REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7814/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice SĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici iz Zagreba, Lovćenska 108, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Ive Soldo, i punomoćnika tuženika zaposlenika SĐ, dana 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime razlike plaće i naknade plaće isplatiti tužiteljici iznos od 818,41 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 71,18 eura od dana 15. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 61,29 eura od dana 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 57,63 eura od dana 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 71,18 eura od dana 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 44,07 eura od dana 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 71,45 eura od dana 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 71,53 eura od dana 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 80,62 eura od dana 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 72,96 eura od dana 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 71,53 eura od dana 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 71,53 eura od dana 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 73,44 eura od dana 15. prosinca 2016. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku na ime razlike naknade isplaćene za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta isplatiti tužiteljici iznos od 313,53 eura neto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 19,84 eura od dana 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 39,69 eura od dana 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 45,64 eura od dana 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 43,66 eura od dana 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 41,67 eura od dana 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 45,64 eura od dana 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 41,67 eura od dana 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 35,72 eura od dana 15. studenog 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.618,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 11. travnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. bila zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu viši stručni savjetnik za pravne poslove, te da je u spornom razdoblju tužiteljičina plaća definirana Zakonom o plaćama u javnim službama (NN, 27/01, 39/09) odredbom čl. 4. kojom je određeno da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN, 39/09, 124/09), odredbom čl. 2. kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnim službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

Također, u navedenom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 141/12, 150/13 i 153/13) i Sporazumi Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama i to: Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kuna, Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.– kojim je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kuna na 5.108, 84 kune te u čl. 3. vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.– kojim je u čl. 3. određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razbolje prethodne godine, prosječno dva ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio je da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, dok je u trećem tromjesečju 2015. realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Dakle, iz navedenih podataka proizlazi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku o visini osnovice obzirom da je visina osnovice za 2016. bila određena na 5.415,37 kuna, no tuženik je tužiteljici sve plaće u 2016. obračunao s osnovicom od 5.108,84 kune. Slijedom navedenog, tuženik je tužiteljici obračunavao plaće s nižom osnovicom, te je stoga pogrešno obračunata plaća za sve mjesece u 2016., jer je bio ispunjen uvjet za primjenu više osnovice, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Također, zbog pogrešnog obračuna plaće primjenom niže osnovice, tuženik je tužiteljici pogrešno obračunao i naknadu za bolovanje i godišnji odmor.

Tužiteljica podneskom od 21. veljače 2025. uređuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznose pobliže naznačene u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, te ističe da se u cijelosti pridržava svih odredaba Zakona o plaćama u javnim službama, Zakona o osnovici plaća u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji.

Tuženik ne spori da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika. Tuženik ne spori i da se osnovica plaće u 2016. temelji na Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. potpisanog od sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske te Dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisanog 13. svibnja 2009. godine. Točkom III. navedenog sporazuma navedeno je: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.".

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2%, a za treće 2,8% iz čega proizlazi da se radi o prosjeku od 2%. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2% te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948%. Naime, stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880%, a u trećem 2,84015%, što u prosjeku daje broj manji od minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a.

Slijedom navedenog, nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6% kako u tužbi navodi tužiteljica. Obzirom da se nisu ostvarile pretpostavke za povećanje osnovice za 2016., navodi tužiteljice da je tuženik obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao i svaki element tužiteljičine plaće za rad u 2016. su u cijelosti neosnovani, što posljedično dovodi i do neosnovanosti tužbenog zahtjeva na ime manje isplaćenih plaća za dodatke u prekovremenom radu. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom predmetu. Naime, osnova predmetne tužbe je navodno neosnovano isplaćena umanjena plaća tužiteljici za razdoblje od siječnja do prosinca 2016. godine. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije vezano za osnovu i visinu predmetne tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a iz razloga što tuženik u spornom razdoblju nije bio nadležan i ovlašten za obračun osnovne plaće i gore navedenih dodataka na plaću tužiteljici i ostalim svojim zaposlenicima. Naime, tuženik ovim putem ukazuje kako je za sporno razdoblje obračun i isplata plaća zaposlenicima tuženika vršena putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji (FINA). Putem gore navedenog COP-a FINA vrši obračun i isplatu plaća pa samim time i tužiteljici kao zaposleniku u javnom sektoru – zaposlenom kod tuženika koji je Klinička bolnica. Slijedom gore navedenog, razvidno je kako je tužiteljica podnošenjem predmetne tužbe promašila pasivnu legitimaciju kada je kao tuženika navela KB Merkur budući da KB Merkur ne vrši obračun plaća svojim zaposlenicima već se isto odvija putem COP-a, a kojeg vodi drugi nadležno državno tijelo – Financijska agencija. Tuženik, opreza radi, ističe i prigovor zastare potraživanja tužiteljice.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u platne liste (str. 5-20 spisa), Potvrdu HZZO-a, sudsku praksu (str. 26-36 spisa), izračun od strane tuženika (str. 54 spisa), kao što je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje od 27.11.2024., str. 68-74 spisa) te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,- dalje: ZPP). Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatom razlike bruto plaće u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do studenog 2016. zbog uvećanja osnovice plaće temeljem kolektivnog ugovora, a u odnosu na osnovicu koju je tuženik primijenio, kao i za isplatom razlike neto plaće zbog razlike plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta za razdoblje od ožujka 2017. do listopada 2017., sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužiteljice i tuženika u utuženom razdoblju, nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 21. veljače 2025., dok je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva.

7. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio u tužbi postavljenu visinu tužbenog zahtjeva na prijedlog stranaka provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. iz Zagreba.

8. U svom nalazu i mišljenju od 27. studenog 2024. (str. 68-74 spisa) sudski vještak Lidija Tkalec Gradinščak navodi, da razlika između plaće koja bi tužiteljici bila obračunata primjenom osnovice za izračun plaće od 5.415,37 kuna i plaće koju je tužiteljica ostvarila, u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., iznosi ukupno 818,41 eura, kao i da razlika naknade plaće za rodiljni dopust, a koja razlika je nastala uračunavanjem iznosa utvrđenih u točki 1. ovog nalaza i mišljenja, za razdoblje od 19. ožujka 2017. do 25. listopada 2017., iznosi ukupno 313,55 eura /neto + doprinosi za mirovinsko osiguranje II. stup/ (str. 74 spisa).

9. Tužiteljica se na nalaz i mišljenje vještaka očitovala podneskom od 21. veljače 2025., navodeći kako je s istim suglasna u cijelosti, te je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka konačno uredila tužbeni zahtjev naprijed citiranim podneskom od 21. veljače 2025. godine.

10. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 27. studenog 2024. prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, izrađen temeljem spisu priležeće dokumentacije, te u skladu s pravilima struke. Vještak je u skladu s dobivenim zadatkom izvršio izračun potraživanja tužiteljice, te je podrobno u nalazu i mišljenju objasnio na koji način je izvršen izračun, pri čemu je koristio dokumentaciju u spisu uključujući isplatne liste tužiteljice za utuženo razdoblje.

11. U ovom postupku je nadalje utvrđeno da su dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi (i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama. Tim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009., te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Tim Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu iz 2008., odnosno na iznos od 5.108,84 kuna bruto. Povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kuna sporazumno je odgođeno u skladu s uvjetima iz čl. III. Dodatka Sporazuma, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

12. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane. Tim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazuma promijenjen je čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. U skladu s čl. XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma ugovoreno trajanje istih je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14.; nadalje: ZR/14), primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Navedeni dokumenti sklopljeni su na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora te imaju svojstvo kolektivnog ugovora i istima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama.

13. Dana 7. prosinca 2011. sastavljena je Arbitražna odluka kojom je utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je i to prethodno opisano.

14. Negativni rast BDP-a je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, ali je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015. godine.

15. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu sa odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN, 39/09. i 124/09.) na temelju koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 115/10.) kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, zatim odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 141/12.) kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama. Naime, prema čl. 192. ZR/14 kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. U skladu s čl. 7. st. 1. ZR/14. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a prema čl. 90. st. 1. ZR/14. poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Slijedom navedenoga, plaće su jedan od najvažnijih dijelova radnog odnosa i radnik ima pravo da mu poslodavac za obavljeni rad isplati plaću. U skladu s čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN; 115/10.) kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, zatim čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 141/12., 150/13., 153/13.; nadalje: TKU) ugovorne strane TKU-a zajednički su utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Sindikati su mogli pregovarati i potpisivati određene izmjene i dopune kolektivnog ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom Republike Hrvatske, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

16. Uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Međutim, tuženik kao poslodavac tužiteljice i pravna osoba koja predstavlja javnu službu na temelju odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN, 27/01. i 39/09.) propustio je isplatiti plaću tužiteljici u skladu s povećanom osnovicom, samim time tužiteljica na temelju čl. 204. st. 1. ZR/14 ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu. Što se tiče samog načina primjene osnovice, propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužiteljice. Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi. Samim time trebala je osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik može ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se zato ostvarili uvjeti.

17. Neosnovan je prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Naprotiv, iz stanja spisa utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Da je sindikat bio pravilno zastupan potvrđuje i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u odluci poslovni broj Gž-13/2002 od 30. prosinca 2002. u kojoj je odlučeno da se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima, jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Osim toga, valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama ni jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske, nije osporio u zakonom predviđenom postupku. Također, Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revr-408/2012 i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno je da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju protivno zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.

18. U odnosu na prigovore tuženika o pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma od 23. studenog 2006. i Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., potrebno je istaknuti da ni jedan od potpisnika, tako ni Vlada Republike Hrvatske, iste nije osporio u zakonom predviđenom postupku.

