tužiteljice GI, tužitelji zastupani po punomoćniku OI, odvjetniku u [adresa], protiv tužene Općina Vela Luka, OIB: 00935002462, koju kao punomoćnik zastupa Općinska načelnica SI, a ona zastupana po punomoćniku Aldu Miroševiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević iz Vele Luke radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon ponovljene glavne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025., u prisustvu tužitelja ad 1/ i punomoćnika tužene, a u odsustvu uredno pozvane tužiteljice ad 2/ i punomoćnika tužitelja, na ročištu zakazanom radi objave odluke dana 11. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4111 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine uspostavljeno pravo stvarne služnosti staze obilježeno detaljima 31, 32, 28, 27, 25, 11, 8, 6, 7, 9, 10, 26, 33 i pravcem na detalj 31 u površini od 10 m2 s podzidanim prostorom istočno od ovog stepeništa obilježenim detaljima 69, 63, 65, 66, 67, 68 i pravcem na detalj 69 površine 14 m2 sa granicom sa javnom cestom koja je definirana u detaljima 69 i 63, zatim izgradnjom dovoda električne energije električnim podzemnim kabelom obilježeno detaljima A, B i C gdje u detalju C električni kabel ide u električni ormar i izgradnjom vodne infrastrukture u detaljima E i D koja vodi do vodomjera u detalju 45 koji je položen na čest. zem. [katastarska čestica] uspostavljeno pravo stvarne služnosti vodova sve prema skici i nalazu Gauss d.o.o. od 18. listopada 2023.g pod brojem BP 165/2023-NE koja skica i nalaz su sastavni dio ove presude, a sve u korist svagdašnjeg vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3286 k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine koje služnosti su izvršavali prednici tužitelja od izgradnje kuće na ovoj povlasnoj nekretnini i koje se izvršavaju i danas, pa su tužitelji kao vlasnici povlasne nekretnine ovlašteni temeljem ove presude zatražiti upis ovakve stvarne služnosti u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] bez daljnjeg znanja i sudjelovanja tuženika na teret tuženikova prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4111 k. o. [katastarska općina].
2. Utvrđuje se da je jedini mogući kolni pristup motornim vozilima do čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3286 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja isključivo preko čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4111 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine što jest u korist svagdašnjeg vlasnika nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3286 k. o. [katastarska općina] i koju služnost su izvršavali prednici tužitelja od izgradnje kuće na povlasnoj nekretnini kao i danas pa su tužitelji kao vlasnici te povlasne nekretnine ovlašteni temeljem ove presude zatražiti upis stvarne služnosti kolnika korištenjem motornih vozila u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] bez daljnjeg znanja i sudjelovanja tuženika na teret tuženikova prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4111 k. o. [katastarska općina], a u korist čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3286 k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, sve sukladno skici i nalazu Gauss d. o .o. od 18. listopada 2023. g. pod brojem BP 165/2023-NE koja skica i nalaz su sastavni dio ove presude."
II. Nalaže se tužiteljima ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj Općina Vela Luka, OIB: 00935002462, naknade parnični trošak u iznosu od 650,00 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 50,00 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.
Obrazloženje
1. Presudom ovog suda od 18. ožujka 2020., pod posl. br. P-351/2019, odlučeno je: "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se kako su tužitelji ŽI i VI jedini i isključivi vlasnici i posjednici čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 195 m2, građevinsko zemljište, za cijelo u toj površini. 2. Dužan je tuženik ad 1/ Općina Vela Luka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužiteljima tabularnu ispravu temeljem koje će pravo vlasništva iz točke 1/ izreke ove presude tužitelji pred nalaženim sudom moći bez daljnjeg znanja i sudjelovanja upisati na svoje ime za cijelo, ali ukoliko tako ne postupi, tu će ispravu u cijelosti zamijeniti ova presuda temeljem koje će isti takav upis moći zatražiti na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava s imena Općina Vela Luka. 3. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-ih poena počev od donošenja prvostupanjske odluke, pa do isplate."
II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da je izgradnjom puta 1968. g. u dijelu čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim polaganja komunalne instalacije dovoda električne energije i vodoopskrbe u to zemljište, a za kuću izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te izgradnjom jednog parkirnog mjesta na tom zemljištu koja čestica je poslužna nekretnina uspostavljeno pravo stvarne služnosti puta, instalacija te jednog parkirnog mjesta u korist čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine. 2. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-ih poena počev od donošenja prvostupanjske odluke, pa do isplate."
