REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3426/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, Dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljice Ane Čolić, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ĐB, odvjetničke vježbenice, dana 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba tč. 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 628-50-3573991 od 18. srpnja 2006. godine zaključenog između tužiteljice EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u roku od 15 dana, isplati iznos od 401,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2006. do isplate koja se obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 526,54 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 11. travnja 2025. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 628-50-3573991 kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.873,30 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je dan na rok otplate od 84 mjeseca. Ističe da je čl. 3. NAKNADA predmetnog Ugovora tužiteljici nametnuta/ugovorena naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Ističe da se radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužiteljica bila primorana pristati odnosno platiti kako bi mogla dobiti traženi kredit tj. određena tipski i bez mogućnosti pregovaranja. Ističe ( list 2 ) da je navedena naknada određena tipski bez mogućnosti pregovaranja sa tužiteljem kao korisnikom kredita. Ističe da je sporna odredba sastavni dio formularnog ugovora o kreditu o čijem sadržaju korisnik kredita nije mogao pregovarati niti je upoznat sa sadržajem Tarife banke na koji ta sporna ugovorna odredba upućuje čime je narušena pravična ravnoteža u međusobnim pravima i obvezama, te predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ugovora u skladu sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, navodi da je troškove obrade kredita tuženik naplatio tužitelju prilikom isplate kredita dana 20.07.2006.g. i to u iznosu od 401,25 eura ( nesporno na roč.14.11.2024. ).

Ističe da se prije pokretanja ovoga postupka tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje, međutim tuženik na navedeni zahtjev nije dao nikakvo očitovanje niti mu je isplatio neosnovano naplaćenu naknadu za obradu kredita, već mu je samo dao očitovanje o iznosu naknade.

Predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja cit. kao u izreci.

2. Tuženik (list 24 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je navedena ugovorna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Tuženik smatra da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze. Tuženik ističe da je tužitelj potpisom ugovora pristao na primjenu općih akata tuženika čija je primjena ugovorena u čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu. Tuženik ističe da ne prigovara visini tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovanost istog u cijelosti te ističe prigovor zastare i ističe da se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO-a.

Tuženik (ročište 14.11.2024. – list 76 spisa) ističe da nije sporno da je naknada za obradu kredita naplaćena u iznosu od 401,25 eur dana 20.7.2006.

Tužitelj također ističe (list 76spisa) da je točno da je visina naplaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 401,25, EUR, a koja naknade je naplaćena 20.7.2006.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u Ugovor o kreditu br. 628-50- 357-3991 sklopljen između stranaka 18.7.2006., potvrdu privatne isprava- solemnizaciju OU-1177/06 od 19.7.2006.javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, otplatnu tablicu - kredit informativni izračun, zahtjev tužiteljice za isplatom od 3.5.2024., presliku povratnice, izračun cijene slanja pošiljke, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke( l 81) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Tužiteljica EB (ročište 4.3. 2025. – list 81 spisa) navodi da je sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu radi kupnje novog osobnog vozila kojeg je odabrala u autokući. Radilo se o tipskom ugovoru bez mogućnosti pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama. Ne sjeća se da li je upoznata sa sadržajem tarife banke, ali se sjeća da joj je samo rečeno da se plaća naknada od iznosa kredita, jednokratna i da se mora platiti, ali joj nije rečeno kakvi se troškovi tom naknadom pokrivaju niti joj je objašnjena struktura troškova. Ta naknada oduzeta joj je od iznosa kredita. Nadalje, navodi da je ugovor o kreditu pročitala i vidjela je točku 3. ugovora koja govori o naknadi. Vozilo je bilo namijenjeno za osobne potrebe. Dakle nije se radilo o kupnji vozila u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti. Nije bila obrtnik i u to vrijeme je također bila policajac. Smatra da je taj iznos naknade prouzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer joj je praktički nametnut jer nije bilo mogućnosti pregovaranja da se ta naknada na neki način smanji ili neke druge mogućnosti realizacije kredita. Ističe da taj kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF predstavljen joj je kao najpovoljniji kredit. Misli da tuženik nije imao u ponudi kunske kredite, ali su bili u EUR međutim joj je rečeno i u banci i u autokući da je najpovoljniji kredit kunska protuvrijednost CHF pa je ona to prihvatila. Naknada od iznosa kredita jednokratna koja je naplaćena iznosila je 3,30% od iznosa kredita. Pojašnjava da je taj iznos oduzet od iznosa kredita jer ona nije dala gotovinu.

Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ih stoga sud prihvaća.

6. Iz ugovora o kreditu (list 6-9 spisa) broj 628-50-3573991 vidljivo je da je sklopljen između stranaka 18. srpnja 2006. te da je čl. 3. ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Namjena kredita-čl. 6. je kupnja vozila. Iz čl. 9. vidljivo je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.

7. Valja istaći da u čl. 3. Ugovora uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 96. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 3,30% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita. Tužiteljici očito prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora i u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 3,30% od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada je ništetna ugovorna odredba te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici utuženi iznos od 401,25 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2006. jer je tuženik već tada naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO). Tuženik je nesavjesni stjecatelj pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana kada je sporna naknada naplaćena.

8. Između stranaka je nesporno da je naknada naplaćena 20.7.2006.

9. Odredba u svezi tzv. ulazne naknade je protivna osnovnim načelima obveznog prava poput načela ravnopravnosti stranaka ugovornog odnosa i načelu dužnosti suradnje stranaka u ugovornom odnosu, kao i zabrane zlouporabe prava. Banka- tuženik ugovaranjem ovakvih odredbi narušila je i prekršila navedena načela, iskoristivši poziciju očigledno jače strane u ovom ugovornom odnosu. Sporna odredba u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga je valjalo obvezati tuženika da plati tužiteljici iznos od 401,25 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 21.7.2006. do isplate (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO).

10. Prigovor zastare je neosnovan jer se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem nepoštene ništetne odredbe Ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora, a što sud odlučuje u ovoj pravnoj stvari i radi čega zastara još nije počela niti teći, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO.

11. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci.

12. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

13. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1. ZPP. (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate 401,25 EUR) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

Tužiteljici je priznat samo potrebni trošak:

- sastava tužbe od 4.6.2024. po Tbr 7/1 - 50 bodova

- sastava podneska od 11.10.2024. po Tbr 8/1 - 50 bodova

- zastupanja na ročištu 14.11.2024. po Tbr. 9/1 – 50 bodova

- zastupanja na ročištu 4.3.2025. po Tbr. 9/1 – 50 bodova

- trošak PDV 25% 100,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eur po Tbr 1 t.1.TSP tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije – list 21 i na presudu od 13,27 EUR po Tbr.2.t.1.TSP tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7. tč. 3. ZSP što iznosi ukupno 526,54 EUR.

Trošak tzv. odštetnog zahtjeva nije priznat jer u konkretnom slučaju nije obavezan prije sudskog postupka, a putni trošak za eventualni dolazak punomoćnika

– odvjetnika iz Vukovara ne bi mogao pasti na teret tuženika već tužitelja koji je imao mogućnost angažirati punomoćnika – odvjetnika iz Zagreba, a osim toga tužitelj nije niti dokazao nastanak tog troška (Naime i na ročištu 14.11.2024. i 4.3.2025. kao zamjenik punomoćnika tužiteljicu je zastupao odvjetnik iz Zagreba, a ne iz Vukovara). Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

14. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 11. travnja 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka

- zvati tužiteljicu na sudsku pristojbu na presudu (vps 401,25 eur)