Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P Ob-573/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Dijani Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupan po punomoćnici Aniti Jozičić, odvjetnici u OD Hanžeković&partneri iz Zagreba, protiv tužene-protutužiteljice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, u parničnom postupku po tužbi tužitelja radi smanjenja uzdržavanja,te po protutužbi radi povišenja uzdržavanja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 12.veljače 2025.g u nazočnosti tužitelja- protutuženika sa punomoćnicom, te u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužene- protutužiteljice, LŽ odvjetnička vježbenica kod odvjetnika Nikole Jurića, na ročištu od 11.travnja 2025.g. održanog radi donošenja, objave i uručenja presude

p r e s u d i o  je :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kojim traži izmjenu točke II izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P 547/2003 od 28.veljače 2007.godine tako da od podnošenja svoje tužbe 06.prosinca 2019.g pa ubuduće plaća na ime uzdržavanja tužene-protutužiteljice iznos od 132,72 Eur mjesečno.

II. Mijenja se visina uzdržavanja određena točkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P-547/2003 od 28. veljače 2007. godine tako da se povisuje iznos uzdržavanja određen tom presudom,na način da se nalaže tužitelju- protutuženiku da počev od 04. ožujka 2020. god. pa svaki mjesec ubuduće doprinosi na ime uzdržavanja tužene-protutužiteljice iznos od 225,63 Eur uplatom na njen račun otvoren kod OTP banke, IBAN: [broj bankovnog računa], s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti svakog pojedinog obroka, koji dospijevaju svakog 1. u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, po stopi za razdoblje od 04.03.2020. god. do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01. 2023. god. do 30. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženoj-protutužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.000,00 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine).

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6.12.2019. podnio tužbu radi smanjenja iznosa uzdržavanja te u istoj naveo da je točkom I. izreke presude ovog suda P-547/2003 od 28. veljače 2007. utvrđeno da je on otac mal.VŽN rođene **.**.2003.,da je točkom II te presude određeno da je dužan počevši od 23. prosinca 2003. pa svaki mjesec ubuduće, doprinositi na ime njena uzdržavanja 1.300,00 kn mjesečno na ruke njezine majke i zakonske zastupnice PŽ. Dalje je u tužbi naveo da je on roditelj koji ne živi s djetetom, a da majka u skladu s presudom ostvaruje potpunu roditeljsku skrb. Dalje naveo da su se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena presuda kojom je utvrđena visina uzdržavanja jer da je tužitelj od 1. srpnja 2017. u mirovini i njegova primanja da su znatno manja nego što su bila dok je bio u radnom odnosu i da mu iznos koji je dužan plaćati svaki mjesec otežava materijalnu egzistenciju pa smatra da ga treba smanjiti na 1.000,00 kn. Dalje je naveo da s majkom mal.djeteta ima konfliktan odnos i da se obratio CZSS-u da bi s istom pokušao postići dogovor o susretima i druženju sa mal kćerkom, ali da se nisu uspjeli sporazumjeti pa je točkom II tužbenog zahtjeva bio zatražio presudom odrediti viđanje s djetetom svakog četvrtka u vremenu od 17,00 do 19,00 sati a točkom I tužbenog zahtjeva iz tužbe zatražio izmjenu točke II. izreke presude ovog suda P-547/2003 od 28. veljače 2007. tako da plaća na ime uzdržavanja tužene 1.000,00 kn mjesečno počevši od podnošenja tužbe.

2. Na ročištu od 13.2.2020.su potvrdili da nikada nije donesena sudska odluka s kojim će roditeljem mal. dijete stanovati, pa je tužitelj postavio zahtjev za donošenjem odluke da će mal. tužena stanovati zajedno s majkom na adresi [adresa], uz zajedničku roditeljsku skrb. Tužena je podneskom od 4.3.2020 osporila tužbene navode, usprotivila se tužbenom zahtjevu kao neosnovanom jer da je i dosadašnji i predloženi iznos uzdržavanja niži od zakonskog minimuma a i obzirom na dob mal.tužene njene životne potrebe da su se znatno povećale, a odlazak u mirovinu tužitelja samo po sebi nije razlog za smanjenje obveze uzdržavanja, tim više što da je tužitelj imućna osoba koja u vlasništvu ima brojne nekretnine od kojih također zarađuje. Da je prema uvidu u osobni imenik zemljišnih knjiga ovog suda tužitelj: uknjižen kao vlasnik za cijelo stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], u površini od 58,31 m2, - uknjižen kao vlasnik za cijelo stana u [adresa], anagrafske oznake Ulica slobode, u površini od 65,65 m2, - uknjižen kao vlasnik za cijelo stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], u površini od 35,53 m2, - uknjižen kao vlasnik za ½ dijela stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], u površini od 24,60 m2, - uknjižen kao vlasnik za 6/96 dijela zgrade u [adresa], koja ima svojstvo kulturnog dobra. Tužitelj da obzirom na svoju imovinu ima značajne mogućnosti stjecanja povećane zarade (iznajmljivanjem stanova) pa da je deplasiran navod tužbe o tome da mu dosuđeni iznos uzdržavanja od 1.300,00 kn mjesečno "otežava materijalnu egzistenciju" pa je navela sadržaj odredbe čl.307.Obiteljskog zakona te da imajući u vidu jako dobro imovinsko stanje tužitelja (tri stana u isključivom vlasništvu, jedan u suvlasništvu za ½ dijela te zgrada koja je kulturno dobro u suvlasništvu) te time značajnu mogućnost stjecanja povećane zarade, njegova sigurna mjesečna primanja (mirovina kakva jest da jest) te naposljetku činjenicu da mu je tužena jedino dijete i time jedina zakonska obveza uzdržavanja, tužena da drži za zaključiti da tužitelj ima mogućnost većeg doprinosa za uzdržavanja tužene, nego što mu je bilo određeno do sada (u iznosu od 1.300,00 kn mjesečno). Uz to u vidu da treba imati i okolnost da su porasle životne potrebe tužene kao mlade djevojke od tada skoro 17 godina, koja s odličnim uspjehom pohađa srednju školu i planira upisati fakultet pa je tužena podnijela protutužbu kojom je zatražila povišenje uzdržavanja sa iznosa od 1.300,00 kn mjesečno na iznos od 1.700,00 kn mjesečno počevši od 04. ožujka 2020. pa ubuduće. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za određivanjem osobnih odnosa sa tada mal.tuženom od tada skoro 17 godina, tužitelj da nikada nije ostvarivao osobne kontakte s njom, niti ga je to zanimalo, niti je to tražio ni na koji način pa tako ni putem suda, a majka tužene mu to nikada nije onemogućavala, a bilo bi joj draže da je tužena odrastala uz oca.Tužitelj da je stoga tuženoj potpuni stranac te ona ne želi i boji se osobnih kontakata s njim a kada bi sud našao da je to u interesu tužene, predloženo je da se osobni kontakti ostvaruju pod nadzorom, a jedino da je opravdano donijeti odluku da tada mal.tužena živi s majkom kao i do sada, te da majka ima isključivu roditeljsku skrb. Po protutužbi tužene je formiran predmet poslovnog broja P Ob-156/2020 koji je potom pripojen predmetu P Ob 573/2019 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja i donošenja jedinstvene odluke pod poslovnim brojem P Ob 573/2019.

3. Podneskom od 20.03.2020.protutuženik se usprotivio protutužbenom zahtjevu jer da je činjenično i pravno neosnovan. U odnosu na navode tužene vezane za povećanje i smanjivanje uzdržavanja, istakao da je on osoba starije životne dobi, da skrbi o majci i da mu se od 1. rujna 2017. isplaćuje starosna mirovina u mjesečnom iznosu od 3.514,55 kn i da taj iznos ne može pokriti njegove tekuće troškove, a on da se godinama pridržava obveze uzdržavanja utvrđene pravomoćnom presudom, to da planira raditi i dalje, ali da mu njegovi trenutni prihodi i obveza uzdržavanja otežavaju vlastitu materijalnu egzistenciju a činjenica prestanka radnog odnosa da predstavlja značajnu promjenu u visini primanja tužitelja, a tvrdnje tuženice da iznajmljuje nekretnine kojih je vlasnik su paušalne i ničim dokazane.