III. Nalaže se tužiteljima da tuženom ad 1/ nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
1.1. Protiv citirane presude pravodobnu žalbu podnijeli su tužitelji, i to zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je povodom navedene žalbe spis dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Puli, koji je svojom presudom i rješenjem od 15. lipnja 2020. pod posl. br. Gž-546/2020, djelomično odbio žalba tužitelja kao neosnovanu te potvrdio presudu ovog suda poslovni broj P-351/2019 od 18. ožujka 2020. u pobijanom dijelu – u odnosu na tuženu Općinu Vela Luka, te djelomično prihvatio žalbu tužitelja te ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-351/2019 od 18. ožujka 2020. u pobijanom dijelu
– u odnosu na tuženu Općinu Vela Luka u točkama II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vratio sudu na ponovno suđenje, u fazu prethodnog postupka.
1.2. Iz obrazloženja presude i rješenja Županijskog suda u Puli od 15. lipnja 2020. pod posl. br. Gž-546/2020 proizlazi da je taj sud, a ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a pritom nije počinio bitne povrede postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti u dijelu u kojem je odlučivao o prvom postavljenom zahtjevu. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a time i pogrešno. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 229. ZV-a određeno da se stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Dakle, ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj. Stoga, a samo iz inače pravilnog utvrđenja da tužitelji nisu savjesni posjednici predmetne nekretnine, da se ne može izvesti i zaključak da isti nisu stekli i pravo stvarne služnosti (barem) prolaza preko iste nekretnine (kč. [katastarska čestica]), tim više kada valja cijeniti i vrijeme vršenja te služnosti time i primjenu odredbi ZOVO-a i/ili ZV- a, te da je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelji nekretninu koriste za pristup s javne ceste na nekretninu u njihovom vlasništvu (kč. [katastarska čestica]), a propustio je utvrditi je li se tužena Općina kao vlasnik tome protivila. Nadalje, za pravilnu odluku o ovom dijelu zahtjeva da je svakako potrebno izvršiti uviđaj na licu mjesta u nazočnosti mjerničkog vještaka koji će sačiniti skicu lica mjesta sa svim potrebnim parametrima, a iz kojih je razloga činjenično stanje nedostatno utvrđeno. Nadalje, potrebno je izvršiti i uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak glede vlasništva kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u razdoblju navodnog stjecanja služnosti, a isto tako da su nedovoljni činjenični navodi glede stjecanja "služnosti polaganja komunalne instalacije" od strane tužitelja, u kojem dijelu je potrebno pozvati tužitelje da urede svoj tužbeni zahtjevna način da isti bude razumljiv, određen i provediv u zemljišne knjige.
2. Postupajući po uputi Županijskog suda ovaj sud je dana 4. studenog 2022. održao novo pripremno ročište na kojem je tužitelj ad 1/ ustrajao u svim navodima tužitelja iznesenim u prethodno provedenom parničnom postupku, te je predložio održati uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka u svrhu identifikacije nekretnine koja je predmetom tužbe i izrade precizne skice lica mjesta, a sve kako bi tužiteljska strana mogla postaviti pravilan tužbeni zahtjev u skladu sa uputama Županijskog suda. Na ovo pripremno ročište, unatoč urednoj dostavi poziva, nije pristupio punomoćnik tuženika. Stoga je u ponovljenom postupku sud proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka koji je po nalogu suda i po kazivanju tužitelja sastavio preciznu skicu lica mjesta od mjeseca listopada 2023., a temeljem koje je tužiteljska strana svojim podneskom od 9. studenog 2023. i precizirala tužbeni zahtjev upravo na način kako je to navedeno u točki I/ izreke ove presude. Budući da u ponovljenom postupku stranke nisu imale novih dokaznih prijedloga, to je u dokaznom postupku ponovno proveden dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk izvatka za spornu nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Izvod iz katastarskog plana od 5. listopada 2008., zk izvadak za spornu nekretninu od 22. siječnja 2001., Ugovora o učešću investitora u troškovima komunalnog uređenja terena i gradilišta od 11. siječnja 1968., rješenja Skupštine Općine Korčula od 18. siječnja 1968., Rješenja o građevnoj dozvoli od 18. siječnja 1966., rješenja o nasljeđivanju iza smrti RI od 25. listopada 2011. posl. br. O-1421/11 UPP/OS-56/11, Situaciju od 24. studenog 2000., Obračun uzurpacija od 16. lipnja 2000., natječaj za prodaju nekretnine od 28. ožujka 2011., žalbu GI od 9. ožujka 2012., natječaj za prodaju nekretnina od 9. siječnja 2001., prijavu na natječaj GI i RI od 17. siječnja 2001., javni natječaj za prodaju nekretnina od 2. rujna 2013. i od 23. travnja 2014., Dopis Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Službe za imovinsko pravne poslove Ispostava u Korčuli od 28. siječnja 2016., te je pregledan spis ovog ureda Klasa: UP/I-943-01/97-01/163, Ur.br: 2117-04/07-13-21, pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka BI i EI, oba iz Vele Luke, te čitanjem zapisnika o saslušanju tužitelja ad 1/. Ponovno cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je precizirani tužbeni zahtjev neosnovan.
