REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1923/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja HDA, rođenog **.**.1990., državljanina Narodne Republike Bangladeš, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 11. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/24-06/790, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 15. ožujka 2024. te za rješavanje stvari.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/24-06/790, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 15. ožujka 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da mora u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je pobijano rješenje neosnovano, te na zakonu i činjenicama neutemeljeno. Ističe da je vidljivo da postoje problemi, a prema ovim izdvojenim citatima očito je da postoje veliki problemi, a samim time je tuženik, ignorirajući ova upozorenja u činjeničnim izvorima na koje se tuženik sam pozvao, pogrešno primijenio postulate iz Konvencije i Protokola UNHCR-a kada su zaključili da strah tužitelja nije osnovan jer je jasno da ovi izvori koje dostavlja tuženik predstavljaju osnovani strah, pa samim time da objektivni element tog straha ne bi trebao biti upitan. Opisuje da je na izborima 2014. stranka BNP bojkotirala izbore te da se ta stranka od strane tuženika predstavlja kao stranka koja je maltene teroristička organizacija, pa da se samim time niti članovima te stranke ne može pružiti nikakva pomoć jer su onda valjda i oni teroristi. Nastavlja da je, međutim, stranka BNP 2014., iako nije sudjelovala na parlamentarnim izborima, sudjelovala na lokalnim izborima, a gdje je ostvarila značajne rezultate. Smatra da se prema tome, ne radi o nikakvoj terorističkoj organizaciji koja je izvan struktura vlasti i režima, kao i demokratskog poretka, već da se radi o registriranoj političkoj stranci u Bangladešu, a koja sudjeluje u političkom životu. Ističe da je stranka i dalje sudjelovala na izborima, pa da je nejasno da bi ista predstavljala terorističku organizaciju. Napominje da je točno da je BNP pozivala svoje članove na bojkot parlamentarnih izbora za 2014., ali da su i takvi pozivi legitimna sredstva političke borbe. Navodi da, međutim, svi neredi i druge nevolje koje su uslijedile nakon toga nisu dio legalnih i legitimnih poziva stranke BNP, već su posljedica nezadovoljstva koje se javilo u stanovništvu. Dodaje da je presuda Visokog suda Kanade, a bez da se na bilo koji način poziva na njezin izvor, broj presude, te se citira izreka i obrazloženje, već se izvan konteksta vadi iz obrazloženja dio, ne može niti ispitati. Ističe da je on naveo da je član BNP-a kojega su maltretirali i napadali dvije godine, dakle dugo vremena. Naime, tuženik se isključivo poziva na nevjerodostojnosti u njegovom iskaz, a što nije tako rijetko kod tuženika, te na taj način, a bez da ocijeni sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno, pogrešno primjenjuje članak 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Predlaže poništiti osporavano rješenje, odobriti mu zahtjev za međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj te mu odobriti besplatnu pravnu pomoć. Također predlaže da se tuženiku naloži da isplati odvjetniku troškove izvršene pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužba neosnovna u cijelosti. Dodaje da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Iznosi da je tužitelj prilikom saslušanja naveo da je zemlju podrijetla prvenstveno napustio zbog ekonomskih razloga. Ističe da je na pitanja od čega strahuje u slučaju povratka u zemlju podrijetla naveo da će imati iste probleme koje je imao i kada je otišao, a to je da neće moći zaraditi dovoljno da prehrani obitelj. Nastavlja da je vezano za političke razloge napuštanja zemlje podrijetla tužitelj samo paušalno naveo da je HD maltretirao članove BNP-a. Smatra da je tužba neosnovana te predlaže odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.
4. Tijekom spora razgledan je spis, spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Narodne Republike Bangladeš te da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
7. Sporno je, je li tuženik pravilno i zakonito odbio navedeni zahtjev.
8. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. toga Zakona.
9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok je člankom 21. istoga Zakona propisano da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (stavak 1.), s time da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (stavak 2.).