4. Sud je tijekom postupka utvrdio, osnovom aplikacije kojom raspolaže u svom radu, pretraga osoba iz MUP evidencije, da je tužena-protutužiteljica sada osobnog imena ŠŽ a da joj je bivše ime ŠŽN bilo do 5.prosinca 2023. Podneskom od 24.lipnja 2024.g tužena protutužiteljica je postavila konačan protutužbeni zahtjev na način da je zatražila povišenje mjesečnog iznosa uzdržavanja u iznosu od 225,63 Eur počevši od 4.ožujka 2020.g. pa ubuduće. Na ročištu od 3.srpnja 2024. je ispravila taj podnesak i protutužbeni zahtjev na način da na mjestu gdje se navodi osobno ime tužene protutužiteljice, umjesto ŠŽN treba stajati ŠŽ, dalje, zatražila je isplatu na svoj bankovni račun otvoren kod OTP banke. S druge strane, tužitelj-protutuženik je po punomoćniku na istom ročištu istakao da i on mijenja svoj tužbeni zahtjev na način da umjesto kunskog iznosa od 1.000,00 kn na koji je tražio smanjenje uzdržavanja, treba stajati iznos od 132,72 Eur, te u dijelu koji se odnosi na ime tužene-protutužiteljice, na način da treba stajati njeno ime ŠŽ.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom presude ovog suda III P 547/03 od 28.02.2007.g, Izviješća o obveznom savjetovanju od 7.6.2019.g, rješenja HZMo-a od 28.11.2017 za VŽ, pregledom priloženih izvadaka iz zemljišne knjige u odnosu na VŽ, pregledom potvrdi porezne uprave o visini dohotka i primitaka stranaka i PŽ, pregledom podataka od HZMO-a o uplatama starosne mirovine VŽ, saslušanjem stranaka i svjedočenjem PŽ, pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti BŽ posl.broj O-2839/14 od 27.11.2014.g, pregledom ugovora o darovanju, o kupoprodaji stana, o doživotnom uzdržavanju , o dosmrtnom uzdržavanju koja je sklapao VŽ, pregledom poreznog rješenja VŽ od 13.4.2011., pregledom ugovora o studiranju ŠŽ od 19.7.2024.,ugovora o najmu stana ŠŽ od 1.9.2024., pregledom rezultata procjene jezično-govorno-glasovnog statusa ŠŽ za upis na studiju logopedije Sveučilišta u Rijeci,od 11.6.2022 sa rezultatima i za 2023.g, uvidom u predmet ovog suda P Ob 176/2023. Nakon tako provedenih dokaza, stranke su se na ročištu od 12.2.2025 izjasnile da daljnjih dokaznih prijedloga nemaju i predložili zaključenje raspravljanja.

6. Sud je po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl.8.Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) donio presudu kao u izreci iz slijedećih razloga.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja radi smanjenja uzdržavanja nije osnovan.

8. Protutužbeni zahtjev radi povišenja uzdržavanja je osnovan.

9. Nesporno je da je tužitelj otac tužene koja je rođena **.**.2003. Nesporno je i da je presudom ovog suda poslovni broj III P 547/03 od 28.veljače 2007.g. točkom I izreke utvrđeno da je tuženik VŽ otac mldb.VŽN rođene **.**.2003. Nesporno je među strankama a i razvidno sudu pregledom te presude da je točkom II izreke presuđeno da je tuženik iz tog postupka VŽ dužan počev od 23.prosinca 2003. pa svaki mjesec ubuduće doprinositi za uzdržavanje navedenog mal.djeteta iznos od 1.300,00 kn na ruke majke i zakonske zastupnice mal.djeteta, PŽ, time da je obroke dospjele do pravomoćnosti te presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog obroka do isplate, s time da obrok za protekli mjesec dospijeva svakog 1.idućeg mjeseca, sve pod prijetnjom ovrhe.

10. Mjerodavna za presuđenje spora je odredba čl.285.Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz) kojom je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. U ovom postupku se temeljem ove zakonske odredbe traži smanjenje iznosa uzdržavanja za tuženu od strane tužitelja kao oca, a protutužbenim zahtjevom povišenje.

11. Sporovi radi smanjenja uzdržavanja su regulirani člankom 430 st.1. Obiteljskog zakona kojim je propisano slijedeće. Ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom zahtijevati da sud smanji iznos uzdržavanja čim nastanu okolnosti zbog kojih je do toga došlo. U toj tužbi obveznik uzdržavanja je dužan naznačiti smanjeni iznos za koji smatra da ga je još uvijek dužan plaćati. Stavkom 2. istog članka je propisano da će sud, ako nađe da je zahtjev za smanjenje iznosa uzdržavanja u cijelosti ili djelomice osnovan, odlučiti o iznosu koji je obveznik uzdržavanja dužan plaćati za uzdržavanje počevši od dana podnošenja tužbe ili kojeg drugog dana nakon tog dana, ili će zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. S druge strane, sporovi radi povećanja uzdržavanja, regulirani su člankom 432 st. 1 Obiteljskog zakona kojim je propisano da je u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja potrebno utvrditi povećan iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega treba plaćati. Pravo na plaćanje pojedinih obroka uzdržavanja stečeno prije vremena na koji se odnosi odluka o povećanju uzdržavanja ostvaruje se na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena.

12. U postupcima o uzdržavanju sud je dužan primijeniti pa je i primijenio odredbe čl. 307, 310, 311, 313 ObZ-a, a sve imajući u vidu odredbu čl. 288 ObZ-a tj. sud je dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje odnosno ukupne materijalne potrebe djeteta koji se odnose na troškove stanovanja, prehranu, odijevanje, higijenu, odgoj, obrazovanje, skrb o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, sud je dužan utvrditi ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja te pri tome uzeti u obzir sve njegove prihode i imovinske prilike te druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

13. Tijekom ovog postupka tužena –protutužiteljica je postala punoljetna pa je sudu mjerodavna odredba čl.290.st.1.Obz-a kojom je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najduže do navršene 26.godine života djeteta.

14. Trebalo je utvrditi jesu li se od donošenja ranije presude, uvodno navedene, promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ta presuda na način da bi bilo potrebno sniziti iznos uzdržavanja za tuženu ili pak povisiti iznos uzdržavanja, dakle utvrditi jesu li se promijenile okolnosti na strani stranaka koje bi opravdavale izmjenu ranije odluke o uzdržavanju u smislu sniženja ili povišenja iznosa, te ako jest u kojem iznosu. Na tu okolnost sud je proveo dokaze saslušanjem stranaka i pregledom priložene dokazne dokumentacije.Tako provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno slijedeće činjenično stanje i promijenjene okolnosti na osnovu kojeg je sud odlučio na način kao u izreci ove presude, odnosno da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi smanjenja uzdržavanja,a da je osnovan protutužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja.