19. Neosnovan je i prigovor kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni bruto društveni proizvod zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III.-IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u čl. III.-V. bio zabilježen negativan rast bruto društvenog proizvoda, a iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku o realnom tromjesečnom stanju bruto društvenog proizvoda razvidno je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta već je vidljivo je da je bruto društveni proizvod stalno rastao. Odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade Republike Hrvatske je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kuna. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. V. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice od 5.415,37 kuna u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

20. Nadalje, odredbom čl. 4. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. određeno je da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. 3. Izmjena i Dopuna ugovorne strane utvrditi paritet između mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini. Iz statističkih podataka DZS-a iz proizlazi da prosječna plaća početnika s VSS za 12 mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kuna, pri čemu prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj iznosi u 2015. 7.247,50 kuna. Odredbom čl. VII b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100 dok bi prema naprijed navedenim podacima DZS paritet za 2015. iznosio 85,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta se stavlja u odnosu naprijed navedenih pariteta. Tužiteljica je navela u tužbi da proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008., a navedeni izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku. Odredba čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka utvrđuje korigiranje osnovice za obračun plaća u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., i to od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, tako da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj u tekućoj godini, sve s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Iz navedenog slijedi da bi se osnovica od srpnja 2016. uvećala za daljnjih 1,16% te tužiteljica navodi u tužbi da iznosi 5.478,19 kuna, a tuženik ovaj izračun nije osporio. Nadalje, sukladno odredbi čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi Republici Hrvatskoj u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008., iz čega slijedi da se osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te sukladno navedenom uvećanju, prema navodu tužiteljice iznosi 5.541,74 kuna koji izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku.

21. Stav ovog suda jest da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 194. st. 1. ZR-a prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe čl. 196. st. 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe, sve obzirom na nespornu činjenicu između stranaka da se Vlada Republike Hrvatske nije odazvala pozivu sindikata javnih službi da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdi koeficijent iz čl. IV. st. 1. istih izmjena, pri čemu predmetnom spisu prileži pisani poziv Sindikata javnih službi Vladi Republike Hrvatske od 2. lipnja 2016. godine.

22. Također, potrebno je istaknuti da je ovo stajalište izneseno u brojnim presudama prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, a isto stajalište je potvrđeno i detaljno argumentirano u revizijskoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. godine.

23. U postupku je stoga utvrđeno da tuženik u utuženom periodu, nije obračunavao i isplaćivao plaću tužiteljici u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim izvorima materijalnog prava navedenima ranije u obrazloženju. Pri tome treba istaknuti kako je neosnovan i prigovor zastare na temelju odredbe čl. 139. ZR-a prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, s obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu 15. siječnja 2021., a najstarije istaknuto potraživanje postavljeno je za prosinac 2016. koje dospijeva 16. siječnja 2016., pa zastara utuženih potraživanja u trenutku podnošenja tužbe još nije nastupila. Također je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije pored činjenice da je tužiteljica u utuženom razdoblju nesporno bila zaposlenik tuženika koji joj je kao poslodavac bio dužan isplatiti plaću.

24. Prema odredbama čl. 54. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (N.N. 80/2013) osnovicu za izračun naknade plaće čini prosječan iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je počelo bolovanje. Pod prosječnim iznosom plaće podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Prema izračunu vještaka razlika naknade plaće za rodiljni dopust, a koja razlika je nastala uračunavanjem iznosa utvrđenih u 1. točki nalaza i mišljenja, za razdoblje od 19.03.2017. do 25.10.2017. iznosi ukupno 313,55 eura bruto.

S obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci.

25. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje u tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je istovremeno naloženo isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na dosuđene bruto iznose u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a tekuće od dana dospjelosti svakog bruto iznosa plaće, a to je sukladno odredbi čl. 92. st. 2. Zakona o radu (NN, 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje u tekstu ZR) istekom petnaestoga dana u idućem mjesecu, pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, jer prema čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), te prema čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno važećoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO u vrijeme obračuna zatezne kamate.

26. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a i temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen u cijelosti, tuženiku je naloženo da naknadi parnične troškove tužiteljici. Visina parničnih troškova određena je prema čl. 155. ZPP, a s obzirom da je tužiteljicu zastupao odvjetnik to je visina troškova određena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje u tekstu: OT) koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje. Tužiteljici je priznat slijedeći trošak:

-za sastav tužbe od 15.01.2021. (75 bodova po Tbr. 7.1. OT),

-za sastav podneska od 19.03.2024. (75 bodova po Tbr. 8.1. OT),

-za pristup ročištu 25.03.2024. (75 bodova po Tbr. 9.1. OT),

-za sastav podneska od 10.09.2024. (75 bodova po Tbr. 8.1. OT),

-za sastav podneska od 21.02.2025. (75 bodova po Tbr. 8.1. OT),

-za pristup ročištu 24.02.2025. (75 bodova po Tbr. 9.1. OT),

-za pristup ročištu za objavu 08.04.2025. (37,5 bodova po Tbr. 9.3. OT).

27. Punomoćnici tužiteljice nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 10.02.2021. budući je sadržaj istog mogla iznijeti u tužbi dok joj trošak za sastav podneska od 08.10.2024. nije priznat budući isti nije bio neophodan za vođenje postupka.

28. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat parnični trošak u visini od 487,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 50. OT iznosi 975 eura, a što u skladu s Tbr. 42. OT uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 1218,75 eura čemu treba dodati zatraženi uplaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura stoga ukupni trošak tužiteljici iznosi 1.618,75 eura.

29. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na iznos tužiteljici dosuđenih parničnih troškova određena je prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a visina zateznih kamata određena je prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Iz svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 11. travnja 2025.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. - 6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku