REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2514/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja CONTAINEX CONTAINER-HANDELS-GESELLSCHAFT M.B.H, Austrija, Wiener Neudorf, 2355, Ć [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Monja Matić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SEDLIĆ d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Bjelovaru, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2076/2022 od 4. svibnja 2023., 11. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja CONTAINEX CONTAINER- HANDELS-GESELLSCHAFT M.B.H, Austrija, Wiener Neudorf i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2076/2022 od 4. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Točkom II. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.488,55 EUR.
2. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: OT), s obzirom na to da je tužiteljev zahtjev u cijelosti odbijen.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je tuženik prodao kontejnere godinu dana prije podnošenja tužbe sudu, a što tužitelju nije bilo poznato, niti mu je to ni na koji način moglo to biti poznato. Stoga smatra da troškove parničnog postupka treba snositi tuženik.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja je neosnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjska odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita.
7. U predmetnom slučaju tužitelj nije podnio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, kojom je odbijen njegov zahtjev za predajom u posjed uredskih kontejnera koji su pobliže određeni u točki I. izreke pobijane presude. Stoga je u tom dijelu pobijana presuda postala pravomoćna. Pritom navodi tužitelja da je tuženik prodao kontejnere godinu dana prije podnošenja tužbe sudu, a što tužitelju nije bilo poznato, niti mu je to ni na koji način moglo to biti poznato, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke o troškovima postupka.
7.1. Imajući u vidu da je tužiteljev zahtjev za predajom u posjed pravomoćno odbijen, odnosno da je za primjenu čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučan uspjeh stranaka u sporu, to tužitelj ne može ostvariti pravo na troškove parničnog postupka na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a. Također, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka ni na temelju čl. 158. st. 2. ZPP-a jer tužitelj nije povukao tužbu (odnosno nije se odrekao tužbenog zahtjeva) u okolnostima propisanim čl. 158. st. 2. ZPP-a.
7.2. S druge strane, zahtjev za naknadom troškova po kriteriju krivnje (u smislu odredbe čl. 156. ZPP-a) stranka je dužna podnijeti u trenutku kada su se za to ostvarili uvjeti ili najkasnije zajedno sa zaključnim zahtjevom za naknadom troškova. Imajući u vidu da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj podnio takav zahtjev, to takav zahtjev ne može podnijeti prvi put u žalbi (odgovarajuća primjena čl. 164. st. 3. ZPP-a).
8. Pritom se napominje da je tužitelj prijavio novčanu tražbinu u iznosu 478.264,81 kuna, koja je utvrđena pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3261/21-48 od 29. srpnja 2022. Imajući u vidu da je tuženik predmetne kontejnere prodao i da ih ne posjeduje, to je tužitelj stečajni vjerovnik u smislu čl. 148. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj:71/15. i 104/17.; dalje: SZ), koji nema pravo tražiti predaju predmetnih kontejnera u posjed. Slijedom navedenog, kako je tužitelju prije podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku priznata novčana tražbina u visini kupoprodajne cijene kontejnera čiju predaju u posjed traži u ovom parničnom postupku, tužitelj ne može ostvariti pravo na naknadu troškova parničnog postupka s pozivom na čl. 156. i čl. 158. st. 2. ZPP-a.
9. U odnosu na preostali dio odluke o troškovima postupka, ukazuje se da ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.
10. Stoga je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke pobijane presude.
Zagreb, 11. travnja 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