15. U postupku je izvedenim dokazima utvrđeno slijedeće. Iz presude IIIP- 547/03 je utvrđeno da tuženik iz tog postupka, VŽ, uopće nije aktivno sudjelovao u postupku, da se nije odazivao pozivima suda na ročišta pa je tako iz iskaza tužiteljice ad2 iz tog postupka PŽ, majke djeteta, a vezano za uzdržavanje djeteta, sud utvrdio da je nezaposlena od kada je rodila tužiteljicu ad1 iz tog postupka, a da je prije toga bila zaposlena kao kućna pomoćnica kod tuženika, a da je tuženik tada bio zaposlen u HP d.d. kao službenik na odjelu prijema paketa i vrijednosnih pisama i da je iskazala da njegova primanja iznose oko 6.000,00 kn, a uz to da je vlasnik stana u [adresa], kojeg iznajmljuje dok on sa roditeljima živi u Krilu [adresa]. Iskazom je ustvrdila u tom postupku da tuženik nema drugih obveza uzdržavanja,da ne doprinosi za uzdržavanje zajedničkog mal.djeteta, iskazala i da mal. tužiteljica ad1 iz tog postupka je tada imala potrebe za hranom, odjećom, obućom, igračkama i dr. u iznosu od oko 2.000,00 kn mjesečno. Iskazala i da prima dječji doplatak u iznosu od 350,00 kn i da dijete s majkom živi na adresi [adresa]. Sud je u tom postupku pregledom platnih podataka tuženika VŽ utvrdio da je primao mjesečnu plaću u iznosu od tadašnjih 5.134,10 kn za rujan 2006.g, 5.039,81 kn za kolovoz 2006., 4.959,73 kn za srpanj 2006., odnosno da se njegova plaća od prosinca 2003. do rujna 2006. kretala u rasponu od 4.778,18 kn do 5.134,10 kn. Sud je u tom postupku smatrao da bi tuženik na ime uzdržavanja djeteta trebao doprinositi 1.300,00 kn minimalno pa je tako i presudio.

16. U ovom postupku je pak sud utvrdio uvidom u rješenje HZMO-a, Područne službe u Splitu od 28.11.2017.g da je tužitelju-protutuženiku priznata, počevši od 1.9.2017., starosna mirovina u iznosu od tadašnjih 3.514,55 kn mjesečno. Dakle, to je promijenjena okolnost jer je u vrijeme donošenja ranije presude bio zaposlen a od rujan 2017 je u mirovini. IZ njegova iskaza je utvrđeno da živi na adresi prijavljenog prebivališta [adresa], da je na okolnost kakvo mu je bilo imovinsko stanje u vrijeme donošenja presude IIIP-547/03 od 28.2.2007., utvrđeno da iskazuje da je imao tada samo stan na adresi prijavljenog prebivališta, u kojem stanu da je i tada živio, a drugih nekretnina u vlasništvu i suvlasništvu tada nije imao. Potvrdio je iskazom da je u vrijeme donošenja te presude bio zaposlen u Hrvatskoj pošti d.d. Split kao operator – šalterski radnik, ne sjeća se mjesečne neto plaće.Iskazao i da u vrijeme donošenja te presude nije imao drugih novčanih primanja osim plaće, naime da dok je živio sa roditeljima u Krilu Jesenice, nije iznajmljivao stan u [adresa]. Prema svom iskazu, isti nema druge djece osim tužene-protutužiteljice. Na okolnost jeli uredno mjesečno novčano doprinosi presuđeni mjesečni iznos za uzdržavanje tužene-protutužiteljice,iskazao je da je tu bilo problema, ali da je isplatio cjelokupni dug, radi toga posudio neke novce, nešto i prodao, da bi u daljnjem dijelu iskaza naveo da „baš i nije prodao“ već da se dogovorio tako da je bratu predao jedan dio zemlje u Dućama (ostavštinu oca), pisanim ugovorom o darovanju da bratu daruje jedan dio zemlje u Dućama (sud ističe da takav ugovor nije dostavio pa time ni dokazao taj navod) , a brat njemu pomogao novčano podmiriti dug tuženoj. Od brata da je i usmeno bez pisanog ugovora posudio novce radi isplate tužene. Na okolnost koje su bile njegove potrebe za vlastitim uzdržavanjem u vrijeme donošenja navedene presude 2007., a koje su sada, iskazao da mu je otac radio, majka bila domaćica te da za njegovo vlastito uzdržavanje nije bilo potrebno ništa raskošno jer je živio skromno, nije imao veliku plaću a bila mu je potrebna prehrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine. U vlastito uzdržavanje je naveo i troškove za održavanje te roditeljske kuće,no sud ističe da to ne spada u potrebe za vlastitim uzdržavanjem. Otac mu je umro 2014., majka živa,dementna i živi u [adresa] u istoj kući, a on da je pomaže i uzdržava tako da plaća ženu koja će njega mijenjati, a to znači da majku 2 puta tjedno treba kupati, tuširati, mijenjati pelene, radi hranjenja. Iskazao da tu ženu za svoju majku plaća oko 2.500,00 kn, ima već 2 godine. S tom ženom nije sklopio nikakav pisani ugovor za pružanje tih usluga njegovoj majci već je plaća na ruke gotovinom, bez izdavanja potvrde o plaćanju. Navedeno nije dokumentirao pa ni dokazao, a i da jest, u postupku se utvrdilo da je vlasnik više nekretnina, pa mu je to moguće izvor prihoda za plaćanje navedene žene, ovo kada se uzme u obzir utvrđena visina njegove mjesečne mirovine. Utvrđeno je iz njegova iskaza da sa svojom majkom ŽŽ rođenom **.**.1930. nije sklopio nikakav ugovor pa tako ni ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Opisao od čega njegova majka boluje no potvrdio je da njegova majka iza smrti njegova oca prima mirovinu od oko 450,00 EUR. Drugih primanja osim te mirovine njegova majka nema a nema u vlasništvu nekretnina jer je u ostavinskom postupku iza smrti tužiteljeva oca, ona svoj suvlasnički dio prepustila svojim sinovima, tj. tužitelju i njegovu bratu, svakom po 1/2. Navedeno je sudu bilo razvidno nakon što je dostavio naknadno rješenje o nasljeđivanju iza smrti svog oca.Sud obzirom na naprijed navedeno ističe da tužitelj-protutuženik nije u zakonskoj obvezi uzdržavanja svoje majke, jer ona ima svoju mirovinu, a to što je tužitelj-protutuženik prema svom iskazu pomaže na opisani način, ne utječe na njegovu obvezu uzdržavanja tužene- protutužiteljice.

17. Utvrđeno je dalje iz njegova iskaza da su mu od vremena podnošenja tužbe radi smanjenja uzdržavanja,za vlastito uzdržavanje potrebna odjeća, obuća, prehrana, higijenske potrepštine, sve ono što je potrebno za normalan život, da su mu režijski troškovi za stan u kojem živi na adresi [adresa] cca 200,00 EUR (struja, voda, komunalna naknada, čistoća, kućni savjet). Utvrđeno je da je isti isključivi vlasnik stana na adresi [adresa] kojeg je kupio, kako je iskazao, od obiteljske ušteđevine, a kupljen je 1994. godine što je utvrđeno pregledom ugovora o kupoprodaji toga stana. Utvrđeno je da isti u vrijeme donošenja presude IIIP-467/03 od 28.2.2007. nije imao kreditnih obveza a nije ni kasnije, pa tako ni sada. Dalje je proizišlo iz iskaza istog da kuća u kojoj živi njegova majka na adresi [adresa], je kuća sa 2 manja stana, u jednom živi njegov brat, a u drugom njegova majka. Iskazao je da od nekretnina još ima u isključivom vlasništvu stan na adresi [adresa], cca 52m2 koji je stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio sa prijateljicom njegove majke,koja je preminula 2014.g Ustvrdio je iskazom da taj stan ne iznajmljuje s obrazloženjem da je u derutnom stanju. Potvrdio je iskazom da ima u vlasništvu poslovni prostor od oko 25m2 u [adresa], na adresi [adresa].koji mu je otac darovao, da ima u vlasništvu i stan na adresi [adresa], površine 35m2, koji je stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio sa prijateljicom prve gospođe koju je uzdržavao.Prema iskazu tužitelja proizlazi da je i taj stan prazan, tj. iskazao je da ga je pokušao iznajmljivati podstanarima, ali da to nije dobro ispalo, jer je bilo razbijenih stvari po stanu.Iskazao je da drugih nekretnina nema a da živi samo od mjesečne mirovine koja iznosi 650,00 EUR a ranije znao nešto pomagati prijateljima pa bi mu oni nekada financijski to naknadili.