10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja utvrđeno je da je tuženik u bitnome naveo da je tužitelj izjavio da je Narodnu Republiku Bangladeš napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom i radnom vizom te da nije imao problema pri napuštanju zemlje podrijetla. Dodao je da je iz Bangladeša otišao u Republiku Srbiju, gdje je zakonito radio tijekom dva mjeseca. Iznio je da je njegov odlazak iz zemlje podrijetla bio potaknut zapošljavanjem u Republici Srbiji, a ne bijegom zbog maltretiranja koje su nad njim provodili članovi Awami League. Nastavio je da je u Srbiji radio u tekstilnoj tvornici, da se ne sjeća imena tvornice, a da za mjesto rada misli da je bilo Raška. Istaknuo je da je Republiku Srbiju prema vlastitim navodima napustio jer nije dobio plaću. Utvrdio je da se materijalna činjenica koja se odnosi na proganjanje tužitelja zbog njegove pripadnosti BNP-u odbacuje zbog nevjerodostojnosti, a da izjave o toj činjenici nisu dovoljno dosljedne i uvjerljive te da im proturječe drugi pouzdani, objektivni dokazi. Opisao je da je tužitelj na saslušanju naveo da je zemlju podrijetla napustio i zbog nemogućnosti uzdržavanja svoje obitelji, da je u zemlji podrijetla radio u tekstilnoj tvornici, da plaća nije bila velika te da je bila nedovoljna za život. Nastavio je da je iskazao da ukoliko se vrati u Narodnu Republiku Bangladeš da će se suočavati sa istim problemima zbog kojih je napustio svoju zemlju, a to je nemogućnost da zaradi dostatno da prehrani obitelj. Zaključio je da s obzirom da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite ti razlozi se neće dalje razmatrati. Utvrdio je da tužitelj nije vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na razloge napuštanja zemlje podrijetla. Opisao je da je tužitelj Bangladeš napustio legalno, služeći se svojom vlastitom putnom ispravom, kako bi otišao u Republiku Srbiju za što je prethodno ishodio odobrenje nadležnih srpskih tijela za rad i boravak. Napomenuo je da tužitelj u Republici Srbiji nije zatražio međunarodnu zaštitu, a da vezano uz povratak u zemlju podrijetla službena izvješća navode kako je Ministarstvo za socijalnu skrb iseljenika i zapošljavanje u inozemstvu uz potporu Međunarodne organizacije za migracije pokrenulo digitalnu platformu pod nazivom "Povratak migranata upravljanjem informacijskim sustavima", koja im je potrebna radi boljeg upravljanja podacima o migracijama i razvoju ciljanog programa potpore reintegraciji. Zaključeno je da je slijedom naprijed navedenog malo vjerojatno da bi povratkom u zemlju podrijetla tužitelj bio u riziku od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, pogotovo stoga što vlada Bangladeša nudi članovima BNP-a participiranje u vlasti, a u suradnji s Međunarodnom organizacijom za migracije radi na povratku i reintegraciji iseljenika i migranata.
11. Cijeneći iskaze tužitelja dane u upravnom postupku sud utvrđuje da je tuženik pravilno naveo da je tužitelj napustio Bangladeš iz ekonomskih razloga, budući da je tužitelj na zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/24-06/790, URBROJ: 511-01-213-24-7 od 15. veljače 2024. iskazao da plaća u Bangladešu nije bila velika, da je bila nedovoljna za život te da je iznosila oko 200,00 eura. Imajući u vidu da je navod tužitelja da je proganjan zbog pripadnosti BNP-u pravilno ocijenjen nevjerodostojan nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje međunarodne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu se ističe da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja niti opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.
12. Nadalje, pravilno je tuženik u točki II. izreke osporavane odluke odlučio o mjeri osiguranja povratka u skladu s člankom 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
13. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točci I. izreke presude.
14. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točci II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15.).
15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 19. rujna 2024. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).
U Zagrebu 11. travnja 2025.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer – e. komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
