Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-462/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.854,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući istu u periodu od 30.11.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, u periodu od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, u periodu od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, u periodu od 01.08.2015. do 31.12.2015. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, u periodu od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, u periodu od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54% godišnje, u periodu od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30% godišnje, u periodu od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, u periodu od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje, u periodu od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, u periodu od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, a nadalje po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućima na iznose od:

- 0,12 EUR od 30.11.2006. pa do isplate,

- 9,21 EUR od 26.2.2008. pa do isplate,

- 0,09 EUR od 23.12.2008. pa do isplate,

- 60,06 EUR od 20.1.2009. pa do isplate,

- 27,35 EUR od 17.2.2009. pa do isplate,

- 51,42 EUR od 31.3.2009. pa do isplate,

- 18,24 EUR od 16.4.2009. pa do isplate,

- 16,67 EUR od 3.6.2009. pa do isplate,

- 14,93 EUR od 10.7.2009. pa do isplate,

- 2,34 EUR od 13.8.2009. pa do isplate,

- 21,15 EUR od 25.9.2009. pa do isplate,

- 8,95 EUR od 12.10.2009. pa do isplate,

- 10,80 EUR od 11.11.2009. pa do isplate,

- 14,94 EUR od 25.1.2010. pa do isplate,

- 43,62 EUR od 10.2.2010. pa do isplate,

- 51,03 EUR od 11.3.2010. pa do isplate,

- 86,43 EUR od 30.7.2010. pa do isplate,

- 19,41 EUR od 28.9.2010. pa do isplate,

- 48,38 EUR od 12.10.2010. pa do isplate,

- 46,02 EUR od 9.11.2010. pa do isplate,

- 66,96 EUR od 23.12.2010. pa do isplate,

- 73,77 EUR od 11.1.2011. pa do isplate,

- 60,42 EUR od 9.2.2011. pa do isplate,

- 49,46 EUR od 18.3.2011. pa do isplate,

- 61,74 EUR od 15.4.2011. pa do isplate,

- 73,55 EUR od 16.5.2011. pa do isplate,

- 89,17 EUR od 29.6.2011. pa do isplate,

- 111,02 EUR od 29.7.2011. pa do isplate,

- 113,66 EUR od 22.8.2011. pa do isplate,

- 82,72 EUR od 29.11.2011. pa do isplate,

- 82,93 EUR od 6.12.2011. pa do isplate,

- 110,30 EUR od 12.1.2012. pa do isplate,

- 98,04 EUR od 14.2.2012. pa do isplate,

- 103,12 EUR od 16.3.2012. pa do isplate,

- 106,21 EUR od 12.4.2012. pa do isplate,

- 106,31 EUR od 11.5.2012. pa do isplate,

- 95,05 EUR od 19.6.2012. pa do isplate,

- 76,32 EUR od 18.7.2012. pa do isplate,

- 91,67 EUR od 23.8.2012. pa do isplate,

- 35,20 EUR od 11.10.2012. pa do isplate,

- 197,17 EUR od 12.12.2012. pa do isplate,

- 94,13 EUR od 24.1.2013. pa do isplate,

- 95,54 EUR od 12.2.2013. pa do isplate,

- 94,69 EUR od 19.3.2013. pa do isplate,

- 1.133,82 EUR od 31.12.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 2.023,17 EUR, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s tuženikom dana 29.9.2006. godine zaključio Ugovor o kreditu broj: 538-50-3703896 na iznos kunske protuvrijednosti od 29.998,32 CHF. Ugovoren je rok vraćanja kredita od 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF:

Dospijeće anuiteta je bilo svakog zadnjeg dana u mjesecu. Anuiteti su na početku iznosili 426,82 CHF, a prvi anuitet je dospio na naplatu 30.11.2006. godine. Ugovorena je kamatna stopa od 5,20 % godišnje promjenjiva. Kredit je tužitelju isplaćen 31.10.2006. godine, a srednji tečaj HNB-a za CHF na taj dan iznosio je 4,636848. Kredit je otplaćen dana 11.12.2013. godine.

2. Predmetni Ugovor zaključen je s valutnom klauzulom u švicarskim francima CHF. Takva odredba Ugovora o kreditu je nepoštena i ništetna, te je prije sklapanja i u vrijeme sklapanja istog Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu.

3. S obzirom da je tužitelj vratio cjelokupni kredit obračunavajući anuitete prema valuti CHF, proizlazi da je tuženik od tužitelja primio znatno veći iznos od onoga na koji je imao pravo, uvažavajući okolnosti da su plaćanja vršena temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi.

4. Temeljem navedenoga tuženik je dužan tužitelju vratiti iznos koji je tužitelj platio uz primjenu ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi vezanih za CHF tečaj i to za svaki anuitet, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući iste od dana uplate svakog anuiteta pa do konačne isplate.

5. Tužitelj predlaže da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na način da vještak utvrdi ratu kredita koju je tužitelj trebao plaćati u smislu presuda navedenih u tužbi, da utvrdi kolike je rate u pojedinom mjesecu tužitelj platio te shodno tome da utvrdi postoji li razlika i kolika je ta razlika u svakom pojedinom mjesecu, datum od kojega se računaju kamate u odnosu na svaku uplatu te da utvrdi koliki je ukupni iznos preplate koju je tužitelj učinio u periodu od početka otplate pa do zatvaranja kredita. Na kraju nakon provedenog vještačenja, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 89-90) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 538-503703896 (list 8-14), u otplatni plan (list 15-24), u tečajnu listu (list 25), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dajane Vuković dipl. oec. DV consulting d.o.o. (list 39-71), u očitovanje sudskog vještaka od 13.1.2025. godine (list 79-83).

8. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 538-50-3703896 od 29.9.2006. godine zaključenog između tužitelja JI kao korisnika kredita te tuženika kao kreditora (list 8-11), utvrđeno je da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb s tužiteljem kao korisnikom kredita zaključio Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunskoj protuvrijednosti 29.998,32 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za kupnju novog automobila marke VW. Redovna kamatna stopa je bila 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate je bio od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita.

9. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 4. tužena bila ovdje tužena Raiffeisenbank Austria d.d.

10. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 4. utvrđeno da je 4. tužena Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1.1.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 4. tužene Raiffeisenbank Austria d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 4. koja se odnosi na 4. tuženu Raiffeisenbank Austria d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 4. tužena Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

12. Nadalje, odbijena je žalba 4. tužene Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 4. izreke kojom se utvrđuje da je 4. tužena Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača

– korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

13. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

14. Potom je Vrhovni sud odlučujući o reviziji tužitelja i revizijama 1. – 7. tuženika, protiv presude i rješenja Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine donio odluku broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine kojom je revizija 1.

– 7. tuženika odbijena kao neosnovana, kao i revizija tužitelja. Dakle, odbijena je revizija protiv odluke Visokog trgovačkog suda kojom je pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom 4. tužene Raiffeisenbank Austria d.d. te kojom je pravomoćno utvrđeno da nije ništetna odredba u potrošačkim ugovorima u kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

15. Nakon navedene odluke Ustavni sud Republike Hrvatske je donio odluke broj:

U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2016 od 13.12.2016. godine, kojom je djelomično usvojio ustavnu tužbu te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 9.4.2015. godine u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a kojima je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te u tome dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak. U preostalom dijelu odbijene su ustavne tužbe podnositelja.

16. Povodom ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio novu presudu broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je odbio žalbu tuženih banaka te je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 4. izreke kojom je utvrđeno da je 4. tužena Raiffeisenbank Austria d.d. od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je 4. tužena banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82., 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZZP/03).

17. Dakle, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

18. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Raiffeisenbank Austria d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

19. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF po Ugovoru o kreditu broj: 538-50-3703896 od 29.9.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika (list 8-11).

20. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz predmetnog ugovora. Međutim, u pojedinačnom potrošačkom sporu sud je sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH prihvatio prijedlog za saslušanje tužitelja na okolnosti obaviještenosti potrošača u fazi sklapanja predmetnog ugovora.

21. Stoga je sud saslušao tužitelja JI (list 89-90) koji je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit podigao za kupnju osobnog automobile marke VW Golf 5, da je automobil koristio za osobne potrebe, na rok otplate od sedam godina. Prije podizanja kredita u auto salunu je bilo sve pripremljeno, Ugovor je bio spreman za potpis i on nije mogao ništa utjecati na uvjete toga ugovora. Ugovor je bio po principu "uzmi ili ostavi". O mogućnosti promjene tečaja CHF nije bilo govora. Kredit je otplaćivao u kunama, ali su u banci to pretvarali u švicarske franke. Temeljem iskaza tužitelja potvrđena je ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi iz odluke u kolektivnom sporu.

22. Stoga je sud u ovom pojedinačnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018-10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF o kojima se nije pregovaralo.

23. Kako je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24. U ovome slučaju osnova plaćanja valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

Tuženik je tijekom otplate kredita znatno povećao tečaj CHF, a da tužitelja o takvoj mogućnosti prije zaključenja ugovora o tome nije upozorio. Kako je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih odredbi ugovora bez valjane pravne osnove, ne može se smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. Stoga tužitelj u takvim okolnostima svakako ima pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od dana izvršene preplate po predmetnom kreditu.

25. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Dajane Vuković dipl. oec. od 20.12.2024. godine (list 39-71) i očitovanju sudskog vještaka od 13.1.2025. godine (list 79-83) tužitelj je tuženiku temeljem promjene tečaja vezanog za CHF koji je bio iznad početnog tečaja, tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 30.11.2006. godine do 31.12.2013. godine, uplatio više tj. preplatio ukupan iznos od 3.854,13 EUR, a prema mjesečnim iznosima kao u izreci. Predmetni nalaz i mišljenje na koji nije bilo primjedbi sud je prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen od stručne osobe i jasno prikazan.

26. Tužitelj je potom temeljem navedenog nalaza i mišljenja u kojemu je utvrđena preplata na osnovi povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj za svaki mjesec po mjesečnim iznosima kao u izreci i u ukupnom iznosu od 3.854,13 EUR, precizirao tužbeni zahtjev. Stoga je sud isti prihvatio i odlučio kao pod točkom I. izreke.

27. Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka. Kako je čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) utvrđeno da iznimno od odredbe stavka 1. istog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj u takvim okolnostima može preinačiti tužbu.

28. Kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a dužan platiti parnične troškove u iznosu od 2.023,17 EUR, a koji se sastoje od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na četiri rasprave održane 11.12.2023., 17.1.2024., 5.2.2024. i 3.3.2025. godine u iznosu od 700,00 EUR, od troškova sastava dva obrazložena podneska od 7.1.2025. i od 10.2.2025. godine u iznosu od 400,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 325,00 EUR, te od troškova vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, u roku od 15 dana.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 11. travnja 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, Ljudevita Gaja 22/III,

2. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69.