18. Na okolnost jeli ima u suvlasništvu stan u [adresa] iskazao je da ima ali da to nije njegov stan. Kako je takva izjava kontradiktorna upitan je za pojašnjenje pa iskazao slijedeće: da je TŽ bio navodno ljubavnik od jedne od navedenih dviju gospođa koje je tužitelj uzdržavao i da kada je navedeni TŽ ušao u velike godine i nije se imao tko oko njega baviti, a gospođa koja je tužitelju pomagala oko te dvije žene, je preuzela obvezu da se brine o EŽ te da je on taj stan toj ženi i ostavio, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Dalje iskazao da kako navedeni TŽ dugo vremena je znao tužitelja i nije vjerovao toj gospođi, nije htio napraviti s tom gospođom ugovor o doživotnom uzdržavanju bez tužitelja, što da znači da se tužitelj uključio u taj ugovor, ali da nije to tužiteljev stan. Međutim, sud ističe da za ovaj postupak nisu značajni prednji navodi tužitelja jer je i sam potvrdio iskazom da je uknjižen na taj stan sa omjerom suvlasništva od 50%. Upitan na okolnost jeli ima u suvlasništvu neku zgradu u [adresa] iskazao je da nema i dalje iskazao da se u vezi DŽ koju je uzdržavao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju,nakon njene smrti utvrdilo da je njen svekar na adresi [adresa] imao kuću, međutim ta kuća da je srušena za vrijeme II. svjetskog rata, pa dalje iskazao da [adresa] počinju 10ak metara od te lokacije i da je ispalo da tužitelj ima kuću, a da nema nego samo 3m2 te smatra da se treba napraviti geodetski elaborat da ta kuća ne postoji, da je srušena za vrijeme II. svjetskog rata, međutim on da nije imao novaca za to financirati, te on nikad nije napravljen.

19. Iz iskaza tužene-potutužiteljice i svjedočenjem njene majke PŽ je utvrđeno da su cijelo vrijeme živjele u stanu na adresi [adresa], dakle istoj onoj na kojoj su živjele u vrijeme donošenja ranije presude. Utvrđeno je da je tužena hotelijersko turistički tehničar po zanimanju, da je u vrijeme iskaza na ročištu od 2.rujna 2024.g bila zaposlena u restoranu u Splitu na radnom mjestu pomoćnog konobara sa mjesečnom neto plaćom od 1.000,00 EUR, koliko i stoji u ugovoru o radu koji je sklopila sa poslodavcem Red Wine d.o.o. To joj je ugovor na određeno vrijeme, za sezonski posao i rad u periodu od 1.3.2024. do 15.9.2024. Prema iskazu, i 2022.g je u tom restoranu radila od lipnja 2022.g do 1.10.2022. a 2023.g od 1.4.2023. do 15.9.2023. U preostalim dijelovima godine od poslodavca nije primala plaću (s tim da joj je 2023.g mjesečna neto plaća bila manja i iznosila 900,00EUR, a u sezoni 2022. je iznosila mjesečno 5.000,00 kn), nije bila prijavljena ni Zavodu za zapošljavanje, već bila nezaposlena. Utvrđeno je iz njena iskaza i svjedočenja njene majke da ona u vrijeme maloljetnosti nije ostvarila osobne odnose sa ocem u vidu susreta i druženja te da otac nije doprinosio redovito mjesečno za njeno uzdržavanje presuđenih 1.300,00 kn mjesečno. Utvrđeno je iz njena iskaza da je srednju Turističko-ugostiteljsku školu završila pred ljeto 2022.g te da je kao redovan student upisala 2024.g studij socijalne pedagogije u Zagrebu. Na tu okolnost je priložila Ugovor o studiranju pregledom kojeg je utvrđeno da je sklopljen dana 19.srpnja 2024.g. između tužene kao studenta i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, na redoviti sveučilišni prijediplomski studij socijalne pedagogije.

20. U Zagrebu će boraviti za vrijeme studija u iznajmljenom stanu sa mjesečnom najamninom 400,00 EUR što je kao najmoprimac dokumentirala prilaganjem ugovora o najmu stana od 1.rujna 2024.g.iz kojeg je razvidna najamnina od 400,00 Eur mjesečno počev od 1.9.2024. Na okolnost kako to da se nakon završene srednje škole u lipnju 2022. nije upisala na fakultet, iz njena iskaza proizlazi da je to zato što nije "upala" na fakultet. Za vrijeme njene maloljetnosti, majka je primala dječji doplatak za nju, a od vremena nastupa njene punoljetnosti pravo na doplatak je prestalo.Tuženičine potrebe za vlastitim uzdržavanjem gledano od prosinca 2019. pa na ovamo se prema njenom iskazu odnose na potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama s time je istakla da uzdržava sebe i majku jer majka u vrijeme njena iskaza 2.9.2024. ne radi jer ima problema sa srcem, nosi stimulator, ima pejsmejker, ima sinkopu. Utvrđeno je dalje da u vrijeme iskaza na ročištu od 2.9.2024.g tužena nije imala nekretnina u vlasništvu, pa ni ranije. Iz svjedočenja njene majke na ročištu od 17.12.2024.g je pak proizišlo da je stan u kojem su živjele zajedno majka darovala tuženoj oko mjesec dana ranije od svjedočenja, (dakle moguće u studenom 2024.g. jer ugovor u spis nije dostavljen) i da je ugovor o darovanju predan na zemljišnik radi uknjižbe. Posvjedočila je da tužena nema drugih nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu. Sud ističe da protivnih dokaza tome ni nema.

21. Tužena je iskazala o tome da je njena majka bila zaposlena do početka 2023. kao njegovateljica preko programa EU "Zaželi",sa bruto plaćom 800,00 EUR. Utvrđeno je da je tužena protutužiteljica urednog zdravlja i da po tom pitanju nema povećanih potreba. O režijskim računima brigu vodi njena majka koja ih plati, a ona majci da mjesečno pola svoje plaće za podmirenje režijskih troškova. Davala joj je toliko i u mjesecima kada tužena protutužiteljica ne bi radila svoj sezonski posao. Iskazala da njena majka počinje raditi kao njegovateljica s početkom polaska tužene na fakultet. Iskazala da je majka primala novčanu naknadu sa biroa, nakon prestanka radnog odnosa, negdje 3 mjeseca, na početku 2023.g. Njena majka je inače po zanimanju trgovac. Tužena ne zna jeli tužitelj uplatio sve zaostatke po osnovu uzdržavanja.

22. Svjedočenjem njene PŽ na ročištu od 17.12.2024. je utvrđeno da tužena više nije zaposlena u restoranu u Splitu.Prvu sezonu 2022.gu tom restoranu je radila kao đak preko učeničkog servisa, sljedeću godinu kako nije bila primljena na faks ju je vlasnica prijavila kao radnika. Posvjedočila je da tužitelj- protutuženik ne doprinosi redovito mjesečno za njeno uzdržavanje presuđenih 1.300,00 kn mjesečno, a na okolnost jeli isplatio neki veći iznos na ime dospjelog neplaćenog uzdržavanja, potvrdila je da jest prvi put onda kada mu je FINA sjela na plaću i naplaćeno od tuženičina rođenja pa do negdje 11.godine, a drugi put negdje prije godinu ili 1,5 godinu a nakon toga nije doprinosio za uzdržavanje tužene niti jedan mjesečni iznos. Majka je posvjedočila da je tužena srednju Turističku ugostiteljsku školu završila u lipnju 2022., da se te iste godine htjela upisati na logopediju na fakultet u Zagrebu, ali nije uspjela, nije primljena, makar je prijemni položila. Narednu sljedeću godinu je također prijavila studij logopedije u Zagrebu, također položila prijemni i ponovno nije primljena. Tek iz trećeg puta, odnosno akademske godine 2024/2025 je upisala studij socijalne pedagogije u Zagrebu.