2.1. Dakle, predmetom ovog parničnog postupka sada je utvrđenje da su tužitelji dosjelošću, što osobno, što putem svojih pravnih prednika, stekli pravo stvarne služnosti staze, pravo stvarne služnosti postavljanja vodova električne instalacije, pravo stvarne služnosti parkinga te pravo stvarne služnosti pristupa motornim vozilima do svoje nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kao povlasne nekretnine, a na teret nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužene kao poslužne nekretnine, pa od suda traže donošenje odluke kojom će utvrditi ovakvo njihovo pravo te ih ujedno ovlastiti na upis tog prava u zemljišnim knjigama suda.
3. Prema odredbi čl. 388. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV-a prosuđuje upravo prema njegovim odredbama, ako po prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno. Istodobno je propisano da se za stjecanje i prestanak stvarnih prava, a što znači i za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću, do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.), primjenjuju pravila i propisi koji su do tada bili na snazi, tj. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., dok su se u vremenu prije toga primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ). Prema odredbi čl. 480 OGZ-a služnost se može osnovati u pogodbi, u očitovanju posljednje volje, u izreci sučevoj izušćenoj povodom razdjeljenja kojeg zajedničkog zemljišta, ili najposlije u zastarjelosti. Dakle, prema odredbama OGZ-a pravo stvarne služnosti bilo je moguće steći dosjelošću, međutim prema odredbi čl. 1460 OGZ-a da bi se ovakvo pravo steklo dosjelošću bilo je potrebno da je osoba koja dosjeda stvar sposobna steći, da je takvu stvar moguće steći, te je bilo potrebno da ovaj koji ovim načinom ima steći stvar ili pravo tu stvar ili pravo doista posjeduje te da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom. Ovakve odredbe bile su u primjeni sve do trenutka dok nije na snagu stupio ZOVO (dakle, do 1. rujna 1980.). Prema odredbi čl. 54. ZOVO-a stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra tome se nije protivio. Dakle, za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću prema odredbama ZOVO-a ne traži se ni savjestan ni zakonit posjed, ali je nužna istinitost stjecanja tj. da posjed nije stečen vi, clam i precario te faktično ostvarivanje služnosti kroz neprekinuto vrijeme od 20 godina, a da se vlasnik poslužnog dobra tome nije protivio. Ovakva regulacija stjecanja prava stvarne služnosti dosjelošću vrijedila je do trenutka stupanja na snagu ZV-a, odnosno do 1. srpnja 1997. Prema odredbi čl. 229 ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, a koju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njen sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Nije moguće dosjelošću osnovati stvarnu služnost ako njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Dakle, prema odredbama OGZ-a za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću bilo je potrebno poštenje posjeda, prema odredbama ZOVO-a poštenje posjeda, kao ni zakonit posjed, nije bilo potrebno, da bi se prema odredbama ZV-a za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću ponovno tražilo poštenje posjeda. Sve ovo navodi se iz razloga što među strankama nema spora o tome da bi prednici tužitelja, dakle njihovi roditelji, stupili u posjed nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tijekom 1968., da su na ovoj nekretnini sagradili svoju kuću, te da su od prednika sada tužene temeljem Ugovora od 11. siječnja 1968. tada dobili na korištenje ovu nekretninu. Zbog same konfiguracije terena na kojem je nekretnina smještena očito je da su već tada roditelji tužitelja za pristup svojoj nekretnini jednostavno morali koristiti nekretninu u vlasništvu sada tužene označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su ovu nekretninu zapravo već tada preuzeli u posjed, u međuvremenu je uredili i kultivirali na način da ista u naravi predstavlja okućnicu njihove kuće, pri čemu je nekretnina na kojoj se traži osnivanje stvarne služnosti dosjelošću smještena između kuće i javne ceste. Međutim, već je presudom ovog suda od 18. ožujka 2020. pod posl. br. P- 351/2019, a koja je presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli od 15. lipnja 2020. posl. br. Gž-546/2020, jednim dijelom potvrđena, a jednim dijelom ukinuta, utvrđeno kako ovakav posjed roditelja tužitelja, a kasnije i tužitelja osobno nije pošten, a koje utvrđenje ovog suda je u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud. Ovo se navodi iz razloga što su tužitelji osobno i putem svojih pravnih prednika za vrijeme primjene OGZ-a pravo stvarne služnosti izvršavali 12 godina, pri čemu isto zapravo nije niti bitno jer njihov posjed ovog prava, kako je to već pravomoćno utvrđeno, nije bio pošten, pa bez obzira na to koliko su dugo ove služnosti izvršavali nisu ih mogli steći dosjelošću. Potom je u primjenu došao ZOVO, međutim u tom periodu pravo stvarne služnosti izvršavalo se ukupno 17 godina, a za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću bilo je potrebno najmanje 20 godina izvršavanja služnosti, pa niti u tom periodu pravni prednici tužitelja, odnosno danas tužitelji, nisu mogli steći pravo stvarne služnosti dosjelošću. Naposljetku, ovakvo pravo nije moglo biti stečeno dosjelošću ni po odredbama ZV-a, budući se od primjene ZV-a, kako je to ranije već navedeno, za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću traži pošten posjed, a tužitelji odnosno njihovi pravni prednici od samog početka znaju da im ne pripada pravo na posjed nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Bez obzira na navedeno, potpuno je neosnovana točka 2. preciziranog tuženog zahtjeva kojim tužitelji traže utvrđenje prava služnosti pristupa motornim vozilima preko poslužne nekretnine, i to temeljem dosjelosti, tvrdeći da su njihovi pravni prednici još od izgradnje kuće preko ove nekretnine pristupali na svoju nekretninu, a ovo iz razloga što ovakav pristup zbog konfiguracije terena i uređenja predmetne nekretnine jednostavno nikada nije bio stvarno moguć. Naime, uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se radi o strmom zemljištu koje je zbog toga uređeno po principu terasa, a otprilike po sredini tog zemljišta sagrađeno je kameno-betonsko stepenište širine otprilike 1 m. Prema nalazu mjernika vještaka ovo stepenište dugo je 11.05 m, a same terase formirane su kao posebni vrtovi, i to očito dosta davno, pa sa javne ceste preko predmetne nekretnine do kuće tužitelja motornim vozilom jednostavno nikada nije bilo moguće proći. Slijedom svega navedenog ovaj sud nalazi da tužitelji dosjelošću nisu stekli prava stvarne služnosti koje traže predmetnom tužbom, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i presuditi kao u točki I. ove presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa su tužitelji dužni naknaditi tuženoj troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužene za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, i to: za zastupanje tužene na ročištima održanim 7. veljače 2020., 6. listopada 2023.(uviđaj) i 26. veljače 2025., svaka radnja po 200,00 €, sve temeljem naznačene vrijednosti spora i Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa) te za pristup na ročište od 11. prosinca 2020., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, iznos od 50,00 € temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, što dakle čini troškove tužene u iznosu od 650,00 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 50,00 €, zahtjev za naknadu parničnog troška tužene trebalo je odbiti iz sljedećeg razloga. U svom popisu troškova kojeg je predao neposredno prije zaključenja glavne rasprave punomoćnik tužene zatražio je da se tuženoj naknadi iznos od 100,00 € za pristup na ročište od 11. prosinca 2020. koja naknada joj u zatraženom iznosu ne pripada, već joj pripada u dosuđenom iznosu od 50,00 € obzirom da je ovo ročište odgođeno prije početka raspravljanja i to temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužene valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 11. travnja 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