23. U Zagreb je otišla 28.9.2024. jer joj je fakultet počeo 1.10.2024. Utvrđeno je svjedočenjem majke da tužena boravi u iznajmljenom stanu u [adresa], mjesečna najamnina joj je 400,00 EUR za taj stan time da je najamninu platila i za rujan 2024.. Posvjedočila je da kćer najamninu plaća od novčanih sredstava ostvarenih od rada u restoranu te da i nju uzdržava i financijski pomaže jer je svjedokinja bolesna pa zbog bolesti nije mogla raditi, a radila je kao njegovateljica s plaćom oko 500,00 Eur, preko programa Zaželi do prisjeća se veljače 2022. (inače misli da je i u prosincu 2019. , kad je tužitelj podnio tužbu, radila kao njegovateljica) a onda je bila na zavodu za zapošljavanje do 1.8.2024., a od tada je ponovo počela raditi kao njegovateljica preko programa Zaželi, a mjesečna neto plaća joj je 630,00 EUR. Dakle njena neto plaća je za cca 50 Eur-a mjesečno manja od mirovine tužitelja jer je sud utvrdio iz podataka HZMo-a da mu je mirovina u razdoblju do 1.1. -30.6.2024. 680,81 Eur mjesečno.

24. Utvrđeno je iz svjedočenja PŽ da je ostala živjeti u stanu koji je darovala tuženoj, jer je bolesna i opisala da je u ugovorom o darovanju ugovoreno da će majka ostati u tom stanu do svoje smrti i da je tužena uzdržavati, odnosno misli da to u vezi uzdržavanja piše u tom ugovoru o darovanju. Posvjedočila je da je primala dječji doplatak za tuženu do njene punoljetnosti, u iznosu od 180,00 kn mjesečno.Prema ovom svjedočenju, od prosinca 2019. pa na ovamo tuženičine mjesečne potrebe za uzdržavanjem su se odnosile i odnose na njene potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, kozmetikom, troškovima vezanim za školovanje u srednjoj školi, odnosno školske potrepštine i izlete sa školom, džeparac, a od kada je otišla na studij u Zagreb,ima troškove vezane za plaćanje najamnine za stan u kojem živi u [adresa], te režije za taj stan u [adresa]. Misli da je režije od kada je na studiju Zagrebu dođu oko 200,00 EUR mjesečno (struja, voda, plin, pričuva, za lift odnosno stubište u zgradi). Prema ovom svjedočenju, mjesečni režijski troškovi u Splitu tužene i njene majke za razdoblje od prosinca 2019. pa do rujna 2024. kad je tužena otišla na studij u Zagreb, su prosječno mjesečno iznosili do 180,00 EUR dok je ova svjedokinja plaćala otkup tog stana, a plaćala ga je do rujna 2024. a od tada iznose oko 150,00 EUR (paket telefona, interneta i TV, struja, voda, stubište, naknada za kućepazitelja, pričuva stanoupravi, te Gradu Splitu). Iz svjedočenja je dalje utvrđeno da je ova svjedokinja podmirivala mjesečne režijske troškove dok je tužena živjela sa njom tako da joj je tužena davala mjesečno polovicu svoje plaće za podmirenje režijskih troškova. Ova svjedokinja je inače ljeti čistila apartmane da može tako podmiriti sve životne troškove. Od prosinca 2019. pa na ovamo svjedokinja nije nikako bila na bolovanju. Do sklapanja ugovora o darovanju navedenog stana sa tuženom, ova svjedokinja nije stekla u vlasništvo neke nekretnine, a ostavinski postupak iza smrti njenih roditelja je još u tijeku a predmet nasljeđivanja su određene zemlje, parcele u [adresa], većinom poljoprivredno zemljište, kuća u [adresa] u [adresa], stara kuća građena 60-ih godina( prizemlje, kat i polukat) i zemlje na koje još ni njen otac nije bio upisan.

25. Na ročištu od 12.veljače 2025.g tužitelj-protutuženik je po punomoćniku naveo, a tužena protutužiteljica po punomoćniku potvrdila da je do sada na ime alimentacije platio iznos od sveukupno 9.995,37 EUR i da se ta alimentacija odnosi na razdoblje od siječnja 2020. pa nadalje. Suglasno su naveli i da je nakon rekapitulacije međusobnih odnosa i plaćanja, utvrđeno da je dužan, na dan 12.2.2025. iznos od 1.658,31 EUR. Inače, pregledom predmeta ovog suda P Ob 176/2023 je utvrđeno da je predmet još u tijeku, da je ranije imao posl.broj P Ob 674/2018, da je ovaj sud u tom predmetu po tužbi tužitelja protiv tužene bio donio presudu kojom je proglasio nedopuštenom ovrhu Ovr Ob-62/18 na temelju presude ovog suda od 28. veljače 2007. P-547/03, pljenidbom novčanih sredstava sa računa tužitelja u odnosu na iznos od 53.300,00 kn, naznačen u točki I. rješenja o ovrsi i pripadajuće zatezne kamate. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem Gž Ob 62/2023 od 28.2.2023. ukinuo tu presudu P Ob-674/2018-26 od 16.12.2022. te se predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je naime u tom predmetu tužbom u odnosu na rješenje o ovrsi tražio proglašenje ovrhe nedopuštenom za razdoblje od 2004. do 2007. Pod novim poslovnim brojem P Ob 176/2023 predmet je još u tijeku.

26. Pregledom potvrdi Porezne uprave o visini dohodaka i primitaka razvidno je da je majka tužene PŽ u razdoblju 2018. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 13.382,54 kn, a od neoporezivog primitka iznos od 3.143,07 kn s osnova doplatka za djecu, te 5.896,80 kn s osnove naknade plaća. U razdoblju 2019. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 33.000,00 kn, a od neoporezivog primitka 2.993,40 kn doplatka za djecu. U razdoblju 2020. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 38.750,00 kn, a od neoporezivog primitka 2.544,39 kn doplatka za djecu. U razdoblju 2021. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 17.011,90 kn, a od neoporezivog primitka iznos od 2.394,72 kn doplatka za djecu te iznos od 9.014,12 kn s osnove naknade plaća. U razdoblju 2022. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 40.899,93 kn, a od neoporezivog primitka iznos od 1.500,00 kn s osnove prigodne nagrade (Božićnica, naknada za GO i slično), 2.095,38 kn s osnove doplatka za djecu i 2.812,50 kn s osnove naknade plaća. U razdoblju 2023. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 1.617,71 EUR, a od neoporezivog primitka 100,00 EUR s osnove nagrade za radne rezultate i 721,67 EUR s osnove naknade plaće. U razdoblju siječanj – srpanj 2024. ista nema evidentiranog dohotka ni po kojem osnovu.

27. Tužitelj-protutuženik je u razdoblju 2018. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 43.012,56 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 20.749,92 kn, odnosno ukupno dohotka u iznosu od 63.762,48 kn. U razdoblju 2019. je u razdoblju 2018. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 44.621,91 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 8.937,42 kn, odnosno ukupno dohotka u iznosu od 53.559,33 kn. U razdoblju 2020. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 45.855,78 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 4.999,92 kn, odnosno ukupno dohotka u iznosu od 50.855,70 kn. U razdoblju 2021. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 46.975,27 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 6.000,00 kn, odnosno ukupno dohotka u iznosu od 52.975,27 kn. U razdoblju 2022. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 49.897,80 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 6.000,00 kn, dakle ukupno dohotka 55.897,80 kn. U razdoblju 2023. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 7.458,72 EUR i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 994,80 EUR, dakle ukupno dohotka u iznosu od 8.453,52 EUR. U razdoblju siječanj – srpanj 2024. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.738,46 EUR i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 652,82 EUR, dakle ukupno dohotka u iznosu od 5.391,28 EUR.

28. Kako je tužena-protutužiteljica tijekom ovog postupka postala punoljetna, to je sud za istu zatražio od Porezne uprave potvrde o visini dohodaka i primitaka te je utvrđeno da ista u razdoblju 2019., 2020., 2021. nema ostvarenog dohotka ni po kojem osnovu. U razdoblju 2022. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 7.518,03 kn, a od neoporezivog primitka iznos od 10.345,00 kn s osnove primitci učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih ugovora te iznos od 3.160,00 kn s osnove nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.). U razdoblju 2023. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 6.243,68 EUR, a od neoporezivog primitka iznos od 4.066,35 EUR s osnove "primci od kamata po obveznicama koji su obračunati nakon 1.1.2016. i primci po osnovi ugovora životnog osiguranja", iznos od 195,00 EUR s osnove novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova smještaja i prehrane radnika, te iznos od 165,00 EUR s osnove nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.). U razdoblju siječanj – srpanj 2024. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.924,40 EUR i "drugi dohodak" u iznosu od 557,57 EUR, dakle ukupno dohotka u iznosu od 5.481,97 EUR, a od neoporezivog primitka iznos od 3.360,00 EUR s osnove nagrade za dobro obavljenu uslugu "napojnice".

29. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, SS Omiš javnom bilježniku Radoslavu Vukoviću kao povjereniku suda u ostavinskom postupku iza preminulog BŽ, posl. br. O-2839/14 UPP/OS-237/14 od 27.11.2014. razvidno je da je ovdje tužitelj-protutuženik iza smrti svog oca BŽ naslijedio za cijelo imovinu: čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (sve tvore kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), zaostatke mirovine u neutvrđenom iznosu, devizno štedni ulog kod PBZ d.d. Zagreb u neutvrđenom iznosu, te za ½ dijela na sljedećoj imovini: čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina], u naravi 5 garaža za automobile, čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u ZU 739 K. O [katastarska općina]. Nadalje čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 881 K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 1068 K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 1167 K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 1168 K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 2203 K. O. [katastarska općina], vanknjižno vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u posjedovnom listu 683 K. O. [katastarska općina], za cijelo, vanknjižno vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u posjedovnom listu 1135 K. O. [katastarska općina] za1/2 dijela, vanknjižno vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica] posjedovni list 1136 K. O. [katastarska općina] za ½ dijela.

30. Pregledom ugovora o kupoprodaji stana na adresi [adresa] utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik istim kupio stan na toj adresi od 65,65m2 dana 15.10.1994. Utvrđeno je da je tužitelj i uknjižen kao vlasnik stana u [adresa], na 4.katu od 65,65m2, time da je prema izvatku iz zk sa stanjem na dan 8.5.2024. zabilježeno pod brojem Ovr OB 38/2022 pokretanje ovršnog postupka ovrhovoditeljice (ovdje tužene protutužiteljice) naspram ovršenika VŽ.

31. Dalje, utvrđeno je da je uknjižen kao vlasnik stana na 3.katu od 35,53m2, [adresa], a da se zaključiti da je to osnovom toga što je tužitelj- protutuženik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ZŽ kao primateljice uzdržavanja i njega kao davatelja uzdržavanja, dana 9.rujna 2021., a predmet tog ugovora je navedeni stan u [adresa], što je utvrđeno pregledom tog ugovora.

32. Dalje, uknjižen je kao suvlasnik ½ dijela na stanu na 3.katu od 24,60 m2 na adresi [adresa],a pregledom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog kod javnog bilježnika 5.svibnja 2015.g utvrđeno je da je sklopljen između EŽ kao davatelja uzdržavanja i tužitelja-protutuženika i GŽ kao davatelja uzdržavanja i da je predmet tog ugovora bio navedeni stan od 24,60 m2

33. Dalje je utvrđeno da je u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] zu 8619 KO [katastarska općina] površine 13m2 uknjižen sa suvlasničkim dijelom od 6/96 dijela.

34. Prema ugovoru o darovanju tužitelju-protutuženiku je njegov otac BŽ darovao svoje nekretnine u KO [katastarska općina]-Dugi Rat koje se sastoje od poslovnog prostora od 27,5m2 u prizemlju stambeno poslovne zgrade u [adresa], zgrada br.324 na čest. zem [katastarska čestica]. Ugovor je sklopljen 16.8.1994.g. Dakle, tužitelj je vlasnik i tog poslovnog prostora.

35. Pregledom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju utvrđeno je da je sklopljen dana 18.1.2011. između DŽ (koju je tužitelj naveo u iskazu) kao primateljice uzdržavanja te VŽ kao davatelja uzdržavanja,te da se tim ugovorom navedena obvezala potpisom tog ugovora dati u vlasništvo ovdje tužitelju stan u [adresa], na 3, katu površine 58,31m2, te vikend kuću od 43m2 i garažu od 23m2 sve izgrađeno na dijelu č. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], te ga ovlastila odmah po sklapanju tog ugovora ishoditi pravo uknjižbe i prijenos prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime. Navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je ovjeren od ovog suda pod brojem R1-25/11 i podnesen poreznoj upravi, a porezna uprava mu poreznim rješenjem od 13.4.2011. utvrdila osnovicu poreza na promet nekretnina za navedenu vikendicu u [adresa]. Prema priloženim zk izvatcima, tužitelj protutuženik je uknjižen u zemljišne knjige kao vlasnik navedenog stana u [adresa], 3.kat od 58,31m2.

36. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenja koja su iz istog proizišla i koja su navedena, sud navodi da osim što je odredbom čl.288.ObZ-a propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje mal.dijete, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mal.djeteta, te je zakonska dužnost roditelja uzdržavati svoju djecu, što je i ustavna dužnost roditelja, a i osnovom čl.27.Konvencije o pravima djeteta (NN Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) se izvodi pravo djeteta na uzdržavanje, obzirom da je djetetu priznato pravo na životni standard. Uzdržavanje djeteta je dio sadržaja roditeljske skrbi i roditelji su uvijek dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete bez obzira na to jesu li zaposleni ili ne, s tim da djeca prate standard roditelja. Kada se određuje uzdržavanje sud uzima u obzir mogućnost roditelja koji ne živi s djetetom i potrebe djeteta pa je sud tako postupio i u ovom slučaju. Načela za uzdržavanje djece (djeteta) od strane roditelja uređuje i Konvencija o pravima djeteta, prema kojoj su roditelji odgovorni za dijete i moraju osigurati unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj (članak 27. Konvencije). Roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj i njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (članak 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu. Svime prednjim se ovaj sud rukovodio ocjenjujući da zahtjev oca za sniženjem uzdržavanja nije osnovan a da je osnovan zahtjev djeteta za povišenjem uzdržavanja.

37. Naime, što se tiče utvrđene promijenjene okolnosti na strani oca, tužitelja- protutuženika koja se očituje u tome da je u vrijeme donošenja ranije presude o uzdržavanju bio zaposlen i da mu se plaća kretala u rasponu od 4.778,18 kn do 5.134,10 kn mjesečno (što je utvrđenje iz ranije presude od 28.2.2007) a da je u starosnoj mirovini od 1.7.2017 i da su mu mirovinska primanja niža od ondašnje plaće, sud ističe da to samo po sebi ne dovodi do osnovanosti njegova zahtjeva za sniženjem iznosa uzdržavanja. Naime, samo je dijelom točno da mu je mirovina bila niža od plaće, jer mu je prema pribavljenim podacima od HZMO-a mirovina u razdoblju od 1.1.2019. do 30.6.2019. iznosila 3.684,48 kn mjesečno. U razdoblju od 1.7.2019. do 31.12.2019. je iznosila 3.774,44 kn mjesečno. U razdoblju 1.11.2020. do 30.6.2020. iznosila 3.801,09 kn mjesečno. U razdoblju 1.7.2020. do 31.12.2020. je iznosila 3.854,96 kn mjesečno. U razdoblju 1.1.2021. do 30.6.2021. je iznosila 3.876,61 kn mjesečno. Od 1.7.2021. do 31.12.2021. je iznosila 3.972,13 kn mjesečno. Od 1.1.2022. do 30.6.2022. je iznosila 4.060,97 kn mjesečno. Od 1.7.2022. do 31.12.2022. iznosila 4.311,97 kn mjesečno. Od 1.1.2023. do 30.6.2023. iznosila 603,07 EUR mjesečno. Od 1.7.2023. do 31.12.2023. iznosila 653,60 EUR mjesečno. Od 1.1.2024. do 30.6.2024. iznosila 680,81 EUR mjesečno.

38. Dakle, od 2023. mu se mirovina otprilike izjednačila sa ondašnjom plaćom. No da mu je mirovina i ostala niža nego ranije plaća, sud je utvrdio da mu to ne ugrožava materijalnu egzistenciju, naprotiv, utvrđeno je da su njegove imovinske mogućnosti bitno poboljšane u odnosu na imovinsko stanje kakvo je sud utvrdio o ranijem postupku presudom od 28.2.2007. kada je utvrđeno samo da je vlasnik stana u [adresa].

39. U ovom postupku je utvrđeno da je vlasnik više nekretnina, od kojih je sve stekao u vlasništvo nakon donošenja ranije presude od 24.2.2007. (u vrijeme donošenja ranije presude je već bio vlasnik stana na adresi [adresa]) pa time jasno i nedvojbeno proizlazi da se njegovo imovinsko stanje bitno i u tolikoj mjeri poboljšalo i da ta promijenjena okolnost sama po sebi dovodi do zaključka i utvrđenja suda da nema osnova njegov zahtjev za sniženjem uzdržavanja, već naprotiv dovodi do osnovanosti zahtjeva protutužiteljice za povišenjem uzdržavanja jer dijete prati standard roditelja. Pri procjenjivanju, utvrđivanju mogućnosti tužitelja protutuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja, sud ističe da je potrebno uzeti u obzir sve njegove prihode i imovinsko stanje (čl.313.st.1.Obz-a) a ne samo prikaz iznosa mirovine, a utvrđeno je da je tužitelj protutuženik kao vlasnik više nekretnina, prednje navedenih, time imućna osoba te po tom osnovu ima mogućnosti stjecanja povećane zarade u vidu ostvarivanja financijske koristi odnosno novčanih sredstava bilo od prodaje nekog od stanova u njegovu vlasništvu, bilo iznajmljivanjem stanova najmoprimcima, bilo bavljenjem turizmom ili bilo kojim drugim zakonitim poslovnim angažmanom. Ako to ne čini svojom voljom, to ne može biti na štetu uzdržavanja tužene protutužiteljice. Osim toga, utvrđeno je iz potvrdi porezne uprave o visini njegova dohotka i primitaka, da on osim mirovine ima evidentiran i dohodak od imovine i imovinskih prava. Iznosi koji su evidentirani od porezne uprave, a koji su naprijed detaljno navedeni, po prosudbi suda mogu biti i viši ako se tužitelj odluči baviti primjerice iznajmljivanjem stanova u svom vlasništvu i prijavom ugovora o tome poreznoj upravi. Ukoliko su neki od stanova u vlasništvu tužitelja derutni kako tvrdi, sud ističe da je stanje na tržištu takvo da se lako prodaju i derutni stanovi u [adresa] pa je i na taj način tužitelj u realnoj mogućnosti stjecanja znatnih novčanih sredstava. Nije zanemariva ni činjenica da nekretnine koje je stekao nakon donošenja ranije presude nije kupovao, nije podizao kredite za stjecanje istih, ni u vrijeme ranije presude nije imao kreditnih obveza, a ni kasnije.

40. Pri procjenjivanju mogućnosti tužitelja-protutuženika za doprinošenje uzdržavanja tužene, sud je imao u vidu i njegove vlastite potrebe za svojim uzdržavanjem koje se odnose na potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, podmirenjem njegovih režijskih troškova cca 200,00 Eur mjesečno. Sud je obzirom na njegov iskaz o njegovim vlastitim potrebama za njegovim uzdržavanjem u vrijeme donošenja ranije presude, zaključio da su one iste tijekom ovog postupka kao i onda, ali je notorno da i njemu, kao uostalom i svakome, pa tako i za tuženu, treba više novca za vlastito uzdržavanje nego onda, zbog inflacije, porasta troškova života.

41. Sud je imao u vidu da tužitelj-protutuženik nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja osim tužene-protutužiteljice. Pri odlučivanju o visini sud je imao u vidu i Odluke nadležnog ministarstva o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta i Tablicama o prosječnim potrebama mal.djeteta , objavljene u Narodnim novinama koje su smjernice za određivanje visine uzdržavanja, a iznos uzdržavanja djeteta se određuje u svakom pojedinom slučaju sukladno odredbama Obz-a koje uređuju uvjete i način određivanja uzdržavanja za dijete u odnosu na okolnosti roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja te i okolnosti djeteta a sud je u konkretnom slučaju utvrdio da su one takve da tužitelj-protutuženik ima mogućnosti novčano doprinositi za uzdržavanje tužene utuženi iznos od 225,63 Eur-a mjesečno od podnošenja njene protutužbe na povišenje. Osim toga, ranije presuđeni iznos od 1.300,00 kn (što je sada 172,54 Eur) i onaj na koji tužitelj predlaže da se snizi njegova obveza uzdržavanja, tj. na iznos od 132,72 Eur (ranije 1.000,00 kn) je obzirom na životnu dob tužene tijekom ovog postupka, čak i niži od zakonskog minimuma iz navedenih Tablica i Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta dobi od 13-18 godina. Otac, tužitelj-protutuženik kao koji ne stanuje s djetetom, obvezu uzdržavanja djeteta mora ispunjavati zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a majka kao roditelj s kojim je tužena tada kao mal.dijete stanovala je svoj dio u obvezi uzdržavanja tužene-protutužiteljice ispunjavala je kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a njena svakodnevna skrb o tada mal.tuženoj se smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Tako je i propisano člankom 310.st.1. i 2. Obz-a. Valja pri tome navesti i utvrđenje da je tužena kao tada još malodobna radila sezonski preko učeničkog servisa i da je već tada od novca kojeg je zaradila doprinosila svom uzdržavanju a da je s time nastavila i s punoljetnošću kada je sezonski radila u restoranu preko ugovora na određeno vrijeme, jer i iz njena iskaza i svjedočenja njene majke proizlazi da je doprinosila od svojih primanja za svoje uzdržavanje, davala majci polovicu plaće za podmirenje njihovih režijskih troškova. Time je tužena-protutužiteljica postupila prema čl.291.st.1.Obz-a.

42. Osim utvrđenih promijenjenih okolnosti na strani tužitelja-protutuženika, tj njegov odlazak u mirovinu, visina mjesečne mirovine, ali i da je nakon ranije presude kada je bio vlasnik samo stana na adresi [adresa], stekao u vlasništvo više nekretnina, dakle onih navedenih u rješenju o nasljeđivanju iza smrti svog oca u KO [katastarska općina], stan u [adresa] od 35,53m2, suvlasnik je ½ dijela stana u [adresa] od 24,60m2, stan na adresi [adresa] od 58,31m2, poslovni prostor od 27,5 m2 u [adresa], te postao suvlasnik na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 8619 KO [katastarska općina], te da od tih nekretnina ima realne mogućnosti stjecanja povećane zarade, utvrđeno je s druge strane i da je na strani tužene došlo do promijenjenih okolnosti, jer je ranija presuda donesena još 2007. kada je imala potreba za hranom, odjećom, obućom, igračkama i dr. u iznosu od tadašnjih 2.000,00 kn mjesečno , od čega je sud obvezao oca na plaćanje 1.300,00 kn mjesečno. Od tada je tužena pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu od 6.12.2019 više godina starija, obzirom na njenu dob notorno je da su joj se životne potrebe znatno povećale kao i za svako drugo dijete kako postaje starije jer time troškovi za dijete postaju veći,a i notorno su veći troškovi života u društvu. Razmatrano od prosinca 2019. kada je u tužitelj podnio tužbu radi sniženja, pa na ovamo utvrđeno je iz iskaza tužene i svjedočenja njene majke, da su se potrebe tužene odnosile na potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, pohađala je redovno srednju školu do lipnja 2022. pa je imala potrebe i za školskim potrepštinama, bilo je troškova vezanih za školovanje u srednjoj školi, izleta sa školom, troškova za socijalne kontakte, džeparac. Osim navedenog, njene materijalne potrebe (čl.311.st.Obz-a) su se odnosile i odnose i na troškove stanovanja, režijske troškove (u čemu je ona sudjelovala sa polovicom svoje sezonske plaće), odgoja, obrazovanja, skrbi o njenom zdravlju. Temeljem čl.307.st.1.Obz-a u vezi sa st.3. i 4. istog članka, sud utvrđuje da je ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje tužene protutužiteljice od podnošenja tužbe pa nadalje, iznos od cca 500,00 Eur mjesečno. Po prosudbi suda jasno da sve te njene potrebe ne mogu biti zadovoljene sa presuđenim iznosom od 1.300,00 kn mjesečno, što je sada 172,54 Eur pa obzirom da je tužena protutužbom zatražila 225,63 Eur mjesečno, onda je osnovano presuditi da materijalne potrebe tužene od protutužbe pa nadalje mogu biti zadovoljene sa utuženim mjesečnim iznosom novčanog doprinosa njena oca za njeno uzdržavanje u iznosu od 225,63 Eur. Ovo i za razdoblje od nastupa njene punoljetnosti. Naime, punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godine, a takva obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta prestat će i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset i šest godina (čl. 290. st. 2. i 3. ObZ).

43. U konkretnom slučaju tužena protutužiteljica je srednju školu završila u lipnju 2022.g. Prijavila se iste godine na upis na fakultet logopedije, no nije se uspjela upisati jer nije imala dostatan broj bodova a poznato je da je upisna kvota na studije logopedija mala. Isto se zbilo i naredne akademske godine kada se opet prema bodovima nije uspjela upisati na željeni studij logopedije Na fakultet se upisala tek ove akademske godine 2024/2025 i to na smjer socijalne pedagogije jer ni na upisu ove akademske godine nije se uspjela upisati (kao što to nije uspjela ni u akademskoj godini 2022/23, 2023/24) na studij logopedije.

44. Tužena-protutužiteljica je priložila dokaze o pristupu prijemnom ispitu odnosno rezultate procjene jezično govorno glasovnog statusa za upis na Preddiplomski sveučilišni studij logopedije sveučilišta u Rijeci, od 11.lipnja 2022.g, prijave od 19.7.2023.g isti studij logopedije u Rijeci te studiju logopedije u Zagrebu, sa rezultatima državne mature, te prijave na više studijskih programa u Rijeci i Zagrebu za akademsku godinu 2024/25.

45. Sud ističe da tužitelj nije tražio prestanak uzdržavanja tužene, nakon što se ona u akademskim godinama 2022/23 i 2023/24 nije uspjela upisati na fakultet već je sezonski radila, preko ljeta u restoranu, no da je i zatražio i da je tako bilo presuđeno, tada bi prestanak uzdržavanja bio temeljen na činjeničnoj osnovi da tužena ostvaruje novčane prihode po osnovu rada i da se nakon završene srednje škole nije upisala na fakultet. Međutim, tražio je smanjenje uzdržavanja, a u međuvremenu su se promijenile okolnosti jer tužena više ne radi sezonski, više ne ostvaruje sezonske prihode i to od jeseni 2024. jer se ove akademske godine uspjela upisala na fakultet, te stoga obveza uzdržavanja i dalje teče jer je ona od jeseni pohađa fakultet. Činjenica je da je tužena protutužiteljica tek upisala 1.godinu na fakultetu i do zaključenja glavne rasprave tužitelj protutuženik nije prigovarao niti dokazivao da ona redovito i uredno ne ispunjava svoje obveze na fakultetu, očito iz razloga što joj je ova prva akademska godina tek na polovici. Tužena protužiteljica je stoga za naredno razdoblje dužna postupiti prema čl.291.st.2.Obiteljskog zakona kojom je propisano da punoljetno dijete koje prima uzdržavanje radi obrazovanja dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1.studenog za svaku akademsku godinu.

46. Sud je kod odlučivanja imao na umu sadržaj i pravni domašaj odredbe članka 316. stavka 2. ObZ-a koja regulira pitanje uzdržavanja punoljetnog djeteta , a koja propisuje da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. To znači da se, kada je riječ o uzdržavanju punoljetnog djeteta kao što je tužena protutužiteljica, ne primjenjuje odredba članka 310. stavaka 1. i 2. ObZ-a prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog novčanog uzdržavanja pri čemu se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

47. Dakle, odredba čl.316.st.2. Obiteljskog zakona je bila u primjeni na roditelje tužene protutužene u vrijeme dok je ona kao punoljetno dijete stanovala samo sa majkom, pa je čak i doprinosila svom uzdržavanju na način da je majci davala polovicu svoje sezonske plaće za podmirenje troškova stanovanja, režijskih troškova. Ova odredba je u primjeni na roditelje tužene-protutužiteljice i od vremena od kada je ona od rujna 2025. odnosno akademske godine 2024/2025 na redovnom studiju u Zagrebu i življenja u iznajmljenom stanu za koji plaća prema priloženom ugovoru 400,00 Eur mjesečno.

48. Nastavno svemu iznijetom, utvrđenom, obrazloženom i navedenom kao i pozivom na citirane zakonske odredbe, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za sniženjem iznosa uzdržavanja (točka I izreke presude) a točkom II je prihvaćen u cijelosti kao osnovan protutužbeni zahtjev protutužiteljice za povišenjem iznosa uzdržavanja na iznos od 225,63 Eur mjesečno od podnošenja protutužbe pa nadalje.

49. Tuženik je svoju obvezu dužan podmirivati u vrijeme i na način kako je navedeno u izreci presude. Za zakašnjenja u plaćanju, presuđene su zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate. Odluka o kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja temelji se na odredbi čl.29.Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/21, 156/22, 155/23- dalje ZOO)

50. U konačnici nije bilo potrebe ni osnova za odlučivanjem s kojim će roditeljem tužena stanovati, o vrsti roditeljske skrbi ni načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa tužitelja i tužene, jer je tužena tijekom postupka postala punoljetna, a o prednjem se može odlučivati samo u odnosu na maloljetno dijete.

51. Zaključenjem raspravljanja obje stranke su po punomoćnicima popisale troškove postupka. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP-a u vezi sa čl.366.st.1.Obz-a. Tuženoj-protutužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku od popisanih troškova za 9 radnji, priznato temeljem tbr.7.toč.3.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 dalje Tarifa) jednokratna nagrada od 200 bodova koja obuhvaća najviše do 4 radnje za postupak zakonskog uzdržavanja (popisana ročišta od 13.2.2020, 9.5.2024.,3.7.2024., 2.9.2024) a od daljnjih popisanih radnji je priznato po 50 bodova za zastupanje na ročištu od 17.12.2024., za sastav podnesaka od 6.3.2020, 25.6.2024. i 27.9.2024., jer je tako propisano u navedenom tarifnom broju. Nije priznat zatraženi trošak od 50 bodova za pristup na ročište za objavu i uručenje presude, jer punomoćnik tužene protutužiteljice nije pristupio na to ročište pa takav trošak nije ni nastao. Priznati bodovi su zbrojeni, iznose 400 bodova, pomnoženi su sa vrijednošću boda od 2,00 Eur prema Tarifi, pa to iznosi 800,00 Eur. Navedeni iznos je dalje uvećan za 25%zatraženog PDV-a pa iznosi 1.000,00 Eur, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude. Na iznos troška su dosuđene zakonske kamate od presuđenja do isplate.

U Splitu, 11. travnja 2025.

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

-punomoćniku tužitelja-protutuženika

-punomoćniku tužene-protutužiteljice